Posl. br. P-933/2023-29
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BDŽ iz [adresa], kbr. 536, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnica zastupa Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, protiv tužene BD iz [adresa], kbr. 504, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. srpnja 2025., u prisustvu parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, a na ročištu održanom radi objave odluke dana 26. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužiteljica BDŽ iz [adresa], kbr. 536, OIB: [osobni identifikacijski broj], u suvlasničkoj zajednici vlasnica za 2/3 posebnog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] koji je dio označen i prikazan lomnim točkama 1-8-4-5-1 na preciznoj skici lica mjesta izrađenoj od ŠD dipl. ing. geod. iz siječnja 2025., i ima površinu 16 m2, a koja je skica sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužiteljica da na temelju ove presude može od nadležnih upravnih tijela, zatražiti parcelaciju i odvajanje površine od cca 16 m2 od kč. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i ishoditi prijavni list te na temelju ove presude, prijavnog lista i potvrde nadležnih upravnih tijela pred zemljišnoknjižnim odjelom ovoga suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedenog dijela predmetne nekretnine na svoje ime i korist, uz prethodno brisanje tog prava sa navedenog realnog dijela, sa imena tužene BD, OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti."
II. Nalaže se tužiteljici BDŽ iz [adresa], kbr. 536, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj BD iz [adresa], kbr. 504, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 625,00 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u svojoj tužbi navodi da je stvarna suvlasnica i suposjednica nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] za 2/3 dijela, međutim da živi u [adresa], pa je tako naknadno utvrdila da je prijavnim listom od 20. studenog 2020. KL UP/I-932-07/21-02/69 UR. BR. 541-30-03/4-21-4, kojeg je izradila tvrtka Geodet Korčula d.o.o., a koji je proveden u katastarskim operatima i zemljišnoj knjizi pod posl. br. Z-4488/2021, promijenjena granica između nekretnine u njenom vlasništvu i susjedne nekretnine u vlasništvu tužene, a koja nosi oznaku kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime je površina nekretnine u vlasništvu tužiteljice smanjena za cca 15 m2. Tužiteljica o ovom upravom postupku nije imala nikakvih saznanja, te nije dala svoju suglasnost na opisanu promjenu granica nekretnine, pa smatra da je ovakvim postupkom oštećena budući da tužena nije imala nikakvu osnovu na kojoj bi temeljila ovakvu promjenu. Stoga tužiteljica traži da se utvrdi njeno pravo suvlasništva na spornom pojasu zemljišta koji sada čini dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje svog prava suvlasništva za 2/3 dijela od spornog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je precizirala svoj tužbeni zahtjev nakon uviđaja na licu mjesta i dostave dopune pisanog nalaza i mišljenja mjernika vještaka, na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
1.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu osporava navode tužbe te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu. Ovo iz razloga što je Elaboratom iz 2020. zapravo samo uređena međa na terenu pri čemu su sve zainteresirane osobe sudjelovale u ovom postupku, suglasile se sa elaboratom nakon što su bile na licu mjesta i izvršile uvid u grafički prikaz, te u konačnosti takav elaborat i potpisale. Posebno se ukazuje kako je u tom upravnom postupku sudjelovao otac tužiteljice JD koji je na terenu svojom rukom pokazao pravac međe u odnosu na nekretninu koja je sada u suvlasništvu tužiteljice, a na kojoj je u vrijeme uređenja međe bio stvarni korisnik. Stoga tužiteljica u tom postupku nije niti trebala dati posebnu suglasnost na elaborat, jer je to za nju u tom postupku napravio otac JD kao stvarni korisnik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju je držao u faktičnom posjedu, a sve kako je to propisano odredbom čl. 49. st. 4. Pravilnika o geodetskim elaboratima. Da se JD nije smatrao stvarnim posjednikom nekretnine u vlasništvu tužiteljice tada u postupku ne bi niti sudjelovao, a kako je ovaj upravni postupak u cijelosti proveden zakonito, te je njime samo uređena međa između nekretnina u vlasništvu parničnih stranaka, to se nakon provedenog dokaznog postupka predlaže odbiti tužbeni zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu parničnih troškova.
1.2. U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], više nedatiranih i neoznačenih izvoda iz katastarske mape, izvoda iz katastarskog plana od 29. kolovoza 2023., skicu izmjere od 20. studenog 2020. te Izvješće o utvrđivanju postojećih međa i drugih granica te novom razgraničenju (dalje u tekstu Izvješće) koje je izradio dipl. ing. geod. FD, prijavni list br. 3/1934, Presude ovog suda od 19. listopada 2023. posl. br. P-965/2022, Kupoprodajnog ugovora od 9. travnja 2013., održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u svrhu identificiranja spornog dijela nekretnine i izrade precizne skice lica mjesta, u svojstvu svjedoka saslušani su GD, JD, ED i MD, svi iz [adresa], FD iz [adresa] te je proveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
2.1. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužiteljica upisana kao suvlasnica nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to za 2/3 dijela, time što su kao suvlasnici za po 1/6 dijela u zemljišnim knjigama suda u trenutku izdavanja zk izvatka, dakle 29. kolovoza 2023., upisani TD pok. B i PD pok. B. Isto tako, nesporno je kako je tužiteljica u parničnom postupku provedenom pod posl. br. P-965/2022 ishodila presudu od 19. listopada 2023., koja je postala pravomoćna 4. studenog 2023., temeljem koje je utvrđeno njeno pravo vlasništva u odnosu na 1/6 dijela ove nekretnine na kojeg je upisan PD pok. B. Nesporno je da je tužena u cijelosti vlasnica nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], kako to i proizlazi iz zk izvatka za ovu nekretninu, kao i to da se radi o susjednim nekretninama na način da je nekretnina u vlasništvu tužiteljice položena u zapadnom međašu nekretnine u vlasništvu tužene. Iz raspravne građe nadalje proizlazi kako je tužena za potrebe dobivanja građevinske dozvole za izgradnju zgrade na svojoj nekretnini prethodno morala izraditi geodetski elaborat, a kojeg je zapravo izradio dipl. ing. geod. FD, a dio ovog geodetskog elaborata je i skica izmjere od 20. studenog 2020. (list 10 spisa), kao i Izvješće (list 11 spisa). Iz spomenutih isprava proizlazi kako su stvarni posjednici svih susjednih nekretnina, u odnosu na nekretninu tužene, potpisali ovaj Geodetski elaborat, time što je nesporno kako je isto za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potpisao JD, a koji je ujedno i otac tužiteljice. Isto tako, iz navoda tužbe, kao i iz priloženih isprava, proizlazi da je ovaj geodetski elaborat proveden u katastarskim operatima te zemljišnim knjigama suda pod posl. br. Z-4488/21, pa sud ovu činjenicu među strankama također smatra nespornom. Među strankama u ovom postupku zapravo je sporno dali je tužiteljica vlasnica posebnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji posebni dio nekretnine je prikazan na preciznoj skici lica mjesta iz mjeseca siječnja 2025. i označen točkama 1, 8, 4, 5 i 1 u površini od 16 m2, ili je pak vlasnica ovog dijela nekretnine zapravo tužena, kako je to i evidentirano u zemljišnim knjigama suda. Stoga je sud na utvrđenje među strankama spornih okolnosti i proveo predložene dokaze.
2.2. Prilikom uviđaja na licu mjesta, a u svrhu u identifikacije utuženog dijela nekretnine po ovlaštenom mjerniku vještaku, punomoćnica tužiteljice je osobno na terenu pokazala dio nekretnine za koji tužiteljica smatra da predstavlja njeno suvlasništvo, a potom je mjernik vještak sukladno njenom pokazivanju dana 29. studenog 2024. u spis dostavio preciznu skicu lica mjesta iz mjeseca studenog 2024., a na kojem je sporni dio nekretnine prikazao i omeđio točkama 1, 2, 3, 4, 5 i 1, tada u površini od 28 m2. Nakon što je ovakav nalaz i mišljenje mjernika vještaka dostavljen na očitovanje punomoćnicima parničnih stranaka, punomoćnica tužiteljice je na isto izjavila primjedbu te je predložila ispraviti preciznu skicu na način da se sporni dio nekretnine u svom istočnom dijelu definira pravcem između točaka 1 i 7, a što je mjernik vještak i napravio na način da je dopunio skicu, pa tako sada sporni dio nekretnine ima površinu od 16 m2 i definiran je točkama 1, 8, 4, 5 i 1, sve kako je to prikazano na preciznoj skici lica mjesta iz mjeseca siječnja 2025., a temeljem koje je punomoćnica tužiteljice u konačnosti i precizirala svoj tužbeni zahtjev. Iz ovakvog postupanja tužiteljske strane sud zapravo zaključuje da tužiteljska strana zapravo ne zna gdje bi bila granica između nekretnina u vlasništvu stranaka, a što je posebno vidljivo i iz iskaza same tužiteljice koja je u svom iskazu na ročištu održanom 24. srpnja 2025. navela kako smatra da granica između njene nekretnine i nekretnine u vlasništvu tužene ide pravcem koji je na skici tvrtke Geodet Korčula d.o.o. od 20. studenog 2020. definiran točkama 23-21, pri čemu se napominje da je identičan pravac međe prikazan na preciznoj skici iz mjeseca studenog 2024. i definiran točkama 1, 2, 3, a na kojeg je tužiteljska strana izjavila prigovor.
2.3. Pregledom Kupoprodajnog ugovora od 9. travnja 2013., a koji je u potpisu prodavatelja ovjeren pred javnim bilježnikom 25. travnja 2013. pod posl. br. OV-2173/13, utvrđeno je kako je ovaj Kupoprodajni ugovor sklopljen između prodavatelja ČD pok. Š iz [adresa] i tužiteljice osobno u svojstvu kupca. Prema odredbama ovog Kupoprodajnog ugovora predmetom kupoprodaje bila je u cijelosti nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 258 m2, pri čemu su stranke suglasno ugovorile kupoprodajnu cijenu koja je prema samom ugovoru prodavatelju isplaćena prije potpisivanja ugovora. Nadalje, iz ovog ugovora proizlazi kako je kupac, dakle tužiteljica, stupila u posjed predmetne nekretnine danom ovjere potpisa na samom ugovoru, dakle 25. travnja 2013., međutim iz iskaza same tužiteljice, kao i iz iskaza svjedoka OD i JD, proizlazi kako tužiteljica nikada nije stupila u posjed spornog dijela nekretnine, dok je u posjed nekretnine koja nesporno pripada u vlasništvo tužiteljice zapravo stupio njen otac JD, a koji je ovu nekretninu očistio od grmlja, drače i neželjenog raslinja. Ovo se spominje iz razloga što je tužiteljica prema spomenutom Kupoprodajnom ugovoru kupila nekretninu ukupne površine od 258 m2, te je očito dijelom postigla upis svog prava vlasništva na istoj, a nakon provedbe Elaborata od 20. studenog 2020. u zemljišnim knjigama suda, što je među strankama nesporno, nekretnina koja je u nespornom vlasništvu tužiteljice ima evidentiranu površinu upravo od 258 m2, koliko je po navedenog ugovoru tužiteljica i kupila. Stoga bi usvajanjem preciziranog tužbenog zahtjeva nekretnina u vlasništvu tužiteljice, a na uštrb nekretnine u vlasništvu tužene, bila povećana za 16 m2, ili prema prvotnom kazivanju punomoćnice tužiteljice na terenu za čak 28 m2. Ovo ne isključuje mogućnost da je tužiteljica doista i stekla pravo vlasništva ove sporne površine, međutim te je svoje tvrdnje tužiteljica tijekom postupka trebala i dokazati.
2.4. Svjedok GD iz [adresa] u svom iskazu u bitnom navodi kako on smatra da se granica između predmetnih nekretnina proteže pravcem koji je na preciznoj skici iz mjeseca siječnja 2025. definiran točkama 1 i 8 (dakle pravcem različitim od pravca za kojeg tužiteljica osobno tvrdi da predstavlja granicu). Prema njegovom iskazu ovakva granica je davno formirana na terenu te je treba poštovati, te nadalje navodi kako nije bio na licu mjesta u trenutku kada je FD vršio mjerenje temeljem koje je nastala skica izmjere od 20. studenog 2020., niti ga je itko na lice mjesta pozvao. Međutim, ne osporava svoj potpis na Izvješću, a navodi kako je Izvješće vjerojatno potpisao naknadno u uredu geometra ili negdje drugdje. Svjedok JD, a koji je ujedno i otac tužiteljice, također smatra kako granica između predmetnih nekretnina ide pravcem koji je na preciznoj skici iz mjeseca siječnja 2025. definiran točkama 1 i 8 (dakle pravcem različitim od pravca za kojeg tužiteljica osobno tvrdi da predstavlja granicu). Nadalje, navodi kako je bio prisutan na licu mjesta kada je FD vršio mjerenja na terenu te potvrđuje kako je baš on za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] potpisao Izvješće, međutim navodi kako je ovo napravio u dobroj vjeri pri čemu nije imao punomoć za zastupanje svoje kćerke koja je tada bila u [adresa] i koja nije bila upoznata s ovim postupkom. Osporava da je baš on pokazao granicu između predmetnih nekretnina na način kako je ista prikazana na skici izmjere od 20. studenog 2020., već navodi kako je ovu granicu odredio sam mjernik vještak FD vjerojatno koristeći se instrumentima i dostupnim podatcima, a onda mu potom naknadno ponudio da potpiše Izvješće, a što je on i prihvatio. Svjedokinja ED, koja je ujedno i majka tužene, u svom iskazu navodi kako je JD kada je doznao da će tužena graditi kuću na svom zemljištu, nju i tuženu pozvao radi dogovora o granici između predmetnih nekretnina. U tom trenutku da se JD prezentirao kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica], rekavši da će ova nekretnina u budućnosti pripasti njegovoj kćerki koja također namjerava graditi kuću te da bi bilo svrhovito urediti granicu između njihovih nekretnina. Upravo zbog toga da je JD pozvao geometra FD iz [adresa] koji je došao na teren te da su tada na licu mjesta bili ED, MD, tužena, JD i FD, te da je baš JD na terenu pokazao liniju koja je utvrđena kao granica između predmetnih nekretnina, a koja je na skici iz mjeseca siječnja 2025. označena točkama 1, 5 i 4. Dakle ovakva granica je prema iskazu svjedokinje napravljena po želji i po kazivanju JD, a FD je više puta pitao dali su svi sigurni da je međa baš tu, a tek nakon što su se svi složili, FD sačinio je skicu izmjere od 20. studenog 2020. kojim je ova granica prikazana u istom pravcu (dakle pravcem 22 – 23 prikazanom na skici izmjere od 20. studenog 2020), a temeljem koje je tužena u konačnosti i dobila građevinsku dozvolu te započela s izgradnjom kuće. Prema iskazu ove svjedokinje tužiteljica je osobno bila upoznata s čitavim postupkom te ovako određenu granicu ranije nikada nije problematizirala. Svjedok MD, a koji je ujedno i otac tužene te suprug svjedokinje UD, u svom iskazu navodi u bitnom identično kao i svjedokinja ED, osim što navodi kako se ne može sjetiti tko je pozvao geometra AD te da misli kako je prilikom mjerenja bio prisutan i GD, a za prisustvo tužene nije siguran. Svjedok FD iz [adresa] u svom iskazu navodi kako je upravo on izradio Prijavni list od 20. studenog 2020., a u naravi radi se o Geodetskom elaboratu napravljenom za potrebe nekretnine u vlasništvu tužene u svrhu izdavanja građevinske dozvole. Prema njegovom iskazu prilikom mjerenja na terenu bili su prisutni JD, MD te ŽD, koji je brat majke tužene, a kojom prilikom je na terenu utvrdio kako upravo JD posjeduje nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je svjedoku kao geometru bilo poznato od ranije budući je i prije dolazio na lice mjesta kada su JD i GD uređivali granice između svojih nekretnina. Prema iskazu ovog svjedoka granica prikazana u njegovom elaboratu od 20. studenog 2020. je rezultat dogovora stranaka, dakle osoba koje su bile prisutne na licu mjesta prilikom mjerenja, pri čemu navodi kako ovakav dogovor nije postignut odmah, već su stranke razgovarale o različitim prijedlozima te se u konačnosti usuglasile da granica ide baš po tom pravcu. Također, navodi kako je ovako utvrđena i prikazana granica zapravo išla blago na štetu površine nekretnine u vlasništvu tužene. Vezano za posjednika nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle nekretnine koja je u nespornom vlasništvu tužiteljice, svjedok navodi kako je tada u katastarskim operatima kao posjednica ove nekretnine bila upisana HD "Peršona" ud. B, a koja osoba ne postoji, a u kojem slučaju se kao stvarno legitimirana osoba uzima ona koja na terenu nekretninu stvarno posjeduje, a što je u tom trenutku bio baš otac tužiteljice JD. Kada se iskazi svjedoka OD, JD, UD i MD analiziraju i međusobno dovedu u vezu, tada se zaključuje da se iskazu ovih svjedoka ne može pokloniti vjera u cijelosti jer su njihovi iskazi djelomično kontradiktorni, a ovisno o tome koja ih je od stranaka predložila za saslušanje u ovom postupku, pa sud nalazi kako su njihovi iskazi prilagođeni potrebama stranke koja ih je predložila radi saslušanja, a posebno uzimajući u obzir da je svjedok JD otac tužiteljice te da su svjedoci ED i MD roditelji tužene, pa su isti svakako zainteresirani za ishod ovog postupka. S druge pak strane, sud je iskazu svjedoka AD poklonio vjeru u cijelosti iz razloga što je njegov iskaz životan, logičan i dosljedan te nije u suprotnosti sa priloženim ispravama, pa je temeljem njegova iskaza utvrđeno kako je granica između predmetnih nekretnina utvrđenja dogovorom zainteresiranih strana, pri čemu ovako utvrđena granica nije napravljena na štetu nekretnine koja je u vlasništvu tužiteljice. Svakako, potrebno je napomenuti i to da se prema čl. 49. st 4. Pravilnika o geodetskim elaboratima (NN 59/18), kojeg je u nazočnom slučaju potrebno primijeniti, nositeljem prava smatra osoba koja nekretninu drži u stvarnom posjedu, dakle upravo JD koji je na terenu doista tada i posjedovao nekretninu u vlasništvu tužiteljice, a što proizlazi iz iskaza same tužiteljice.
2.5. Tužiteljica u svom iskazu u bitnom navodi da je rodom iz [adresa] gdje ima i prijavljenu adresu, međutim da od 1995. stalno živi u [adresa], pri čemu u [adresa] dolazi redovito, svake godine tijekom ljeta. Nadalje navodi kako je svoju nekretninu stekla kupnjom od ČD tijekom 2013., a da je kupljena nekretnina tada u naravi predstavljala zapušteno zemljište obraslo u grmlje i šumu pri čemu je na dijelu nekretnine prema kući OD bila nabacana hrpa kamenja. Poznato joj je da je tuženoj za potrebe dobivanja građevinske dozvole trebala geodetska izmjera, te da su u ovom postupku sudjelovali vlasnici svih susjednih nekretnina, međutim navodi da nju nitko nikada nije pozvao niti je pitao da se izjasni o međi ili bilo čemu drugome. Nadalje, navodi da je baš ona vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da svog oca nije ovlastila da je zastupa u pogledu ove nekretnine niti bilo što da poduzima vezano za nju. Međutim, potvrđuje da je upravo njen otac ovu nekretninu očistio od grmlja i makije, ali navodi da je to napravio bez njena ovlaštenja i bilo kakve dozvole. Tužena u svom iskazu navodi kako je upravo po njenom zahtjevu FD izradio geodetski elaborat koji joj je bio potreban za dobivanje građevinske dozvole, uz napomenu da njena nekretnina prema katastarskim operatima ima površinu od 720 m2, a da na terenu ima realnu površinu od oko 670 m2. Tužena nadalje u svom iskazu navodi kako je upravo otac tužiteljice pozvao geometra radi dogovora oko granice te da je baš on na terenu osobno pokazao pravac za kojeg smatra da predstavlja granicu kako je to i prikazano u skici izmjere od 20. studenog 2020. Međutim, nakon što je tužena dobila građevinsku dozvolu i započela izgradnju svoje kuće da je otac tužiteljice telefonom nazvao majku tužene i kazao joj da se više ne slaže sa ovako određenom granicom, zahtijevao da se granica vrati u prijašnje stanje, te je u slučaju ne udovoljenja zaprijetio tužbom. Sud iskazu tužiteljice u dijelu u kojem navodi kako nije bila upoznata s postupkom koji je prethodio izradi Geodetskog elaborata iz 2020. te u dijelu u kojem navodi da svog oca nije ovlastila za poduzimanje bilo kakvih radnji vezanih za kat. čest. [katastarska čestica] nije poklonio vjeru, a ovo iz razloga što je njen iskaz u tom dijelu nelogičan, neživotan i protivan ispravama koje su priložene u spisu. Naime, pregledom Presude ovog suda od 19. listopada 2023. pod posl. br. P-965/2022 utvrđeno je da se radi o tužbi koja je pokrenuta prije početka ovog spora, i to tužitelja JD i BDŽ, a koju je kao punomoćnik u ovom postupku zastupao JD, protiv tuženih ZD iz [adresa] i dr., a radi utvrđenja prava vlasništva tužiteljice na 1/6 dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, iz ove presude potpuno jasno proizlazi kako je tužiteljica ovlastila upravo svog oca da je zastupa u parničnom postupku u svrhu utvrđenja njenog prava suvlasništva upravo na nekretnini za koju navodi da vezano za nju ni na koji način nije ovlastila svog oca. Nadalje, iz zk izvatka za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je dana 31. svibnja 2022. zabilježeno odbijanje prijedloga tužiteljice i njenog oca vezano za istu ovu nekretninu, a iz čega proizlazi da su tužiteljica i njen otac suglasno i dogovorno radili na tome da tužiteljica u konačnosti postigne upis svog prava vlasništva u cijelosti u zemljišnim knjigama suda. Isto tako, potrebno je reći da tužiteljica prema vlastitom iskazu nema u vlasništvu niti jednu drugu nekretninu u predjelu u kojem se nalazi kat. čest. [katastarska čestica] te da stalno živi u [adresa] već 30 godina, pri čemu njen otac ima kuću i imanje u neposrednoj blizini iste ove nekretnine, pa je stoga logično da upravo otac tužiteljice u vrijeme njenog odsustva pazi na njenu nekretninu te da je u njeno ime zapravo drži u posrednom posjedu. Uostalom, otac tužiteljice mogao je geometra AD obavijestiti da je stvarna posjednica ove nekretnine tužiteljica, a ne se prezentirati kao posjednik ove nekretnine te potpisati isprave, pa sud smatra kako je JD isto učinio uz prethodni dogovor i odobrenje dano od same tužiteljice. Isto tako, potrebno je reći kako je iz iskaza parničnih stranaka nesporno utvrđeno da su obitelji parničnih stranaka, barem prije podnošenja nazočne tužbe, bile u odličnim odnosima, a što proizlazi iz činjenice da su roditelji tužene i njena sestra boravili u [adresa] pri čemu su kraće vrijeme bili i gosti tužiteljice osobno, a koji posjet je uslijedio krajem 2022. godine. Prema navodima tužiteljice tada se o granici između predmetnih nekretnina nije razgovaralo, dok je prema navodima svjedoka predloženih po tuženoj strani, dakle roditelja tužene, razgovora o toj temi bilo, pri čemu svjedoci navode kako je tužiteljica bila upoznata sa čitavim postupkom i utvrđenjem granice, a na što nije imala prigovora. U ovom dijelu sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima jer je očito da su stranke tada bile u izvrsnim odnosima pa su sigurno prilikom posjeta u [adresa] razgovarale o predmetu spora obzirom da je tužena baš u to vrijeme već započela s gradnjom kuće, dok je u neposrednoj blizini na svojoj nekretnini kuću namjeravala sagraditi i tužiteljica.
3. Ocjenom provedenih dokaza ovaj sud smatra da u predmetnoj parnici tužiteljica nije dokazala pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na 2/3 spornog dijela nekretnine dosjelošću niti po nekoj drugoj pravnoj osnovi, uz napomenu da tužiteljica u tužbi ni ne navodi osnovu po kojoj bi postala suvlasnica spornog dijela nekretnine, već samo smatra kako je oštećena za spornu površinu od 16 m2, a koji navodi su neosnovani u cijelosti budući je tužiteljica kupila baš nekretninu površine od 258 m2, a koliko površinu njena nekretnina ima u zemljišnim knjigama nakon provedbe Elaborata. U ovakvoj pravnoj situaciji međusobno suprotstavljenih različitih navoda stranaka, kao i predloženih svjedoka, upravo odredba čl. 8. ZPP-a upućuje sud da po svom slobodnom uvjerenju prosudi sve izvedene dokaze. U konkretnom slučaju tužiteljica nije uspjela uvjeriti sud da bi temeljem Kupoprodajnog ugovora od 9. travnja 2013. uopće stupila u posjed sporne površine, i to bez obzira na to dali se tada radilo o dijelu kat. čest. [katastarska čestica] ili dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čime bi danas bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV), niti da bi stekla pravo suvlasništva spornog dijela nekretnine po bilo kojem drugom pravnom osnovu. Dakle, tužiteljica je imala obvezu dokazati da je sporna površina bila u njenom isključivom i kvalificiranom posjedu kao i to da je njen otac prilikom potpisivanja Izvješća postupio protupravno i bez njenog ovlaštenja, što tijekom postupka nije uspjela učiniti. Budući da tužiteljica nije sa dovoljnom uvjerljivošću uspjela dokazati te odlučne činjenice, to sud nalazi kako i ne postoje uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ili po bilo kojem drugom pravnom osnovu.
3.1. S druge pak strane nesporno je da se vlasništvo na nekretninama stječe upisom u zemljišnu knjigu, a u zemljišnim knjigama suda je kao vlasnik sporne površine, odnosno čitave kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana tužena. Slijedom svega navedenog tužbeni zahtjev trebalo je odbiti pa je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužiteljica dužna naknaditi tuženoj troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužene za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav odgovora na tužbu od 24. studenog 2023., te za zastupanje tužene na ročištima održanim 8. travnja 2024., 12. studenog 2024. (uviđaj), 27. svibnja 2025., 3. srpnja 2025. i 24. srpnja 2025., svaka radnja po 200,00 €, sve temeljem vrijednosti spora, zatraženom trošku i Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), što dakle čini troškove tužene u iznosu od 1.200,00 €. Na ovaj iznos je punomoćnik odvjetnik, a temeljem Tbr. 46. Tarife, ovlašten obračunati i pripadajući PDV koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 300,00 €, što dakle čini troškove tužene u ukupnom iznosu od 1.500,00 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 625,00 €, zahtjev za naknadu parničnog troška tužene trebalo je odbiti iz sljedećeg razloga. U svom popisu troškova kojeg je predao neposredno prije zaključenja glavne rasprave punomoćnik tužene zatražio je da se tuženoj naknade i troškovi za zastupanje na pripremnom ročištu i na ročištu održanom 8. travnja 2024., svako u iznosu od po 200,00 €, a koje traženje je neosnovano budući da je pripremno ročište održano baš 8. travnja 2024. pa stoga tuženoj pripadaju troškovi zastupanja na samo jednom od ova dva ročišta. Isto tako punomoćnik tužene, a ne računajući uviđaj na licu mjesta, je zatražio naknadu za zastupanje tužene na još 4 ročišta, svako u iznosu od po 200,00 €. Međutim, nakon održavanja uviđaja u predmetnom postupku održana su još 3 ročišta glavne rasprave, pa stoga tuženoj ne pripada naknada za zastupanje na jednom ročištu. Vezano za uviđaj na licu mjesta punomoćnik tužene zatražio je naknadu u iznosu od 300,00 €, a koji zahtjev nije dodatno obrazložio, pa je u ovom slučaju punomoćniku tužene priznata naknada kao prilikom zastupanja na ročištu glavne rasprave, dakle u iznosu od 200,00 €. Dakle, punomoćnik tužene neosnovano je uvećao svoju naknadu za iznos od 500,00 €, a na koji je obračunat i pripadajući PDV u iznosu od 125,00 €, pa je slijedom navedenog zahtjev za naknadu parničnog troška tužene valjalo dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 26. kolovoza 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
