REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10714/2023-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, OIB: 37268254106, Ulica kralja Držislava 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice MIV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Emilija Čibarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić & Čibarić d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Nalaže se tuženici KIV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, Zagreb, Ulica kralja Držislava 6, OIB 37268254106 štetu u iznosu od 35.601,40 EUR / 268.238,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 555,89 EUR od dana 16. veljače 2020. godine do isplate;
na iznos od 555,89 EUR od dana 16. ožujka 2020. godine do isplate;
na iznos od 568,93 EUR od dana 16. travnja 2020. godine do isplate;
na iznos od 568,93 EUR od dana 16. svibnja 2020. godine do isplate;
na iznos od 568,93 EUR od dana 16. lipnja 2020. godine do isplate;
na iznos od 558,13 EUR od dana 16. srpnja 2020. godine do isplate;
na iznos od 558,13 EUR od dana 16. kolovoza 2020. godine do isplate; na iznos od 558,13 EUR od dana 16. rujna 2020. godine do isplate;
na iznos od 590,61 EUR od dana 16. listopada 2020. godine do isplate; na iznos od 590,61 EUR od dana 16. studenoga 2020. godine do isplate; na iznos od 590,61 EUR od dana 16. prosinca 2020. godine do isplate; na iznos od 590,46 EUR od dana 16. siječnja 2021. godine do isplate;
na iznos od 590,46 EUR od dana 16. veljače 2021. godine do isplate;
na iznos od 590,46 EUR od dana 16. ožujka 2021. godine do isplate;
na iznos od 643,51 EUR od dana 16. travnja 2021. godine do isplate;
na iznos od 643,51 EUR od dana 16. svibnja 2021. godine do isplate;
na iznos od 643,51 EUR od dana 16. lipnja 2021. godine do isplate;
na iznos od 658,78 EUR od dana 16. srpnja 2021. godine do isplate;
na iznos od 658,78 EUR od dana 16. kolovoza 2021. godine do isplate; na iznos od 658,78 EUR od dana 16. rujna 2021. godine do isplate;
na iznos od 686,50 EUR od dana 16. listopada 2021. godine do isplate; na iznos od 686,50 EUR od dana 16. studenoga 2021. godine do isplate; na iznos od 686,50 EUR od dana 16. prosinca 2021. godine do isplate; na iznos od 763,31 EUR od dana 16. siječnja 2022. godine do isplate;
na iznos od 763,31 EUR od dana 16. veljače 2022. godine do isplate
na iznos od 763,31 EUR od dana 16. ožujka 2022. godine do isplate;
na iznos od 811,67 EUR od dana 16. travnja 2022. godine do isplate;
na iznos od 811,67 EUR od dana 16. svibnja 2022. godine do isplate;
na iznos od 811,67 EUR od dana 16. lipnja 2022. godine do isplate;
na iznos od 865,24 EUR od dana 16. srpnja 2022. godine do isplate;
na iznos od 865,24 EUR od dana 16. kolovoza 2022. godine do isplate; na iznos od 865,24 EUR od dana 16. rujna 2022. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. listopada 2022. godine do isplate; na iznos od 951,88 EUR od dana 16. studenoga 2022. godine do isplate; na iznos od 951,88 EUR od dana 16. prosinca 2022. godine do isplate; na iznos od 951,88 EUR od dana 16. siječnja 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. veljače 2023. godine do isplate
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. ožujka 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. travnja 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. svibnja 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. lipnja 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. srpnja 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. kolovoza 2023. godine do isplate; na iznos od 951,88 EUR od dana 16. rujna 2023. godine do isplate;
na iznos od 951,88 EUR od dana 16. listopada 2023. godine do isplate; na iznos od 951,88 EUR od dana 16. studenoga 2023. godine do isplate; na iznos od 951,88 EUR od dana 16. prosinca 2023. godine do isplate; od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženici KIV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju GRADSKA LJEKARNA ZAGREB, Zagreb, Ulica kralja Držislava 6, OIB 37268254106 prouzročeni parnični trošak ovog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 6.375,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 26. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Grad Zagreb, upisan kao vlasnik nekretnine upisane na zk.č.br. 5720/14 oznake zemljišta ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE BR. 1-9 površine 1373 m2, zajedno s posebnim dijelom upisanim kao: 3. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 2) poslovna prostorija - lokal br. 2 ukupne površine 91,50 m2 [adresa], neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi. Dana 9.4.1998 sklopljen je Ugovor o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne [adresa] tužitelja, tuženika i MI, a potom je dana 19.11.2014. sklopljen i Aneks I Ugovoru o zajedničkom zakupu jedinice zakupa [adresa] između tužitelja i tuženice. Dana 17.10.2019. donesena je Odluka o prestanku Ugovora kao i Aneksa I Ugovoru (dalje: Odluka). U ovoj Odluci navedeno je kako je s danom 31.12.2019. ex lege prestao Ugovor te kako će tužitelj od 1.1.2020. nastaviti obavljati ljekarničku djelatnost. U trenutku donošenja Odluke o prestanku zakupa na snazi je bio Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/2018, dalje: ZZZ). Prema tada važećem ZZZ-u u čl. 269. ZZZ-a bilo je propisano kako zdravstveni radnici iz članka 261. stavaka 1. i 5. ZZZ-a nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. 12.2019. Unatoč donesenoj Odluci o prestanku zakupa tuženica i dalje posjeduje predmetnu nekretninu i odbija je predati tužitelju. Tuženica tužitelju plaća iznos koji je naveden u Ugovoru o zakupu koji je prestao postojati Odlukom tužitelja. Temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo potraživati od tuženika naknadu za korištenje tuđe stvar jer je propisano da ako je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno do prava na naknadu štete da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Uzimajući u obzir činjenicu kako je tuženica nakon prestanka Ugovora pa sve do dana podnošenja ove tužbe bespravno u posjedu predmetnog poslovnog prostora, to tužitelj ima pravo potraživati naknadu za korištenje od tuženice umanjeno za iznos naknade koju tuženica plaća svojevoljno. Slijedom navedenog predlaže da sud naloži tuženici isplatiti mu na ime naknade koristi koju je imao od predmetne nekretnine iznos od 35.601,40 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu ne spori da se nalazi u zakupu poslovnog prostora koji je opisan u točci I. tužbe, ali osporava da bi ista predmetni poslovni prostor koristila bez valjane pravne osnove. Nadalje točno je da je dana 09.04.1998. sklopljen Ugovor o zajedničkom zakupu, kao i Anex istom od dana 19. studenog 2014., temeljem koje dokumentacije tuženica koristi i plaća zakupninu za predmetni poslovni prostor. Međutim Odluka o prestanku Ugovora i Anexa od dana 17. listopada 2019. je pravomoćnom presudom broj P- 409/2020 utvrđena kao ništava. Prema tome tuženica koristi predmetni poslovni prostor sukladno zakonu i ugovorenoj zakupnini, da tužitelj ne poštuje sudske pravomoćne odluke i odredbe Zakona, te da isti ima obvezu utvrditi zakupninu i svoj odnos s tuženicom sve sukladno članku 261. st. 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji određuje da zdravstveni radnici imaju pravo nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi te niti osnivači zdravstvenih ustanova, niti tijela upravljanja zdravstvenih ustanova ne mogu protivno Zakonu donijeti odluku kojom se ne daje u zakup prostor u kojem su ti radnici obavljali djelatnost do dana stupanja na snagu zakona. Na temelju Odluke predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, upravna vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezne su donijeti odluku o zakupu poslovnog prostora, a zdravstvene ustanove ugovorom o zakupu poslovnog prostora sklopljenim na temelju te odluke, odrediti iznos zakupnine. Tužitelj nikada nije donio predmetnu odluku, kao ni odluku o zakupnini, pa nije jasno temeljem čega isti potražuje utuženi iznos od tuženika. Nadalje čak i kada bi navodi tužitelja bili točni, i kada bi tužitelj imao valjanu pravnu osnovu za ispostavljanje razlike u zakupnini, a kasnije i osporenih računa u odnosu na prvih 10 utuženih iznosa nastupila je zastara.
3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (listovi 6-7), Ugovor o zajedničkom zakupu od 24. ožujka 1998. (listovi 10-15), Aneks I Ugovora o zajedničkom zakupu od 19. studenog 2014. (list 16), Odluku o prestanku ugovora o zakupu od 17. listopada 2019. (listovi 17-18), dopis tužitelja od 27. rujna 2023. (listovi 19-20), dopis tuženika od 10. listopada 2023. (listovi 22-23), procjembeni elaborat (listovi 25-49), u spis ovog suda broj P-409/2020 (preslike na listovima 138-170), spis ovog suda broj P-6953/24 (priklopljen), dopis tužitelja od 22. listopada 2024. (listovi 81-82), Odluku o sklapanju ugovora o zakupu poslovnog prostora od 24. srpnja 2024. (listovi 83-95), Zaključak o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor Grada Zagreba (listovi 96-103), Inventurna lista osnovnih sredstava (list 104), e-mail korespondencija stranaka (listovi 105-119). Sud nije izveo dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost visine tržišne najamnine, kod kojeg dokaza je tužitelj ostao sve do zaključenja glavne rasprave, iz razloga što se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti već na temelju ostalih provedenih dokaza u postupku.
3.1. Sud nije uzeo u obzir navode stranaka u podnescima dostavljenim nakon zaključenja glavne rasprave.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaćene naknade za korištenje i tržišne zakupnine za poslovni prostor na adresi [adresa], za razdoblje od siječnja 2020. do prosinca 2023. godine u ukupnom iznosu od 35.601,40 eura.
6. U konkretnom je predmetu sporna osnova i visina potraživanja tužitelja, posebno je li tuženica posjedovao predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju bez osnove.
6.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora te da se tuženica nalazi u njegovom posjedu.
7. Prvenstveno valja reći da iako tužitelj naknadu koristi za uporabu tuđe nekretnine potražuje temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO), u konkretnom slučaju se primjenjuju odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP). Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, izraženom na sjednici Građanskog odjela od 26. listopada 2009. ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.
7.1. Odredbom čl. 164. st. 1. ZVDSP-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Dok je odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.
8. U skladu s citiranim odredbama, a radi utvrđivanja osnove tužbenog zahtjeva na isplatu koristi od posjedovanja tuđe nekretnine, odnosno radi utvrđenja poštenja tuženikova posjeda, sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te u spise ovog suda broj P-409/2020 i broj P-6953/24.
8.1. Iz Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarna [adresa] od 24.03.1998. proizlazi da je isti zaključen između tužitelja kao zakupodavca i KI i tuženice kao zakupoprimca. Odredbom čl. 11. Ugovora propisano je da se isti zaključuje na neodređeno vrijeme i vrijedi do otkaza jedne od ugovornih strana te da je ugovor o zakupu važeći sve dok zakupnice istodobno imaju zaključen ugovor s HZZO-om za svaku godinu posebno.
8.2. Uvidom u Anex I. Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa Ljekarne [adresa] od 19.11.2014. utvrđeno je da je Ministarstvo zdravlja rješenjem od 18.09.2014. utvrdilo da JI s danom 30.09.2014. prestaje pravo obavljanja privatne prakse u jedinici zakupa – ljekarničkoj jedinici Gradske ljekarne Zagreb na lokaciji [adresa] te da od dana 01. 10. 2014., kao nositelj zakupa sa privatnom praksom nastavlja mag. phar. JIV.
8.3. Uvidom u zamolbu tuženice od 19. ožujka 2019. utvrđeno je da je tuženica tužitelju sukladno odredbi čl. 261. st. 1. i 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine br. 100/2018) podnijela molbu za donošenje odluke o davanju u zakup poslovnog prostora na lokaciji [adresa] te ga obavijestila da ima namjeru Ministarstvu zdravstva podnijeti zahtjev za donošenje rješenja o nastavku obavljanja privatne prakse.
8.4. Uvidom u zahtjev tuženice od 10. rujna 2019. upućen Ministarstvu zdravstva utvrđeno je da je tuženica podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o nastavku obavljanja privatne prakse, te u istom navodi da je tužitelju podnijela zamolbu za zaključenje ugovora o zakupu radi nastavka obavljanja privatne prakse te da još nije zaprimila odluku Upravnog vijeća, ali budući da je rok za podnošenje zahtjeva Ministarstvu zdravstva 31.10.2019. podnosi navedeni zahtjev te navodi kako smatra da ispunjava uvjet propisan čl. 261. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti o nastavku obavljanja privatne prakse.
8.5. Iz Odluke o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa]. proizlazi da ju je donijelo Upravno vijeće tužitelja na sjednici održanoj 17. listopada 2019., kojom odlukom je određeno da s danom 31. prosinca 2019. ex lege prestaje Ugovor o zakupu jedinice zakupa Ljekarne [adresa] od 09.04. 1998. i Aneks I. Ugovora o zajedničkom zakupu jedinice zakupa [adresa] sklopljen dana 19.11.2014. Nadalje se određuje kako tužitelj neće sklopiti novi ugovor o zakupu s tuženicom sukladno čl. 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Po prestanku Ugovora oprema i prostor vraćaju se tužitelju koji s 1. siječnja 2020. nastavlja s obavljanjem ljekarničke djelatnosti. Za lijekove i medicinske proizvode sklopit će se Ugovor o otkupu po nabavnoj cijeni. Tužitelj se obvezao preuzeti u radni odnos sve radnike iz [adresa], ukoliko oni podnesu pisanu izjavu o namjeri zasnivanja radnog odnosa. U obrazloženju odluke poziva se na odredbe čl. 269., 262. i 263. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te na Statut tužitelja. Navodi se kako je radi zaštite interesa i imovine tužitelja odlučeno da se predmetni prostor neće dalje dati u zakup.
8.6. Uvidom u spis ovog suda u broj P-409/2020 utvrđeno je da je donesena pravomoćna presuda kojom utvrđena ništavom Odluka tužitelja o prestanku Ugovora o zakupu Ljekarne [adresa] od 17. listopada 2019. te je naloženo ovdje tužitelju da donesen novu Odluku sukladno 261. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 100/18, dalje ZZZ). Iz obrazloženja presude je razvidno da je Odluka utvrđena ništavom jer je donesena protivno prisilnom propisu iz čl. 261. ZZZ-a, kojom odredbom je mogućnost izbora prepuštena isključivo zdravstvenim radnicima. Za njih norma nije imperativne naravi jer im pruža mogućnost izbora. Međutim, za tuženika kao ljekarničku zdravstvenu ustanovu, navedena norma predstavlja prisilni propis. Na tuženiku nije pravo izbora nastavka djelatnosti u prostoru u njegovom vlasništvu u kojem se takva djelatnost do donošenja zakona obavljala, već je njemu normom nametnuta obveza i dužnost da nastavi sa zakupnim odnosom, a kada je to izabrao zdravstveni djelatnik.
8.7. Iz Odluke o sklapanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sa tuženicom za ljekarnu [adresa], od 24. srpnja 2024. proizlazi da se odobrava sklapanje Ugovora o zakupu ovdje tuženoj za obavljanje ljekarničke djelatnosti, koji ugovor čini sastavni dio Odluke. Iz Ugovora o zakupu proizlazi da isti nije potpisan te da je njime utvrđen iznos zakupnine u visini tržišne.
8.8. Uvidom u spis ovog suda broj P-6953/24 utvrđeno je da je postupak pokrenula ovdje tuženica protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja ništavom odluke o sklapanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sa tuženicom za ljekarnu [adresa], od 24. srpnja 2024., s obzirom da je ista donesena protivno odredbi čl. 261. st.3. ZZZ-a, kojim je propisano da se zakupnina određuje sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne (područne)samouprave odnosno Grada Zagreba o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor.
9. Odredbom čl. 261. st. 1. ZZZ-a propisano je kako zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prema odredbi st. 2. istog članka zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka nastavljaju obavljati djelatnost u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno privatnoj praksi iz članka 46. stavka 3. ovoga Zakona na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Upravno vijeće doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove obvezno je donijeti odluku iz stavka 2. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva zdravstvenog radnika (čl. 261. st. 4.)
9.1. Prema odredbi čl. 269. ZZZ-a zdravstveni radnici iz članka 261. stavaka 1. i 5. ovoga Zakona nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do 31. prosinca 2019.
10. Smisao odredbe čl. 261. ZZZ-a bila je omogućiti zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu ljekarničke zdravstvene ustanove, nastavak obavljanja djelatnosti, odnosno da se zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa da mogućnost izbora da, ukoliko to žele, nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi na osnovi zakupa prostora u kojem su do stupanja na snagu Zakona obavljali tu djelatnost.
10.1. Kako je tuženica kao zdravstveni djelatnik u privatnoj praksi iskazala namjeru nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u istom prostoru jer se obratila tužitelju zamolbom od 19. ožujka 2019. sa zahtjevom za sklapanje ugovora o zakupu radi nastavljanja obavljanja djelatnosti te 10. rujna 2019. Ministarstvu zdravstva zahtjevom za izdavanje rješenja o nastavku obavljanja privatne prakse, to je Upravno vijeće tužitelja moralo donijeti odluku o nastavku zakupnog odnosa u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva tuženice, sukladno odredbi čl. 261. st. 2. ZZZ-a.
10.2. U slučaju kada tužitelj nije postupio sukladno prisilnoj zakonskoj odredbi i donio takvu odluku ne može se pozivati na to da tuženica nema pravo na posjed poslovnog prostora koji joj je bio dan u zakup radi obavljanja ljekarničke djelatnosti, a koju je i nadalje, nakon 31. prosinca 2019. mogla obavljati u prostoru tužitelja prema odredbama ZZZ-a. Slijedom navedenog, ako se i uzme da je zakupodavni odnos između stranaka prestao stupanjem na snagu ZZZ-a, i to isključivo iz razloga što tužitelj nije donio novu odluku o zakupu poslovnog prostora tuženoj, koju je bio dužan donijeti, to posjed tuženice ne čini nepoštenim s obzirom na odredbu čl. 261. st. 1. ZZZ-a, koja tuženici kao zdravstvenoj radnici daje pravo nastaviti obavljati djelatnost odnosno biti u zakupu poslovnog prostora na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu ljekarničke zdravstvene ustanove, a u kojem je obavljala tu djelatnost do dana stupanja na snagu Zakona.
11. Slijedom navedenog, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari, zbog čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Kako nije osnovana osnova tužbenog zahtjeva sud nije izvodio dokaze radi utvrđivanja njegove visine.
12. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema trošku zatraženom na ročištu održanom 21. srpnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 1.000,00 eura, podnesaka od 5. studenog 2024. i 18. veljače 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. veljače 2025. i 21. srpnja 2025., svaki u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištu 6. studenog 2024. iznos od 100,00 eura (Tbr. 9.5.), ukupno 5.100,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 6.375,00 eura.
13. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 6.375,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.
U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.
Sutkinja:
dr. sc. Dijana Vragović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelj po pun.
- tuženik po pun.
