REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1261/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Saši Bušiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JOD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Udruge Zagreb Pride, Zagreb, Meštrovićev trg 2, OIB: 80888915470, zastupanog po punomoćniku Ani Bandalo, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Bandalo i Natalija Labavić iz Zagreba, radi naknade štete, nakon provedene i zaključene glavne rasprave dana 17. lipnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu tužiteljice Sanju Dozet, odvjetnicu i punomoćnicu tuženika Moniku Maretić, odvjetnicu, dana 26. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku Udruzi Zagreb pride, Zagreb, Meštrovićev trg 2, OIB:80888915470, isplatiti tužiteljici VOD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete iznos od 3.981,68 eur sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od 8. srpnja 2013.g. do isplate kao i naknaditi joj trošak ovoga postupka sa zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućom od 26. kolovoza 2025.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Udruzi Zagreb pride, Zagreb, Meštrovićev trg 2, OIB: 80888915470, da o vlastitom trošku putem web stranice www.zagreb-pride.net u cijelosti objavi presudu bez ikakvih komentara na istom mjestu i istim slogom kojim je objavljena neistinita i uvredljiva informacija, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 5.382,67 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( referentne stope ) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica podnosi tužbu za naknadu neimovinske štete temeljem čl. 1100 st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08; u daljnjem tekstu: ZOO) prema tuženiku za kojeg navodi daje kao udruga upisan u Registar udruga Republike Hrvatske pod registarskim brojem [registarska oznaka], a za kojega navodi daje u lipnju 2013. godine na svojoj web stranici www.zagreb-pride.net u sklopu "Izbora za homofoba 2013. godine" za tužiteljicu uz njezine fotografije objavio tekst koji glasi: "Ova bivša urednica emisije "Slike Hrvatske" na HRT-u se uključila u histeričnu antihomoseksualnu kampanju tako što je u eter nacionalne TV kuće pustila propagandni prilog "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?". Pokazalo se da se radi zaista o propagandnoj i neobjektivnoj emisiji koja nema veze s novinarstvom, već se zloupotrebljava za radikalni aktivizam. Naravno, dijelovi tog priloga su sadržavale snimke filma za koje Hrvatska radiotelevizija nije imala osigurana autorska prava. A znate kako već ide - tko krade taj valjda i laže." Ističe da je citiranim navodima izneseno niz netočnih i neistinitih informacija kojima su povrijeđena čast i ugled tužiteljice, a da se tužiteljica ni jednom svom radnjom nije uključila u antihomoseksualnu kampanju bilo koje vrste, te da je emisija "Slike Hrvatske" emitirana dana 29. prosinca 2O12.g. sačinjena sukladno pravilima novinarske struke, profesionalizma i etičkim standardima u svrhu informiranja javnosti. Nadalje navodi da se u navedenoj emisiji sukladno obvezi javnog medija iznose razna stajališta no da ni jedno nije izneseno kao stajalište tužiteljice- tadašnje urednice navedene emisije, a osporava i da Hrvatska radiotelevizija ne bi imala osigurana autorska prava za snimke filma objavljene u citiranoj emisiji te ističe da predmetni neistiniti i uvredljivi navodi tuženika stigmatiziraju tužiteljicu, a uz objavu fotografije iste kako je učinjeno da su na najgrublji način povrijeđena prava osobnosti - dostojanstvo, čast i ugled, što navodi da se manifestiralo u vidu uznemirenosti, nesanice, osjećaja snažnog psihičkog pritiska i stalne napetosti, ogorčenosti, te stigmatiziranosti u privatnom i poslovnom životu, radi čega je tužiteljica od strane poznatih i nepoznatih osoba te cjelokupne javnosti bila izložena stalnim pitanjima, provokacijama te je počela izbjegavati socijalne kontakte kako bi se zaštitila od neugodnosti izazvanih objavljenim. Slijedom navedenog predlaže da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, te uz naknadu troška parničnog postupka. Nadalje predlaže da se tuženiku naloži da o vlastitom trošku putem svoje web stranice u cijelosti objavi presudu bez ikakvih komentara na istom mjestu i s istim slogom kojim je objavljena neistinita i uvredljiva informacija. Podneskom od 02. siječnja 2014. godine tužiteljica još navodi da se u svojoj emisiji ni u jednom trenutku nijednim sadržajem nije doticala homoseksualaca niti ih čak spominjala niti da bi tema navedene emisije uopće bila homoseksualnost pa stoga takva emisija ne može ni predstavljati antihomoseksualnu kampanju. Također navodi da je u emisiju pozvala kao gosta g. JO, koji je autor spornog četvrtog modula zdravstvenog odgoja te je kao takav relevantni sugovornik, ali se isti neposredno prije snimanja ispričao zbog bolesti, što je u emisiji i navedeno. Ista nadalje dopunjuje činjenične navode tužbe ističući da joj je šteta nanesena od strane tuženika dodatno uvećana pokrenutom hajkom tuženika na tužiteljicu u dijelu teksta u kojem se navodi: "Specijalni tim mazohista/tkinja za vas je zagradio na dno kace, a na vama je da izaberete najgore među najgorima. Prisjetimo se, dosadašnji Homofobi godine, VO i PO, su nakon osvajanja ove laskave titule napustili svoja radnja mjesta, stoga pametno birajte... Stoga i nagradite POD jednim glasom." Smatra da tuženik takvim tekstom tužiteljici nanosi nesagledivu štetu, jer je pogrešno i u potpunosti lažno predstavlja