REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj 40 P-160/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Folu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika mlt. UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona zastupana po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, radi utvrđenja ništetnosti, nakon glavne rasprave zaključene 14. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Marine Pibernik te zakonske zastupnice tuženika, 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren od strane Javnog bilježnika Denisa Krajcara broj: OV-576/2019 od 23. siječnja 2019., sklopljen između tužiteljice i njezina supruga pok. UA kao darovatelja i tuženika kao obdarenika u dijelu kojim su darovatelji darovali, odnosno prenijeli tuženiku vlasništvo nekretnine – 2/4 dijela (sada 4. suvlasnički dio: 2/4 dijela) kč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa], dvorište, površine 860 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je uknjižba prava vlasništva provedena temeljem djelomično ništetnog ugovora pravno nevaljana i isti u tom dijelu ne proizvodi pravne učinke te se u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 2/4 dijela (sada 4. suvlasnički dio: 2/4 dijela) kč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa], dvorište, površine 860 m2, nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju toga Ugovora o darovanju i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nastalog na predmetnoj nekretnini kako je ono bilo prije provedbe toga Ugovora o darovanju, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.240,50 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je, zajedno sa svojim sada pokojnim suprugom UA, u ulozi darovatelja, sa svojim sinom JA, u ulozi obdarenika, 26. veljače 2018. sklopila Ugovor o darovanju nekretnina i osnivanju prava plodouživanja, kojim je potonjem darovana, između ostalih, nekretnina u [adresa] (i to 4. suvlasnički dio: 2/4 dijela kč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa], dvorište, površine 860 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), a on je njima dopustio da uknjiže osobnu služnost – pravo doživotnog plodouživanja na spomenutoj nekretnini.

1.1. Dalje navodi da se njena snaha KA obvezala uzdržavati njenog sina tužiteljice JA pa je između njih sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren na Općinskom sudu u Puli-Pola pod poslovnim brojem R2-294/18 od 4. svibnja 2018. Navedenim ugovorom KA obvezala se uzdržavati JA, a ovaj se obvezao, kao naknadu za uzdržavanje, nakon svoje smrti ostaviti joj nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.2. Potom je između tužiteljice i njenog supruga, pok. JA UA, na jednoj strani i JA na drugoj strani, sklopljen Ugovor o raskidu Ugovora o darovanju i osnivanju prava plodouživanja od 26. veljače 2018. koji je ovjeren 23. siječnja 2019.

1.3. Istog dana (23. siječnja 2019.) sastavljen je novi Ugovor o darovanju nekretnina između tužiteljice i njezina sada pokojnog supruga UA te unuka mlt. EA zastupanog po ocu JA, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem OV-576/2019 od 23. siječnja 2019. Navedenim ugovorom su AA i UA darovali tuženiku mlt. RA kojim su oni darovali tuženiku predmetnu nekretninu – 2/4 dijela (sada 4. suvlasnički dio: 2/4 dijela) kč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa], dvorište, površine 860 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, ističe da unuk tužiteljice, njegova majka SA, niti sin tužiteljice JA, u trenutku sklapanju ugovora o darovanju, nisu stanovali s tužiteljicom niti bili u posjedu njezina stana, a to nisu niti danas. Tužiteljičin unuk nikad nije stanovao s njom, već je stanovao s majkom na drugoj adresi – u [adresa].

1.4. Odredbom čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Pobijani Ugovor o darovanju OV-576/2019 od 23. siječnja 2019. ima samo ovjereni potpis darovatelja, a nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave. Nadalje, odredbom čl. 53 st. 1 toč. 2 Zakona o javnom bilježništvu određeno je da je javnobilježnički akt nužan za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje u posjed daroprimcu. Iz navedenog proizlazi da pobijani Ugovor o darovanju od 23. siječnja 2019. nema valjanu formu koja se zahtijeva za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje u posjed stoga je ništetan, jer je protivan prisilnim propisima. S obzirom na navedeno, sudu predlaže nakon provedenog postupka utvrditi predmetni ugovor ništetnim.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kao i činjenično stanje navedeno u tužbi. Ne spori da su predmetni Ugovor o darovanju tužiteljica i njezin sada pokojni suprug sklopili s njihovim unukom mlt. UA, zastupanom po ocu i zakonskom zastupniku JA. Iako tužiteljica plodouživa predmetni stan u [adresa], netočno je da tuženik nikada nije bio u posjedu tog stana. KA i sam tuženik su svakodnevno boravili u tom stanu ključeve kojeg i posjeduju i smatraju domom jednako kao i stan na adresi [adresa]. Predmetnom su stanu u bilo koje vrijeme mogli pristupiti i kad god bi dolazili, ostajali bi po nekoliko sati, pa i kad tužiteljica nije bila u stanu, iz čega je razvidno da su izvršavali neposredan suposjed odnosno faktičnu vlast navedenog stana. Tuženik i njegova majka su u ptredmetnom stanu imali svoje stvari, igračke, robu i četkicu za zube, tamo su ručali, a tuženik je tamo provodio vrijeme dok je njegova majka bila na poslu. U prilog navedenom govori i činjenica da su u samom ugovoru stranke utvrdile da se obdarenik već nalazi u posjedu darovanih mu nekretnina. Pored toga, majka i zakonska zastupnica tuženika je sama platila postupak etažiranja predmetne nekretnine, što govori u prilog istaknutoj činjenici da se tuženik nalazi u suposjedu iste, zajedno sa svojom majkom. U protivnom, tuženikova majka ne bi ulagala toliki novac u nekretninu koju nemaju u posjedu.

2.1. Tuženik u nastavku navodi da mu nije jasan motiv podnošenja ove tužbe s obzirom na to da je prava volja stranaka bila upravo ono što je predmetnim ugovorom i propisano. Napominje da je tužiteljica promijenila brave na predmetnoj nekretnini i na taj način smetala suposjed tuženika, no s obzirom na komplicirane obiteljske odnose, tuženik se odlučio suzdržati od traženja bilo kakvog vida zaštite svog suposjeda. Zaključno, osporava da prilikom sklapanja ugovora nije došlo do prave predaje u posjed te da je ugovor trebao biti sklopljen u obliku privatne solemnizirane isprave ili javnobilježničkog akta, budući da je ovdje tuženik neposredni suposjednik predmetne nekretnine, odnosno da isti u trenutku sklapanja Ugovora izvršavao faktičnu vlast - neposredni posjed nad stanom. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka pročitana je cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Psp-41/2022, pregledane su video snimke zaprimljene uz podnesak od 10. studenog 2022., pročitan je djelomični preslik spisa poslovni broj Ovr-603/2022, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, zakonske zastupnice tuženika, svjedoka IA, ZA, ĆA, CA, JA, VA, AAB, UAB, OA, MA i DA.

3.1. Nije izveden dokaz saslušanjem svjedokinja A TA, ČA i HA, jer okolnosti na koje je predloženo njihovo saslušanje (da su tuženik i njegova majka živjeli na [adresa], a ne u [adresa]) nisu sporne. Nije izveden ni dokaz saslušanjem svjedoka KAB, GA, ĐA i FA jer su stranke odustale od izvođenja dokaza njihovim saslušanjem i predložile zaključenje glavne rasprave.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju nekretnina ovjerenog kod javnog bilježnika Denisa Krajcara pod brojem:

OV-576/2019 od 23. siječnja 2019., sklopljenog između tužiteljice i njenog supruga pokojnog UA, kao darovatelja, i tuženika mlt. UA, kao obdarenika, u dijelu u kojem su darovatelji darovali obdareniku nekretninu označenu kao 2/4 dijela kč. br. [katastarska čestica], zgrada mješovite uporabe, [adresa]., dvorište, površine 860 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o darovanju.

5.1. Zahtjev tužiteljice utemeljen je na činjeničnim navodima da je Ugovor o darovanju zaključen protivno čl. 482. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) iz razloga jer se radi o pravnom poslu koji ne zadovoljava potrebnu formu, odnosno nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, a isto tako da nije izvršena predaja darovane nekretnine u posjed tuženiku.

6. Naime, ugovor o darovanju nekretnine je strogo formalni ugovor i da bi bio valjan mora biti sklopljen u pisanom obliku, što je određeno u odredbi čl. 482. st. 1. ZOO/05. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Odredba čl. 482. st. 2. ZOO/05 prisilne je naravi i ne trpi iznimke, zbog čega je ugovor o darovanju bez pravne predaje u posjed, a koji nije sklopljen u obliku propisanom odredbom čl. 482. st. 2. ZOO/05, ništetan.

6.1. Propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca navedena je i u čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16), koji se primjenjuje kao lex specialis i u kojem je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt.

6.2. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku dovodi do njegove ništetnosti, što znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke, odnosno postupat će se kao da pravni poslovni nisu ni zaključeni. Ništetnost nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc).

7. Uvidom u pobijani Ugovor o darovanju nekretnina (list 21-23 spisa) utvrđeno je da je da su istim ugovorom tužiteljica AA i njen sada pokojni suprug UA, kao darovatelji, darovali svom maloljetnom unuku UA, kao obdareniku, više nekretnina, između ostalog, i suvlasnički udio od 2/4 dijela na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.1. Predmetni ugovor sklopljen je u pisanom obliku, a potpisi stranaka ugovora (AA i UA te JA kao oca i zakonskog zastupnika mlt. UA) su javnobilježnički ovjereni (pod brojem OV-576/2019). Dakle, nije sporno da predmetni ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

7.2. Iako je u čl. 4. Ugovora navedeno da se obdarenik već nalazi u posjedu nekretnina navedenih u ugovoru, tužiteljica ističe da je sporna nekretnina u [adresa] (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) oduvijek bila u posjedu nje i njenog supruga koji u predmetnoj nekretnini žive dugi niz godina, a da tuženik (njihov unuk), kao ni njegovi roditelji (bivša snaha KA i sin JA), nikada nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, nisu u njoj stanovali, a niti im je nakon sklapanja ugovora predana u posjed. Dakle, smatraju da je riječ o darovanju bez prave predaje stvari, zbog čega je ugovor o darovanju nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trebalo sklopiti u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.

7.3. S druge strane, tuženik odnosno njegova majka i zakonska zastupnica KA, ističu da su predmetni stan u vrijeme sklapanja ugovora imali u posjedu, a posjed su vršili na način da su dolazili u predmetni stan kod tužiteljice i njenog sada pokojnog supruga, da su u njemu boravili, imali ključeve stana, a zakonska zastupnica tuženika da je u nekretninu ulagala i platila etažiranje predmetne nekretnine.

7.4. Pritom, nije sporno da tuženik, kao ni njegova majka KA, nikada nisu živjeli na adresi u [adresa] (predmetna nekretnina), što su učinili nespornim na ročištu glavne rasprave 21. listopada 2024., a proizlazi i iz uvjerenja o prebivalištu dostavljenom u spis po tužiteljici (list 180 - 182 spisa). Tuženikov otac JA također nije u nekretnini stanovao u vrijeme sklapanja ugovora, što među strankama također nije sporo. On u predmetnoj nekretnini aktualno stanuje sa svojom majkom, ovdje tužiteljicom, a kod nje se doselio negdje 2022.

7.5. Nije sporno ni da nekretnina koja je predmet spora u naravi predstavlja zgradu u [adresa] s dvorištem. Tuženiku je ugovorom o darovanju darovan suvlasnički udio od 2/4 predmetne nekretnine (kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), što u naravi predstavlja stan u prizemlju stambene zgrade te dodatna tri stana/apartmana u zgradi preko puta. U stanu u prizemlju zgrade su u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju živjeli tužiteljica i njen suprug UA, a danas tužiteljica tamo stanuje sa svojim sinom JA, koji se kod nje doselio 2022. Ostala tri stana/apartmana su u najmu, a najamninu ubire tužiteljica, koja činjenica je među strankama također nesporna.

8. Iako navedeno nije izravno vezano uz predmet spora, među strankama nije sporno ni da su tužiteljica i njen suprug predmetnom nekretninom u [adresa] (2/4 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) već ranije raspolagali. Naime, iz Ugovora o darovanju nekretnina i osnivanju prava plodouživanja od 26. veljače 2018. (list 10 – 13 spisa), sklopljenog između AA i UA, kao darovatelja, te JA, kao obdarenika, proizlazi da su darovatelji darovali obdareniku, svome sinu, između ostalih, i 2/4 dijela nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istim je ugovorom obdarenik JA ovlastio darovatelje, svoje roditelje, da na temelju tog ugovora ishode uknjižbu prava doživotnog plodouživanja na nekretninama navedenim u ugovoru. Navedeni je ugovor djelomično raskinut 22. siječnja 2019. (list 18 - 20 spisa) na način da je Ugovorom o raskidu određeno da darovatelj JA vraća vlasništvo darovanih nekretnina prijašnjim vlasnicima U UA, dok su ostala utanačenja iz Ugovora o darovanju nekretnina i osnivanju prava plodouživanja od 26. veljače 2018. (uključujući dio o osnivanju prava plodouživanja) ostala nepromijenjena. Potom je 23. siječnja 2019. sklopljen sporni Ugovor o darovanju nekretnina između tužiteljice i njenog supruga UA, kao darovatelja, te mlt. UA, njihovog unuka, kao obdarenika, prema kojemu su ugovorne strane utvrdile da se obdarenik već nalazi u posjedu darovanih mu nekretnina.

9. Radi utvrđenja je li izvršena predaja predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjed tuženiku izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, svjedoka predloženih po parničnim strankama te je pročitana dokumentacija sadržana u spisu i priloženim spisima.

9.1. Tuženik je u spis dostavio fotografije i videozapise sa snimkama predmetnoga stana, međutim iz navedenih dokaza nisu utvrđene za ovaj postupak pravno relevantne činjenice. Na navedenim fotografijama vidi se maloljetni tuženik u predmetnom stanu (da je riječ o predmetnom stanu tužiteljica nije osporila), međutim, iz navedenih fotografija, kao ni videozapisa dostavljenih uz odgovor na tužbu, nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina zaista bila predana tuženiku u neposredni posjed. Pravno relevantne činjenice nisu utvrđene ni na temelju fotografija dostavljenih po tužiteljici.

10. Iz ovosudnog predmeta poslovni broj Psp-41/22 utvrđeno je da se predmetni postupak vodio po tužbi ovdje tužiteljice AA, protiv ovdje tuženika i njegove majke KA, radi smetanja posjeda, koje smetanje se ogledalo u promjeni brava na predmetnoj nekretnini u [adresa] u lipnju 2022. Navedeni postupak okončan je sklapanjem sudske nagodbe kojom je, između ostalog, utvrđeno da je tužiteljica AA u posjedu predmetne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe, [adresa], stana u prizemlju zgrade, u koji posjed je stupila na temelju privremene mjere poslovni broj Ovr-603/22 od 25. srpnja 2022.

10.1. Iz djelomičnog preslika spisa poslovni broj Ovr-603/2022 (list 185-189) proizlazi da je rješenjem ovoga suda od 25. srpnja 2022. određena privremena mjera kojom je tužiteljica AA ovlaštena uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stanu u prizemlju zgrade, na način da promijeni brave na ulaznim vratima stana te da ukloni sve stvari protivnika osiguranja, točnije mlt. UA i KA, koje su postavili ili ostavili na nekretnini u posjedu tužiteljice (tamo predlagateljice osiguranja).

11. Tužiteljica AA u svom je iskazu navela da je do sklapanja predmetnog ugovora o darovanju došlo na način da joj je njena snaha KA par puta rekla da bi bilo dobro da se nekretnine prepišu na mlt. UA, tužiteljičinog unuka. Ne zna točno kada je to bilo, ali joj se čini da je u to vrijeme mlt. UA imao četiri godine, a sada ima devet. Iako u početku njenom pokojnom suprugu to nije bilo drago, u konačnici je na to pristao. U vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju njen sin JA i snaha KA bili su zajedno. Nakon što su ona i suprug imovinu prepisali mlt. RA, oni (UA, JA i KA) više nisu dolazili kod njih često kao prije. Njihovi odnosi su nakon sklapanja spornog ugovora poremetili, a to još više nakon smrti njenog supruga koji je umro **.**.2021., otkada o njoj više nitko ne vodi računa. Prije ugovora koji se spominju u tužbi, tužiteljica je sinu darovala kuću u [adresa] na adresi [adresa] (sada [adresa]) i stan u [adresa] na adresi [adresa] (sada Maksimilijanova 6). Što se tiče nekretnine koja je predmet spora (u [adresa]), riječ je o kući u kojoj je ona stanovala sa svojim suprugom i sinom dok se on nije oženio s prvom suprugom i odselio. Mlt. UA, njegova majka, čak ni njen sin otkad se odselio, nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, nisu imali ključeve, nisu u njoj držali svoje stvari, plaćali račune, čak ni prespavali. Ugovor o darovanju koji je predmet spora sastavio je odvjetnik Pajić koji je od njih naplatio sastavljanje ugovora, ali ona primjerak tog ugovora nije dobila. Zahtijeva da se predmetna nekretnina u [adresa] vrati njoj, dok ju ostale nekretnine iz ugovora ne zanimaju, ona je stara i bolesna, ostala je bez svega, a u jednom trenutku ju je KA čak htjela izbaciti iz predmetne nekretnine, zbog čega se vodio postupak radi smetanja posjeda. Trenutno s njom stanuje njen sin JA koji joj pomaže. KA i mlt. UA stanovali su u [adresa] ili na [adresa], ne zna točno jer o tome nije vodila računa, oni su tužiteljicu i njenog pokojnog supruga posjećivali povremeno, ali joj KA nije pomagala u kućanskim poslovima. U nekretnini u [adresa] u kojoj stanuje, iznajmljuje jednu kućicu u dvorištu i još jednu garsonijeru. Izgradnju te kućice financirali su ona i njen suprug.

11.1. Zakonska zastupnika i majka mlt. tuženika te bivša snaha tužiteljice KA, u svom je iskazu u bitnom navela da je bivša supruga JA, oca mlt. UA. Njihov se sin rodio 2015., a dvije godine nakon toga su počele nesuglasice u braku. Unatoč tome, ona je sa svojom svekrvom, ovdje tužiteljicom, i njenim suprugom bila u odličnim odnosima, oni su bili jako sretni kad im se rodio unuk, obožavali su ga i bili suglasni da mu prepišu nekretnine. Nekretnina na adresi [adresa], gdje ona stanuje, bila je derutna i njen je otac u tu nekretninu uložio svoj novac kako bi mlt. UA imao primjeren dom. Nekretnina u [adresa] je u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju također bila u derutnom stanju i pok. UA, njen svekar, je zajedno s njom odlučio tu kuću adaptirati. Time je napravljena nova zgrada u kojoj tužiteljica sada ima podstanare. Iako JA i ona od 2018. nisu živjeli zajedno, 2020. su se službeno razveli. Ona se, dakle, s pokojnim UA dogovorila da će u nekretnine uložiti, jer će one ostati njenome sinu. Pored navedenog, platila je etažni elaborat koji u konačnici nije proveden. Nije točno da nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine, imala je ključ od nekretnine u [adresa], kako od stana, kapije za ulazak u dvorište, tako i od nove zgrade u kojoj su podstanari. Svaki dan bi dolazila kod tužiteljice i njenog supruga, pomagala bi joj, kuhala i čistila, a oni bi čuvali njenog sina dok je ona radila. Tvrdi da su se tužiteljica i njen pokojni suprug bojali da će njihov sin prokockati imovinu pa su odlučili nekretnine prepisati mlt. RA, svom unuku. Nakon što je tužiteljičin suprug preminuo, ona je uz tužiteljicu bila sigurno još godinu i pol, nakon čega je tužiteljica s njom prestala razgovarati jer se sprijateljila sa Zvonkovom bivšom suprugom VA, kojoj se on vratio. Odvjetnika Pajića su angažirali upravo tužiteljica i njen pokojni suprug, a na sklapanju ugovora o darovanju su oni inzistirali iz prethodno spomenutih razloga. Vezano za posjed sporne nekretnine, iako su ona i mlt. UA živjeli na adresi [adresa], svakodnevno bi dolazili kod tužiteljice i njenog supruga, ona bi ima kuhala i spremala, a mlt. UA je znao kod njih prespavati i u stanu je imao svoje stvari, igračke i dio garderobe. Ona dozvoljava tužiteljici i JA da žive u predmetnoj nekretnini, napominjući da oni ubiru najamninu od tri stana, koji bi zapravo pripadala njenom sinu, ali ona to tolerira uvažavajući tužiteljičinu dob i okolnost da je JA otac njenog sina. Međutim, ne dozvoljava da se njen sin ošteti na način kako to oni zahtijevaju u tužbi.

