Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Pr-20/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sveučilište J. J. Strossmayera, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 5, OIB: 90017453174, zastupani po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, radi poništenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, javno objavljene 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su Odluka tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Istarska 5, Osijek, OIB 90017453174 o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 2158-81-01-24-178 od 2. veljače 2024. godine i Odluka Upravnog vijeća broj 2158-81-02-24-218 tužitelju NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nezakonite i nedopuštene.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad i to na poslove na kojima je radio do otkazivanja ugovora o radu te da mu uspostavi i prizna kontinuitet radnog odnosa prema Ugovoru o radu od 8. studenog 2010. godine, i to od dana otkazivanja 5. veljače 2024. godine do dana povratka na rad, kao i da mu prizna sva prava koja proistječu iz radnog odnosa, isplati pripadajuću bruto plaću u iznosu od 27.350,96 EUR (dvadeset sedamtisućatristopedeseteuraidevedesetšestcenti) skladu s ugovorom o radu uvećanu za zateznu kamatu po stopi koja se od 1. siječnja 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, tekućom od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.“.

kao neosnovanim u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju GN isplatiti tuženiku Sveučilište J. J. Strossmayera, Studentski centar u Osijeku, Osijek, Istarska 5, OIB: 90017453174, iznos od 2.250,00 EUR (dvijetisućedvjestopedeseteura), u roku od 8 (osam) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 750,00 EUR (sedamstopedeseteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su tužitelj i tuženik 8. studenog 2010. zaključili Ugovor o radu broj 08-1010/10 na neodređeno vrijeme na poslovima konobara restorana. Tuženik je 2. veljače 2024. pod urudžbenim brojem 2158-81-01-24-178 donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu iako prethodno nije upozorio tužitelja na kršenje obveza iz radnog odnosa, odnosno nikada mu nije izdao upozorenje da bi isti mogao smatrati da mu prijeti otkazivanje ugovora o radu. Tuženik se zapravo poziva na članak 125. stavak 2. podstavak 8. i 9. Pravilnika o radu Studentskog centra u Osijeku kojim je propisano da je teška povreda obveze iz radnog odnosa svaka vrsta diskriminacije na temelju rasne, vjerske, nacionalne ili etičke pripadnosti, spola ili seksualne orijentacije odnosno uznemiravanje ili spolno uznemiravanje. S jedne strane, takve odredbe o kršenju obveza iz radnog odnosa nisu sukladne Zakonu o radu, a niti je radnik na eventualne obveze bio propisno upozoren kako bi se otklonile eventualne povrede radnog odnosa. Zapravo, tuženik se odlučio na nezakonito otkazivanje ugovora o radu tužitelju iz razloga rješavanja viška radnika, a obzirom da je radnik pred samom mirovinom ovakvo bezrazložno otkazivanje predstavlja neosnovano kadroviranje kako bi se radniku uskratilo daljnje obavljanje ugovorenih poslova. Pa proizlazi da tužitelj niti ne smije drugim konobarima savjetovati ili ih upozoravati na pravilno izvršavanje posla koji isti obavljaju prema studentima osječkog sveučilišta. Tuženik navodno postupa povodom pritužbe radnice ŽN također konobarice restorana, no nigdje ne spominje da je ista pretrpjela diskriminaciju na temelju rasne, vjerske, nacionalne ili etičke pripadnosti, spola ili seksualne orijentacije radnice odnosno uznemiravanje ili spolno uznemiravanje što tuženik odjednom spominje u Odluci o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava kojim je tužitelj pravovremeno još 7. veljače 2024. godine zatražio zaštitu prava protiv nezakonite odluke urbroj: 2158- 81-02-24-218 od 21. veljače 2024. Tuženik smatra da je tužitelj neprestano "dobacivao, prigovarao i zvocao" G dok je radila, no valjda se radnica, iako nesporno mlađa od tužitelja, smatra zaštićenom osobom kojoj se ne smije ništa reći niti prigovoriti iako nestručno obavlja poslove u restoranu Gaudeamus. Pa ispada da se poslodavac ne odnosi isto prema svim radnicima. Činjenica na koju se poslodavac poziva, a to je podizanje prsta, smatra se neosnovano prijetećom radnjom koja može uzrokovati isključivo upozorenje radnika na pravilno izvršavanje njemu povjerenih poslova, a ne kao teška povreda obveza iz radnog odnosa jer on nikada nije diskriminatorno postupao prema radnici ŽN. Tužitelj smatra da mu je poslodavac izdao nezakonitu odluku o izvanrednom otkazu o radu, a da ga prethodno nije upozorio na obveze iz radnog odnosa, već je odluka o izvanrednom otkazu ishitrena i nezakonita.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima kao sasvim neosnovanim, posljedično čemu se isto tako protivi i zatraženom određivanju privremene. Što se tiče tužiteljevog prigovora o tuženikovom nedavanju prethodno opomene/upozorenja pred otkaz – odredbom članka 119. stavka 1. Zakona o radu propisana je obveza prethodne pismene opomene/upozorenja no takva obveza je poslodavcima propisana uvjetno i samo u slučaju davanja redovnog otkaza ugovora o radu a kako se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazu tada takva obveza tuženika kao poslodavca ne postoji. Između ostaloga, čak i da je tuženik bio u obvezi tužitelju prethodno izdati pisanu opomenu/upozorenje; takav propust sam po sebi ne dovodi do nezakonitosti odluke o otkazu a sukladno pravno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revr-1515/09 od 15. travnja 2010. i Ustavnog suda Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-3785/2010 od 4. ožujka 2014. Nadalje, iako tužitelj u svojoj tužbi suštinski ne spori događaj od 30. siječnja 2024. (ali ga zato pokušava minorizirati i prikazati kao davanje „savjeta“ radnoj kolegici), tuženik ističe kako se radi o grubom verbalnom a potom i fizičkom napadu tužitelja na radnu kolegicu, a što se nikako ne može pripisati davanju „savjeta“ ili „upozorenja na pravilno izvršavanje posla“ (kada već tužitelj inzistira na potrebi prethodne opomene/upozorenja – zamislimo samo kako bi tužitelj reagirao da mu je tuženik traženu prethodnu opomenu / upozorenje „saopćio“ na način kako je to tužitelj učinio svojoj kolegici...). Tužiteljevo ponašanje kritične zgode doista predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu obzirom na identične slučajeve iz sudske prakse pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske. Sukladno svemu prednje izloženom, tuženik smatra tužiteljevu tužbu i odnosne zahtjeve sasvim neosnovanim, posljedično čemu predlaže sudu odbiti tužbu i tužbene zahtjeve kao sasvim neosnovane.

3. Na raspravi održanoj kod ovog suda 20. rujna 2024. stranke su izjasnile da se zbog promjene raspravnog suca pročitaju zapisnici o izvođenju svih dokaza, sukladno članku 315. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

3.1. Tužitelj je na raspravi održanoj kod ovoga suda 10. srpnja 2025. uredio točku 2. tužbenog zahtjeva na način da potražuje bruto plaću u ukupnom iznosu od 27.350,96 eura, a koja se odnosi na razdoblje od dana otkazivanja ugovora o radu (veljače 2024.) do dana zaključenja glavne rasprave (10. srpnja 2025.).

3.2. U odnosu na predloženu privremenu mjeru, ovaj sud je proveo dokaze koji se odnose na odlučivanje o istoj koji se odnose na imovno stanje tužitelja i obvezu uzdržavanja članova njegove obitelji, te je o istoj odlučio, a nakon saslušanja parničnih stranaka, svojim rješenjem broj Pr-20/2024-17 od 25. rujna 2024., na način da je odbio prijedlog za određivanjem privremene mjere i koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-897/2024-2 od 13. prosinca 2024.

4. Tuženik je 21. veljače 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tužitelj je u zakonskom roku, sukladno odredbi članka 133. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. - dalje u tekstu: ZR), 5. veljače 2024. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tuženik je zahtjev zaprimio 7. veljače 2024., ali na njega nije odgovorio u zakonskom roku. Kako je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnio tužbu ovome sudu, sud je utvrdio kako je tužba podnijeta u zakonskom roku.

5. Prvenstveno valja napomenuti kako je, a povodom prigovora tužitelja, prije donošenja predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane, a što je utvrđeno uvidom u njegovu pisanu izjavu od 30. siječnja 2024. danu kod poslodavca, ovdje tuženika (stranica 5 spisa), a navedeno je i opisano u predmetnoj odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa stoga nema mjesta navedenom prigovoru tužitelja da mu poslodavac, ovdje tuženik, nije omogućio, prije donošenja odluke, iznošenje obrane. U odnosu na prigovor tužitelja kako nikada ranije nije dobio pisano upozorenje valja istaknuti kako se u konkretnom slučaju radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu, stoga se u odnosu na postupak prije otkazivanja ugovora o radu iz članka 119. ZR-a primjenjuju odredbe članka 119. stavka 2. ZR-a, gdje nije propisana obveza pisanog upozorenja na obvezu iz radnog odnosa, već je propisana obveza tuženika da omogući tužitelju iznošenje svoje obrane, a što je, uvidom u izjavu (list 5 spisa) tuženik omogućio tužitelju, prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupni spis i svu materijalnu dokumentaciju i to u izjavu (stranica 5 spisa), odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 6-7 spisa), zahtjev za zaštitu prava upravnom vijeću Studentskog centra u Osijeku protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 8-9 spisa), odluka upravnog vijeća od 21.2.2024. (stranice 10-11 spisa), izjava djelatnice EN od 2.2.2024. (stranica 19 spisa), izjava djelatnice ĐN od 30.1.2024. (stranica 20 spisa), tužitelja od 30.1.2024. (stranica 21 spisa), izjava djelatnice ON od 31.1.2024. (stranica 22 spisa), izjava djelatnika IN od 31.1.2024. (stranica 23 spisa), izjava djelatnika SN od 31.1.2024. (stranica 24 spisa), izjava djelatnice RN od 31.1.2024. (stranica 25 spisa), izjava djelatnika VN od 31.1.2024. (stranica 26 spisa), izjava djelatnika PN od 31.1.2024. (stranica 27 spisa), izjava djelatnice FN od 31.1.2024. (stranica 28 spisa), izjava djelatnice ĆN od 31.1.2024. (stranica 29 spisa), izjava djelatnika AN od 31.1.2024. (stranica 30 spisa). Nadalje, pročitani su zahtjev za utvrđivanje odgovornosti tužitelja (stranica 31 spisa), nalog za utvrđivanje odgovornosti (stranica 32 spisa), odluka o privremenoj mjeri udaljenja s rada radnika (stranica 33 spisa), pravilnik o radu (stranice 38-77 spisa), otpusna pisma i nalazi Kliničkog bolničkog centra Osijek (stranice 85-90 spisa), te podatak o visini plaće tužitelja (stranice 148-150 spisa). Saslušani su tužitelj GN i zakonski zastupnik tuženika ZN, te svjedoci RN, ON, SN, BN, IN i MN.

6.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 10. srpnja 2025. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a budući da je tuženik u spis dostavio podatak o visini plaće, odnosno isplate liste za tužitelja. Također je i tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka CN i EN, a predložio je da se samo pročitaju njihove izjave koje prilože spisu, na što je tužitelj naveo kako nema primjedbi, pa su stoga iste i pročitane. Na istom ročištu su je donio rješenje kojim su odbijeni dokazni prijedlozi za saslušanjem svjedoka TN, ĆN, DN, JN, VN i HN, a budući da navedeni svjedoci predloženi od strane tuženika, te da su preostali predloženi svjedoci svi predloženi na istu okolnost, a činjenično stanje je dovoljno utvrđeno, odnosno iz priloženih izjava u odnosu na svjedoke VN, FN, ĆN, LN zapravo nisu niti vidjeli, a niti čuli što se konkretno dogodilo 30. siječnja 2024., dok u odnosu na KN i HN tuženik nije niti naveo na saslušanje na koju okolnost ih predlaže.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Tužitelj GN je u svom iskazu naveo kako je od 1992. godine do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu bio stalno zaposlen kod tuženika, te uvijek na istom radnom mjestu na kojem posebno navodi da nije bilo problema, osim što je ponekada znao sugerirati kolegama i to kako starijima, tako i mlađima, na koji način bolje obavljati poslove. Nadalje ističe kako nikada nije zaprimio nikakvu opomenu pred otkaz niti pritužbu na njegov rad, čak naprotiv, od strane tuženika je dobio i pohvalu za svoj rad, a od strane rukovoditeljice je dobio informaciju i da bi mogao biti šef sale. Nadalje iskazuje kako je toga kritičnog dana došao raditi uredno na posao te sam tada primijetio kako je moja radna kolegica BN umorna i nervozna, a to sam zaključio po njezinom ponašanju, te sam joj sugerirao da se smiri, nakon čega je ista počela prva vikati na mene, a stavila mi je potom i svoj prst na moj nos kada sam ju ja uhvatio obje ruke, međutim ističem kako je nisam udario, te sam joj rekao da se smiri. Nadalje iskazujem kako je BN nastavila vikati na mene, a u pravilu su to bile riječi koje mi je govorila da joj stalno nešto prigovaram, te je nakon toga otišla kod rukovoditeljice, a nisam siguran da li sam joj ja to sugerirao ili je sama tako odlučila. Nakon što je ona otišla gore kod rukovoditeljice, ja sam nastavio raditi svoj posao, te mi je nakon izvjesnog vremena prišao zamjenik ravnatelja tuženika i zamolio me da napustim zgradu ili će zvati policiju, nakon čega sam ja prvo otišao u prostorije kadrovske službe, dao svoju izjavu i ostavio ključ, te napustio radno mjesto. Nakon toga sam otišao i zatražiti hitnu medicinsku pomoć. Nadalje iskazujem kako od nekretnina posjedujem samo kuću, te manju oranicu na kojoj se nalazi svega 20ak voćaka. Iskazujem kako nemam primanja, a u kući živim sam sa svojom suprugom, koja je prije 11 godina imala zdravstvenih problema (rak). Nadalje ističem kako imam i kćer, međutim ista se udala u svibnju ove godine, te ne živi više sa mnom i suprugom u kući. Odnosi s BN bili su uvijek kolegijalni, a ističe kako su si oboje znali pomagati, da su se nekada znali posvađati, znalo se dogoditi i da ne pričaju po tjedan dana, ali se uvijek pomire. Nadalje iskazuje kako se nitko njemu od radnih kolega nije žalio na njegovo postupanje, a ističe samo kako može pretpostaviti da je bilo nešto pritužbi preko HN, koja je šef prehrane, ali ne znam je li to bilo samo na mene ili nekog drugog radnika, kad je ona znala dolaziti i svima govoriti da trebaju raditi. Nadalje ističe kako ovaj incident nije odudarao od ranijih incidenata između njih dvoje. Nadalje ističe kako je nakon otkaza čuo od drugih radnih kolega da je BN bilo žao što je dobio otkaz, a i da je ista išla osobno plačući kod zakonskog zastupnika tuženika da isti povuče tu odluku. Njegova supruga je trenutno zaposlena u II. gimnaziji na mjestu administratora s plaćom od otprilike 1.100,00 eura, a na poseban upit o tome zašto je EN dala izjavu da ju je tužitelj gurao i galamio na nju, tužitelj iskazuje kako istu nikada nije gurao, a taj navedeni incident se bio dogodio prije 3 godine i to kada joj je on znao sugerirati kako bi ona trebala normalno raditi. Nadalje iskazuje kako ne zna zašto je SN dao takvu izjavu, a isto tako iskazuje da je RN vjerojatno dala takvu izjavu jer ga ista ne voli. Na daljnji upit zašto je BN dala izjavu kako prilaže spisu, ističe kako samo može pretpostaviti, a i kao ono što je ranije iskazivao – da je ista taj dan bila nervozna.