kao netolerantnu osobu koja mrzi i širi mržnju, a da je tužiteljica javna osoba potpuno suprotnih karakteristika te je ovakva obmana javnosti velika šteta za njenu reputaciju, ugled i čast, jer se ista bavi javnom djelatnošću. Nadalje, ističe da se iznošenje neistina o tužiteljici od strane tuženika gotovo šest mjeseci nakon prikazane sporne emisije "Slika Hrvatske" naštetili ugledu i časti tužiteljice, jer su neistiniti navodi i kandidaturu za homofoba prenijeli svi najčitaniji mediji u Hrvatskoj te je na taj način odaslana neistinita poruka da tužiteljica obavlja svoj posao neprofesionalno, da je sankcionirana i da mrzi određene grupe ljudi što su objavili svi najčitaniji portali pozivajući se na navode tuženika. Također ističe da je kao reakciju na tekst tuženika objavila članak pod naslovom "Više od 85% pedofila su homoseksualci", a da je podatak naveden u tom tekstu plod istraživanja proveden na osuđenim pedofilima. Iako je tužiteljica podneskom od 02.01.2014. objektivno preinačila tužbu sud je takvu preinaku, neovisno o protivljenju tuženika, dozvolio, obzirom da istu smatra svrsishodnim, jer takva preinaka ne iziskuje provođenje drugih dokaza od onih predloženih u tužbi, te se odnosi na isti sporni tekst ( čl. 190 st.2 ZPP-a).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u predmetnom slučaju ima primijeniti Zakon o medijima iz razloga što se web stranice udruge na kojima je objavljen sporni članak smatraju medijem sukladno čl 2 st. 1 toč. 1 Zakona o medijima radi čega smatra obveznom primjenom čl. 22 st. 2 Zakona o medijima prema kojem pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kad ispravak nije moguć. Slijedom navedenog, a obzirom da navodi da tužiteljica od tuženika nije zatražila ispravak informacije koju smatra spornom, niti ispriku, smatra da ne postoje procesne pretpostavke za podnošenje tužbe radi čega predlaže istu odbaciti. Podredno ističe daje nesporno daje tuženik na svojoj web stranici www.zagreb-pride.net za tužiteljicu uz objavljenju njezinu fotografiju naveo tekst citiran u tužbi, ali ističe da su sve tvrdnje koje je tuženik iznio o tužiteljici točne. Naime, navodi daje činjenica daje tužiteljica u eter Hrvatske radiotelevizije pustila prilog "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" te da je takav potez tužiteljice od strane nadređenih urednika i novinara HRT-a kao i od strane šire javnosti ocijenjen kao radikalni aktivizam radi čega je tužiteljica suspendirana, a sporna emisija ukinuta. Također navodi da je istinit navod da su u prilogu u spornom prilogu prikazane snimke filma za koje HTV nije imao osigurana autorska prava, a daje sve navedeno raspravljeno na sjednici Programskog vijeća HRT-a od 08. siječnja 2013. g. gdje je još i zaključeno da se tužiteljica nije držala osnovnih pravila novinarske struke već je priču u emisiji obradila jednostrano, da je sporni prilog ispod profesionalnog standarda u medijskom prostoru, da se radi o jednostranoj i ne objektivnoj emisiji, te daje u pitanju bio ekstremni aktivizam, a da bi to tužiteljica u bilo kojem privatnom mediju za takav prilog dobila izvanredan otkaz. Nadalje, tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između navodne štete koju je pretrpjela tužiteljica i objave spornog teksta obzirom da je tužiteljica već na sjednici Programskog vijeća prozvana od strane nadređenih kolega za neprofesionalnost, iznošenja radikalnih stavova, aktivizam i kršenje pravila novinarske struke, te puštanja filma za koji nisu pribavljena autorska prava, te su nakon navedene sjednice 08.01.2013. apsolutno svi mediji prenijeli izjave članova Programskog vijeća i zaključak sjednice, te ista eventualno mogla pretrpjeti štetu tada početkom siječnja 2013. godine, a ne kada je po proteku roka od šest mjeseci tuženik na svojoj web stranici neusporedivo niže čitanosti objavio već odavno poznate činjenice o aktivističkom potezu tužiteljice. Nadalje, tuženik osporava protupravnost jer je u spornom članku iznio istinite informacije, te ističe da ukoliko je tužiteljica stigmatizirana i u javnosti izložena stalnim pitanjima i provokacijama, razlog tome je što je svojim djelovanjem i ustupima sama doprinijela tome. Slijedom navedenog predlaže odbaciti, podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom predmetnog postupka sud je izvršio uvid u preslika registra udruge Republike Hrvatske, sporni tekst (list 6-9 spisa), dopis Agencije za elektroničke medije Republike Hrvatske od 25. Rujna 2013. (list 14 spisa), presliku zapisnika s treće sjednice Programskog vijeća HRT-a od 08.01.2013. (list 22-28 spisa), uvid u članke www jutarnji list hr, www večernji list hr, www 24sata hr, www danas.net.hr. i www.index.hr (list 29-59 spisa), zatim e-mail dr. ČO i pismo autora i producenta filma J (list 66 spisa), uvid u članke www indeks, hr, www t portal.hr, www danas.net.hr i www monitor.hr (list 67-73 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i zz tuženika KO, a saslušanje i svjedok IO.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz dopisa Agencije za elektroničke medije od 25. rujna 2013.g. koji prileži listu 14 spisa proizlazi da Internet stranica www. zagreb-pride.net nije upisana u knjigu pružatelja elektroničkih publikacija kao elektronička publikacija jer stranica ne udovoljava traženim uvjetima za upis elektroničke publikacije iz čl. 2 točke 2 Zakona o elektroničkim medijima, slijedom čega ne postoji obveza tužitelja postupiti prema čl. 22. st. 2. Zakona o medijima, u tom dijelu prigovor tuženika ocjenjuje se neosnovanim.

6. Nesporno je na Hrvatskoj radioteleviziji ( u daljnjem tekstu:HRT) krajem 2012.g. emitirana emisija "Slika Hrvatske" koju je uređivala tužiteljica i u kojoj je prikazan prilog pod naslovom "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" unutar kojega su emitirani i fragmenti filma J "The Kinsev Svndrome" kao i daje dana 8. siječnja 2013.g. održana 3. sjednica Programskog vijeća HRT-a na kojoj je u odnosu na navedenu emisiju zaključeno od strane dijela članova da je "kvaliteta te emisije pala ispod razine koja opravdava njezino emitiranje na javnoj televizija", a u odnosu na emitiranu emisiju "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" na sjednici se iznosi da su na istu gledatelji imali brojnih primjedbi te daje ta "emisija bila ispod profesionalnog standarda za emitiranje u medijskom prostoru" te neki od članova zaključuju da se radi o "jednostranoj emisiji koja predstavlja aktivizam, a ne novinarstvo, te je osim toga unutar emisije emitiran film za koji nisu osigurana autorska prava za insert, već je isti "skinut" sa interneta i premontiran što spada u profesionalnu pogrešku". Nesporno je i da je navedena emisija ukinuta obzirom na ranije zaključeno. Isto proizlazi i iz preslike zapisnika sa sjednice koji prileži spisu na listu 22-28 spisa. Nesporno da su brojni internet portali u Republici Hrvatskoj odmah nakon emitiranja navedene emisije tužiteljice izvijestili o ukidanju emisije "Slika Hrvatske" nakon što je prikazana emisije "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" u kojem su prikazani fragmenti filma J "The Kinsev Svndrome", te da su nakon održane sjednice Programskog vijeća HRT-a isti portali objavili i citirali ranije navedene zaključke članova Programskog vijeća HRT-a u pogledu sporne emisije. Isto proizlazi i iz preslika ispisa sa internet portala koji prileže listu 29-43 spisa.

7. Uvidom u sporni tekst utvrđeno je da je isti objavljen u lipnju 2013.g. na internet stranici tuženika u sklopu izbora tuženika za "homofoba" i "homofrenda" za 2013. godinu, a što tuženik niti ne spori te iz čega proizlazi tuženikova pasivna legitimacija.

8. Iz prijepisa teksta sa Internet portala indeks.hr od 4. lipnja 2013.g. proizlazi daje na tom portalu neposredno nakon što je tuženik na svojoj stranici objavio sporni tekst objavljen tekst "Homoizbori 2013-Tko će biti homofob, a tko homofrend godine?" u kojem se navode imenom i prezimenom kandidati tuženika za navedene "titule" te je kao kandidat za "homofoba" navedena i tužiteljica uz čije ime se citira dio teksta sa stranice tuženika koji glasi: "bivša urednica emisije "Slika Hrvatske" koja se uključila u histeričnu antihomoseksualnu kampanju tako što je u eter nacionalne TV kuće pustila propagandni prilog " Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?". Također je na portalu dnevno hr. objavljen dana 5. lipnja 2O13.g. tekst pod nazivom "Pedofili napadaju POD proglašena homofobom godine: "To je dio marketinške strategije V"" iz kojeg proizlazi da je osvrt na nominacije tuženika te se u istom citira cijeli tekst koji se odnosi na tužiteljicu a koji je objavljen u spornom tekstu uz sliku tužene, a u tekstu je zbog spornog teksta zatražena i izjava tužiteljice.

9. U postupku je sporno je li tim spornim člankom tuženika tužiteljici nanesena šteta u vidu povrede prava osobnosti i to dostojanstva, ugleda i časti kao i protupravnost i uzročno-posljedična veza između spornog članka i eventualne štete nastale tužiteljici obzirom na nespornu činjenicu da su zaključci pojedinih članova Programskog vijeća HRT-a koji su ponovljeni u tekstu tuženika citirani već pola godine ranije na internet portalima, te je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u sporni tekst objavljen na internet stranici tuženika tijekom lipnja 2O13.g. utvrđeno je da se u uvodu istoga pozivaju čitatelji da izaberu "homofoba 2013. godine" navodeći daje cijela 2013.g. obilježene "poplavom homofobije u Hrvatskoj" koja je bila usmjerena na podjelu hrvatskih građana na "...domaće i goste, obitelji i pedere, vrijedne i bezvrijedne, ispravne i neispravne, normalne i bolesne ...", radi čega se nadalje navodi daje "specijalni tim mazohista /tkinja zagrabio sa dna kace" kako bi čitači i glasači mogli odabrati "najgore među najgorima" te se pritom ističe važnost promišljanja prije donošenja odluke, jer da su "dosadašnji homofobi godine ZO i PO nakon osvajanja ove laskave titule napustili svoja radna mjesta", te se stoga poziva glasače da "...pametno biraju". Dakle uvodnim dijelom teksta posebno se ističe da su kandidati za "homofoba" izdvojeni iz brojne skupine onih koji su po svojim osobnim karakteristikama najnetolerantniji te najskloniji neprihvaćanju različitosti među ljudima, dok pritom autor teksta sumnja i u njihovu moralnost i dosljednost u takvom prikazivanju u njihovim privatnim životima navodeći da "Ne bi li sve dobilo ljudski lik bilo je potrebno pozvati i estradne, političke, sportske zvijezde i zvjezdice, okružiti se obiteljskim nasilnicima i rastavljanim demokršćanima da bi propovijed o obiteljskim vrijednostima i zaštiti braka dobila pravi smisao". Nasuprot takvima u uvodu se također ukazuje da s druge strane postoje osobe iz svih društvenih sfera koji pozivaju na podršku borbe tuženika na ravnopravnost te da takvi ljudi "sigurno nisu pristali potpisati inicijativu protiv susjeda, prijatelja, kolega, protiv članova svojih obitelji". Također se u uvodu navodi da svako od nominiranih ( dakle kako nominirani za "homofrenda", tako i oni nominirani za "homofoba") zaslužuje pobjedu, ali ističe nadalje da "okrutna natjecateljska logika nalaže da to ipak može biti samo jedna osoba" te na taj način ukazuje da je svi od 5 "najlošijih" jednako "najlošiji". U daljnjem tekstu navedeno je 5 kandidata za "homofoba" godine među kojima je tužiteljica navedena na drugom mjestu, s time da je iz njezinu sliku objavljen tekst u kojem se navodi da se "ova bivša urednica "Slike Hrvatske" na HRT-u uključila u histeričnu antihomoseksualnu kampanju tako što je u eteru nacionalne TV kuće pustila propagandni prilog "Pedofilija kao temelj spolnog odgoja?" a da se pokazalo "da se radi o propagandnoj i neobjektivnoj emisiji koja nema veze sa novinarstvom, već se zloupotrebljava za radikalni aktivizam". Nadalje se navodi da su "naravno dijelovi tog priloga sadržavali snimke filma za koje HTV nije imao osigurana autorska prava" te se iznosi zaključak navodeći "a znate već kako to ide-tko krade, taj valjda i laže." Dakle spornim uvodnim tekstom pozvani su birači izabrati između pet osoba izdvojenih između brojnih loših osoba koje svojim osobnim moralnim stavovima potiču netrpeljivost prema različitima od sebe te su skloni zbog iste pristati na borbu protiv "prijatelj, susjeda kolega i obitelji", dok je u daljnjem dijelu teksta tužiteljica predstavljena kao osoba koja uz svoje osobne loše moralne stavove i svoj posao obavlja nestručno te ga koristi za promicanje svojih osobnih moralnih stavova te za agresivnu antihomoseksualnu kampanju navodeći da ista pritom koristi materijale za koje nema odobrena autorska prava pa "obzirom da krade onda valjda i laže".

11. Iako sporni tekst u dijelu navedenim uz sliku tužiteljice većim dijelom citira zaključke sjednice Programskog vijeća HRT-a od 8. siječnja 2013.g. ( dakle pola godine kasnije), valja istaknuti da tuženik zaključke sa te sjednice prenosi kao svoj osobni stav ne navodeći izvor informacije, čime se razlikuje od ostalih internet portala koji su zaključke navedene sjednice prenijeli neposredno nakon njezina održavanja i to pozivom na izvor informacije te prenošenjem citiranih stavova pojedinih članova vijeća. Dakle navedenom razlikom u imošenju informacije tuženik se za razliku od ostalih portala nije ogradio od stavova pojedinih članova programskog vijeća HRT-a, već ih prenosi kao svoj osobni stav i mišljenje i to pola godine nakon održavanja sjednice Programskog vijeća HRT-a dakle u trenutku kada je logično za očekivati da je obični čitatelj već i zaboravio da su te informacije iznesene kao zaključak pojedinih članova na navedenoj sjednici. Tuženik takav stav još dopunjuje na način da zaključuje da se tužiteljica objavljivanjem spornog filma uključila u agresivnu antihomoseksualnu kampanju- a kako nije imala osigurana autorska prava na prikazivanje tog filma da onda "krade, a tko krade onda valjda i laže" čime grubo vrijeđa dostojanstvo i čast tužiteljice. Uz navedeno uvodnim dijelom članka ukazuje se čitatelju i glasaču i daje tužiteljica jedna od 5 nanetolerantnijih osoba u Hrvatskoj te svojim osobnim stavom potiče na neprihvaćanje različitosti među ljudima u pogledu njihove spolne orijentacije te da svoju profesionalnu funkciju podređuje i koristi radi prenošenja svojih osobnih stavova.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon emitiranja sporne emisije na HRT-u više ne radi svoj posao, jer je njezina emisija kao i preostale dvije koje je uređivala ukinuta, iako ona sama nije suspendirana s time da ističe da nikada za spornu emisiju nije sankcionirana od HRT-a kao poslodavca već isključivo od strane jednog urednika HRT-a, a daje HRT nedugo nakon emitiranja emisije u siječnju 2012.g. izdao priopćenje za javnost čije su citate prenijeli svi mediji u RH te je na taj način i ona za njega saznala, a koje priopćenje je za nju bilo izuzetno nepovoljno. Dakle ističe daje nakon emitiranja predmetne emisije njezina pozicija na HRT-u postala nepovoljna te joj je profesionalni ugled bio narušen, a sporni tekst tuženika objavljen u lipnju 2013.g. dakle pola godine kasnije još je dodatno otežao njenu poziciju kod poslodavca te u njenom radnom okruženju. Ističe da je povrijeđena spornim tekstom tuženika u kojem je navedeno da se uključila u histeričnu antihomoseksualnu kampanju te da emisija koju uređuje predstavlja radikalni aktivizam i da se radi o propagandnoj i neobjektivnoj emisiji koja nema veze s novinarstvom već se zlorabi za radikalni aktivizam. Također navodi da ju je povrijedio dio teksta u kojem se navodi da za dijelove priloga njene emisije nisu bila osigurana autorska prava kao i zaključak tuženika da "tko krade taj valjda i laže". Nadalje navodi da ju je u spornom tekstu povrijedio dio teksta u kojem se navodi da je specijalni tim mazohista zagrabio s dna kace kako bi glasači mogli izabrati najgoreg među najgorima obzirom da je na taj način i ona stavljena u kategoriju takvih osoba, dakle najgorih te nadalje ističe da se u tekstu navodi da dosadašnji homofobi godine nakon osvajanja te titule napustili svoja radna mjesta čime smatra da se aludiralo da bi i ona trebala ostati bez svoga, a pri tome napominje da je ona bila jedini kandidat za "homofoba godine" koji je uopće bio u radnom odnosu te kao takav i može izgubiti radno mjesto. Napominje da su navedeni tekst tuženika prenijeli i drugi mediji u RH teko da je za sporni tekst saznala od poznanika koji su je zaustavljali i pitali da li je istina to što piše na portalu tuženika obzirom da su pročitali spornu nominaciju, a da su joj takva pitanja postavljale su i bliske osobe obzirom da su bile iznenađene daju se stavlja u kontekst takvih izbora i u kontekst "homofoba", jer ju ne poznaju kao takvu osobu, a da su je zaustavljale i nepoznate osobe te da su joj postavljale pitanja vezana uz navedenu nominaciju, jer je u to vrijeme bila javna osoba te su joj prilazili s komentarima "A, ti si ta s dna kace!" ili "A, ti si ta najgora među najgorima!" što ističe da je za nju bilo izuzetno mučno i neugodno, a kao posljedicu spornog teksta neki ljudi je više nisu pozdravljali te su počeli okretati glavu od nje. Ističe daju je navedeno povrijedilo na osobnoj razini, jer su joj povrijeđeni čast, dostojanstvo te ugled, ali i na profesionalnoj razini, obzirom da je novinarka i urednica, a u tekstu je navedeno "daje naravno da za prilog nisam imala autorska prava". Ističe nadalje da ona kao novinar treba biti i jest objektivna, a da je se u tekstu proziva da se histerično uključuje u neke kampanje, što ističe da nije točno, jer nikada nije bila uključena u antihomoseksualnu kampanju, a daje tekst "85 % pedofila su homoseksualci" objavila tek nakon objave spornog teksta kao reakciju na isti. Također ističe daje u predmetnu emisiju "Slika Hrvatske" pozvan kao gost i g. DO kojeg kao autora zdravstvenog odgoja smatra relevantnim sugovornikom ali da je isti ispričao nedolazak neposredno pred emisiju navodeći da je bolestan, a da ga kasnije nije mogla ni pozvati u slijedeću emisiju, jer je njezina emisija odmah nakon prikazivanja spornog priloga ukinuta. Neistinitost navoda ističe da je teže podnosila, iz razloga što nije bila involvirana u taj dio svijeta, naime da je sam izraz "homofob" za nju "van pameti" obzirom da navodi da ne može shvatiti da bi netko mogao mrziti drugog čovjeka. Zbog svega navedenog ističe da je u to vrijeme bila pod velikim pritiskom te u stanju napetosti i psihičkog pritiska a da je patila i od nesanica, jer se o spornom tekstu stalno govorilo s time što radi na HRT-u na kojem je zaposleno stotine ljudi tako da su joj ljudi svakodnevno prilazili na radnom mjestu sa pitanjima vezanima uz taj tekst. Te nesanice i nervoza koju je osjećala navodi da su bile su teške i za njezin obiteljski status, jer je u to vrijeme bila majka troje male djece te je kao takva morala biti za njih prisutna cijelo vrijeme, a da je u to vrijeme bila i trudna sa četvrtim djetetom pa da se cijela ta situacija ogledala i na njezinu trudnoću jer te da je stoga ta trudnoća bila teža iako se u konačnici nije reflektirala ni na njezino zdravlja ni na zdravlja njezina djeteta. Ističe nadalje da je razlika između prenošenja ostalih medija i teksta s portala tuženika bila u tome što sam u tekstu objavljenom na portalu tuženika ona osobno uvrijeđena na način da ju se svrstalo "na dno kace" - među najgore od najgorih te je taj tekst za razliku od ostalih medija doživjela osobno, jer se tuženik nije pozvao na izvor informacije, već je sve navode citirao kao svoj osobni stav. Dakle ističe da do objave spornog teksta tuženika ni jedan medij nije objavio ništa drugo nego citate Programskog vijeća HRT-a, a nakon objave spornog teksta tuženikov tekst su citirali mnogi drugi mediji u RH te je na taj način tekst tuženika dospio do najšire javnosti. Pozvana od strane suda da razluči posljedice na radnom mjestu koje je trpjela nakon emitiranje sporne emisije "Slika Hrvatske" i posljedice nastale nakon objave spornog teksta tuženika navodi da je emisija "Slika Hrvatske" koju je uređivala odmah nakon emitiranja sporne emisije dakle odmah početkom 2O13.g. ukinuta, a da su naknadno ukinute još dvije emisije koje je uređivala a jednu i vodila s time da ne može točno reći da li su iste ukinute prije ili nakon objave spornog teksta tuženika, ali daje ona i dalje formalno urednik programa iako ta pozicija više ne postoji prema novom ustroju HRT-a. Pozvana nadalje da se očituje da lije trpjela duševne boli i zbog posljedica objave sadržaja sjednice Programskog vijeća te priopćenja za javnost kao i radi objave spornog teksta tuženika te da razluči iste, navodi daje period nakon sjednice Programskog vijeća HRT-a te priopćenja za javnost bio njena "noćna mora" te teško razdoblje koje se jednim dijelom "stišalo" do lipnja 2013.g. a objava teksta tuženika dala je cijeloj situaciji dodatnu dimenziju, jer je istom proglašena i kao osoba koja mrzi što joj je neshvatljivo. Stoga smatra da su njene duševne boli iz navedenih razdoblja razdvojene tj. razdvojive a posebno jer je kod objave spornog teksta bila trudna. U odnosu na pitanje pribave autorskih prava za prikazivanje spornog filma navodi da je novinarska praksa na HRT-u bila da se, ukoliko je neki sadržaj dulje od godine dana dostupan široj javnosti putem Interneta ili vouTube, isti može prikazivati na HRT-u bez prethodnih posebnih ovlaštenja, te također da se smiju objavljivati informacije za koje se procijeni da su od posebne važnosti za javnost te da stoga niti ona niti njeni kolege nisu tražili pisana ovlaštenja za objavu priloga ukoliko su spadali u navedene kategorije te da nikada nitko od njezinih kolega nije bio sankcioniran zbog takvog ponašanja. Međutim ističe da je nakon ukidanja emisije "Slika Hrvatske" osobno zatražila ovlaštenje za prikazivanje od producenta spornog priloga te sam isto i dobila od gospodina P te od gđe. ČO i to prije objave teksta tuženika a navedeno ovlaštenje dostavljeno je i ravnatelju HRT-a i predsjedniku Vlade. Pri tom također ističe da smatra da bi se u slučaju neovlaštenog objavljivanja priloga trebao prigovoriti sam autor, što nije bio slučaj niti je od nje potraživao naknadu već su joj je autor poslao pisma podrške te je navedeno čuđenje što je uopće morala od njih tražiti ovlaštenje obzirom da se radi o sadržaju dostupnom svima a i da je isti od važnosti za javnost. Ističe nadalje da je u samoj emisiji već navela da se radi o prilogu koji je upotrijebljen sa Interneta te daje navela izvor u kojem ga je našla. Navodi još da spornu prilog nije pokazala nadređenima, jer je ona bila i urednica svojeg programa te kao takva sama sebi nadređena. Vezano uz navode da se uključila u histeričnu antihomoseksualnu kampanju navodi da je predmet emisije bio da je pedofilija temelj spolnog odgoja koji je tada bio uveden u sustav obrazovanja u školama te da u spornoj emisiji "Slika Hrvatske" nije spominjala homoseksualnost odnosno da ona nije spominjala homoseksualnost a ne vjeruje niti da ga je spominjao itko drugi jer je tema bila pedofilija te da nikada ranije nije bila uključena u antihomoseksualne kampanje, a daje tekst pod nazivom "Više od 85% pedoflla su homoseksualci" objavila nakon što je pročitala sporni članak o sebi na portalu tuženika te takav članak ne smatra antihomoseksualnom kampanjom. Ističe da su informacije koje je iznosila u emisiji Slika Hrvatske provjerene obzirom da je dokaz tih teza sama knjiga UO, a da ne smatra da je prikazivanjem spornog priloga i emisije učinila profesionalnu pogrešku te ističe da niti jedan navod iznesen u spornoj emisiji nije opovrgnut kasnije.

13. Iz iskaza tuženika proizlazi daje web stranica tuženika stranica koja se bavi političkim radom u smislu promicanja ravnopravnosti između građana, a vezano uz misiju rada Udruge Zagreb pride te se u sklopu te web stranice unazad 10 godina provodi izbor te javna rasprava između građana radi biranja osobe koja je najviše doprinijela u smislu promicanja ravnopravnosti skupina koje tuženik zastupa te koja je najviše odmogla takvoj ravnopravnosti s time da ističe da do sada nitko od nominiranih osoba bilo u pozitivnom ili negativnom smislu nije posebno držao do zauzetih stajališta ili važnosti samog tog izbora kao i cijele rasprave koja iza toga stoji. Navodi još da i sam osobno već duže vrijeme prati rad tužiteljice te je zajedno sa cijelom skupinom koja je pozvana nominirati osobe za "homofoba" ili "homofrenda godine" smatrao poprilično zabrinjavajućim način na koji se prezentira uvođenje zdravstvenog i spolnog odgoja u spornoj emisiji tužiteljice. Smatra daje sam sadržaj spornog teksta bio je isključivo citiranje zaključaka Programskog vijeća HRT-a koji su navedeni na zapisniku sjednice istoga a daje upravo vijeće HRT-a najupućenije tijelo koje može donijeti zaključak u javnom interesu pa tako smatra daje mišljenje tog tijela relevantno za kvalifikaciju u izboru tuženika. Pozvan od strane suda da se očituje o dijelu teksta u kojem poziva "zagrabiti na dno kace" te "izabrati najgore među najgorima", navodi da se taj dio teksta ne odnosi na tužiteljicu izravno iako ne spori da je i taj dio teksta objavljen na portalu tuženika istovremeno sa tekstom koji se odnosi na samu tužiteljicu te fotografiju iste za koju ne zna odakle je pribavljena za potrebe teksta te ističe da ne zna zašto se ista u tome prepoznala s time da navodi da je taj dio teksta obzirom da se u istom poziva na biranje, uvijek napravljen na provokativan način da birače potakne na razmišljanje. Smatra da se termin "sa dna kace, najgore među najgorima" koristi za opis rada nominiranih. Naime ne smatra da se taj dio teksta odnosi izravno na tužiteljicu, već na sve nominirane kao one koji su loše djelovali na promicanje ravnopravnosti djelovanja tuženika. U odnosu na dio teksta kojim se poziva na pametno biranje obzirom da su dosadašnji homofobi godine nakon osvajanja takve titule napustili svoja radna mjesta, navodi da smo smatra da sama emisija tužiteljice "Slika Hrvatske" ne utječe dobro na promicanje ravnopravnosti u smislu djelovanja naše Udruge te da bi bilo bolje da ista bude i ukinuta te smatra da rad tužiteljice predstavlja radikalni aktivizam umjeren protiv ravnopravnosti LGTB osoba, a antihomoseksualnom kampanjom smatra borbu tužiteljice protiv spolnog odgoja kao dijela zdravstvenog odgoja, jer smatra da ista predstavlja borbu protiv ravnopravnosti i tolerancije prema osobama različite seksualne orijentacije budući da se upravo u tom dijelu zdravstvenog odgoja promiče ravnopravnost i tolerancija prema takvim osobama. U odnosu na dio teksta tuženika u kojem se navodi da tko krade taj valjda i laže, navodi daje činjenica neovlaštenog prikazivanja priloga filma proizlazi iz zapisnika sjednice Programskog vijeća HRT-a radi čega je u tekstu primijenjena narodna poslovica, s time da je u istoj dodana riječ "valjda", dakle samo ukoliko je došlo do neovlaštenog prikazivanja. Sporni tekst ne smatra uvredljivim. Nadalje navodi da je o informaciji da rad tužiteljice predstavlja radikalni aktivizam prvi puta saznao iz medija a kasnije i iz zapisnika sjednice Programskog vijeća HRT-a, koji je javno dostupan dokument te su zaključci prezentirani u tekstu kao činjenice jer nije bilo razloga sumnjati u istinitost navedenih zaključaka obzirom da i autor teksta od ranije dijeli takvo mišljenje o radu tužiteljice a prilikom objave spornog teksta postupao je u dobroj vjeri te nema ništa osobno protiv tužiteljice već samo protiv njezina načina rada a vezano uz misiju tuženika. Smatra da ukidanje sporne emisije "Slika Hrvatske" predstavlja demanti svega što je u emisiji rečeno. Cijeneći iskaz tužiteljice, iz istog, prema mišljenju ovoga suda, jasno proizlazi daje šteta koju je tužiteljica pretrpjela i trpi nastala upravo zbog osjećaja povrede dostojanstva, ugleda i časti, a kao posljedica objave predmetnog članka na internet stranicama tuženika, obzirom da je u tekstu tuženika tužiteljica na objektivno uvredljiv način prikazana kao jedna od pet osoba izdvojenih u cijeloj Republici Hrvatskoj između brojnih loših osoba koje svojim osobnim moralnim stavovima potiču netrpeljivost prema različitima od sebe te su skloni zbog iste pristati na borbu protiv "prijatelj, susjeda kolega i obitelji", dok je u daljnjem dijelu teksta tužiteljica predstavljena kao osoba koja uz svoje osobne loše moralne stavove i svoj posao obavlja nestručno te ga koristi za promicanje svojih osobnih moralnih stavova te za agresivnu antihomoseksualnu kampanju navodeći da ista pritom koristi materijale za koje nema odobrena autorska prava pa "obzirom da krade onda valjda i laže". Iskaz tužiteljice, obzirom na navedeno, ovaj sud je u cijelosti ocijenio istinitim, životnim i logičnim, obzirom da je životno i logično daje tužiteljicu povrijedila situacija u kojoj netko na internet portalu koji je dostupan izrazito velikom broju građana, neargumentirano na najgrublji mogući način napada na osobnost, čast i dostojanstvo tužiteljice. Pri tom tuženika po mišljenju ovoga suda ne opravdava činjenica što je dio navoda iz teksta prepisao iz zaključaka pojedinih članova Programskog vijeća HRT-a od 8 siječnja 2013.g., jer ih isti nije niti citirao kao tuđe navode već ih je svjesno i uvjereno prenio kao svoje mišljenje te kao činjenice što potvrđuje i zz tuženika u svojem iskazu.

14. Iz provedenog postupka vidljivo je da tuženik u predmetnom postupku osporava i uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetne radnje, odnosno objave spornog teksta, jer smatra daje tužiteljica već pretrpjela štetu objavom mišljenja članova vijeća HRT-a koji su citirani na mnogim portalima tijekom siječnja 2013.g. kao i protupravnost iz razloga što se dio teksta sadržajno preklapa sa mišljenjima pojedinih članova Programskog vijeća.

15. Ustavni sud Republike Hrvatske je ukinuo presudu Županijskog suda u Osijeku br. Gž-1609/2015 od 21. svibnja 2015. i presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Pn-2238/2013 od 23. listopada 2014. iz razloga da li je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli propisano čl. 38. st. 1. i 2. Ustava te ocjenjuje da osporene odluke u konkretnom slučaju predstavljaju miješanje države u podnositeljevu slobodu izražavanja.

16. Sud zaključuje da je tužiteljica javna osoba koja u vrijeme nominacije za "homofoba godine" bila poznata široj javnosti kao voditeljica na državnoj televiziji te bi stoga kao takva trebala iskazivati veći stupanj tolerancije na sporne izjave od privatnih osoba. Tuženik je izreko svoj vrijednosni sud o tužiteljici i njezinom radu te ju je nominirao za "homofoba godine", stoga se u konkretnom slučaju ne može zaključiti da je miješanje u slobodu izražavanja ovdje tuženika bilo nužno u demokratskom društvu. Tuženik je udruga osnovana radi zaštite i promicanja prava LGBTIQ osoba i da se u ovom slučaju radilo o natjecanju, nominaciji za "homofoba godine" koja je kao takva trebala biti provokativna te privući što veći broj građana na glasovanje. U vrijeme dok su citirani navodi izašli na web stranici tuženika, vodila se žustra javna rasprava o uvođenju spolnog odgoja u škole te je svakodnevno dolazilo do iznošenja oprečnih i provokativnih stajališta te je i tužiteljica kao urednica emisije na državnoj televiziji bila aktivno uključena u tu raspravu a nakon čega se i tuženik nominiranjem tužiteljice za "homofoba godine" indirektno uključio u tu raspravu smatrajući cjelokupni rad i djelo tužiteljice protivnim ciljevima radi kojih je kao udruga osnovan.

17. Europski sud za ljudska prava je u nizu presuda koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja je utvrdio načelna stajališta da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan je od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na informacije ili ideje koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju i uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema demokratskog društva. Ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnost i odgovornost i ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije kao i čl. 38. Ustava ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe zahtjev za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razgradno legitimnom cilju, te da se za to ograničenje navede relevantne i dostatne razlike. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati činjenice o vrijednosti sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati istinitost vrijednosti sudova nije dokaziva te stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednost suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoje li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava jer u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kada je sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju javnog interesa prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva, stoga su granice prihvatljive u slučaju političara nego kod privatnih osoba. Ustavni sud je jasno zauzeo pravno shvaćanje da su odluke sudova u ovom postupku predstavljale prekomjerno zadiranje u slobodu i izražavanje tuženika. Sud zaključuje da je većina spornih navedenih izjava vrijednosni sud tuženika te se takvi stavovi u postupku ne dokazuju. Imajući u vidu navedene okolnosti sud je utvrdio da nije postojala prijeka društvena potreba koja bi zahtijevala da se o pravu tužiteljici na zaštitu njezina ugleda da prednost pred pravom tuženika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja, kada je riječ o javnoj kritici, odnosno javnom izražavanju vrijednosnog stava stoga je ostvarena pravična ravnoteža u samom zajamčenih prava tužiteljice i tuženika. Sud je odbio tužiteljicu s tužbenih zahtjevom u cijelosti a iz razloga jer tuženiku nije povrijeđeno jamstvo slobode mišljenja i iznošenja misli propisano čl. 38. st. 1. i 2. Ustava u vezi s načelom ograničenja slobode ili prava propisanog čl. 16. st. 2. Ustava.

18. Sud je dosudio tuženiku parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a koji se sastoji od odgovora na tužbu 100 bodova, podnesak 18.12.2013. 100 bodova, ročište 17.2.2014. 100 bodova, podnesak 14.5.2014. 100 bodova, ročište 18.9.2014. 100 bodova, sastav žalbe od 6.11.2014. 125 bodova, sastav revizije od 10.7.2015. 150 bodova, sastav ustavne tužbe od 4.8.2015. 995 bodova, ročište 15.1.2025. 100 bodova, ročište 17.6.2025. 100 bodova, a što ukupno iznosi 3.900,00 eur za rad odvjetnika po OT, PDV 975,00 eur, troškovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu 56,46 eur, troškovi sudske pristoje na žalbu 225,62 eur, troškovi sudske pristojbe na reviziju od 28.8.2015. 225,62 eur.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Sudac:

Saša Bušić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pisano u četiri primjerka putem ovog suda na Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1.pun. tužiteljice

2. pun. tuženika