12. Svjedok JA, sin tužiteljice i otac tuženika, naveo je da su sve nekretnine koje su predmet ugovora o darovanju čija se ništetnost zahtijeva bile uknjižene na njegovo ime, jer su mu to roditelji darovali prije nekih 15 godina. Jednom prilikom nazvao ga je odvjetnik Pajić navodeći da su njegovi roditelji izgubili povjerenje u njega i da zahtijevaju da im vrati nekretnine, na što je svjedok pristao uz uvjet da njegova, sada bivša, supruga vrati stan u [adresa] koji joj je on darovao 2017. On je roditeljima vratio nekretnine, a ona njemu nije. Kada je sklopljen predmetni ugovor 2019., on i KA su još bili zajedno. Njihova zajednica prestala je 8. listopada 2020., kada je on iselio iz njihovog stana na [adresa], na adresi [adresa], a razveli su se u svibnju 2021. KA i on nikada nisu živjeli u [adresa] niti su imali ključ od te nekretnine. Objekt u [adresa] predstavljao je ruševnu zgradu koju je njegov otac 2019. ili 2020. adaptirao na način da je srušio stari mlin i sagradio dva apartmana. Otac je i fizički pomagao u toj adaptaciji zajedno s dva zidara. Radove je platio njegov otac sredstvima ostvarenim od prodaje kuće u centru grada. Sporni objekt u [adresa] sastoji se od stana u stambenoj zgradi od nekih 100 m2, u kojem on živi sa svojom majkom, ovdje tužiteljicom, a doselio se 2022. Osim navedenoga, na toj se adresi nalaze i dva nova apartmana koje je izgradio njegov otac, kao i pomoćna zgrada koja se također koristi kao stambeni objekt. Oni ta tri apartmana iznajmljuju, a najamninu ubiru on i tužiteljica. Ne zna iz kojeg su razloga njegovi roditelji darovali stan unuku, misli da je to bilo na nagovor odvjetnika Pajića i još nekih osoba. Ne zna ni kako su u konačnici njegova oca nagovorili na sklapanje tog ugovora, ali smatra da to nije bila njegova volja. U početku su KA i njegova majka bile u dobrim odnosima, dok su je njegovi hranili i pomagali joj. S njegovim ocem KA nije bila u nikakvim odnosima, on je po cijele dane kopao u vrtu, a ona mu ne bi donijela ni kavu.

12.1. Svjedok IA u svojem je iskazu naveo da tužiteljicu poznaje dugi niz godina jer su živjeli u istom selu pa su se nastavili družiti i u [adresa]. Osim toga, kum je njenom sinu JA. Kod tužiteljice je znao dolaziti otprilike jednom mjesečno i, koliko je njemu poznato, s njima nitko nije živio. Jednom kada je bio kod njih u prolazu zatekao je KA, Zvonkovu ženu. Tuženika je vidio jednom kad je umro tužiteljičin suprug, ali tužiteljicu nije pitao koliko često KA ili mlt. UA dolaze kod nje.

12.2. Iz iskaza svjedokinje ZA, tužiteljičine nećakinje, proizlazi da je ona u [adresa], u zgradi u kojoj stanuje tužiteljica, do udaje živjela sa svojim roditeljima. Kasnije je dolazila kod roditelja, a nakon očeve smrti često dolazi u [adresa] jer se brine o kući i tamo ima apartmane. Kad bi dolazila, KA je uvijek viđala kod tužiteljice, sve dok se njihovi odnosi nisu poremetili, a to je bilo prije dvije godine. Poznato joj je da se KA brinula o tužiteljici nakon operacije, kuhala joj je i čistila, poznato joj je i da je plaćala režije za njen stan, jer je jednom prilikom, kad ju je srela u dvorištu, vidjela da nosi uplatnice i KA joj je rekla da ide platiti režije. Ne može reći da su ona i KA prijateljice, nju je upoznala kad se udala za JA. Nije ju posjećivala, već bi ju srela u dvorištu. Poznato joj je da je mlt. UA u stanu u [adresa] imao igračke, vidjela ih je jer je tužiteljica znala držati vrata stana otvorenima.

12.3. Svjedokinja ĆA, tužiteljičina šogorica, u svom je iskazu navela da već par godina ne stanuje u [adresa], već u Vinkuranu kod kćerke, ali dolazi u [adresa]. Kada je KA bila sa JA stalno je dolazila kod tužiteljice, bila je tamo od jutra do mraka, brinula se o tužiteljici nakon operacije, ali i prije toga. I mlt. UA je često dolazio kod bake i tamo bi prespavao, no nije joj poznato je li KA imala ključ od stana u [adresa] i je li i ona tamo znala prespavati. KA je vidjela kod tužiteljice da kuha i čisti te joj je poznato i da je plaćala režijske troškove za [adresa], to joj je sama rekla kad bi se srele.

12.4. Iz iskaza svjedoka CA proizlazi da je on u [adresa] došao 1983., a od 1984. je stanovao kod UA na adresi [adresa]. Tamo je ostao šest godina, a sa AA i UA ostao je u kontaktu i dobrim odnosima. Po nalogu UA je, prije nekih 5-6 godina, u [adresa] srušio mlin i na tom mjestu izgradio prizemlje i kat, a platili su ga tužiteljica i njen suprug. U tom razdoblju kada je radio kod njih, viđao bi KA koja je dolazila povremeno i to po 10 minuta nakon čega bi otišla. Njenog sina, mlt. UA, je tamo vidio jednom, igrao se u dvorištu.

12.5. Iz iskaza svjedokinje VA, bivše snaha tužiteljice i bivše supruge JA, proizlazi da joj je poznat predmet spora s obzirom na to da je s tužiteljicom ostala u dobrim odnosima. Pročitala je ugovor o darovanju koji je predmet postupka, a pokazala joj ga je tužiteljica. JA i KA nikada nisu živjeli u [adresa], već su tamo živjeli Zvonkovi roditelji, a ovi bi došli na sat-dva s djetetom, ali nikada nisu tamo prespavali niti imali ključeve tog stana. Navela je da joj je tužiteljica pričala o dugim pozivima u kojima bi ju KA nagovarala da mlt. RA daruje nekretnine, smatra da je ona sve smislila i pripremila, od teksta ugovora do angažiranja javnog bilježnika koji je došao u stan. Poznato joj je da su se na adresi u [adresa] obavljali radovi prije 5,6 godina, čak je na poziv tužiteljice došla vidjeti što je napravljeno. Te je radove obavljao pokojni UA, financirajući ih zajedno s tužiteljicom sredstvima od prodaje nekretnine u Cvečićevoj ulici.

12.6. Svjedokinja AAB u bitnom je navela da je tužiteljica njena poznanica, povremeno se druže i piju kavu, a upoznale su se još 80-ih godina dok je svjedokinja živjela s majkom, a AA dolazila u njihovu zgradu. Kod tužiteljice ode u posjet možda jednom mjesečno, u pravilu s VA, svojom prijateljicom i tužiteljičinom bivšom snahom. Ne poznaje KA i nikad ju nije vidjela kod tužiteljice, zna da mlt. UA postoji, ali ni njega nije vidjela u [adresa]. S tužiteljicom nije pričala o privatnim stvarima pa joj nije poznato ništa o darovanju niti adaptaciji nekretnine u kojoj tužiteljica stanuje.

12.7. Iz iskaza svjedokinje UAB proizlazi da je ona tužiteljičina nećakinja, dok KA poznaje iz viđenja. Naime, njena majka je živjela u [adresa] do prije nekih 7 ili 8 godina, u stanu iznad tužiteljičinog. Kada bi svjedokinja dolazila kod majke, viđala je KA i njenog sina u dvorištu, ali ne zna je li ona u [adresa] živjela ili je samo dolazila kod svekrve. Svjedokinja inače nije u dobrim odnosima s tužiteljicom pa niti nije obraćala pažnju na to što se događa, ali može potvrditi da je, u vrijeme kada je njena majka živjela u [adresa], ona dolazila kod majke sigurno 2-3 puta tjedno i uvijek bi vidjela KA i mlt. UA. Iz majčinih priča saznala je da je KA kod tužiteljice plaćala režije i uložila u njihovu kuću koja bi se bez nje urušila.

12.8. Iz iskaza svjedoka OA proizlazi da je poznaje stranke postupka jer stanuje u [adresa], u kući tužiteljice u kojoj je podstanar. Tamo se zajedno s ocem doselio prije nekih četiri godine, dok je tužiteljičin suprug UA još bio živ. Stanarinu plaćaju tužiteljici, a s njom i njenim pokojnim suprugom je njegov otac sklopio ugovor o najmu. KA poznaje, viđao bi ju jer je dolazila kod tužiteljice i pokojnog UA, ali ju dugo tamo nije vidio. Dolazila bi sa sinom, no nije mu poznato je li tamo prespavala, plaćala režije niti ima li ključ njihovog stana. On se u [adresa] doselio možda godinu dana prije Markove smrti i potvrđuje da je tamo viđao KA i njenog sina, ali se zbog odmaka vremena ne može sjetiti koliko je to često bilo.

