REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-247/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muži kao sucu pojedincu u parničnom predmetu stvari tužiteljice ĐEI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivi Gavranović, odvjetnici iz Zagreba protiv tužene ĐE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Tomašević, odvjetnici iz Zagreb, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, 5. lipnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tužene, zaključene u smislu odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku, 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se tužiteljica ĐEI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnicom u 4/20 idealnog dijela nekretnine oznake:

- k. č. br. [katastarska čestica], [adresa]. površine 125 m²; dvorište površine 79 m²; stambena zgrada, [adresa]. površine 46 m²; sveukupne površine 125 m²; upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

pa je tužena:

ME, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednica uknjiženog suvlasnika u 4/20 dijela pok. ĐEI ČE, [adresa], dužna trpjeti da se tužiteljica ĐEI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] upiše kao suvlasnik navedene nekretnine u 4/20 idealnog dijela, a sve temeljem ove presude u zemljišniku Općinskog suda u Velikoj Gorici u roku od 15 dana. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak pod prijetnjom ovrhe i u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.050,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Velikoj Gorici kao suvlasnica u 16/20 idealnog dijela nekretnine označe k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 125 m², dvorište površine 79 m², stambena zgrada, [adresa] površine 46 m², sveukupne površine 125 m², upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je kao drugi suvlasnik upisan bivši suprug tužiteljice CE, [adresa] u 4/20 idealnog dijela navedene nekretnine.

1.1. U katastru nekretnina [adresa] također je tužiteljica ĐEI upisana kao posjednica u 6/20 dijela dok je sada pok. CE upisan kao posjednik u 4/20 dijela navedene nekretnine.

1.2. Upisani suvlasnik CE preminuo je 1994., a tužena je njegova kćer iz prvog braka.

1.3. Tužiteljica je upisana kao suvlasnica navedene nekretnine te je u posjedu cijele nekretnine od kada je kuća kupljena, odnosno od 1979., dok tužena nije u posjedu navedene nekretnine pa je pravni osnov predmetne tužbe dosjelost.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan te da je između tužiteljice i oca tužene sada pok. CE kao tuženika (kasnije protiv tužene jer je otac umro u tijeku postupka) kod ovog suda vođena parnica radi utvrđenja bračne stečevine i to na nekretnini koja je predmet ovog postupka, a koji je pravomoćno okončan presudom ovog suda poslovni broj P- 2305/2005 od 11. veljače 2010..

2.1. Činjenica vođenja navedene parnice radi utvrđenja bračne stečevine pod poslovnim brojem P-2305/2005 isključuje ovu parnicu jer je u navedenoj parnici utvrđeno da je predmetna nekretnina stečena prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima (zakonski osnov stjecanja vlasništva predmetne nekretnine je bračna stečevina) i da ista predstavlja zajedničku imovinu tužitelja i pok. JE na kojoj je sada (odnosno presudom poslovnog broja P-2305/2005 od 11. veljače 2010.) uspostavljeno suvlasništvo tužiteljice i pok. JE ČE.

2.2. Nadalje, tužena navodi da tužiteljica i pok. CE nisu razvrgnuli svoju suvlasničku zajednicu na predmetnoj nekretnini. S obzirom na sve navedeno, tužiteljica ne može nikako dosjelošću steći vlasništvo na suvlasničkom dijelu nekretnine upisano na ime sada pok. CE. Sukladno navedenom, tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u cijeli predmet, u izvadak iz zk zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4-5 spisa te list 15 spisa), ovosudnu presudu posl.br. II P-2305/2005 od 11. veljače 2010. (list 10-14 spisa), saslušane su kao stranke u postupku tužiteljica ĐEI te tužena ĐE, u svojstvu svjedoka saslušani su KE, DE, AE, MEI, dopunski je saslušana tužiteljica ĐEI, izvršen je uvid u rješenje javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] posl.br. O-743/2005 od 10. listopada 2019. (list 91 spisa), u ovosudnu presudu posl.br. P-257/2021-20 od 13. lipnja 2022. (list 115-120 spisa), u presudu Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk- 21/2022 od 25. kolovoza 2022. (list 121-124 spisa), u izvadak iz zk zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 5. listopada 2022. (list 125 spisa).

4. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan je u cijelosti.

5. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je utvrđenje prava suvlasništva u 4/20 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 125 m², dvorište površine 79 m², stambena zgrada [adresa] površine 46 m², sveukupne površine 125 m².

6. Uvidom u izvadak iz zk zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da su kao suvlasnici na čestici k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] površine 125 m², dvorište površine 79 m², stambena zgrada [adresa] površine 46 m², sveukupne površine 125 m², tužiteljica ĐEI u 16/20 dijela te tužena ĐE u 4/20 dijela navedene nekretnine.

7. Nadalje, uvidom u ovosudnu presudu posl.br. II P-2305/2005 od 11. veljače 2010. (list 10-14 spisa), utvrđeno je da je u navedenom predmetu vođen parnični postupak pokrenut od strane tužiteljice ĐEI iz [adresa], zastupana po punomoćniku Josipu Klafuriću, odvjetniku iz [adresa] protiv I. tužene ME iz [adresa], zastupana po punomoćnici Zlatici Dizdarević, odvjetnici iz Zagreba i II. tužene MEI iz [adresa]. 4, 73730 Esslingen radi utvrđena bračne stečevine, te je u tom postupku utvrđeno da je predmetna nekretnina stečena prema odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima i da ista predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i pok. MEI ČE na kojoj nekretnini je temeljem navedene pravomoćne presude P-2305/2005 od 11. veljače 2010. uspostavljeno suvlasništvo tužiteljice i pok. MEI ČE.

8. Uvidom u rješenje javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] posl.br. O-743/05 od 10. listopada 2019. (list 91 spisa), utvrđeno je da je istim rješenjem riješeno da se neće provoditi ostavinska rasprava iza pok. CE, sina ČE, rođenog **.**.1930., a umrlog **.**.1994. u Zagrebu s posljednjim prebivalištem u [adresa], državljanin RH, zbog nedostatka ostavinske imovine.

9. Uvidom u ovosudnu presudu poslovnog broja 5. P-257/2021-20 od 13. lipnja 2022. (list 115-120 spisa), utvrđeno je da je u navedenom predmetu postupak pokrenut od strane tužitelja ĐEI iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ivi Gavranović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Barić, Gavranović j.t.d. iz Zagreba protiv tužene ĐE iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Tomašević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Dizdarević&Tomašević iz Zagreba, radi tužbe za ispravak i brisovne tužbe, da se navedenom presudom odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na česticu k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedena presuda je pravomoćna, budući je presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Zk-21/2022 od 25. kolovoza 2022. (list 121-124 spisa) odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana te potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. 5. P- 257/2021-20 od 13. lipnja 2022..

10. Tužiteljica ĐEI je iskazala da je s ČE zaključila brak 1972. te je bračna zajednica egzistirala sve do 1994. kada su se razveli. Cijelo to vrijeme navodi da je bila u radnom odnosu i ostvarivala visoka primanja, a CE je samo privremeno znao raditi u Njemačkoj. Za života bivšeg supruga, tužiteljica je pokrenula postupak radi utvrđenja bračne stečevine i prema pravomoćnoj presudi utvrđena je kao suvlasnik u 16/20 dijela na predmetnom stanu, a pok,. CE kao suvlasnik na 4/20 dijela. Iako postoji pravomoćna presuda po kojoj je utvrđen njen suvlasnički dio na zajednički stečenoj imovini koju je stekla zajedno s JE, podnijela je predmetnu tužbu u ovosudnom predmetu te kao pravni osnov stjecanja vlasništva navodi dosjelost i na onom dijelu koji je pripao CE.

10.1. Na ročištu održanom 5. lipnja 2025. dopunski je saslušana tužiteljica ĐEI koja je iskazala da u cijelosti ostaje kod svog ranije danog iskaza na ročištu održanom 21. prosinca 2017.. Nadalje je iskazala da od kako su kupili kuću u [adresa] kod Đ, neko vrijeme je s njom živio u kući sada pok. CE za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, navodeći da su tužiteljica ĐEI i sada pok. CE zajedno kupili kuću u braku te da se ne sjeća u kojem omjeru su ona i pok. ČE prilikom kupovine kuće bili upisani kao suvlasnici.

11. Tužena ĐE je iskazala da je za života svog oca sada pok. JE dolazila u stan u kojem su živjeli tužiteljica i njen sada pok. otac ČE i to možda 2-3 puta godišnje dok su oni živjeli zajedno. Navodi da su se njihovi odnosi bitno poremetili početkom 1990. -ih godina, da je u jednom navratu prilikom posjete svog oca zatekla da leži u hodniku kuće, jednom na terasi te da su u to vrijeme odnosi između tužiteljice i njenog pok. oca bili zategnuti i poremećeni. Poznato joj je da je njen otac konzumirao alkohol te da mu je smetala i manja doza alkohola. Iz razgovora s ocem ima saznanja da su tužiteljica i njen pok. otac zajedno kupili kuću i da su se zajedno žrtvovali da ju kupe i da su puno radili. Nije imala ključ od njihove kuće, poznato joj je da je njen otac puno radio, a jedno je vrijeme ostao bez posla. Otac joj je za svog života govorio da on želi da ono što bude njegovo da poslije njegove smrti pripadne njoj, to jest njegovoj kćeri. Tužiteljica je zatražila razvod braka s njenim ocem te je pokrenula parnicu protiv njenog oca radi utvrđenja suvlasništva na predmetnom stanu. Prema njenom saznanju, tužiteljica i njen otac su se razveli 1994., a otac je preminuo također 1994.. Za predmetni stan dobivala je račune za vodu koji su joj stizali duže vrijeme oko 20-ak godina na njenu adresu u Zagrebu te je uredno plaćala te račune za vodu. Njen pok. otac je navedenu nekretninu darovao joj temeljem darovnog ugovora, a prije toga je sačinio oporuku. Od strane tužiteljice, vodio se postupak radi poništenja darovnog ugovora tako da joj je temeljem darovnog ugovora ostala 1/5 dijela.

12. Svjedok KE je iskazao da je suprug od tužiteljice te da je s tužiteljicom u braku 20-ak godina. Poznato mu je da je tužiteljica prije nego što su njih dvoje zaključili brak, to jest negdje krajem 1978. podigla kredit kod Zagrebačke banke te je od realiziranog kredita kupila stan kod Đ negdje 1978. koji se nalazi na adresi [adresa], a radi se o kućici u nizu površine 112 m². Tužiteljica je prije nego što su se upoznali i zaključili brak sama živjela u navedenom stanu, te je ranije bila u braku s ČE te je ME Cvrlje kćer tužiteljičinog bivšeg supruga CE. Nije mu poznato iz kojih se razloga tužiteljica nije mogla upisati kao vlasnica predmetne kuće u cijelosti, ali smatra da ti razlozi postoje od strane tužene ĐE.

13. Svjedok DE je iskazao da je upoznao suprugu i njenog sadašnjeg supruga PE u vrijeme kada su se oni oženili, te mu je tužiteljica ostavljala ključ od svoje kuće koja se nalazi u nizu na adresi [adresa] u [adresa] tako da su on i njegova supruga AE obilazili kuću tužiteljice, podizali joj poštu te pazili da joj ne bi tko provalio u kuću. Tuženu nije vidio niti ju je upoznao.

14. Svjedokinja AE je iskazivala istovjetno kao i svjedok DE.

15. Svjedokinja MEI je iskazala da zna da su svi zajedno dolazili iz Njemačke u navedenu kuću u [adresa] i boravili u istoj neko kraće vrijeme, to jest tužiteljica i njen tadašnji suprug pok. CE te da su znali biti po 3 tjedna nakon čega bi se vratili u Njemačku. Nije joj poznato kada se pok. ČE iselio iz te kuće. Također joj je poznato da je ČE kada je dolazio u Hrvatsku neko vrijeme živio kod svoje sestre ĆE u [adresa] te kod kćeri ME, ali se ne sjeća da li je to bilo prije razvoda braka s tužiteljicom ili kasnije.

16. Sud iskaze tužiteljice ĐEI te tužene ĐE, kao i saslušanih svjedoka PE, DE, AE i MEI M u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da isti imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku.

17. Dakle, imajući u vidu cjelokupno provedeni postupak i sve provedene dokaze tijekom postupka, nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica ĐEI i njen bivši suprug, sada pok. CE zajedno kupili nekretninu koja je predmet spora, odnosno k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 125 m² koja se sastoji od dvorišta površine 79 m², stambena zgrada površine 46 m² upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da predmetna nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i pok. CE budući je ista stečena za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, a što proizlazi iz pravomoćne ovosudne presude posl.br. II P-2305/2005 od 11. veljače 2010. (list 10-16 spisa) temeljem koje je uspostavljeno suvlasništvo tužiteljice i pok. CE ČE, da je sada pok. CE za svog života temeljem ugovora o darovanju darovao svoju nekretninu kojom je raspolagao, to jest obiteljsku kuću u [adresa] svojoj kćeri ĐE, a što proizlazi iz rješenja javnog bilježnika Nives Mirčetić, posl.br. O-743/2005 od 10. listopada 2019. (list 91 spisa), tako da se nije provodila ostavinska rasprava iza pok. CE, zbog nedostatka ostavinske imovine.

18. Imajući u vidu cjelokupni provedeni postupak te sve provedene dokaze, sud je utvrdio da je tužena ĐE upisana kao suvlasnik na predmetnoj nekretnini u 4/20 dijela temeljem Ugovora o darovanju, koju nekretninu je tuženoj oporukom ostavio i darovao pok. CE (otac tužene) tako da tim suvlasničkim dijelom nekretnine tužiteljica niti ne može raspolagati. Isto tako, valja napomenuti da nigdje nije utvrđeno da bi predmetni ugovor o darovanju bio nevaljan za 4/20 dijela predmetne nekretnine, a povodom navoda tužiteljice kako je predmetni ugovor o darovanju ništetan, raspravljano je u postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-130/2017 (ranije P-1228/16) povodom tužbe tužiteljice protiv tužene radi utvrđenja ništetnog ugovora o darovanju.

19. Budući da je nekretnina koja je predmet spora stečena u braku i predstavljala je bračnu stečevinu, tužiteljica je od samog početka znala da joj ista u cijelosti ne pripada, u konkretnom slučaju, suvlasnički dio predmetne nekretnine u 4/20 idealnog dijela tužiteljica ne može steći dosjelošću, a imajući pri tome u vidu odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sukladno navedenom, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i imajući u vidu vrijednost predmeta spora. U skladu s navedenim tuženoj su priznati sljedeći troškovi parničnog postupka i to: sastav odgovora na tužbu od 14.11.2016. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 24.5.2017. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 11.7.2017. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 4.10.2017. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 5.10.2017. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 21.12.2017. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 8.9.2020. u iznosu od 50,00 eura, pristup na ročište 20.1.2021. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 5.10.2022. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 21.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 5.6.2025. u iznosu od 200,00 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 2.050,00 eura, a kako je to odlučeno pod točkom II. izreke presude.

Velika Gorica, 26. kolovoza 2025.

Sudac:

Marijan Muža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.