REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-143/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Pule, protiv tuženika 1. Lovačkog društva "Zec", OIB 62809400703 iz Poreča, Stancija Kaligari 50, zastupanog po punomoćniku Alenu Kalčiću, odvjetniku u Poreču, 2. Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, V.Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke i 3. Županijske uprave za ceste Istarske Županije, OIB: 29919922049 iz Pazina, Ul.M.B. Rašana 24a, zastupanog po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, radi regresa, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-841/2021-15 od 17. listopada 2024., dana 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-841/2021-15 od 17. listopada 2024.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i III tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-841/2021-15 od 17. listopada 2024. odlučeno je:

" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se I-tuženiku, II-tuženiku i III-tuženiku solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.649,74 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 26.09.2019. godine do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se I-tuženiku, II-tuženiku i III-tuženiku solidarno podmiriti i isplatiti tužitelju sve prouzročene mu troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad1 Lovačkom društvu "Zec" parnični trošak u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad2 Croatia osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija.

IV Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku ad3 Županijskoj upravi za ceste Istarske županije parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troška odbija."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. U žalbi navodi da sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je tužitelj svom kasko osiguraniku utuženi iznos isplatio temeljem police kasko osiguranja br. K06860015994, a koja polica da nije postojala u trenutku nastanka štetnog događaja. Takvo utvrđenje suda prvog stupnja nije točno obzirom isto ne proizlazi iz dokumentacije u spisu odnosno činjenica utvrđenih u tijeku postupka. Naime, na dan štetnog događaja je na snazi bila polica kasko osiguranja zaključena između istih ugovornih stranaka br. K06860013367. Iz naloga za plaćanje, potpisanog po tri odgovorne osobe tužitelja, je vidljivo je da je plaćanje provedeno temeljem police br. K06860013367. Tužitelj je predmetnu policu br. K06860013367 dostavio u tijeku prethodnog postupka, prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj se u tužbi pozvao na policu kasko osiguranja br. K06860015994, ali je predmetnu omašku ispravio pravodobno dostavljenim podneskom. Računalni program tužitelja automatski „upisao“ u dokumentaciju koja je sačinjena za potrebe utvrđivanja činjenica nužnih za isplatu osigurnine policu koja je bila na snazi u vrijeme prijave štetnog događaja a ne onu koja je bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Tužitelj dodatno ističe kako je prvostupanjska presuda, i u njoj izraženo pravno stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, nezakonito i suviše formalističko te kao takvo onemogućava vođenje zakonitog i pravičnog sudskog postupka. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije suštinski promijenio osnovu tužbe nego cijelo vrijeme traži isplatu osnovom postojanja kasko ugovora o osiguranju pa okolnost da je tužitelj omaškom naveo pogrešan broj kasko police osiguranja ne mijenja na stvari da je nesporno između stranaka postojanje kasko ugovora o osiguranju osnovom kojega tužitelj temelji tužbu. Predlaže da sud preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tuženike da plate parnične troškove, a podredno da ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu na ponovno suđenje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu treće tuženik osporava navode iz žalbe, predlaže odbijanje iste i traži troškove odgovora na žalbu. Ukazuje da se ovdje radi o sporu male vrijednosti u kojem vrijede drugačija pravila.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja. Među strankama nije sporno da je dana 6. studenog 2018. oko 05,55 sati na kolniku županijske ceste 5116, Grad Poreč, došlo do naleta divljači na vozilo [registarska oznaka] kojom prilikom je učinjena šteta na prednjem dijelu vozila u iznosu od 351,68 EUR, koju je tužitelj kao osiguratelj isplatio vlasniku vozila kao osiguraniku po osnovi kasko osiguranja. Sporno je, međutim, ima li tužitelj osnovu na ime regresa potraživati od tuženika iznos od 351,68 EUR, koji predstavlja iznos kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku Euroleasing d.o.o. na ime popravka štete na osiguranom vozilu.

6.1. Sud navodi da pokraj činjenice da je tužitelj sporan iznos isplatio svom osiguraniku temeljem police osiguranja broj K06860015994 koja nije ni postojala u trenutku nastanka štetnog događaja (6. studenog 2018.) nego koja je ugovorena tek 13. prosinca 2018., tužitelj na temelju citirane police nije bio u obvezi isplatiti osiguraniku navedeni iznos, pa kao takav isti nije ovlašten ustati s regresnim zahtjevom prema tuženicima kao osobama koje bi po bilo kojoj osnovi bile odgovorne za štetu. Nove činjenice i nove dokaze koje je tužitelj priložio nakon podnošenja tužbe a koje je iznio na pripremnom ročištu, sukladno čl. 461.a st. 2., 9. i 10. Zakona o parničnom postupku sud nije uzeo u obzir, jer se ne radi o novim činjenicama i novim dokazima koje bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti u tužbi.

7. Tužitelj u žalbi navodi da je pogrešno utvrđenje suda da je on osiguraniku isplatio utuženi iznos temeljem police kasko osiguranja koja uopće nije postojala u trenutku nastanka štetnog događaja. Žalbeni navodi tužitelja su neutemeljeni jer je tužitelj uz tužbu podnio temeljem police osiguranja broj: K06860015994. Iz predmetne police (koja je dostavljena uz tužbu) vidljivo je da ista vrijedi, odnosno da osiguranje počinje, 13.12.2018. godine dakle, više od mjesec dana nakon nastanka predmetnog štetnog događaja. Iz prijave i zahtjeva za naknadu štete iz automobilskog kaska (također dostavljeno uz tužbu) vidljivo je da se vlasnik motornog vozila (osiguranik) dana 17.06.2019. obratio tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete temeljem zaključenog ugovora o kasko osiguranju motornog vozila upravo po broju police osiguranja K06860015994, koja, kako je i utvrđeno, u vrijeme nastanka štetnog događaja (06.11.2018.g.) nije ni postojala. Nadalje, tužitelj u toč.6. tužbe navodi da je temeljem te, u trenutku nastanka štetnog događaja nepostojeće police, svom osiguraniku isplatio predmetni, utuženi iznos. Dakle, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužitelj na temelju te police, broj: K06860015994, nije bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku predmetni iznos pa iz toga proizlazi da tužitelj, kao takav, nije ovlašten ustati s regresnim zahtjevom prema tuženicima. Dakle, cjelokupna tužba se temelji na potraživanju temeljem police osiguranja K06860015994, pa činjenica da je u internom nalogu upisan drugi broj police ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

8. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koju u žalbi obrazlaže tužitelj, jer obrazloženje presude nije proturječno stanju spisa, a prvostupanjski sud je presudu obrazložio jasnim i valjanim razlozima koji imaju uporišta u stanju spisa, te je obrazloženje pobijane presude u skladu s odredom čl. 338. st. 4. ZPP. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti. Žalbenim navodima tužitelj zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.

8.1. Kako se presuda u sporovima male vrijednosti u skladu s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, te imajući u vidu sadržaj žalbe tužitelja, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

8.2. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

9. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na nadoknadu troška u povodu žalbe, zbog čega je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP), a trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka (čl. 155. ZPP).

U Požegi, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Renata Marić