12.9. Svjedok MA u svom je iskazu naveo da se u [adresa], u stan tužiteljice AA, doselio sa svojim sinom prije nekih četiri godine, dok je tužiteljičin suprug UA bio živ i s njim su dogovorili najam. S pouzdanjem može reći da je KA i njenog sina tamo viđao možda jednom ili dvaput tjedno, ali koliko je njemu poznato oni nisu tamo spavali niti živjeli. Nije mu poznato postojanje kakvog ugovora koji je UA sklopio sa svojim unukom, niti ga to zanima.

12.10. Svjedokinja DA također je podstanarka u tužiteljičinom stanu u [adresa], u kojem sa svojom obitelji stanuje već 30 godina. Poznaje i KA koju je viđala kod tužiteljice i pokojnog UA tijekom 2019., ali ne zna je li ona tamo živjela ili je samo dolazila. Sretala bi ju prije odlaska na posao, ali ne zna je li ona ulagala u tužiteljičinu nekretninu ili obavljala kakve radove. Mlt. UA bi dolazio kod bake i djeda s majkom, ali ne zna koliko je to često bilo niti je li on tamo prespavao. Nije joj poznato sklapanje kakvog ugovora između tužiteljice i njenog unuka ili KA.

13. Analizirajući iskaze parničnih stranaka i saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da su iskazi parničnih stranaka, kao i svjedoka JA, tužiteljičinog sina, koji je za ishod postupka neposredno zainteresiran, subjektivno obojani i prilagođeni uspjehu u sporu. Dok iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da su je njen unuk mlt. UA i njegova majka KA samo povremeno posjećivali, ali da im nisu pomagali niti ulagali u predmetnu nekretninu, kao ni držali je u posjedu, iz iskaza tuženikove majke i zakonske zastupnice KA proizlazi da su ona i UA kod tužiteljice i njenog pokojnog supruga dolazili svakodnevno, pomagali im, da su imali ključ od predmetne nekretnine, da su u nju ulagali, dok je mlt. UA znao kod njih i prespavati. Uspoređujući njihove iskaze s iskazima saslušanih svjedoka, sud je utvrdio da su KA i mlt. UA zaista dolazili kod tužiteljice i njenog sada pokojnog supruga dok su bili u dobrim i skladnim obiteljskim odnosima, koji su se nastavno poremetili. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka ŠA, MA i ŽA, inače podstanara u spornoj nekretnini, iz čijih iskaza suglasno proizlazi da su u predmetnoj nekretnini u [adresa] viđali tužiteljičinu snahu KA i njenog sina, a tužiteljičinog unuka UA. Navedeno u svojim iskazima potvrđuju i svjedokinje NA, UAB i ĆA, nećakinje i šogorica tužiteljice, koje u zgradi u [adresa] imaju stan iznad tužiteljičinog u koji često dolaze i koje su potvrdile da su u zgradi viđale KA koja je dolazila kod svoje svekrve i pomagala joj. Sud je iskaze imenovanih svjedoka u tom dijelu prihvatio, jer su iskazivali uvjerljivo i međusobno suglasno, a nije riječ o svjedocima zainteresiranim za ishod postupka.

13.1. Međutim, ono što je za ovaj postupak relevantno je to da iz iskaza nijednog saslušanog svjedoka nije utvrđeno da bi mlt. tuženik UA odnosno njegovi roditelji (KA i JA) predmetnu nekretninu u [adresa] držali u posjedu u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, niti da im je predana u posjed nakon sklapanja ugovora. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i njen suprug, sada pokojni UA, u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o darovanju živjeli u predmetnoj nekretnini, koja je bila njihov dom, te da se posjedovno stanje predmetne nekretnine nije promijenilo ni nakon sklapanja ugovora o darovanju. Tuženik i njegovi roditelji, što je već obrazloženo, su u vrijeme sklapanja ugovora živjeli na drugoj adresi ([adresa]), u nekretnini koja im je također darovana od strane tužiteljice i njenog supruga, dok u predmetnoj nekretnini u [adresa] nikada nisu živjeli niti je držali u posjedu, a niti iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je navedena nekretnina predstavljala njihov dom, poput one na adresi [adresa], što su isticali u odgovoru na tužbu. Tuženik je putem svoje majke u tijeku postupka isticao da su često dolazili kod bake i djeda u [adresa], provodili kod njih vrijeme i pomagali im, da je mlt. tuženik znao prespavati kod bake i djeda te u spornom stanu držati igračke i druge stvari, međutim navedene okolnosti, same po sebi, ne ukazuje na to da mu je predmetna nekretnina predana u neposredan posjed, već je riječ o uobičajenom obiteljskom ophođenju između bake i djeda s jedne strane te unuka i njegovih roditelja s druge strane.

