Poslovni broj: Povrv-83/2024-13

Republika Hrvatska

Općinsku sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, u pravnoj stvari tužitelja UL, vlasnika obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nedjeljka Asanović – Sarić, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženice ULD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Marija Podrug, odvjetnica u odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. srpnja 2025. u prisutnosti stranaka, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženice, 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 6. veljače 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-5237/2023 donio Stipe Mustapić, javni bilježnik u Stonu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2023. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju u roku 15 dana isplatiti tuženici na ime nadoknade troška postupka iznos od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 11. listopada 2023. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu kojim zahtjeva da se tuženici, na temelju računa tužitelja – usluge šatora sa bočnim stranicama na ceremoniji vjenčanja, naloži plaćanje iznosa od 3.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2023. do isplate, uz obvezu tuženice da mu nadoknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Rješenjem o ovrsi koje je 6. veljače 2024. pod poslovnim brojem Ovrv- 5237/2023 donio Stipe Mustapić, javni bilježnik u Stonu, naloženo je tuženici u roku od 8 dana podmiriti potraživanje tužitelja.

3. Tuženica prigovara predmetnom rješenju o ovrsi kao nezakonitom tvrdeći da s tužiteljem nikada nije stupila u bilo kakav ugovorni odnos niti je od njega naručila bilo kakvu uslugu pa da time nema nikakvih dugovanja prema njemu. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi te naložiti tužitelju da joj nadoknadi troškove postupka.

4. Obzirom na prigovor tuženice, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 83/2024 od 8. svibnja 2024. predmetno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tijekom postupka tužitelj pojašnjava da je tuženica 1. srpnja 2023. organizirala svoje vjenčanje na lokaciji Višnjica u Dubrovniku te da joj je predmetni račun izdan na temelju naručene usluge i to usluge koju su ona i njen suprug naručili u vidu postavljanja šatorskih tendi na spomenutoj lokaciji, a kako je tuženica potvrdila putem elektronske pošte prodajnoj agentici OL. Navodi da je on osobno dobavljač šatora i ugovorno ovlašten upravljati svim uslugama vezanim za šator, dok su prodajni agenti samo posrednici koji vrše prodaju njegovih usluga, obzirom su u direktnom kontaktu sa svim klijentima u procesu dogovaranja poslova. Ukazuje da su na dan vjenčanja tuženice vremenske prilike bile jako loše te da je tijekom same zabave došlo do velikog proloma oblaka, a da je tuženica osobno vidjela njega i njegov tim kako rade na šatoru, uz tvrdnju da im je tuženica iduće jutro čestitala i zahvalila na dobro odrađenom poslu i cijelonoćnom dežurstvu. Tvrdi da su on i njegova ekipa zaštitili uzvanike, opremu zabavljača i elektroinstalacije te omogućilo daljnje nesmetano održavanje zabave usprkos intenzivnom pljusku koji je trajao najmanje 20 minuta. Smatra da je tuženica navedeno potvrdila putem elektronske pošte upućene gđi OL **.**.2023. Slijedom navedenog, a kako tuženica ne osporava da je usluga obavljena, predlaže platni nalog održati na snazi te naložiti tuženici da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

6. Tuženica tijekom postupka ponavlja da od tužitelja nikada nije naručila uslugu niti joj je on pružio uslugu. Tvrdi da je bila u ugovornom odnosu sa obrtom [obrt] u vlasništvu OLD, a koja joj je izdala račun za sve usluge izvršene na dan vjenčanja, uz napomenu da je navedeni račun u cijelosti podmirila. Napominje da joj za uslugu postavljanja bočnih stranica nije izdan račun od strane ove obrtnice. Navodi da je na dan vjenčanja bila izmanipulirana da donese odluku o postavljanju bočnih stranica jer je organizator vjenčanja izazvao strah da će vjenčanje biti otkazano, iako joj je prethodno rečeno da do četvrtka 29.6.2023. mora donijeti odluku o tome hoće li ili ne stavljati bočne stranice, na što je izričito odgovorila da neće, sve sukladno ponudi organizatora. Ukazuje da je tužitelj putem elektronske pošte od 16. kolovoza 2024. istaknuo da u slučaju da nije bilo kiše prihvatio forsirajući rizik te ne bi inzistirao na plaćanju navedene usluge, pa da prema tome ona ističe da bi u slučaju kiše prihvatila rizik da joj kiša upropasti vjenčanje budući je njena odluka bila da se ne stavljaju bočne stranice.

7.1. Tijekom glavne rasprave pročitan račun broj 8-2-1 od 31. srpnja 2023., elektrinska pošta od 13. rujna 2023., 20. srpnja 2023., 26. lipnja 2023., 25. lipnja 2023., 20. srpnja 2023. i 1. srpnja 2023., račun PO 3/1/2 od 24. srpnja 2023. sa izračunom, saslušani su svjedoci LL, FL, PL, RL, OL, NL i ŠL te stranke.

7.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem provedenih dokaza, a sukladno načelu ekonomičnosti postupka, daljnji dokazi nisu izvođeni.

7.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Predmet spora je plaćanje usluge šatora sa bočnim stranicama na ceremoniji vjenčanja tuženice.

9. Između stranaka nije sporno da je tuženica koristila šator za vlastito vjenčanje te da su na istom postavljene bočne stranice radi zaštite od kiše.

10. U postupku je sporno:

- je li tuženica uslugu šatora sa bočnim stranicama ugovorila sa tužiteljem,

- je li navedena usluga slobodno ugovorena,

- je li joj pružanje usluge i cijena usluge jednostrano nametnuta protivno načelu savjesnosti i poštenja te

- obveza tuženice da podmiri radove tužitelja, kao i cijena takvih radova.

11.1. Iz sadržaja računa tužitelja proizlazi da je isti kao obrtnik 31. srpnja 2023. pozvao tuženicu na plaćanje usluge šatora sa bočnim stranicama na ceremoniji vjenčanja 1. srpnja 2023. u iznosu od 3.500,00 eura sa rokom plaćanja do 1. kolovoza 2023., time rokom od jednog dana.

11.2. Nadalje, uvidom u račun koji je 24. srpnja 2023. izdala [obrt], obrt za savjetovanje u vezi s poslovanjem u vlasništvu LLD, utvrđeno je da je ista tuženici izdala računa za usluge koordinacije eventa i pripreme prostora u iznosu od 500,00 eura, postavljanja drvenog poda u iznosu od 1.080,00 eura, održavanja sanitarnog čvora u iznosu od 130,00 eura, dežurstva do 6:30 u iznosu od 500,00 eura, postavljanja dekorativnih lampica u iznosu od 500,00 eura i postavljanja bine za bend u iznosu od 500,00 eura, što sveukupno iznosi 3.210,00 eura s rokom plaćanja isti dan. Samom računu je priložen cjenik usluga Višnjica Dubrovnik na engleskom jeziku s ukupnom cijenom od 2.662,50 eura (uključujući porez).

13.1. Iz uvjerljivih iskaza KL, direktora pravne osobe koja je vlasnik šatora i organizator svadbi u njemu, OL, osobe koja je kao predstavnik ugovarala usluge s tuženicom, ĐL, suradnika tužitelja, te stranaka, a u dijelu u kojem u bitnom istovjetno iskazuju, u vezi s prethodno navedenim računima, jasno proizlazi da su usluge organiziranja vjenčanja dogovarane između OL i tuženice, da tužitelj i tuženica nikada nisu osobno pregovarali niti dogovorili uslugu tužitelja, da je tužitelj kooperant (vanjski suradnik) organizatora vjenčanja u šatoru te da su usluge navedene u računu U (točka 11.2. obrazloženja) dogovorene danima prije vjenčanja između predstavnice U i tuženice, u cijelosti izvršene i plaćene.

13.2. U odnosu na uslugu tužitelja, iz prethodno navedenih iskaza, kao i iskaza LL, kume tuženice na vjenčanju, ČL, kuma tuženice na vjenčanju i ŠL, supruga tuženice, a u vezi s priloženom prepiskom putem elektronske pošte, jasno proizlazi da je FL na dan vjenčanja, u jutarnjim satima, pružanje usluge održavanja zabave vjenčanja uvjetovao na način da se o trošku tuženice postave bočne stranice šatora jer bi u protivnom otkazao odražavanje zabave vjenčanja, da je o navedenom razgovarao s tuženicom, njenim suprugom i ocem, da je tijekom istog dana u jutarnjim satima padala kiša, da je istima priopćio da je ova dodatna usluga nužna radi zaštite instalacija, opreme, stolova te gosta od kiše, da su radi navedenog traženi podaci o vremenskoj prognozi.

Iz istih iskaza proizlazi da je praksa organizatora bila da se usluga bočnih stranica mora dogovoriti do najkasnije tri dana prije vjenčanja, da je tuženica do navedenog roka izjavila da ne želi tu uslugu, a da je konačno, isključivo zbog izjave organizatora na dan vjenčanja da će otkazati održavanje vjenčanja ako ne pristane na tu dodatnu uslugu, putem elektronske pošte potvrdila OL (list 47 spisa) i to jednom riječju, a kao odgovor na dopis iste poslan u 12:02 kojim navodi da je mladoženja obišao prostor i uvjerio se da vremenske prilike nisu dobre za održavanje svadbene večer bez postavljanja bočnih stranica šatora, rad čega je naručio zatvaranje šatora po cijeni od 3.500,00 eura, kao najnižoj cijeni koju su mu mogli ponuditi.

13.3. Konačno, iz iskaza svih saslušanih svjedoka te stranaka jasno proizlazi da su bočni zastori postavljeni tijekom istog dana, da je tijekom svadbene večer padala kiša te da su se zastori koristili za zaštitu od kiše, kao i da je tužitelj s kolegom bio prisutan radi zatvaranja ovih zastora tijekom cijele svadbene večeri i da je on, uz pripomoć nekoliko svatova, navukao zastore u trenutku kiše.

13.4. Iz uvjerljivih i logičnih iskaza PL, neposrednog pružatelja usluge opskrbe hranom i pićem na vjenčanju, i LL, vjenčane kume tuženica koja je, za razliku od svjedoka ČL i ŠL, sjedala za stolom uz rub šatora, proizlazi da je kiša padala bočno i dovoljno jako da uđe unutar šatora, kao i da se radilo o pljusku radi kojeg su navučeni zastori. Ovi svjedoci uvjerljivo i logično iskazuju da bi bez ovih zastora nastao problem, odnosno LL iskazuje da je sjedala za stolom gdje je padalo njoj iza leđa, dok svjedok PL iskazuje da bi ¨Da nije bilo zaštite svadba bi bila gotova jer bi svi gosti pokisnuli kao i muzika.¨. Pri tome se ukazuje da su iskazi ČL i ŠL u dijelu u kojem tvrde da kiša na bi utjecala na održavanje svadbene večere potpuno neuvjerljivi i nelogični te subjektivni jer je životno potpuno nelogično da bi gosti nastavili sudjelovati na svadbi, kao i da bi glazba svirala te posluživanje hranom i pićem bilo nastavljeno kada bi stolovi i gosti bili mokri od kiše te kada bi pod na kojem se nalazila glazbena oprema, plesni podij i instalacije za instrumente i rasvjetu bili smočeni. Navedeno bi logično utjecalo na mogućnost zadržanja gosta na svadbi, mogućnost nastavka glazbe i serviranja jela i pića.

14. Temeljem navedenih dokaza zaključak je ovog suda da stranke nisu izravno niti pregovarale niti ugovorile pružanje usluge tužitelja, da je usluga pružena od strane tužitelja na način da je organizator vjenčanja s tuženicom dogovorio uslugu na dan vjenčanja, dok je s tužiteljem kao svojim poslovnim suradnikom dogovorio sam modalitet pružanja usluge.

15. Nadalje, iz prethodno navedeno je razvidno da je organizator vjenčanja u odnosu s tuženicom postupao kao trgovac u smislu čl. 4. toč. 34. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23., dalje u tekstu: ZZP) , a da je tuženica u njihovom odnosu imala položaj potrošača u smislu čl. 4. toč. 21. ZZP-a.

16. Iz prethodno navedenih dokaza je razvidno da organizator vjenčanja nije pravovremeno, prije sklapanja samog ugovora o pružanju usluge, predočio tuženici jasne informacije o cijeni usluge zatvaranja šatora niti uvjeta ugovaranja ove usluge, dapače, ugovor između istih je nastao temeljem ponude organizatora koja nije uključivala navedenu uslugu niti cijenu uslugu, a niti je dokazano da bi bilo ugovoreno pravo izmjene ugovora o organiziranju ili pak otkazivanja istog na sam dan kada je ugovoreno pružanje usluge, dapače, iz iskaza tužitelja i KL te tuženice, proizlazi da je načelno dogovorena dužnost tuženice da se o naknadnoj potrebi pružanja ove usluge izjasni tri dana prije vjenčanja, uz napomenu da niti organizator vjenčanja niti tužitelj dokazuju da bi tuženici u bilo kojem trenutku prije samog dana vjenčanja bila dana informacija o cijeni takve usluge.

17. U vezi same cijene usluge, a koja evidentno nije bila predmet pregovora niti je određena u smislu konkretnog cjenika što ista uključuje, kao što je primjerice navedeno u računu organizatora- postavljane poda, dežurstvo i slično, u postupku je dokazano da je ista predočena tuženici tek na dan vjenčanja i to kao uvjet za pružanje ranije jasno i određeno ugovorene usluge organizacije vjenčanja.

18.1. Člankom 33. ZZP-a je propisano da je nepoštena poslovna praksa zabranjena, dok je čl. 34. st. 4. ZZP-a propisano da se nepoštenom poslovnom praksom posebno smatra zavaravajuća poslovna praksa i agresivna poslovna praksa.

18.2. Nadalje, čl. 35. st. 1. ZZP-a je propisano da se poslovna praksa smatra zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u stavku 2. ovoga članka (konkretno točkom 2. koja propisuje - osnovna obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu), čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

18.3. Konačno, čl. 36. st. 1. ZZP-a je propisano da se poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sva obilježja i okolnosti slučaja, kao i ograničenja konkretnog sredstva komunikacije, ne sadrži važne obavijesti koje su, ovisno o kontekstu, potrebne prosječnom potrošaču kako bi mogao donijeti odluku o kupnji utemeljenu na potpunoj obavijesti i time ga navede ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, u konkretnom slučaju okolnost nepravodobnosti (stavak 2. te stavak 4. toč. 5.).

19.1. Ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju postojao ugovorni odnos između tuženice i treće osobe radi organiziranja vjenčanja i to potrošački ugovor kojim je ugovorena usluga zatvaranja šatora prihvatom ponude organizatora no na način koji predstavlja nepoštenu poslovnu praksu jer na dan ugovorenog pružanja usluge isto uvjetuje plaćanjem dodatne usluge u fiksnoj cijeni i to kao uvjet bez kojeg odbija pružiti ranije ugovorenu uslugu, čime bi organizator vjenčanja bio dužan tuženici nadoknaditi štetu u smislu čl. 41. ZZP-a.

19.2. Uz navedeno, iz usmene komunikacije tuženice i njenih predstavnika te predstavnika organizatora vjenčanja, kao i pisane komunikacije na sam dan vjenčanja te nakon pružanja usluge, razvidno je da tuženica nije odluku donijela na temelju pojedinačnih pregovora tijekom kojih je mogla utjecati na sadržaj odredbe ugovora, dok je ista odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, obzirom je jednostrano određena i uvjetovana od strane organizatora u trenutku kada je tuženica već imala druge znatne troškove organizacije vjenčanja zbog kojih nije bila slobodna, osobito uzimajući u obzir samu svrhu usluge – vjenčanje kao jedan od privatno najvažnijih događaja više ljudi, utjecati na uvjete organizatora za pružanje ranije ugovorene usluge.

19.3. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je navedena odredba ugovora o pružanju usluge između organizatora vjenčanja i tuženice nepoštena, a time i ništetna, sukladno čl. 53. st. 1. ZZP-a i čl. 54. st. 10. ZZP-a.

20. Pri tome se ukazuje da je tuženica, sukladno priloženom dopisu od 20. srpnja 2023. (list 43-44 spisa), prigovorila organizatoru vjenčanja na nedopuštenu praksu i nepoštenje ugovaranja predmetne usluge, a da je isti nakon ovog prigovora tuženici, putem predstavnice OL, poslao račun 25. srpnja 2023. i to račun izdan 24. srpnja 2023. kao račun kojim naplaćuje svoje usluge u ukupnom iznosu od 3.210,00 eura. U navedenom računu su navedene stavke pripreme prostora i dežurstva do 6:30.

21. Uzimajući u obzir da je tuženica uslugu ugovorila s obrtom [obrt], da je upravo njihova predstavnica na dan vjenčanja po uputi vlasnika šatora tražila plaćanje usluge zatvaranja šatora, da je tuženica pristala na uslugu no prigovorila dodatnom plaćanju iste te da je organizator vjenčanja izričito u ponudi naveo da je ¨naručio zatvaranje šatora po cijeni od 3.500,00 eura¨ (list 37 spisa), ocjena je ovog suda da je organizator vjenčanja postupio kao naručitelj usluge treće osobe u svoje ime, a za korist tuženice.

22. Odredbom čl. 600. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , dalje u tekstu: ZOO) je propisano:

(1) Ako iz ugovora ili naravi posla ne proizlazi što drugo, izvođač nije dužan posao obaviti osobno.

(2) Izvođač i nadalje odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno.

23. Ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju obrt [obrt] s tuženicom imao sklopljen ugovor o djelu – organizaciji vjenčanja u prostoru predmetnog šatora, a da je obrt [obrt] kao izvođač posao zatvaranje šatora obavio putem tužitelja, dok je tužitelj navedeni posao obavio temeljem poslovne suradnje s istim i to temeljem naloga organizatora vjenčanja, koji je navedenu obvezu preuzeo temeljem ugovora sklopljenog s tuženicom.

24. Odredbom čl. 602. ZOO-a je propisano da se za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču.

25. Temeljem prethodno navedenog, tužitelj kao osoba koja je obavila posao zatvaranja šator ima pravo od tuženice zahtijevati plaćanje iznosa koji po toj osnovi duguje organizatoru vjenčanja.

26. Iz računa obrta [obrt] (list 44 spisa), a koji je tuženica nesporno u cijelosti podmirila te koji je istoj izdan nakon pisanog prigovora na uslugu zatvaranja šatora, proizlazi da je tuženici obrt [obrt] kao izvođač naplatio uslugu koordinacije događaja i pripreme prostora te dodatne sate dežurstva u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura te da nakon ovog računa nije tražio plaćanje drugih usluga, dapače iz iskaza KL, vlasnika šatora, OL, predstavnice organizatora vjenčanja te tužitelja proizlazi da je tuženica platila račun organizatora vjenčanja te da istom nije više dugovala.

27. Da bi tužitelj kao suradnik organizatora vjenčanja mogao uslugu naplatiti izravno od tuženice ista bi morala imati navedeni dug prema organizatoru vjenčanja kao izvođaču ugovora o djelu, a nije. Navedeno pretpostavlja da je izvođač tuženici kao potrošaču naplatio svoju uslugu, čime je tužitelj kao suradnik izgubio pravo tražiti plaćanje iste usluge od tuženice.

28. Pogrešno tužitelj smatra da u odnosu na tuženicu ima samostalno potraživanje jer u odnosu na istu ima položaj solidarnog vjerovnika u smislu čl. 54. ZOO-a i čl. 55. st. 1. ZOO-a, pa kada je ugovorena usluga naplaćena od strane izvođača, tužitelj kao suradnik izvođača ima samo pravo iz čl. 63. st. 1. ZOO-a, odnosno da od organizatora vjenčanja zahtijeva plaćanje dijela koji njemu pripada.

29. Naime, pravo je izvođača djela kao trgovca da uvaži prigovor tuženice kao potrošača, a što je isti evidentno učinio kada je za sve usluge, pa i uslugu zatvaranja šatora koju je pružio putem treće osobe izdao račun koji je tuženica podmirila.

30. Napominje se da tuženik po osnovi pružene usluge svoje prava prema tuženici izvodi iz prava izvođača – organizatora vjenčanja prema tuženica, pa kako je isti sva prava prema tuženici ostvario naplatom ispostavljenog računa nakon pružene usluge, tužitelj svoja prava na plaćanje usluge koju je izvršio kao suradnik organizatora vjenčanja može ostvariti samo prema organizatoru vjenčanja koji je i naručio radove tužitelja.

31.1. Tuženica je u cijelosti uspjela u postupku te stoga sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćnici odvjetnici i to troška sastava prigovora u iznosu od 250,00 eura (tbr. 11. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu: OT), sastava podneska od 12. srpnja 2024. u iznosu od 250,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 15. listopada 2024., 5. ožujka 2025. i 2. srpnja 2025. u ukupnom iznosu od 750,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak od 1.250,00 eura.

31.2. Tuženici nije dosuđen trošak sudske pristojbe za prigovor jer isti nije imala niti će imati obzirom na uspjeh u sporu jer se isti smatra odgovorom na tužbu, a koja pristojba se plaća sukladno uspjehu u sporu (čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.).

Dubrovnik, 26. kolovoza 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženice