REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-923/2020-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i RUJ, zamjenice OGDO-a, 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ČU, na ime razlike plaće isplati bruto iznos 2.722,43 eura (slovima: dvijetisućesedamstotinadvadesetdva eura četrdesettri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 14,15 eura od 15.11.2014. godine

- na iznos od 40,68 eura od 15.12.2014. godine

- na iznos od 63,68 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 199,10 eura od 15.03.2015. godine

- na iznos od 81,56 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 172,06 eura od 15.05.2015. godine

- na iznos od 180,25 eura od 15.06.2015. godine

- na iznos od 37,99 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 94,04 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 124,07 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 244,68 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 46,93 eura od 15.11.2015. godine

- na iznos od 188,45 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 96,18 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 87,63 eura od 15.04.2016. godine

- na iznos od 141,63 eura od 15.05.2016. godine

- na iznos od 154,18 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 72,62 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 94,81 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 95,11 eura od 15.09.2016. godine

- na iznos od 8,94 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 198,98 eura od 15.11.2016. godine

- na iznos od 72,62 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 90,50 eura od 15.01.2017. godine

- na iznos od 121,59 eura od 15.03.2017. godine pa sve do isplate

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Zapovjedništvu za potporu, Središnjici za upravljanje osobljem, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu (Pristrožerne postrojbe Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske) na poslovima djelatne vojne osobe, sve do odlaska u mirovinu 31. ožujka 2017. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu i službi dežurstva, slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima tuženika kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina tuženik nije isplaćivao tužitelju dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom na dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba) temeljem njegovog ukupnog ostvarenog radnog angažmana, već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada. U razdoblju od 21. listopada 2014. do 31. ožujka 2017., zbog nepravilno obračunatog dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada, tužitelj smatra da je oštećen u prosjeku najmanje na iznos od okvirno bruto 350,00 kuna po svakom mjesecu utuženog razdoblja. Sukladno čl. 186.a Zakona o paničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. Tužitelj predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti, a tuženiku naložiti naknadu troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. Podneskom od 14. travnja 2025., nakon nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj predlaže da sud usvoji konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naloži tuženoj isplatu ukupnog iznosa od 2.722,43 eura bruto sa zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, kao i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tužena navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan. Na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu, glede radnog vremena i isplate plaće te dodataka na plaću u utuženom razdoblju primjenjivali su se podzakonski akti doneseni temeljem odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine” broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18), a koji je lex specialis, i to: Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine” broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15,5/17, 116/17), Pravilnik o izmjenama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine” broj: 39/18), Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine” broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 ), Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi ("Narodne novine” broj: 39/18), Odluka o izmjenama odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi ("Narodne novine” broj: 54/19). Navedenim propisima uređena su tri pitanja važna za predmet spora: prekovremeni rad DVO - dodaci na plaću DVO - posebni oblici rada DVO. U odnosu na prekovremeni rad DVO navodi da je čl. 155. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine” broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano da: „Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, Stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovog Zakona.” Dakle, priznavanjem i isplatom odgovarajućeg vojnog dodatka isključena je mogućnost uvećanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, Stanju pripravnosti i sl. Da je tomu tako proizlazi i iz zauzetog stava Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj: 11-1-2776/2017 od 19. prosinca 2017., u postupku ocjene ustavnosti i zakonitosti članka 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine” broj: 73/13, 75/15, 50/16) koji je ocijenio da je navedena odredba Zakona u skladu sa Ustavom te izrazio pravno shvaćanje da djelatne vojne osobe nemaju pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, za rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu i sl. već im, upravo zbog posebne naravi njihovog posla, pripada pravo na posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ZOSOS-a, odnosno pravo na dodatke za posebne uvjeta rada vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. U odnosu na dodatke na plaću DVO navodi da je čl. 139. citiranog Zakona utvrđeno da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zanimanja i struke. Prema u to vrijeme važećim Pravilnicima dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete službe su: dodatak za vojnu službu, dodatak za otežane uvjete rada. Člankom 4. gore spomenutog Pravilnika propisano je da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće. Osnovica za obračun plaća djelatne vojne osobe jednaka je osnovici za obračun plaće državnih službenika i namještenika (članak 137. ZoSOS-a). Visinu osnovice za obračun plaća državnih službenika i namještenika utvrđuje Vlada svojom Odlukom. Dakle, dodatak za vojnu službu određuje se od osnovice čija je visina fiksna. Važno je naglasiti kako dodatak za vojnu službu u fiksnom iznosu ni na koji način u proteklom razdoblju nije bio sporan. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe. Međutim, visina dodatka varira od 5% do 24% i utvrđuje se sukladno pripadnosti ustrojstvenoj cjelini. U članku 6. Pravilnika utvrđen je iznos dodatka i vrsta postrojbe za koju je određen. Uvidom u isti jasno je kako iznos dodatka raste s očekivanim ukupnim opterećenjem koje pripadnost određenoj postrojbi nosi te tako najniži dodatak od 5% imaju primjerice časnici i dočasnici u Glavnom stožeru, a najviši dodatak od 24% primjerice pripadnici specijalnih postrojbi. U predmetnom slučaju iz priležećih Odluka o rasporedu proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju bio raspoređen u ustrojstvenu jedinicu GOMBR-e, Vojnoobavještajnu satniju, te je temeljem čl. 6. točka 1. stavak 3. Pravilnika ostvarivao dodatak za vojnu službu od 15%, a nakon stupanja na snagu novog Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine” broj: 30/18) te Pravilnika o izmjenama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine” broj: 39/18) od svibnja 2018. ostvaruje dodatak za vojnu službu od 19%. Nadalje, člankom 13. Pravilnika propisano je da djelatnim vojnim osobama raspoređenim u specijalne i zaštitne postrojbe zaključno s razinom satnije, pripada dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi. Obzirom da je imenovani bio raspoređen u Vojno obavještajnu satniju to je pored dodatka za vojnu službu, temeljem spomenutog članka 13. Pravilnika ostvarivao i dodatak za specijalne i zaštitne postrojbe od 15%. Imenovanom su u spornom razdoblju redovito isplaćivani pripadajući dodaci, a što je vidljivo iz priležećih isplatnih lista. Dakle, budući da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, ovisno o ustrojstvenoj cjelini u kojoj su raspoređeni kako je to naprijed i obrazloženo, to je onda potpuno irelevantno koliko je tužitelj ukupno odradio sati mjesečno. Stoga je neprihvatljiv i apsolutno pogrešan stav tužitelja da mu je nepravilno obračunat dodatak za posebne uvjete vojne službe. Njegove tvrdnje da je obračun dodatka trebalo izvršiti prema ukupno ostvarenom radnom angažmanu nemaju zakonsko uporište i pravno su potpuno neutemeljene. U odnosu na posebne oblike rada DVO: tuženik drži da način i oblik rada tužitelja u spornom razdoblju nije i ne može biti od značaja za meritum stvari te ističe da Odluka o rasporedu radnog vremena (”Narodne novine” broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18) propisuje da je radno vrijeme razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove i dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Redovno radno vrijeme u smislu ove Odluke smatra se punim radnim vremenom u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Radno vrijeme prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarska služba, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore mira, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanja zadaća zbog potrebe službe. Pored redovnog radnog vremena, podnositelj je u spornom razdoblju obavljao i službu dežurstva, stražarsku službu te rad na terenu. Odlukom o rasporedu radnog vremena (”Narodne novine” broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18) propisano je da za vrijeme obavljanja stražarske službe, službe dežurstva, kao i za vrijeme rada na terenu djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se ureduje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Nadalje, članak 149.a ZOSOS određuje da djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi propisane Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine” broj: 39/18). Posebni oblici rada u službi su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Navedenom Odlukom propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada sljedeća naknada:

- za rad u terenskim uvjetima djelatnoj vojno osobi pripada naknada u visini od 100,00 kuna neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kuna neto, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi ( „Narodne novine” broj: 54/19) iznos od 130,00 kuna neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kuna neto po danu. - za stražarsku službu u trajanju duljem od 12 sati naknada u iznosu 100,00 kuna neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 120,00 kuna neto, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine” broj: 54/19) 130,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 150,00 kuna neto po danu. - za dežurstvo u iznosu od 85,00 kuna neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 100,00 kuna neto po danu, odnosno donošenjem Odluke o izmjenama Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine” broj: 54/19) 100,00 kn neto po danu, a subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom 130,00 kuna neto po danu. Za razliku od dodataka, čiji iznos prati pretpostavljeno opterećenje u pojedinoj postrojbi, naknada za posebne oblike rada se pak plaća svakomu tko ih provodi u istom iznosu te je jednaka za isti terenski rad ili za stražu i pripadnicima primjerice tenkovskih posada i izvidnici u vojno-obavještajnoj satniji. Imenovanom su navedene naknade također redovito isplaćivane sukladno broju ostvarenih dana na terenu, stražarskoj službi ili službi dežurstva.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da je čl. 4. Pravilnika („Narodne novine” broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18, 44/19, 87/19) u vezi čl. 139. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine” broj: 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19) propisano kako se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće. Dakle, navedenom odredbom internog akta tuženika propisan je samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću (u konkretnom slučaju je to osnovica plaće, a na dispoziciji poslodavca mogla to biti, npr. osnovna plaća ili bilo koji drugi fiksni polazni faktor za obračun dodataka na plaću), slijedom čega nije osnovano stajalište tuženika da tužitelju dodaci za posebne uvjete službe ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada. Tuženik je tužitelju navedeni dodatak isplaćivao u umanjenom iznosu, najčešće vrednujući samo njegov redovan rad, za što nije bilo nikakvog zakonskog osnova. Naime, niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa primjenjivog u ovome postupku nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu (kao što je primjerice na takav način tuženik u čl. 4. Pravilnika („Narodne novine” broj: 54/14) uredio pitanje naknade plaće za godišnji odmor), slijedom čega su navodi tuženika iz citiranog podneska u cijelosti neosnovani. Naime, upravo je Odlukom („Narodne novine” broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) tuženika određeno kako djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već da za takav rad ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba čega se tuženik, makar se pozivao i na primjenu odredaba lex specialis, nije pridržavao te tužitelj u ovome postupku upravo i potražuje da mu se navedeni dodatak za posebne uvjete službe isplati za sveukupno odrađene sate rada.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora (str. 5-6 spisa), Rješenje Ministarstva obrane RH, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem KLASA: UP/I 805-03/12-01/2450, URBROJ: 3522-0502-12-4 od 10. listopada 2012. (str. 7 spisa), Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019. (str. 23 spisa), Odluku Ministarstva obrane RH, Oružanih snaga RH, Središnjice za upravljanje osobljem KLASA: 117-04/15-01/1, URBROJ: 3522-05-15-208 od 27. srpnja 2015. (str. 37, 139 i 221 spisa), Rješenje Ministarstva obrane RH, Oružanih snaga RH, Zapovjedništva za potporu, Središnjice za upravljanje osobljem KLASA: UP/I 805-03/11-01/2614, URBROJ: 3522-0502-12-4 od 23. veljače 2012. (str. 38, 140, 222 spisa), odluke o rasporedu tužitelja (str. 39-40, 141, 142, 223-224 spisa), Rješenje Ustavnog suda RH broj: U-I-2776/2017 od 19. prosinca 2017. (str. 41-44, 143-146 i 225-228 spisa), kartice Operativnog odjela za financije za tužitelja (str. 45-54, 208-215 spisa), evidencije radnog vremena tužitelja (str. 56-117, 126-133, 147-205, 229-236, 244 spisa), očitovanje Ministarstva obrane RH, Glavnog stožera oružanih snaga RH, Obavještajne pukovnije, Zapovjedništva KLASA: 114-02/20-01/1, URBROJ: 3324-S1-20-2 od 14. siječnja 2020. (str. 134-135 i 216-217 spisa), očitovanje Ministarstva obrane RH, Glavnog stožera oružanih snaga RH, Obavještajne pukovnije, 2. Satnije za EI KLASA: 114-01/19-01/1, URBROJ: 3324-08/02-19-2 od 5. prosinca 2019. (str. 136-138 i 218- 220 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 258-262 spisa), proveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 391-394 spisa) te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće između iznosa koji je primio i iznosa koji mu pripada po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe obračunate na temelju stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za sve ukupno odrađene sate u razdoblju od 21. listopada 2014. do 31. ožujka 2017.

7. Nije sporno da je tužitelj kroz utuženo razdoblje bio djelatna vojna osoba u MORH-u i da je obavljanje poslova tužitelja bilo organizirano na način da je on bio radno angažiran prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva.

8. Sporno je ima li tužitelj pravo na dodatak za vojnu službu za sve sate koje je odradio dakle za cijelo vrijeme njegove radne angažiranosti uključujući i dane provedene na straži, dežurstvu te prekovremenim satima na terenu jer mu je bez obzira na različito odrađene sate rada isplaćen jednak iznos dodatka za vojnu službu, a imao je ostvaren različiti broj dana pa stoga smatra da je za tako obavljen rad potrebno obračunati različiti iznos plaće odnosno različite iznose dodatka za vojnu službu, dok tužena tvrdi da se dodatak na vojnu službu utvrđuje samo u postotku od osnovice za obračun plaće.

9. Čl. 136. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine“ broj 73/13., 75/15., 50/16. – u dalje: ZSOS) propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

10. Čl. 139. st. 1. ZSOS-a propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te je za deficitarna zvanja i struka. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, a stavkom 6. istoga članka, propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak.

11. Čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17. - dalje: Pravilnik) propisano je da se dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje u postotku od osnovice za plaću, dok je 6. Pravilnika propisano koliko iznosi dodatak s obzirom na pripadnost određenoj pristojbi.

12. Nije sporno da je tužitelj do stupanja na snagu novog Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine” broj: 30/18) te Pravilnika o izmjenama Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine” broj: 39/18) ostvarivao propisani dodatak za vojnu službu.

13. Nadalje, čl. 155. ZSOS-a propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

14. Isto je propisano čl. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14. - u daljnjem tekstu: Odluka/14.) i to da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15. Iz svih navedenih odredaba proizlazi da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s navedenim propisima, a koji mu je nesporno isplaćen u utuženom razdoblju za redoviti rad, kao i da mu ne pripada neka druga naknada ili dodatak za rad po osnovi toga što je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva, kako to tvrdi u tužbi i tijekom postupka. Stoga način i oblik rada tužitelja nisu od utjecaja na dodatak za vojnu službu i ostvareni sati rada ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna dodatka na plaću za vojnu službu slijedom čega je utvrđeno da tužitelj nema pravo na isplatu spornog iznosa.

16. S obzirom na sve navedeno sud nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka koji se odnosi na okolnost visine, budući da ne bi doveo do drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari.

17. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen, a na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku tužene temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tuženoj priznat trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 100 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 200,00 EUR, dok ostali troškovi nisu priznati obzirom nisu bili nužni.

18.1. Pri tome valja reći da je sud prilikom donošenja odluke o trošku uzeo u obzir stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u presudi Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske te je ocjenjivao da li postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti. U skladu s navedenim sud je utvrdio da je državu zastupalo državno odvjetništvo i da su troškovi zastupanja države odmjereni prema odvjetničkoj Tarifi kao i da tužbeni zahtjev podnositelja protiv države nije bio lišen ikakvog sadržaja ili očigledno nerazuman. Sud je također utvrdio i da iznos troškova koji je dosuđen i koje treba nadoknaditi državi ne predstavlja značajan financijski teret za tužitelja obzirom je dosuđen jedino trošak sastava odgovora na tužbu koji je, po stajalištu ovog suda, bio nužan za uspjeh tužene u ovom postupku. Iznos od 200,00 EUR je primjeren i neznatan s obzirom na financijsku situaciju tužitelja, a kako to proizlazi iz podataka spisa, zbog čega je sud utvrdio da plaćanje navedenog troška za tužitelja ne predstavlja prekomjeran teret i slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po OGDO