13.2. Osim što su živjeli u predmetnoj nekretnini, u stanu u prizemlju, tužiteljica i njen suprug su iznajmljivali ostatak nekretnine, točnije apartmane koje su adaptirali u drugoj zgradi u dvorištu, na mjestu gdje je nekad bio mlin kojeg su srušili, a upravo su oni s najmoprimcima zaključili ugovore o najmu i ubirali najamninu (koju sada ubire tužiteljica). Time je potvrđeno da su oni zadržali faktičnu vlast nad cijelom nekretninom. Pritom, zakonska zastupnica tuženika nije dokazala svoje navode da je zajedno s pokojnim UA sudjelovala u adaptaciji predmetne nekretnine i u adaptaciju iste uložila svoja novčana sredstva, dok iz iskaza svjedoka CA, koji je obavljao radove rušenja mlina i gradnje apartmana, proizlazi da je te radove obavljao po nalogu UA i AA, koji su ga i platili. U istinitost iskaza imenovanog svjedoka sud nije imao razloga sumnjati, već je njegov iskaz prihvatio u cijelosti.

14. Prema odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) posjed se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlasti na stvari. Iz čl. 15. st. 1. ZVDSP proizlazi da samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju taj stječe neposredni posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari. Prema odredbi čl. 15. st. 2. ZVDSP samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju može posjed prijeći na njega tako da dotadašnji posjednik zadrži stvar, a stjecatelju se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji posjednik preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekoj trećoj osobi, a stjecatelj dobije pravo da mu ona preda tu stvar.

15. Kako su u konkretnom slučaju nakon sklapanja Ugovora o darovanju darovatelji (AA i UA) zadržali posjed predmetne nekretnine, oni su i nadalje ostali neposredni posjednici iste, a tuženik je kao obdarenik postao tek posredni posjednik. Stoga, u situaciji kada tuženiku nekretnina nije predana u neposredni posjed, sud je utvrdio da nije došlo do prave predaje darovane nekretnine, s obzirom na nespornu činjenicu da su darodavatelji nastavili stanovati u predmetnoj nekretnini (stanu u prizemlju) i ubirati plodove od iste (ubiranjem najamnine od najmoprimaca).

15.1. Zakonska zastupnica tuženika je u tijeku postupka isticala da je i prije i nakon sklapanja Ugovora o darovanju imala ključeve od predmetnog stana u prizemlju i nove zgrade u kojoj su podstanari. Navedenu činjenicu sud nije sa sigurnošću utvrdio jer o tome postoje suprotni navodi tužiteljice i svjedoka JA, s jedne strane, te zakonske zastupnice tuženika KA, s druge strane. Međutim, ukazuje se da predaja ključeva nekretnine, ako je i izvršena, ne predstavlja pravu predaju darovane stvari u smislu odredbe čl. 482. st. 2. ZOO/05, budući da je posjedovno stanje ostalo neizmijenjeno, a niti je na takav način manifestirana promjena dotadašnjeg posjedovnog stanja.

15.2. Slijedom navedenog, tužiteljica osnovano navodi da je u konkretnom slučaju riječ o darovanju bez prave predaje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je Ugovor o darovanju u pogledu navedene nekretnine trebao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, sukladno odredbi čl. 482. st. 2. ZOO/05, a kako nije takav Ugovor o darovanju je ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO/05 (u tom smislu i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-880/05-2 od 19. lipnja 2005., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015., Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-676/08-2 od 26. listopada 2011., Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005., Rev 359/12-3 od 21. prosinca 2016. kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. i U-III-849/2006 od 2. prosinca 2009., U-III-2252/2017 od 7. prosinca 2017. i U-III- 3798/2020 od 15. veljače 2022.).

15.3. S obzirom na utvrđenje da je predmetni ugovor ništetan, naloženo je brisanje zemljišnoknjižnog stanja provedenog na osnovi takvog ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora.

16. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o darovanju prihvaćen je u cijelosti te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa). Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan tužiteljici naknaditi opravdane troškove postupka. Primjenom iste zakonske odredbe, tuženiku ne pripada pravo na trošak, stoga je njegov zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen u cijelosti.

17.1. Tužiteljici je, s obzirom na vrijednost predmeta spora, priznat iznos od po 250 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 3. listopada 2022., 3. studenog 2023., 11. ožujka 2024., 9. srpnja 2024., 21. listopada 2024., 13. veljače 2025. i 14. veljače 2025. (sve po Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 2.000 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 4.000,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 46. Tarife), ukupno iznosi 5.000,00 eura.

17.2. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak od 60,00 eura nastao dolaskom svjedoka CA i UAB na ročište glavne rasprave, koji trošak je imenovanim svjedocima priznat rješenjem od 14. veljače 2025. (list 279 spisa), kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 90,25 eura i za presudu u iznosu od 90,25 eura (puni iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 180,50 eura, a tužiteljica ima mogućnost u roku od 3 dana platiti polovicu toga iznosa, odnosno 90,25 eura).

17.3. Slijedom navedenog, ukupni parnični trošak koji je dosuđen tužiteljici iznosi 5.240,50 eura.

U Puli 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu

2. Tuženiku po punomoćniku