9. Zakonski zastupnik tuženika ZN iskazao je kako je tužitelj kod tuženika zaposlen od 1992. godine do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a ističe da mu je uručen izvanredni otkaz ugovora o radu nakon što je taj dan zaprimio poziv od tajnice, proveo se postupak saslušanja svih tamo prisutnih radnika, te nakon što sam zaprimio pisane njihove izjave i iščitao ih, a u ostalom iskazujem kako je i sam tužitelj to priznao tada budući da je isti bio spreman ispričati se, pa je odlučio donijeti takvu odluku. Nadalje ističe kako je saznao prvi puta da takvo postupanje tužitelja prema drugim kolegama nije prvi slučaj, te sam u dogovoru s tajnicom zaključio kako se radi o teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, a prvenstveno sam to htio učiniti i zbog zaštite nasilja nad ženama jer sam se bojao što bi se dogodilo u slučaju da bi isti to opet i napravio. Nadalje iskazuje kako je točno da je BN došla u njegov ured neposredno nakon incidenta, međutim ista je došla iz razloga što me je molila da ne radi neko vrijeme u restoranu već da ju se prebaci u kantinu, a budući da se bojala da li će tužitelj tamo pristupiti te da ju ne zatekne na radnom mjestu. Isto tako je iskazala tom prilikom da joj je i žao što je tužitelj dobio izvanredni otkaz ugovora o radu. Nadalje ističe kako je nakon toga BN bila na bolovanju u trajanju od 7 mjeseci, a jedino što zna je da je bila na operacijama, međutim ne zna posljedice i razlog bolovanja. Nadalje ističe kako mu je poznato kako se tek prije nekoliko dana ista vratila na posao.

10. Svjedokinja RN je iskazala kako radi na radnom mjestu kod tuženika u studentskom centru i to kao pomoćnik u kuhinji. Nadalje, ističe da je tužitelj bio konobar u restoranu Gaudeamus, a u sklopu studentskog centra. Navodi kako je na tom radnom mjestu 2 godine i 1 mjesec i još uvijek je tamo zaposlena. U odnosu na događaj, ističe kako joj je poznato da se isti dogodio krajem siječnja 2024., a zaključila je da je to bilo između 13,00 ili 13,15 sati kad je radila prvu smjenu. Naime, ona je pomoćnik u kuhinji, te pristupa jednom tzv. „office-u“, koji je mala soba, gdje zapravo kupi suđe kojeg donose konobari iz restorana i isto nosi prati u kuhinju, pa je tako tom prilikom tog dana i u to vrijeme došla kada je zatekla tužitelja da se dere na N, mislim da se tu radi o BN, međutim svi ju zovemo Ž. Nadalje, ističe kako je tužitelj govorio E da ga pusti na miru, da je popio lijekove, te Ž na to ništa nije govorila. Nadalje, ističe kako ju je uhvatio za ruku, a ona je govorila za to vrijeme „pusti me na miru“, te ju je isti i pustio i izašao. Nakon toga joj je Ž govorila da ne može ovo više izdržati, da ima svoju obitelj, kada se tužitelj nakon otprilike jedne minute vratio i rekao joj je kako nije jedina koja ima djecu, potom ju je krenuo gušiti, a za to vrijeme je Ž maknula ruke sa svog vrata, te je nakon toga isti stavio ruke na njezinu glavu kada je počeo i mrdati joj glavom. Ističe kako se u tom trenutku jako uplašila i bio ju je strah, međutim kad je to vidjela, došla je i uhvatila ruke tužitelja govoreći mu „Što to radiš?“, te je u tom trenutku Ž pobjegla iz te male sobe, a na to je on samo odgovorio „Boli me k….“. Nadalje, iskazuje kako, a u trenutku dok je držala još uvijek tužitelja za ruke, je došao njezin radni kolega kuhar VN, te je nakon toga pustila tužitelja i otišla iz sobe na svoje radno mjesto gdje je ispričala svojim radnim kolegama što se dogodilo. Kako se navedeni događaj dogodio svega pola sata pred kraj radnog vremena, ističe kako je nakon tog događaja otišla kući. Sutradan ju je šef kuhinje UN, obavijestio kako mora otići kod pravnice gdje je dala izjavu, a na način kako to prileži u spisu.

10.1. Na upit punomoćnice tužitelja kakvo je uobičajeno ponašanje između tužitelja i E, odnosno ĐN, svjedokinja je odgovorila kako ona nije direktno radila s njima, međutim nije vidjela kako se svađaju, a poznato joj je budući da na poslu zna biti gužve i da je stresno, uvijek je netko nervozan. Ističe kako je ona jednom tjedno u neposrednom kontaktu s tužiteljem i N, a također priča svaki dan pogotovo onda kada preuzimaju narudžbe. Nadalje, iskazuje kako na radnom mjestu bude svađe, međutim nije isto svakodnevno, ali iskazuje kako je na radnom mjestu vrlo užurbano, puno je ljudi, pa samim time i dolazi do trzavica između zaposlenika na radnom mjestu. Nikada nije bila pola sata ili duže u tom office-u, a znala se zadržati po 5 minuta kada nije bilo posla, međutim to je bilo rijetko.

