REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] O 5
Poslovni broj: Us I-138/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje OKS, u upravnom sporu tužitelja OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi određivanja starosne mirovine, 26. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II 140- 02/24-01/03070393544, URBROJ: 341-99-05/3-24-4243 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24- 01/03070393544, URBROJ: 341-99-05/3-24-4243 od 7. siječnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Puli-Pola, KLASA: UP/I 140- 02/24-01/03070393544, URBROJ: 341-13-05/3-24-12550 od 17. lipnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredi starosna mirovina.
2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. Prigovara kako neosnovano nije primijenjen čl. 52.c Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji u svrhu ponovnog izračuna starosne mirovine. Ističe kako se radi o lex specialisu koji derogira odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kao općeg zakona te kako pravo iz rečenog članka nije ničim ograničeno, tako ni činjenicom da li osiguranik ostvaruje osnovnu mirovinu ili koju drugu predviđenu odredbama ZOMO. Smatra da ne bi imao pravo na ponovni izračun da je takav izračun učinjen prilikom odlaska u mirovinu, no da u to vrijeme nije bio ni upoznat s odredbom ZOHBDR. Slijedom navedenog, da ima pravo na ponovni izračun mirovine sukladno posebnom propisu te predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev i ostaje kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju. Obrazlaže da je tužitelju pravo na starosnu mirovinu priznato prema odredbama članka 33. i 181. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Oduka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., dalje: ZOMO) uz primjenu članka 6. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (Narodne novine broj 128/99., 129/00., 16/01., 22/02., 41/08, 97/12. i 118/12.), a svota mirovine je određena kao osnovna mirovina prema članku 91. stavku 2. ZOMO-a kao osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup). Člankom 92. stavkom 2. ZOMO da je propisano da se osiguraniku osiguranom u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju individualne kapitalizirane štednje starosna mirovina ostvarena pod povoljnijim uvjetima od uvjeta utvrđenih ovim Zakonom određuje kao da je osiguranik bio osiguran samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Napominje da tužitelj nije ostvario pravo na mirovinu prema posebnom propisu, tj. pod povoljnijim uvjetima, već je ostvario mirovinu prema odredbama ZOMO-a i to na osnovnu mirovinu iz članka 91. ZOMO uz koju mu se isplaćuje i mirovina iz obveznoga mirovinskoga osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje prema uvjetima iz ugovora koji je sklopio s izabranim mirovinskim osiguravajućim društvom. Iz odredbe članka 52.c ZOHBDR-a da proizlazi zaključak se ista odnosi na one mirovine ostvarene prema ZOMO koje su određene kao mirovine iz generacijske solidarnosti (samo I. mirovinski stup), odnosno istom nije propisana primjena na mirovine određene kao osnovna mirovina. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) i čl. 8. ZUS-a, prema kojoj je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelju rješenjem od 5. siječnja 2022. priznato pravo na starosnu mirovinu prema odredbama čl. 33. i 181. ZOMO te da je mirovina određena kao osnovna mirovina budući se tužitelj izjavom Središnjem registru osiguranika opredijelio za ostvarivanje prava na mirovinu iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. Nije sporno, a proizlazi i iz isprava u spisu, i kako tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata - dragovoljca.
7. Iz podataka u spisu predmeta utvrđeno je da je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja od 5. listopada 2023. za ponovno određivanje mirovine sukladno čl. 52.c ZHBDR. Rješenjem prvostupanjskog tijela broj 28301 od 17. lipnja 2024. (stranice 36/4-38/4 spisa) zahtjev je odbijen s obrazloženjem da se tužitelj opredijelio za ostvarivanje prava na mirovinu i iz mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje. Drugostupanjskim rješenjem od 7. siječnja 2025., koje je predmetom ovog spora, tužitelju je odbijena žalba kao neosnovana uz obrazloženje da je tužitelj dao izričitu izjavu da želi ostati u II. stupu, da slijedom nema mjesta primjeni čl. 52.c ZHBDR te se poziva i na čl. 92. ZOMO.
8. Dana 31. srpnja 2021. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 84/21., dalje: ZID ZHBDR) kojom je u Zakon uveden čl. 52.c. prema kojem hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, pripadnici borbenog sektora, i članovi obitelji hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, pripadnika borbenog sektora, koji su korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu, imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. ili 48. toga Zakona (st. 1.).
9. Stav je ovog suda kako se citiranom odredbom takvim korisnicima omogućava određivanje novog iznosa mirovine te da istom, suprotno stavu tuženika, nisu isključeni osiguranici kojima je mirovina određena kao osnovna mirovina, niti da bi ista uključivala samo mirovine iz generacijske solidarnosti. Po mišljenju ovog suda formulacija zakonske odredbe u dijelu u kojima takvo pravo daje „korisnicima mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ili općim propisima iz mirovinskog osiguranja koji prethode tom propisu“ je jasna te ne ostavlja mjesta iznimkama ili isključenjima kako to tumači tuženik.
10. Međutim, navedena odredba se odnosi na osiguranike koji su u trenutku stupanja na snagu ZID ZHBDR već bili korisnici mirovine te bi kao takvi imali pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine prema citiranom članku, dok tužitelj u trenutku stupanja na snagu tog zakona nije bio korisnik mirovine.
11. Tužitelju je priznata mirovina nakon stupanja na snagu ZID ZHBDR, dakle mogao je birati po kojem propisu će primati mirovinu, no on je izričitom izjavom (nesporno, Obavijest iz REGOS-a na str. 42/7 spisa) odabrao ostvarivanje prava na osnovnu mirovinu zajedno s mirovinom iz II. stupa te mu je kao takva ista i priznata.
12. Pri nespornoj činjenici da je tužitelj odlučio (izjavio) da želi ostvariti pravo na osnovnu mirovinu zajedno s mirovinom iz drugog stupa, javnopravna su tijela bila dužna primijeniti kogentnu odredbu čl. 91. i čl. 92. st. 2. ZOMO-a.
13. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim. Razlozi tužitelja su neosnovani i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Stoga je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.
14. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe jer je oslobođen plaćanja na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 26. kolovoza 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).
