Poslovni broj: Gž R-117/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg iz Zagreba, protiv tuženika Poštanske i telekomunikacijske škole iz Zagreba, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 9, OIB: 77621027482, zastupanog po tajnici SN, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8255/2021-11 od 9. siječnja 2024., 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u izreci presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8255/2021-11 od 9. siječnja 2024., na način da se tužitelju pored dosuđenog iznosa od 421,87 eura dosuđuje i daljnji iznos od 93,75 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 187,50 eura zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 20,83 eura dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 41,67 eura zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju 921,79 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to naznačeno u izreci presude, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, u roku od 15 dana, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 421,87 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom parničnog troška odbijen.

2. Protiv dijela odluke o parničnom trošku kojim tužitelju nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je djelomično osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 921,79, koji se odnosi na dodatke propisane Sporazumom o osnovici plaće u javnim službama od 23. lipnja 2006. i Dodatkom tog sporazuma od 13. svibnja 2009. a koji zahtjev je prvostupanjski sud prihvatio.

4. U ovoj fazi postupka sporno je pripada li tužitelju pravo na trošak za sastav podneska od 29. ožujka 2023. u zatraženom iznosu od 187,50 eura, kao i za pristup na ročište za objavu presude održano 5. travnja 2023. u zatraženom iznosu od 93,75 eura koje troškove prvostupanjski sud tužitelju nije priznao.

5. Neosnovano tužitelj pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke o trošku u dijelu kojim nisu priznati troškovi za sastavljanje podneska od 29. ožujka 2023. kojim odgovara na navode iz odgovora na tužbu, jer i prema pravnom shvaćanju ovog suda tužitelju nije trebalo priznati trošak za sastavljanje tog podneska, iako bi prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023., dalje: Tarifa) za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode odgovora na tužbu, odvjetniku pripadala nagrada kao za tužbu. Ovo iz razloga jer se radi o sporu male vrijednosti i jer je navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti već u tužbi ili u na ročištu, a iz kojeg razloga je taj zahtjev pravilno i odbijen.

6. Međutim, osnovano ističe tužitelj da je prvostupanjski sud pri izračunu troška djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je tužitelju trebalo priznati trošak u većem iznosu nego što je odredio prvostupanjski sud i to u pogledu troška za pristup na ročište za objavu presude.

6.1. Ovo iz razloga jer je Tbr. 9. točke 3. Tarife propisano za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova. Kako je zamjenica punomoćnika tužitelja pristupila na ročište za objavu presude 9. siječnja 2024. i kako je zatražena naknada troška za tu parničnu radnju, to nije pravilno postupio prvostupanjski sud kada nije pobijanom odlukom priznao tužitelju i ovaj trošak jer mu taj trošak pripada.

6.2. Ukazuje se da je i na sjednici Građanskoga odjela ovoga suda održanoj 1. rujna 2020. zauzeto pravno shvaćanje: "Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. točka 3. Tarife."

7. Kako ukupni trošak tužitelja iznosi 515,59 eura, a kako je prvostupanjski sud tužitelju dosudio iznos od 421,84 eura, to proizlazi da mu pripada i daljnji iznos od 93,75 eura, koji mu je ovaj sud dosudio, a na tako dosuđeni trošak tužitelju pripada i zatražena zakonska zatezna kamata na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

8. Slijedom iznijetog, trebalo je žalbu tužitelja djelomično prihvatiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka i tužitelju dosuditi i daljnji trošak od 93,75 eura, a za više traženo zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

9. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom samo djelomično (33,3%), to mu je trebalo na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a vezano uz odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, a pozivom na Tbr. 10. točku 5. Tarife, priznati i troškove drugostupanjskog postupka, obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora, te srazmjerno uspjehu u žalbenom postupku, u iznosu od 20,83 eura (sadržan je i PDV), dok mu više zatraženi iznos od 41,67 eura po ovoj osnovi ne pripada.

10. Zbog navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Split, 26. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Sanda Crljen Ivančić