11. Svjedokinja ON je iskazala kako je zaposlena kod tuženika posljednjih 7-8 godina, a zadnjih 6 godina, radi u kantini. Ističe kako poznaje tužitelja, međutim nikada nisu zajedno radili, a navodi kako je radila između Božića i Nove godine 2023. u restoranu Gaudeamus, te ističe kako je bila jednom prilikom iza šaka gdje je svjedočila događaju kada je tužitelj prstom mahao prema BN, unio joj se u lice, a kad mu je ona htjela maknuti ruku, tada je svojom rukom poklopio njezinu ruku i nakon toga ju je jednom rukom uhvatio za vrat, to je trajalo svega par sekundi kada se odmaknuo, a ona se ustala i uplašila, budući da je sjedila od njih svega 3 metra, na što je samo tužitelj nešto rekao, međutim nije čula što, a BN je rekla da se to događa. Ne zna što je bilo s BN nakon tog događaja, odnosno je li ju bilo sram budući da više nije radila na tom radnom mjestu od tada. Nije vidjela događaj koji se dogodio krajem siječnja, a budući da kako je to i ranije iskazala – ona ne radi na tom radnom mjestu. Nadalje, ističe kako BN nije više ništa govorila vezano uz događaj, odnosno ranije ponašanje između nje i tužitelja. Nadalje, iskazuje kako je čula iz priča o ponašanju tužitelja, međutim ističe kako nije o tome ništa znala niti čula dok nije došla raditi između Božića i Nove godine 2023. na ispomoć. Tužitelj nikada nije bio nervozan i nepristojan prema njoj, a pogotovo ni u vrijeme kada je dolazio na domjenke, čak dapače, uvijek je bio pristojan.

12. Svjedok SN je iskazao kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja kantine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u sklopu studentskog centra. Zaposlen je približno 38 godina, a tužitelj mu je poznat budući da oni zajedno rade kod tuženika. Ističe kako je bio na ispomoći između Božića i Nove godine 2023., te je on tada bio u restoranu Gaudeamus kada je vidio da tužitelj prijeti i unosi se u lice BN, ali nije čuo riječi, međutim čuo je galamu. Tada je vidio kolegicu ON da se ustaje i govori tužitelju “što ti je?“, nakon toga se vratio svojim radnim obavezama. Nadalje, ističe kako mu nije poznato što je kasnije bilo. Nije mu poznato je li to bilo normalno ponašanje između ĐN i tužitelja.

13. Svjedokinja BN je navela kako posljednjih 5 godina radi kod tuženika u restoranu Gaudeamus kao konobar. Ističe da je cijelo vrijeme svog rada bila s tužiteljem na radnom mjestu, te da u početku su bili odnosi dobri. Unazad 3 godine su počele trzavice između njih dvoje, a to je uglavnom bilo zbog njegovih prigovora, a znalo je biti prigovora u vezi s poslom, ali i prigovora njegovih prema meni i sa stvarima izvan posla. Nadalje, iskazuje kako je bilo dana kad su bili u dobrim odnosima, a bilo je dana kada je bilo i loših odnosa, a to je prvenstveno kad bi tužitelj bio loše raspoložen. Nadalje, ističe kako je krajem siječnja 2024. došla na posao u 11,00 sati, a budući da na poslu uvijek ima puno posla, pa tako i tog dana, tužitelj je prigovarao u svezi posla, prvenstveno u svezi donošenja pribora za jelo. Nadalje, ističe kako joj se par puta unio u lice, budući da dolazi na posao umorna, a ističe kako ona osobno radi i vikendom jer ima troje djece, od kojih je dvoje maloljetno, te je samohrana majka. Nadalje, ističe kako je svađa počela u dijelu kuhinje, a u vrijeme oko 13,15 sati kad su svi bili prisutni budući da je tada i smjena, ne može se sjetiti razloga zbog čega su se točno posvađali, međutim sjeća se da joj je tužitelj rekao kako pije tablete, a ona mu je na to odgovorila „pusti me na miru“. Nadalje, iskazuje kako je poslije toga došla u office, a budući da je morala prepisivati račune, a to je i mjesto gdje se skuplja posuđe koje se nosi iz restorana kako bi se dalje prenosilo u kuhinju na pranje. Nakon što je došla u office, ističe kako je tužitelj uhvatio prvo za ruke, a potom otišao te je nakon toga opet došao kad su se svađali, na što je on rekao „moram ići kod šefice HN“, a u svezi naših svađa, te je nakon toga opet napustio prostoriju. Ja sam u tom trenutku RN, a koja je bila sa mnom u toj prostoriji, rekla kako ne mogu više izdržati. Nakon toga se tužitelj vratio u office, kada ju je uhvatio za ruke, a potom ju je s rukama uhvatio za vrat, nakon čega je ona svojim rukama maknula njegove ruke s njezinog vrata, a on ju je tada uhvatio za glavu i počeo ju tresti, te se sjeća da je RN tada skočila na njega i povukla ga, te je viknula „ Đ, odi gore“. Ističe kako je nakon toga otišla kod šefice HN, a sva je bila uplakana i bilo ju je strah, međutim otišla je budući da nije bila sposobna više za rad i nije joj bilo dobro. Nakon toga joj je ista rekla da ostane kod nje u uredu, a da će oni riješiti problem s tužiteljem. Tada je ona samoinicijativno sugerirala ne zvati policiju, te da samo ode kući. Nakon toga je ista ostala odraditi svoju smjenu budući da ju tuženik nije pustio kući, samo joj je poznato da je tužitelj zbog navedenog incidenta poslan kući, a ona je vrlo teško završila svoju smjenu dalje. Nadalje, ističe kako se i ranije do oko Božića 2023. godine dogodio incident s tužiteljem, a kada su u to vrijeme u restoranu na ispomoći bili SN i ON i to u prostoru oko šanka, kada joj je on ponovno prijetio prstom. Ona mu je potom maknula prst a on ju je nakon toga uhvatio za vrat. Nakon što je ON skočila i viknula, on ju je pustio. Nadalje, ističe kako tužitelj nije voditelj niti šef, već su zajedno skupa na istom radnom mjestu, a on se uvijek ponašao kao da je šef budući da on tamo radi duže od nas koji smo prisutni. Tužitelj je bio dobar djelatnik, od njega je puno naučila, a bilo je momenata kada su bili dobri, a što je u konačnici uvijek ovisilo o njemu i njegovom raspoloženju. Nije htjela s njime ići u konflikte i navodi kako ni sa kim drugim nije imala problema, osim s njim. Ističe kako su se i grlili i to na početku kad su još bili dobri, međutim to je sve bilo prijateljski budući da nisu bili prisni. Nadalje, ističe kako je tužitelj znao ju i gurkati, a i to gurkanje nije bilo gurkanje, već u pravilu kad bi vozio kolica s posuđem, udaranje laktom. Nikada mu nije vratila na taj način , jedino što mu je znala odgovorit, ali nikada fizički. Nadalje, ističe kako događaj koji se dogodio krajem siječnja 2024. godine bio napad na nju, a isti se nikada prije nije na takav način dogodio, znao joj se unositi u lice, ćuškati ju, a i jednom zgodom za Božić 2023. godine ju je uhvatio za vrat, međutim ne na ovakav način. Nadalje, posebno ističe kako više to nije mogla trpjeti. Ne sjeća se je li htjela u vrijeme korone posebno raditi s nekime, a kada je bilo odlučeno da će se raditi u parovima. Nadalje ističe kako je ona zaposlena i u drugim restoranima, a kada je htjela unositi promjene u ovom restoranu, tu je dolazilo do sukoba. Nadalje na poseban upit ističe kako ju je zvala policija i upitala želi li privatno tužiti, na što je ona izjavila kako to ne želi, već želi da ju tužitelj ostavi na miru. Navedenu izjavu je dala i u policiji. Nadalje, iskazuje kako nikada nije bila kod ravnatelja na način da moli da tužitelja vrati na posao, već je išla kod ravnatelja moliti da ne zove policiju, a niti da ga maknu s tog radnog mjesta budući da nije znala kakve će se mjere poduzeti prema tužitelju. U zavadi je s tužiteljem od prije 3 godine kada su im odnosi počeli biti lošiji, a posebno nakon događaja koji se dogodio ove godine.

