Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1101/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice TD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ID OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Grgurić,odvjetnica u Trogiru, radi smetanje posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Psp- 6/2022-52 od 14. ožujka 2025., 26. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Psp-6/2022-52 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da ju je tuženik smetao u posjedu tako što je međašnu oznaku u vidu željeznog kolca izvadio a koji se nalazio u točki E, prema Situaciji teretna, mjernika GD od 23. rujna 2022., a koja situacija je sastavni dio rješenja o uređenju međa Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, R1-14/02 od 31. listopada 2002., u listopadu 2021., i zabio ga na nekretninu u posjedu i vlasništvu tužiteljice označenu kao 648/5, pomakavši ga za 40 cm, čime da je zasmetao posjed tužiteljice, pa da se naloži tuženiku da u roku od osam dana od pravomoćnosti tog rješenja vrati međašni kolac na mjesto odakle ga je izvadio u točku E, a sukladno tome pomakne i žičanu ogradu koju je postavio uz navedeni kolac, kao i da tuženik naknadi tužiteljici troškove postupka (točka I. izreke).

1.1. Istom odlukom je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica pobijajući ga u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1 U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 365. stavka 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

3.2. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. Rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga rješenja i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost rješenja.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na željezni kolac u točki E koji je postavljen između nekretnina stranaka u postupku uređenja međa tog suda pod poslovnim brojem R1-14/02 između nekretnine tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i nekretnine tuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

5. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da je tužiteljica vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koje nekretnine imaju zajedničku među,

- da je sudski vještak Dario Blažević na temelju obavljenih geodetskih mjerenja na terenu te uvidom u sudski spis poslovni broj R1-14/02 crvenom linijom A-B-C-D-E-F- G-H na skici prikazao željezne šipke koje su u svojoj većoj dužini povezane u željeznu ogradu, osim u manjem dijelu između točaka G-H gdje na trenu postoji betonski zid (dug 2,90 m od točke H) između kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a da je rješenjem tog suda poslovni broje R1-14/02 uređena međa između kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na način kako je to opisano u zapisniku od 2. rujna 2002. po kojemu je izrađena skica lica mjesta s prikazom uređene međe prikazana linijom A-B-C-D-E-F-G-H., u mjerili 1:200, s tim da lomne točke međe nisu definirane koordinatama već kontrolnim odmjerenjima od čvrstih objekata ili drugih prethodno definiranih točaka; dok je međa u točkama D i E uređena na način da se točka D nalazi na udaljenosti od 4,62 m od točke C na sjever 1,90 m od zapadnog zida predloženikove kuće (tuženikova kuća), dok se točka E nalazi na sjeverozapad od točke D na udaljenosti od 3,70 m, te na udaljenosti 7,20 m od točke C,

- da položaj točaka D i E koje je sudski vještak izmjerio na terenu odgovara točkama D i E iz zapisnika kojim je uređena međa,

- da se rekonstrukcijom točaka D i E s geodetske skice lica mjesta vještaka GD iz sudskog spisa poslovni broj R1-14/02 se dolazi do položaja u točkama D1 i E1 jer postoji razlika podataka o uređenju međa iz pisanog djela zapisnika i grafičkog prikaza u spisu poslovni broj R1-14/02 i to na način da je točka D na grafičkom prikazu skice lica mjesta prikazana bliže tuženikovoj kući nego je po zapisniku s terena obilježena na terenu i to cca 0,40 m,

- da položaj točaka D i E kojim je uređena međa u spisu R1-14/02 odgovara stanju na terenu utvrđenom na licu mjesta,

- da je svjedok GD, sudski vještak u predmetu tog suda poslovni broj R1-14/02, naveo da je izvršio izmjeru prema postojećim katastarskim planovima, da je međa položena na nekretnini istočno (nekretnina tuženika) u kojem dijelu je bio podest koji je bio otkopan, gdje je bila rupa i tada da je označio međnu točku i lomnu točku koju je sud upisao a koja je predstavljala točno rub betonskog podesta i koju točku su označili točkom D; dakle, po onom što je vidio po katastarskom mapama točka D je trebala padati unutar betonskog podesta a kako je ispod podesta bila rupa duboka 40-50 cm da su tu točku D označili na rubu betonskog podesta a kako je oko tog podesta bila drvena građa i rupa duboka 40-50 cm to su pokušali drvenim kolcem označiti točku D ispod; isto tako da je cijela međa bila uređena drvenim i željeznim kolcima i da je na temelju njegove skice uređena međa među strankama na terenu,

- da je saslušani svjedok ED naveo da je izvršio premjeravanje nekretnine zbog izmjere radi evidentiranja međa i međe koja je uređena u postupku iz 2002. a u svezi legalizacije objekta, pa da je utvrdio da su međe postavljene na terenu najbliže skici iz 2002. vještaka GD, uz neznatna odstupanja, s tim da se točka D, koja je bila na podestu se ne poklapa s onim što je on utvrdio jer je u pisanom dijelu tog vještva opisano da je točka D udaljena 1,90 m od zida kuće a to znači da točka D bi trebala biti udaljena 40 cm od podesta kuće a ne na podestu kuće, a da je kod prvog dolaska ograda je bila srušena, međutim, kada je došao drugi put da je snimio postavljenu ogradu, a točka D da ni onda nije bila vidljiva jer kolac u točki D nije zatekao na terenu već nakon što je snimio i izvijestio tuženika, tuženik postavio ogradu pa i u točki D koja je išla 40 cm od podesta, i na taj način da su sve točke bile u međusobnoj koleraciji, navodeći da kolci u točkama D i E on nije zabijao već tuženik a koji je stavio i željeznu ogradu i on kao takvu to snimio s time da je tuženiku pomagao da točka D bude udaljen 40 cm od podesta i točka E udaljena 3,75 m od točke D.

- da je tužiteljice u svom iskazu navela da su u izvanparničnom postupku još 2002. sporazumno uredili svoje međe, a kako to i proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Trogiru koje rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka GD, međutim da sada tuženik želeći bespravno proširiti granice svog vlasništva na štetu njene nekretnine jer je iskolčio novu granicu čime ju je zasmetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine, na način da je međaši kolac u točki E izvadio i bacio u travu te postavio novi kolac unutar njenog posjeda za daljnjih 40 cm od prvobitnog i na taj novopostavljeni kolac razapeo metalnu zahrđalu ogradu zauzevši put njene nekretnine čime joj je smanjio i onemogućio slobodan prilaz kući, na način da je sužen put pa da s autom ne može pristupiti kući nego jedino pješke, jer je put umjesto širine 3 m sada je 2,50 m,

- saslušani tuženik je u svom iskazu je naveo da je pozvao geodeta BD koji ga je zamolio da pozove i tužiteljicu, kada su joj priopćili da više nije udaljenost od točke D-E 3,70 m nego 3,50 m na način da joj on od svoje nekretnine daje 20 cm da bi dobila put širine 3 m, na što da je ona pristala ali da je tražila da od tih 20 cm, koje je on njoj prepustio, da od tih 20 cm prema njegovom podestu bude udaljenost 3,80 m a što bi značilo da točku D pomakne u svoje 40 cm na što nije on pristao, pa da je kazao vještaku da radi prema sudskom rješenju, tako da točka E je postavljenja točno na mjestu koje je postavio sudski vještak GD na temelju sporazuma o uređenju međa između njega i tužiteljice iz 2002., a koji kolac iz točke E se nije vadio već kako je zabijen tako je i ostao i da je na njega stavljena mreža.

5.1. Na temelju utvrđenog prvostupanjski sud je zaključio da su stranke sporazumno uredile među točkama A–B-C-D-E-F-G-H još 2002. i da su te točke materijalizirali na terenu zabijanjem kolaca u te točke, a koje su prikazane u skici GD, s tim da je međa na terenu jednaka utvrđenoj međi iz skice sudskog vještaka GD, pa time i točka E međe, zbog čega je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV).

6. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena su na rezultatima provedenih dokaza i njihovoj valjanoj ocjeni, pa ih kao logična i uvjerljiva u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Odredbom članka 21. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je člankom 22. stavak 1. ZV-a propisno da posjednik koji mu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je to bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

7.1. Prema odredbi članka 22. stavak 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.2. Dakle, u posjedovnim parnicama od odlučnog značenja je utvrditi je li nastupila prekluzija, posljednje stanje posjeda i čin smetanja.

8. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je međa između nekretnina stranaka upravo iskolčena na terenu kako je to i određeno u postupku utvrđenja međe, pri čemu se položaj točke E međe nije mijenjao, pa tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da joj je zasmetan njen mirni posjed nekretnine a time i onemogućeno dosadašnje korištenje nekretnine za prolaz automobilom do kuće.

8.1. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, a kako žalbeni navodi tužiteljice ne sadrže argumentirane, jasne i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju, to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeno potraživanje.

8.2. Naime, u situaciji kad je provedenim postupkom utvrđeno da je ograda između nekretnine tužiteljice i nekretnine tuženika upravo na mjestu utvrđene međe iz ranije provedenoga izvanparničnog postupka, a tužiteljica nije drugim dokazima dokazala da joj je onemogućen pristup vozilom njenoj kući, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada tužiteljici nije pružio posjedovnu zaštitu jer nije utvrđen čin smetanja posjeda.

9. Žalbeni navodi tužiteljice u osovi se svode na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu, pri čemu tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje ukazuju na drugačije činjenično stanje od onoga utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka. Ovo posebno kod pozivanja tužiteljice na ocjenu nalaz i mišljenja sudskog vještaka geodeta.

9.1. Isto tako bez značaja su navodi tužiteljice kojima ukazuje na ranije sudske odluke u pogledu smetanja posjeda vađenjem kolaca jer se ne radi o istoj činjeničnoj osnovi.

10. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

11. S obzirom na to da nisu ostvareni razlozi trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku te odlučiti kao u izreci, ovoga rješenja.

Split, 26. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović