REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-1271/2023

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AI r. UI pok. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Aldo Mirošević, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženih 1. UI „ NI“ pok. BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kbr. 178, kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, 2. VI, [adresa], 52100 Pula, i 3. ZI iz [adresa], kbr. 107, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane dana 17. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i tuženika ad 1 osobno, dana 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica AI r. UI pok. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnica onog dijela kčbr. [katastarska čestica] vrtal u Račišću 86 m[2] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je dio u Skici za česticu 255 k. o. [katastarska općina] izrađenoj od strane ovlaštenog mjernika GI, [adresa], **.**.2023. koja predstavlja sastavni dio ove presude, u površini od 38 m[2] , označen točkama A-B-C-D-E-F-H, pa ga sud ovlašćuje da, nakon što ishodi parcelaciju i formiranje navedenog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao samostalne novoformirane katastarske čestice, zatraži i postigne uknjižbu takve novoformirane katastarske čestice uz prethodno brisanje tog prava sa imena UI " A" U. MI i UI "Fatara" M. BI, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Dužan je tuženik UI naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.113,84 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužiteljica zakonita posjednica nekretnine u [adresa], u naravi ograđenog zemljišta koje predstavlja južni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a takav posjed vrši kao nasljednica oca pok. MI koji je za života bio dugogodišnji neometani posjednik. Zemljišnoknjižno stanje ove nekretnine, tvrdi dalje tužiteljica, ne odgovara stvarnom stanju jer su kao suvlasnici upisani tuženik ad 1 za 14/16 dijela te sad pok. HI pok. MI za 1/8 dijela. Stoga je tužbom od 20. prosinca 2023., a pozivajući se na zakoniti posjed putem svog prednika, tužiteljica zatražila da se utvrdi njezino pravo vlasništva točno određenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] priloživši uz tužbu skicu ovlaštenog mjernika na kojoj je utuženi dio zemljišta površine 38 m[2] označen točkama A-B-C-D-E-F-H. Takvu je tužbu podnijela protiv tuženika ad 1, kao knjižnog suvlasnika, te protiv tuženika ad 2 s tvrdnjom da je on sljednik uknjiženog suvlasnika pok. ĆI pok. MI.

1. 1. Tuženik UI je u odgovoru na tužbu (list spisa br. 29) prigovorio da tužbom nisu obuhvaćene sve pasivno legitimirane osobe naglasivši da je pok. HI pok. MI umro bez potomaka i da je jedan od njegovih nasljednika i nećak njegove supruge ZI.

1. 2. Podneskom od 25. lipnja 2024. (list spisa br. 39-41) tužitelj je podnesenu tužbu proširio i na novog tuženika ZI kojega je sud pozvao da se izjasni pristaje li stupiti u parnicu (list br. 44) u smislu čl. 196. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

1. 3. Kako se u ostavljenom roku od 15 dana ZI nije usprotivio preinaci tužbe, smatra se da je dao svoj pristanak pa je sud na pripremnom ročištu dopustio preinaku tužbe proširenjem na tuženika ad 3.

2. Tuženi ad 2 i 3 nisu se izjasnili na navode tužbe, a prvotuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva s tvrdnjom da je upravo on isključivi vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U odgovoru na tužbu on ističe da je u zemljišnoj knjizi upisan za 7/8 dijela no da mu to pravo pripada u cijelosti jer ga je stekao naslijedivši oca pok. BI te po osnovu darovnog ugovora od majke KI. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije navodeći da je opisanu nekretninu njegov otac kupio još 1966.

3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjernika dipl.ing. ĐI, saslušanjem parničnih stranaka te saslušanjem svjedoka PI, ŠI, ČI, DI, OI, II i TI.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmetom raspravljanja u ovoj je parnici točno određeni dio nekretnine katastarske oznake 255 koja je upisana kao vrt u [adresa] površine 86 m[2] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-13). Prema podacima iz zemljišne knjige kao suvlasnici ove nekretnine upisani su sad pok. FI " [adresa]" pok. MI za 1/8 dijela te tuženik ad 1 UI pok. BI za 14/16 dijela. Takav upis na ime tuženika ad 2 izvršen je po osnovu rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. BI (za 7/16 dijela) te temeljem ugovora o darovanju zaključenog s darovateljicom KI ud. BI za 7/16 dijela.

5. 1. Prema katastarskim podacima površina opisane katastarske čestice iznosi 86 m[2] , a ista je nekretnina još od revizije provedene 1957. upisana u dva posjedovna lista kako to i proizlazi iz priložene povijesti promjena (list spisa br. 14). Tako je dio zemljišta površine 52 m[2] upisan u posjedovni list 139 k. o. [katastarska općina], kao posjednik je bio upisan BI, a po njegovoj smrti izmijenjeno je posjedovno stanje te su upisani posjednici KI. BI i UI pok. BI. Preostali dio površine iste katastarske čestice još od 1957. godine upisan je u posjedovni list br. 158 k. o. [katastarska općina] na ime posjednika LI pok. ŠI (otac tužiteljice).

5. 2. Pregledom posjedovnog lista br. 158 k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 3 i 4) utvrđeno je da je dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan na ime posjednika LI i to s površinom od 34 m[2] , a po nazivu predjela i kulturi ovaj je dio zemljišta označen kao dvorište "punta“. Jednako je tako u posjedovnom listu br. 139 k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 5-7) upisan dio iste katastarske čestice u površini od 52 m2 i to kao dvorište Punta na ime posjednika KI ud. BI i UI pok. BI.

6. Tužiteljica, dakle, tvrdi da je ona stvarna vlasnica točno određenog dijela opisane nekretnine koji se nalazi u blizini njene obiteljske kuće, a koji je na terenu vidljivo odvojen od preostale površine iste nekretnine. Stoga je radi utvrđenja stvarnog izgleda ovog zemljišta i njegove identifikacije proveden dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost mjernika dipl.ing. ĐI. Tom je prilikom tužiteljica pokazala predmet raspravljanja, u naravi je riječ o manjem vrtu sa jednim stablom agruma, zatečena je još jedna osušena voćka te je vrt obrastao travom. Do lica mjesta se pristupa kroz samo naselje Račišće ulicom koja je u naravi široko stepenište, a zatim se i to gledajući od mora prema brdu skreće lijevo betoniranim prolazom koji vodi između stambene zgrade prvotuženika s jedne strane dok je s druge strane omeđen ogradnim zidom visine cca 2 metra, a nastavljajući ovim prilazom dolazi se do kuće tužiteljice. Gledajući sa ovog betoniranog prilaza uočljivo je da je pokazani vrt na višoj razini, do njega se pristupa kroz željezna vrata te par uskih stepenica. Budući je vrt sa svih strana omeđen zidovima do njega je jedino moguće pristupiti kroz ova željezna vrata postavljena u potpornom zidu. Također je uočljivo da je postojeći potporni zid koji se proteže od javne ulice pa u pravcu jugoistoka nejednakog izgleda, uz javnu ulicu dio zida je samo ožbukan, zatim je do granice sa spornim vrtom obložen kamenim pločama, a u nastavku tj. od ulaznih vrata u vrt pa dalje zid je betonski bez žbuke. Na licu mjesta također je utvrđeno da je od preostalog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovaj sporni zid zemljišta odijeljen visokim zidom te ovaj preostali dio iste nekretnine u naravi predstavlja vrt sa voćkama i ružama te kominom.

6. 1. Prilikom očevida mjernički je vještak potvrdio da pokazano zemljište predstavlja južni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ima površinu od 38 m[2] i da izgled na terenu u potpunosti odgovara geodetskoj skici priloženoj uz tužbu (list spisa br. 15) na kojoj je prijeporno zemljište označeno točkama A-B-C-D-E-F-H.

7. Svoj tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva opisanog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica temelji na tvrdnji da je to pravo stekla dosjelošću vršenjem dugogodišnjeg vlasničkog posjeda koji putem njenog oca traje najmanje od 1957. (od revizije katastra). U dokaz takvih tvrdnji tužiteljica u spis prilaže povijesni izvadak iz katastra prema kojemu je njezin otad još 1957. upisan kao posjednik dijela ove nekretnine kao i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. O-225/12 od 26. studenog 2012. (list spisa 23-25). Iz istog rješenja proizlazi da su nasljednicima pok. MI proglašeni njegova supruga N kojoj je pripala pokretna imovina ostavitelja, kćerka AI kojoj pripada "ostaviteljev dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vlasnički udjel na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]" te sin ŠI pok. MI u odnosu na svu ostalu nepokretnu imovinu.

7. 1. Upitana na te okolnosti tužiteljica tvrdi da je još i prije očeve smrti preuzela posjed utužene nekretnine budući joj je tijekom 2001. godine otac darovao obiteljsku kuću i predmetni vrt, no kako nije po tom ugovoru mogla ishoditi uknjižbu zbog neusklađenog ZK stanja, predmetni je vrt ušao u ostavinsku imovinu te je po rješenju o nasljeđivanju pripao njoj. Preuzevši posjed darovane kuće još 2001., tvrdi dalje tužiteljica, ona je započela radove na uređenju tog objekta a ujedno je obnovila i potporni zid koji dijeli sporni vrt od betoniranog prolaza budući je postojeći zid bio dosta ruševan. Ovakve je radove vršila u neposrednoj blizini kuće tuženika ad 1 i nitko joj nije osporio pravo na posjed, naprotiv jednom je prilikom supruga prvotuženika pitala da li bi željela prodati navedeni vrt, a na to je odgovorila da za sada ne razmišlja o prodaji no ako bi do toga došlo da bi svakako prvotuženiku prvome ponudila sklapanje takvog ugovora. Opisani je vrt, kako tvrdi tužiteljica otkako god se ona sjeća bio u vlasničkom posjedu njezinih roditelja, njezin otac ga je održavao, tu su bile dvije breskve te jedna naranča i limun, prema postojećem betoniranom prilazu spuštala se jedna velika loza s time što su vremenom kulture propale, vinova loza je uklonjena a u vrtu je narasla trava. Na istom zemljištu, ističe tužiteljica, njezin je otac znao saditi i povrće no nakon njegove smrti (2011.) uglavnom se posjed vršio na način da je ona kosila travu, raščistila vrt te u istog odlagala neke pokretnine kao i materijal preostao nakon obnove obiteljske kuće. Tuženik UI joj je, kako navodi tužiteljica, tek u ljeto 2023. osporio pravo na posjed pozivajući se na zemljišnoknjižno stanje.

7. 2. Ovakav faktički posjed na strani tužiteljice i njezinih roditelja potvrdili su u postupku svjedoci PI, ŠI i ČI koji su bili nazočni prilikom očevida te im je sporno zemljište pokazano u naravi.

7. 3. Svjedokinja PI ističe da u [adresa] živi od 1965., da je često posjećivala roditelje tužiteljica pok. N i MI, sjeća se da su oni držali i koristili sporni vrt, da su tu boravile njihove kokoši, da je vrt bio pokriven nadstrešnicom. U to vrijeme, kako dalje navodi svjedokinja, ovaj vrt kojeg su držali roditelji tužiteljice od preostalog je zemljišta bio odvojen pregradom, tad nije postojao zid današnjeg izgleda. Nešto kasnije, tvrdi svjedokinja, zabranjeno je držanje kokoši u naselju no vrt su i dalje isključivo posjedovali roditelji tužiteljice, tu je bila jedna naranča i stara loza.

7. 4. Svjedok ŠI je brat tužiteljice, rođen je u kući u neposrednoj blizini spornog vrta te on tvrdi da je njegova obitelj posjedovala ovaj vrt otkako god sežu njegova sjećanja. U jednom su dijelu vrta, kako navodi ovaj svjedok, boravile kokoši, na preostalom dijelu se sadilo povrće, tu je bilo stablo naranče te loza. Od preostalog dijela zemljišta ovaj je opisani vrt prema iskazu svjedoka ŠI nekada bio odvojen samo jednim udubljenjem u zemlji i pregradom a kasnije je obitelj prvotuženika podigla ogradni betonski zid.

7. 5. Svjedokinja ČI je od 1977. pa do 1982. zajedno sa suprugom i djecom stanovala u kući obitelji ČI zajedno s roditeljima tužiteljice, a nakon preseljenja je često dolazila u tu kuću, posebice tijekom ljeta. Stoga su joj vrlo dobro poznate okolnosti oko posjedovnog stanja spornoga vrta koji je, kako ona ističe, bio ograđen suhozidom i u njega se ulazilo kroz drvena vrata, a u vrtu je njena svekrva držala kokoši. Taj ogradni suhozid je, kako ističe svjedokinja, vremenom propao i nije bio siguran pa je pred više od dvadeset godina tužiteljica popravila zid, betoniran je i u njemu su radi ulaska u vrt postavljena nova vrata. Kako su se vremenom prestale držati kokoši te su propale neke kulture ovaj je vrt, ističe svjedokinja, služi za odlaganje raznih pokretnina, tu su odložene kamene ploče namijenjene gradnji nove kuće, u vrtu su stajale i drvene grede, jedna stari kameni sudoper i razne druge pokretnine. U vrijeme kada je ona tek došla živjeti u obiteljsku kuću suprugovim roditelja opisani je vrt od preostalog dijela zemljišta bio ograđen zidom pored kojega je komin u vlasništvu susjeda i to obitelji NI (obitelj prvotuženika). Odnosi među ovim obiteljima bili su, tvrdi svjedokinja, vrlo dobri, nije bilo spora o vršenju posjeda, a tuženik UI je već pred desetak godina iskazao svoju namjeru kupnje predmetnog vrta.

7. 6. Svjedok DI ističe da mu posjed spornog zemljišta u posljednjih tridesetak godina nije poznat niti ima saznanje tko je gradio potporne zidove, a svjedok OI navodi da je kao dijete stanovao u kući koja je iznad spornog vrta, da je u vrtu bila jedna naranča, da su se oni djeca znali igrati i ubrati naranče, a ne sjeća se da su u vrtu bile kokoši.

7. 7. Svjedok II ističe da je u ovaj predjel dolazio negdje do 2005., u par navrata je pomagao roditeljima prvotuženika prenijeti drva, ta drva slagali su u sporni vrt.

7. 8. Svjedok TI u svom iskazu navodi da je prijatelj sa sinovima tuženika ad 1, da su znali boraviti u ovom predjelu i igrati se i to upravo u onom dijelu vrta koji je bliže javnoj ulici i gdje se danas nalaze naranče i ruže te komin, a sjeća se da su baš u spornom vrtu bile odlagane neke stvari, uglavnom drva.

8. Tuženik UI u svome iskazu se poziva na kupoprodajni ugovor od 17. ožujka 1966. s tvrdnjom da je njegov otac kupio cjelinu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. On ne osporava da su jedan dio te katastarske čestice i to baš onaj dio koji je predmetom raspravljanja posjedovali roditelji tužiteljice, da su tu držali i kokoši no smatra da je sve to bilo po dopuštenu njegova oca. Na preostalom je dijelu zemljišta bila jedna štala koju je, kako dalje navodi tuženik ad 1, uklonio njegov otac nagradivši gustrinu i komin. Upitan je li doista iskazivao namjeru da od tužiteljice kupi sporni vrt, tuženik UI potvrđuje da je o tome razgovarao sa tužiteljičinim bratom, da se nikada nije protivio vršenju posjeda na predmetnom zemljištu no da u to vrijeme nije niti imao uvida u svu dokumentaciju te je tek naknadno zaključio da je njegov otac kupio čitavu česticu.

8. 1. U dokaz svojih tvrdnji tuženik je u spis priložio kupoprodajni ugovor od 17. ožujka 1966. koji je u zemljišnoj knjizi proveden pod br. Z-281/66 (list spisa br. 32 i 33). Pregledom ovog pismena utvrđeno je da su ugovor zaključili prodavatelj ŽI za sebe i kao punomoćnik drugih suvlasnika te kupac BI, a predmet kupoprodaje je pobliže označen u toč. 1 gdje se među ostalim navodi: "Prodavaju i vrt koji se nalazi oko iste stojne kuće, a označen je sa č. zemlje [katastarska čestica] biće 2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te i vrtal zvani "Brig" na kojem se nalazi staja, a označen je sa č. zemlje [katastarska čestica] biće 1 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]".

9. Ocjenom provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da su na strani tužiteljice ispunjene sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću u odnosu na točno određeni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je od preostalog dijela te katastarske čestice vidljivo ograđen.

9. 1. Za stjecanje vlasništva dosjelošću potreban je kvalificirani posjed uz protek određenog vremena pri čemu treba utvrditi vlasnički posjed tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju kao i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Dosjelost nastupa po zakonu tj. u trenutku kada se za to ispune zakonske pretpostavke, a o tome ovisi koji će se materijalno pravni propis primijeniti. Tako je odredbom čl. 388. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 – dalje ZV) propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZV prosuđuje upravo prema njegovim odredbama, ako po prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno. Istodobno je propisano da se za stjecanje i prestanak stvarnih prava, a što znači i za stjecanje vlasništva dosjelošću, do stupanja na snagu ZV (01. siječnja 1997.) primjenjuju pravila i propisi koji su do tada bili na snazi tj. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 – dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. U vremenu prije toga primjenjivala su se pravna pravila Općeg građanskog zakonika.

9. 2. Otac tužiteljice pok. ŽI bio je posjednik spornog dijela utužene nekretnine još 1957. godine, a okolnost da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već tada upisana u dva posjedovna lista ukazuje na činjenicu da je izvršena dioba posjeda. Tako je južni dio ove nekretnine posjedovao otac tužiteljice, riječ je o zemljištu koje je u blizini njegove obiteljske kuće i koje je koristio kao vrt te za držanje kokoši, a sam vrt bio je ograđen i do njega se pristupalo kroz drvena vrata i sa pa stepenica.

9. 3. Preostali dio iste katastarske čestice gdje je ranije bila staja posjedovala je tuženikova obitelj a upravo je taj dio katastarske čestice tuženikov otac i kupio ugovorom iz 1966. u kojemu je jasno naznačeno da je predmetom prodaje vrt zvani Brig na kojem se nalazi staja.

9. 4. Na ovakav zaključak ukazuje i stvarni izgled ove katastarske čestice budući je njezin južni dio, a koji je predmetom raspravljanja u ovoj parnici, ograđen sa svih strana zidovima i bitno se razlikuje od preostale površine iste katastarske čestice. Sam pregradni zid koji dijeli ovo zemljište izgradio je tuženikov otac u vrijeme kada je srušio postojeću staju te napravio komin i cisternu. Samim time neprihvatljiva je tvrdnja tuženika UI da je njegov otac kupio cjelinu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer sve okolnosti oko izgleda i posjedovanja spornog zemljišta te gradnja betonskog pregradnog zida jasno upućuje na zaključak da je tuženikova obitelj polagala pravo samo na sjeverni dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dok je južni dio te čestice tj. sporni vrt ostao u neometanom i isključivom posjedu tužiteljičinih roditelja.

9. 5. Ni okolnost što je otac prvotuženika po kupoprodajnom ugovoru od 17. ožujka 1966. u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik za 14/16 dijela nije odlučan u ovoj parnici. Ovo stoga jer je u ovoj pravnoj stvari odlučan faktični posjed te ponašanje prednika tuženika ad 1 nakon sklapanja tog kupoprodajnog ugovora. Posve je očito da je sad pok. BI po zaključenju pravnog posla od 17. ožujka 1966. stupio u posjed onog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je evidentiran u posjedovnom listu br. 139 k. o. [katastarska općina], da je godinama poštovao granicu posjeda prema južnom dijelu iste katastarske čestice kojega su posjedovali roditelji tužiteljice. Također je neprijeporno da je otac prvotuženika adaptirao postojeću staju na kupljenom dijelu zemljišta, da je tu izgradio cisternu i komin i da je upravo on izgradio pregradni betonski zid prema utuženom vrtu i to na način da nakon izgradnje tog zida više nije bilo moguće pristupati u sporni vrt izuzev kroz drvena vrata koja su koristili roditelji tužiteljice i koja je vrata naknadno tužiteljica zamijenila i popravila potporni zid. Sve to ukazuje da je otac tuženika UI pri sklapanju kupoprodajnog ugovora znao da kupuje samo jedan dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je upravo taj dio i uredio i ogradio ne dirajući se pri tom u sporni vrt i ne pokazujući na bilo koji način da polaže pravo na prijeporni dio utužene čestice.

9. 6. Tužiteljičin je otac počev od 1957. godine faktični posjednik predmetnog zemljišta, a u to vrijeme vrijedile su odredbe OGZ-a kojima u paragrafu 1468. bilo propisano da je za stjecanje dosjelošću potreban rok od 30 godina. Shodno tome dosjelošću je prednik tužiteljice stekao vlasništvo spornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tijekom 1987. tj. u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima.

9. 7. Odredbom čl. 28. st. 2. cit. Zakona bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 10 godina, a prema st. 4. istog Zakona savjesni posjednik mogao je steći pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina. Prema načelnom stavu br. 6/83 zauzetom na XXIII Zajedničkoj sjednici SS, VVS i VS republika i pokrajina dana 14. i 15. prosinca 1983.g. kada je ZOVO propisao kraći rok, a po stupanju na snagu Zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom. Ako je od toga roka određenog ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onog predviđenog u novom Zakonu, rok ističe istekom vremena propisanog u novom Zakonu.

9. 8. S obzirom da je od 1957. pa do stupanja na snagu ZOVO-a (1. rujna 1980.) proteklo 23 godine, to je prema OGZ-u trebalo proteći još 7 godina pa je u skladu s prethodno navedenim načelnim mišljenjem za stjecanje dosjelošću, a nakon stupanja na snagu ZOVO-a bio potreban protek roka od još 7 godina. Slijedom navedenog proizlazi da je otac tužiteljice 1987. stekao vlasništvo temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a u svezi s odredbom čl. 28. ZOVO-a jer je tada istekao propisani rok za stjecanje dosjelošću.

9. 9. Naslijedivši opisani dio utužene nekretnine od svog oca po rješenju o nasljeđivanju od 26. studenog 2012. tužiteljica je nastavila vršiti zakoniti posjed. Ovakav je tužiteljičin posjed imao vlasničku kvalitetu jer ona doista nije imala bilo kakvog razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed kojega je putem svojih prednika vršila više od 50 godina. Samim time tužiteljica je dokazala sve potrebne pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Imajući u vidu pravilo da opseg posjeda određuje i opseg dosjelosti i da je tužiteljica stekla vlasništvo točno određenog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i presudio kao u pravorijeku.

10. O parničnim je troškovima sud odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 161. st. 2. ZPP-a. Vodeći računa o tome da su na strani tuženih obuhvaćena tri tuženika, da je samo tuženik ad 1 osporio osnovanost tužbenog zahtjeva i da je on upisan kao suvlasnik 7/8 utužene nekretnine, sud je obvezao tuženika EI naknaditi tužiteljici razmjeran dio troškova u skladu sa suvlasničkim udjelom. Odmjereni se troškovi sastoje od izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku (list spisa br. 80) i to za sastav tužbe i zastupanje na ročištima od 26. lipnja 2024., 11. rujna 2024., 12. ožujka 2025 i 17. lipnja 2025., za svaku radnju po 200 € (ukupno 1.000 €), od troškova provedbe dokaza očevidom i vještačenjem u iznosu 166,78 € te od sudskih pristojbi na tužbu i odluku (53,09 € x 2). Shodno tome ukupni troškovi potrebni za vođenje ove parnice iznosi 1.272,96 €, a tuženikov udjel je 7/8 slijedom čega ga je sud obvezao naknaditi tužiteljici razmjeran dio parničnih troškova u iznosu od 1.113,84 €.

11. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u pravorijeku.

U Korčuli, 26. kolovoza 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda za županijski sud.