14. Svjedok IN je naveo kako poznaje tužitelja na način da su radili zajedno kod tuženika. Nadalje, iskazuje kako je 30.1.2024. čuo da je bila prepirka između tužitelja i ĐN na način da je čuo svađu „on njoj, ona njemu“, ne može konkretno reći tko je započeo, a kasnije je čuo da je bilo više kontakta, međutim ističe kako nije vidio, već je to čuo od drugih radnih kolega. Ističe kako je između njih dvoje bilo prepirki s obje strane, da je njihov odnos bio takav i da je to bila „klasika“. Iskazuje kako su nekada bili dobro, a nekada ne, a u razdoblju od dva do tri mjeseca prije navedenog događaja, bilo je više prepirki između njih dvoje nego je to bilo ranije. Iskazuje kako mu nije poznato tko je započinjao od njih dvoje prvi verbalni sukob. Također iskazuje kako je on radio zajedno s tužiteljem i ŠN otprilike godinu i pol dana prije navedenog događaja. U konkretnom događaju mu nije bilo poznato tko je započeo tog dana sukob, a u odnosu na ranije, ističe kako je tužitelj obično BN prebacio nešto i to je bilo više da se on svađa s njom. Kada je on počeo raditi, nakon prva dva mjeseca što je tamo proveo, misli sve najbolje o tužitelju.

15. Svjedok MN je naveo kako je on zaposlen kod tuženika, te poznaje tužitelja na način da su radili zajedno kod tuženika. Nadalje, iskazuje kako je on bio i predsjednik sindikata u to vrijeme. Iskazuje kako on osobno ne radi na tom radnom mjestu gdje je radio tužitelj, a o sukobu između tužitelja i ĐN zna samo iz priča. Iskazuje kako je tuženik njega kao predsjednika sindikata izvijestio o izvanrednom otkazu, odnosno pokretanju istoga, radi davanja suglasnosti, na što je on osobno pozvao povjerenike i koji su potom suglasnost za izv. otkaz ugovora o radu tužitelju dali. Tužitelj je prije uručenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu pokušao voditi pregovori, te je on probao na način da je otišao kod tajnice i voditeljice pregovarati da mu se ne donese odluka o izv. otkazu ugovora o radu, gdje mu je rečeno da će se probati to učiniti na način da mu se omogući da ode u prijevremenu mirovinu i misli da mu je nuđena otpremnina, međutim poznato mu je kako je kasnije tužitelj od toga odustao.

16. Iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 6-7 spisa) proizlazi kako je tuženik donio odluku da tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 8. studenog 2010., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i da mu prestaje radni odnos dostavom predmetne odluke, kao i da ima pravo na naknadu za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2023. i razmjerni dio godišnjeg odmora za 2024., te da nema pravo na otpremninu. U obrazloženju predmetne odluke je navedeno kako je 30. siječnja 2024. proveden postupak za utvrđivanje odgovornosti tužitelja, koji je do dovršetka postupka privremeno udaljen s rada i gdje su 30.1.2024. i 31.1.2024. uzete izjave i to kako tužitelja tako i drugih radnika organizacijske jedinice Prehrana studenata kod tuženika i gdje je utvrđeno kako se tužitelj kontinuirano ponašao na neprofesionalan i neprihvatljiv način te da takvo uznemiravanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. S napomenom kako je o namjeravanoj odluci proveo i postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u kojem je isti dao svoju suglasnost na dan donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

17. Iz zahtjeva za zaštitu prava upravnom vijeću Studentskog centra u Osijeku protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu (stranice 8-9 spisa) proizlazi kako se tužitelj protivi takvoj odluci, navodeći kako je ista ishitrena iz razloga jer nije bilo razloga za istu, kao i da držanje druge zaposlenice za ruke ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a navodi i kako mu je preostalo samo dvije godine radnog staža do starosne mirovine, pa na ovakav način poslodavac rješava status radnika pred mirovinu.

18. Iz odluke upravnog vijeća od 21.2.2024. (stranice 10-11 spisa) proizlazi kako je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika tužitelja, kao neosnovan, budući da je opravdano bilo donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodeći kako je dokazano kontinuirano uznemiravanje radnica koje predstavlja obrazac ponašanja tužitelja, te da se u konkretnom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa a da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

19. Iz izjave djelatnice EN od 2.2.2024. (stranica 19 spisa) proizlazi kako je ista navela da je s tužiteljem radila 30ak godina i da je on kao radnik jako vrijedan, ali kao kolega nije ispravan u smislu da je oduvijek bio nervozniji tip, ali u zadnjih par godina je to zaista postalo pretjerano. Svakodnevno je s nekom od kolegica bio u problemu. Što se tiče nje i njezinog odnosa s njim, prije oko godinu dana je slagala salatu za svojim stolom i tužitelj je došao i počeo ju gurati, na što je rekla da ju prestane gurati s njezinog radnog mjesta. On je tada počeo galamiti i ljutito joj govorio da što ona hoće. Nakon toga su dečki iz kuhinje u šali komentirali da što se ne kači s nekim muškim, na što je tužitelj odgovorio da je ona muško, da bi se potukli. Nakon radnog vremena taj dan kad je išla kući, dok je uzimala bicikl i kretala, tužitelj je vikao za njom „Stani, stani, jebem ti sunce“. Ona je šutila i otišla kući. Sljedeći dan je to ispričala na poslu, a kolega LN joj je ponudio da ju prati do ugla jer ju je bilo jako strah. To je trajalo par dana i prestalo je. Potpuno ga je ignorirala i više nije bilo komunikacije među njima. Nakon nekog vremena su počeli komunicirati vezano za posao i ta agresija se prema njoj nije ponovila. Što se tiče odnosa s ostalim kolegama, mora istaknuti da je uvijek napadao žene, te je svakodnevno bilo svađanja i to uglavnom s kolegicama O i BN. Sa svim ostalim muškim kolegama je svakodnevno bilo napetosti, ali nikada nije fizički nasrnuo, iako su mu oni u šali nudili da njih napadne, a ne uvijek žene.

20. Iz izjave djelatnika VN od 31.1.2024. (stranica 26 spisa) proizlazi kako nije bio u blizini kad se dogodio fizički kontakt između tužitelja i ĐN **.**.2024., ali je čuo prepiranje. Primijetio je da su se njih dvoje prepirali već na početku smjene. U jednom trenutku je pogledao prema back office-u i vidio RN kako ih razdvaja, ali nije otišao tamo jer je to mali prostor, a već je bilo dosta ljudi. Na pitanje je li i prije bilo sukoba ili neprofesionalnog ponašanja između tužitelja i ĐN, isti je odgovorio kako za to zna po pričama, ali nikada nije bio tome nazočan.

21. Iz izjave djelatnika PN od 31.1.2024. (stranica 27 spisa) proizlazi kako je došao kad je već bilo gotovo, odnosno zatekao je tužitelja i I u uglu back office-a kako se drže za ruke, nije siguran je li on nju držao ili ona njega. Na pitanje je li i prije bilo sukoba ili neprofesionalnog ponašanja između tužitelja i ĐN, isti je odgovorio kako je u Gaudeamusu inače „ratno stanje“, te da se ne zna tko na koga više viče i dere se. Što se tiče tužitelja, on je vrijedan i zna posao, ali je jako nervozan i to prenosi na druge. Puno dana je bilo da je zbog nervoze i tog stalnog podbadanja na poslu između kolega i on postao nervozan, ali se sklonio nevolja i nije ulazio u sukobe ni sa kim. Na pitanje zbog čega nisu do sada reagirali i prijavili neprofesionalno ponašanje tužitelja, isti odgovara kako je rukovoditeljica S upoznata s tim problemom i koliko zna, pokušala je s tužiteljem razgovarati, nakon čega se on malo smirio.

22. Iz izjave djelatnice FN od 31.1.2024. (stranica 28 spisa) proizlazi kako je navela da je došla u Gaudeamus kad su apsolutno svi sa svima bili posvađani. Za tužitelja može reći da nije imala nikakvih problema niti se s njim ili bilo kim ulazila u rasprave. Šuti i radi svoj posao. Nakon što mu je kćer dobila otkaz u Studentskom centru, bio je prema njoj vrlo neugodan ali nakon nekoliko dana je odjedanput postao „normalan“. Skoro svi konobari su skloni govoriti da rade više od drugih i da su najbolji, ali ona to može reći da su svi jednako opterećeni poslom i rade jednako svatko u svom rajonu. Za I može reći da je jako vrijedna i dobra kolegica koja je uvijek spremna pomoći. U nekoliko navrata je čula da se prepucavaju tužitelj i ona, ali ne zna tko je započeo, niti zašto je došlo do toga. Na pitanje zbog čega nisu do sada reagirali i prijavili neprofesionalno ponašanje tužitelja, ista odgovara kako smatra da to nije stvar koju ona može riješiti.

23. Iz izjave djelatnice ĆN od 31.1.2024. (stranica 29 spisa) proizlazi kako koliko je njoj poznato, oni oduvijek imaju odnos tzv. „ciganska posla“. Stalno se svađaju i mire, nitko neće da popusti i svatko želi biti u pravu. Ili su si jako dobri i zajdno piju kavu, smiju se i pričaju ili su posvađani i ne pričaju ili se prepiru. On njoj nešto prigovori, a ona na to ima deset primjedbi. Tužitelj je konobar starog kova i jako mu smetaju sitnice, te uvijek ukazuje na to da se može i bilje raditi, naročito onima koji novi dođu. I je vrijedna, ali joj se sve mora govori što da napravi. Njihova ciganska posla se nje ne tiču i ona radi svoj posao najbolje što zna, a sve okolo ju nije briga. Na pitanje zbog čega nisu do sada reagirali i prijavili neprofesionalno ponašanje tužitelja, ista odgovara kako to svi znaju i ne smatra da je on tu nešto trebala napraviti.

24. Iz izjave djelatnika AN od 31.1.2024. (stranica 30 spisa) proizlazi kako nije konkretno vidio što se dogodilo, nego je samo čuo viku i dreku iz back office- a. Na pitanje je li i prije bilo sukoba ili neprofesionalnog ponašanja između tužitelja i ĐN, isti je odgovorio kako je njihov odnos oduvijek bio čudan na način da ili su si jako dobri ili ne pričaju. Koliko zna, tužitelj je prema svima ostalima jako čudljiv tj. ako je on dobro, sve je ok i normalno komunicira, a ako je nervozan, onda stalno prigovara i nastoji izazvati svađu. Čini mu se da je težak čovjek i da ima problema. Što se tiče ĐN, zna da ni s kim nije u sukobu i odlična je radna kolegica.

25. Iz zahtjeva za utvrđivanje odgovornosti tužitelja (stranica 31 spisa) proizlazi kako je HN, kao rukovoditeljica zatražila od strane zakonskog zastupnika tuženika da pokrene postupak za utvrđivanje odgovornosti, budući da je radnica I prijavila nedolično ponašanje tužitelja, a toga dana (30.1.2024.) ju je vrijeđao, psovao, udario je i pritisnuo joj ruke.

26. Iz naloga za utvrđivanje odgovornosti (stranica 32 spisa) proizlazi kako je zakonski zastupnik tuženika pozvao pravnu službu da provede postupak temeljem prijave radnice ČN koja se odnosi na tužitelja od 30.1.2024.

27. Iz odluke o privremenoj mjeri udaljenja s rada radnika (stranica 33 spisa) proizlazi kako je 30.1.2024. tuženik udaljio radnika, ovdje tužitelja, s rada do okončanja pokrenutog postupka za utvrđivanje odgovornosti, uz naknadu plaće.

28. Iz pravilnika o radu (stranice 38-77 spisa) proizlazi kako je člankom 112. stavkom 1. propisano poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa primjerice su: zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja, zlouporaba radnog mjesta, odnosno ovlaštenja koja proizlaze iz djelokruga rada pojedinog radnog mjesta s ciljem pribavljanja osobne ili imovinske koristi, zlouporaba povlastica na koju imaju pravo samo studenti, omogućavanje korištenja studentskih povlastica osobama koje na to nemaju pravo, te pravomoćno izrečena presuda za kaznenu odgovornost radnika vezano uz posao koji obavlja. Također valja istaknuti kako su u istom pravilniku primjerice navedene pojedine situacije koje se smatraju kao osobito teške, međutim svakako se ne radi o zatvorenom krugu, već su isti navedeni kao primjeri za koje se smatraju osobito teške povrede.

29. Iz otpusnog pisma i nalaza Kliničkog bolničkog centra Osijek (stranice 85-90 spisa) proizlazi kako je tužitelj uključen u psihoterapijski program, psihoedukaciju, okupacionu terapiju i nutricionističko savjetovanje uz psihofarmake i internističku th. Ističe se nadalje kako je došlo do pomaka na afektivnom planu uz redukciju anksioznosti te se dogovori nastavni ambulantni tretman.

30. Iz podataka o visini plaće tužitelja (stranice 148-150 spisa) proizlazi kako je tuženik isplatio tužitelju ukupan trošak rada za siječanj 2024. iznos od 1.861,88 EUR, za prosinac 2023. iznos od 1.431,70 EUR i za studeni 2023. iznos od 1.533,08 EUR, odnosno prosječno za tri mjeseca za tuženika je ukupan trošak rada 1.608,88 EUR. Kako je od veljače 2024. (dana otkaza ugovora o radu) te do zaključenja glavne rasprave prošlo ukupno 17 mjeseci, to je sud zaključio kako je ukupan iznos prosječne bruto plaće koje potražuje tužitelj iznos od 27,350,96 EUR, a koji iznos je tužitelj i označio na glavnoj raspravi održanoj 10. srpnja 2025. i koju visinu izračuna ukupne bruto plaće nije osporavao tuženik.

31. Iz ovakvog činjeničnog stanja, ovaj sud je temeljem članka 8. ZPP i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

32. U ovom postupku je sud utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima konobara restorana, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme

- da je tuženik, zaprimio pritužbu svoje zaposlenice ČN, a koja navodi kako je tužitelj 30. siječnja 2024. nakon verbalnog konflikta fizički nasrnuo na nju

- da je tuženik, nakon što je omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, kao i nakon što je saslušao zaposlenike u odjelu prehrane studenata, donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju i to 2.veljače 2024.

- da je tužitelj 5. veljače 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 7. veljače 2024.

- da je tuženik 21. veljače 2024. odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja, te je tužitelj podnio ovome sudu tužbu 26. veljače 2024.

33. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu konobara restorana i to temeljem ugovora o radu od 8. studenog 2010., s time da je tužitelj zaposlen kod tuženika neprekidno od 1992. godine.

34. Sporno je da li je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i to radi incidenta koji se dogodio 30. siječnja 2024., te je li zbog toga odluka tuženika kojom izvanredno otkazuje ugovor o radu tužitelju zakonita i dopuštena.

35. Člankom 116. stavku 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Člankom 119. stavkom 2. ZR propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a člankom 120. stavkom 1. da otkaz mora biti u pisanom obliku, stavkom 2. da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i stavkom 3. je propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

36. Sud je prvotno utvrdio kako je tužitelj na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 2. veljače 2024. podnio zahtjev za zaštitu prava tuženiku 5.veljače 2024., a koju je tuženik zaprimio 7. veljače 2024. i isti je u daljnjem roku od 15 dana, odnosno odlukom od 21. veljače 2024. odbio tužiteljev zahtjev, te je isti podnio ovome sudu u daljnjem roku od 15 dana, odnosno 26. veljače 2024. predmetnu tužbu, stoga je utvrđeno kako je predmetna tužba podnijeta ovome sudu u roku propisanom sukladno članku 133. stavku 2. ZR-a.

36.1. Kako je člankom 116. stavkom 2. ZR-a propisano da se ugovor o radu može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji sud je utvrdio kako se pritužba zaposlenice tuženika ČN dogodila 30. siječnja 2024., a vezano uz događaj koji se zbio toga dana, te je tuženik odluku o tome donio 2. veljače 2024., odnosno unutar zakonskog roka od 15 dana.

37. Prvotno valja istaknuti u ovome postupku kako je tužitelju otkazan ugovor o radu radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, pa time i prigovor tužitelja kako nikada tužitelju nije prethodno dano upozorenje na kršenje obveze iz radnog odnosa, te upozorenje kako bi mogao smatrati da mu prijeti otkazivanje ugovora o radu, treba istaknuti kako se navedeno ne odnosi kod otkazivanja ugovora o radu prilikom izvanrednog otkazivanja, već samo kod redovnog otkaza ugovora o radu gdje člankom 119. stavkom 1. ZR propisano kako je prije redovitog otkazivanja ugovora o radu poslodavac dužan pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa, dok kod izvanrednog otkazivanja ugovora o radu, sukladno članku 119. stavku 2. ZR-a je propisana obveza poslodavca da omogući radniku (ovdje tužitelju) da iznese svoju obranu, a što je uvidom u izjavu (list 5 spisa) utvrđeno kako je tuženik navedeno i učinio.

38. U odnosu na navod tužitelja u tužbi u dijelu u kojem navodi kako je tuženik propisao kao tešku povredu obveze iz radnog odnosa pozivajući se na članak 125. stavak 2. podstavak 8. i 9. pravilnika o radu tuženika valja istaknuti kako se u navedenom slučaju ne radi o diskriminaciji, odnosno uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju (a niti o izazivanju nereda ili tučnjave za vrijeme radnog vremena iz članka 125. stavka 2. podstavka 13. istog pravilnika), budući da se u konkretnom slučaju radi o fizičkom nasrtaju tužitelja na drugog zaposlenika tuženika, gdje isti nije izazvao nered, odnosno tučnjavu (jer nije bilo tučnjave već jednostranog nasilja od strane jednog radnika prema drugome), a također se ne može raditi niti o samom uznemiravanju, već o posebnom grubom i teškom ponašanju tužitelja, a koje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Također valja istaknuti kako je navedenim pravilnik o radu tuženika propisano kao primjerice koje su to teške povrede, a koje su to osobito teške povrede, međutim nikako se ne može zaključiti iz takvih odredbi da se radi o zatvoren krugu odredbi, odnosno da fizičko nasilje jednog radnika prema drugom radniku (ili nekoj trećoj osobi) nije razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Također i navod tužitelja kako radnica tuženika BN nije pretrpjela diskriminaciju valja napomenuti kako u ovome postupku nije utvrđivanje diskriminacije po nekoj o diskriminatornih osnova već je li tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog čega je istom i otkazan ugovor o radu od strane tuženika.

38.1. Slijedom navedenog, potrebno je i istaknuti kako odredba članka 116. stavka 1. ZR je formulirana na alternativni način, točnije da prema njoj opravdani razlog za izvanredni otkaz postoji pod jednom od pretpostavki (s time da jedna ne isključuje drugu a moguća je i njihova kumulacija), i to da je radnik počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa (pravno normiranu) ili pak ako postoji neka druga osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pa tako i kada radnikovo postupanje nije moguće podvesti pod neki od oblika teških povreda obveza iz radnog odnosa propisanih poslodavčevim pravilnikom o radu, jasno je kako je riječ o radnikovom ponašanju i širem sklopu okolnosti koji je nedvojbeno druga osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (tako u svojoj odluci i Ustavni sud Republike Hrvatske u predmetu broj U-III-5820/2012 od 20. siječnja 2016.). Također i ovaj sud, iz navedenog razloga zaključuje kako, u konkretnom slučaju, u pogledu odredbi ZR-a kojim se uređuje izvanredni otkaz ugovora o radu, kako neko ponašanje tužitelja nije striktno navedeno u pravilniku o radu, jasno je kako se radi o drugoj osobito važnoj činjenici zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

38.2. Također valja istaknuti kako je navod tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o „zvoncanju“, te da kao takvo isto nije propisano pravilnikom o radu, niti je to razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, valja istaknuti kako je navedeni navod tužitelja neosnovan, budući da se u odluci o samom otkazu ugovora o radu ne radi o „zvoncanju“, već je u obrazloženju iste samo naveden navod radnika R.M. (inače zaposlenice tuženika ON), međutim u istoj je naveden samo kao jedan dio od prikupljenih dokaza u postupku koji je proveo poslodavac na temelju prijave ČN, dok je u obrazloženju odluke navedeno kako je na temelju svih prikupljenih dokaza utvrdio kako se tužitelj kontinuirano ponašao na neprofesionalan i neprihvatljiv način te da takvo njegovo ponašanje predstavlja uznemiravanje i osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa. Stoga nikako nije tuženik naveo u svome obrazloženju odluke kako otkazuje ugovor o radu sklopljen s tužiteljem izvanrednim otkazom zbog „zvocanja“, već dapače, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa.

39. U odnosu na navod iz tužbe tužitelja u kojem navodi kako tuženik postupa povodom pritužbe radnice (zaposlenice također kod tuženika) kako nije navedena diskriminacija, valja istaknuti kako pritužba zaposlenice tuženika ČN nije bila radi diskriminacije, uznemiravanja, već se pritužba odnosila na ponašanje prema istoj koje ima obilježja zlostavljanja, vrijeđanja, udaranja, pritiska njezinih ruku i glave, vikanja i psovanja (list 31 spisa), odnosno da ju je isti toga kritičnog dana, 30. siječnja 2024. vrijeđao, psovao, udario je i pritisnuo joj ruke, dakle radi se o nasilnom ponašanju, a nikakvoj diskriminaciji kako to u tužbi navodi tužitelj.

39.1. Radi utvrđivanja navedene činjenice, sud je saslušao tužitelja, zaposlenike tuženika, kao svjedoke, i to GD, RN i IN. Tako je BN navela kako je 30. siječnja 2024. oko 13:15 sati s tužiteljem svađa počela u dijelu kuhinje, ne zna točno oko čega, ali da joj je tužitelj rekao kako pije tablete na što mu je ona odgovorila da ju pusti na miru. Potom je došla u office prostoriju tužitelj ju je uhvatio za ruke, te otišao i poslije opet došao kada su se svađali, pa je potom ista RN, koja se tada našla u istoj prostoriji iskazala kako više ne može izdržati nakon čega se tužitelj ponovno vratio u office kada ju je uhvatio za ruke, a potom ju je s rukama uhvatio za vrat, koje ruke je ona uspjela maknuti svojim rukama, a zatim ju je uhvatio za glavu i počeo ju tresti i da se sjeća kako je tada RN skočila na njega i povukla ga i viknula „ Đ, odi gore“, nakon čega je ista prijavila navedeni incident šefici HN. Također je i RN iskazala kako je toga dana oko 13:15 sati pristupila u tzv. „office“ prostoriju zatekla tužitelja kako se dere na N (točnije GD), također da je tužitelj GD uhvatio za ruku na što je ona govorila da ju pusti na miru, nakon čega ju je pustio i izašao. Potom joj je BN govorila kako više ne može ovo izdržati kada se tužitelj vratio i krenuo gušiti, te mu je BN maknula ruke sa svog vrata, nakon čega je tužitelj stavio ruke na njezinu glavu kada je počeo i mrdati joj glavom, u kojem trenutku se ona uplašila i uhvatila tužitelja za ruke govoreći mu „što to radiš?“. Dakle iskazi ČN i RN se u potpunosti podudaraju, te je sud utvrdio kako su isti istiniti, potpuni i vjerodostojni.

39.2. Tužitelj je pak u svom iskazu naveo kako je tog dana primijetio kako je BN umorna i nervozna, te joj je sugerirao da se smiri zbog čega je ista počela na njega vikati a potom je stavila i svoj prst na njegov nos kada ju je uhvatio za obje ruke, međutim iskazuje kako ju nije udario već rekao da se smiri, nakon čega je ista nastavila vikati na njega, da bi potom otišla kod rukovoditeljice. Sud navedeni dio iskaza tužitelj nije cijenio kao vjerodostojan, jer je u suprotnosti s iskazima svjedokinja ČN i RN. Valja također naglasiti kako je ovome sudu nelogično da bi netko stavljao prst na tuđi nos za vrijeme dok se tu osobu drži za ruke, pa je logično da ista nije stavljala prst na nos, već se, kako je to i sama BN iskazala, a navedeno je potvrdila i svjedokinja RN, svojim rukama maknula tužiteljeve ruke sa svoga vrata. Također, navod tužitelja kako ju isti nije udario je i točan, međutim u ovome postupku se ne radi o udaranju nekoga, već o hvatanju za ruke, vrat i glavu, kao i da je tužitelj svoju radnu kolegicu GD za to vrijeme i tresao.

39.3. Ovaj sud se slaže s navodom tuženika kako se u ovakvom slučaju radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa, a na način da se tužitelj ponašao na neprofesionalan i neprihvatljiv način, te da bilo koji drugi radni kolega (pogotovo kada je u pitanju osoba drugog, slabijeg, spola) ne treba i ne smije na radnom mjestu trpjeti ponašanje koje ne samo da se od strane drugog radnoga kolege viče i svađa s istim na radnom mjestu, već da se istu hvata za ruke, vrat, nakon čega se ista uspije i obraniti (svojim rukama) ponovno ju se hvata za glavu i trese. Takvo ponašanje je i po mišljenju ovoga suda neprihvatljivo na radnom mjestu i radi se o opravdanom razlogu za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odnosno o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa.

40. Također je i od strane drugih svjedoka ON i SN utvrđeno kako se tužitelj i ranije neprimjereno ponašao prema svojoj radnoj kolegici ND (a navedeni događaj se zbio otprilike mjesec dana prije ovoga događaja) na način se je tužitelj ND prijetio i unosio se u lice, a kojom prilikom ju je također uhvatio za vrat, pa sud zaključuje kako se u konkretnom slučaju nikako ne može raditi o samo jednom izoliranom incidentu, a budući da se u tako kratkom vremenu ponovio (i to još na teži način), svakako je odluka tuženika kojom donosi odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju dopuštena i ispravna.

41. Stoga navod tužitelja kako nikada nije bilo pritužbi na njegov rad valja, ponovno istaknuti kako se u konkretnom slučaju ne radi o redovnom otkazu ugovora o radu, već o izvanrednom otkazu ugovora o radu, u kojem postupku se trebaju utvrditi samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve odluke, a koji razlozi su, po mišljenju ovoga suda, u potpunosti opravdani.

42. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je odlučio kao u točci I. izreke ove presude i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, naloženo je tužitelju naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa), sukladno konačno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u visini od 27.350,96 EUR-a, na raspravi održanoj 10. srpnja 2025. i to za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 18.3.2024. u visini od 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 26.3.2024., 29.4.2024., 20.9.2024., 23.10.2024. (omaškom u zapisniku naveden datum 20.9.2024. -list 128 spisa) za svako u visini od po 100 bodova, te na ročištu održanom 10.7.2025. u visini od 250 bodova, sve sukladno Tbr. 9. točci 1. Tarife, kao i za pristup ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.250,00 eura. Sukladno naprijed navedenom, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

43.1. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja sastava obrazloženih podnesaka od 12.4.2024. i 25.4.2025. s obzirom da isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice sukladno članku 155. ZPP-a. Naime, podneskom od 12.4.2024. tuženik samo navodi razloge zbog kojih smatra kako privremena mjera u ovome postupku nije dopuštena, a navedeno je mogao i ranije istaknuti, odnosno na ročištu za odlučivanje o istoj, te isti nije bio potreban za donošenje odluke o privremenoj mjeri. Također u odnosu na podnesak od 25.4.2025. isti također nije bio potreban, budući da je u istom tuženik navodio razloge o potrebi uređenja tužbe i isti također nije bio potreban za rješavanje ovoga spora. U odnosu na trošak sastava odgovora na žalbu na rješenje o privremenoj mjeri, valja istaknuti kako o navedenom trošku je odlučio svojim rješenjem Županijski sud u Zagrebu (list 138-142 spisa) a na način da je odbio navedeni trošak. Stoga je sud djelomično odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 750,00 eura, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

44. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu i kako isti nije potraživao trošak, sud o istome nije niti odlučivao.

45. S obzirom na naprijed izneseno, sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

Osijek, 26. kolovoza 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika