REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P-140/2022-54

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru u građanskopravnoj stvari tužiteljice ČV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa pun. Boris Rebić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika OV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, radi predaje, nakon što je dana 30. lipnja 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 26. kolovoza 2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužiteljičin zahtjev, koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužiteljici u mirni i nesmetani posjed istočnu polovinu nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Glavina i to baš dio označen na skici mjernika Perice Puljića od 31.1.2024. god. točkama B-X-C-F-Y-G-B i osjenčen sivom šrafurom (a koja skica čini sastavni dio ove presude), u istom roku sa predmetnog dijela ukloniti loze, kolce i žicu, kao i nadoknaditi tužiteljici parnični trošak."

II Dužna je tužiteljica, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tuženiku 2.917,50 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, teče, počev od dana presuđenja (26.8.2025. god.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u postupku – u bitnome – navela da je u diobi nasljednika sada pok. tuženikovog neposrednog prednika, oca, ĆV, diobi koja je izvršena 14.4.1986. god., uparničena nekretnina, nekretnina pučkog naziva "Rivina" pripala za po jednu polovinu dijela tuženiku i njegovom sunasljedniku, bratu, IV pok. ĆV.

1.1.Pak, promatrani tuženikov sudiobenik da je najprije predugovorio s BV prodaju one jedne polovine dijela predmetne nekretnine koja mu je pripala u netom opisanoj diobi, a naposljetku i sklopio kupoprodajni ugovor te u tom ugovoru, bez mjerenja površine nekretnine, ugovorio prodaju te nekretnine u površini od 660 600 m².

1.2.Potom da je kupac NV, uz sve nekretnine koje je kupio od tuženikovog brata IV, kupoprodajnim ugovorom od 5.3.2004. god., njoj/tužiteljici prodao i jednu polovinu dijela uparničene kat. č. zem. 2591 k.o. [adresa]

– Glavina.

1.3.Na opisani način, njoj/tužiteljici da je pripao istočni dio promatrane nekretnine "Rivina", dio površine 1.392 m ², baš dio u okviru kojeg da su, uz oranično zemljište, kako bunar koji postoji na toj nekretnini, tako i dio vinogradom zasađenog tla nekretnine.

1.4.Tuženik, pak, da njoj/tužiteljici spori vlasništvo nad istočnim dijelom ukupnosti nekretnine "Rivina" koji u naravi nije nezađena/zasijana oranična površina, dakle nad bunarom i dijelom vinograda iako mu prava na tim dijelovima ukupnosti nekretnine "Rivina", makar je ishodio sudsku posjedovnu zaštitu u pogledu tog dijela nekretnine, ne pripadaju.

1.5.Naglasila je da je opisanim učinima tuženik nju/tužiteljicu primorao zahtijevati petitornu sudbenu građanskopravnu zaštitu uparničenog zemljišta te je (u tužbi i u aktu preciziranja zahtjeva na ročištu 30.6.2025. god.) postavila zahtjev u sadržaju izloženom u izreci ove odluke.

2. Tuženik je osporio pravnu osnovanost tužiteljičinog zahtijevanja.

2.1. Č, činjenično raspolažući u parnici, priznao je tužiteljičinu tvrdnju da bi rezultati diobe slijednika njegovog oca ĆV bili onakvi kakve ih je izložila tužiteljica.

2.2.Naime, on da jeste temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-234/86 od 30.9.1986. god., zajedno s bratom IV, naslijedio predmetnu nekretninu "Rivina" i da je taj fakat potvrđen međusobnim dogovorom nasljednika promatranog ostavitelja od 14.4.1986. god., no da su potom njih dvojica, i baš 20.4.1986. god., postigli dogovor da njemu/tuženiku pripadne, kako onaj dio nekretnine (gornji) na kojem je on zasadio vinograd, tako i bunar i prostor od pet metara oko bunara na kojem bi se on mogao okretati traktorom, a njegovom bratu IV preostali dio nekretnine "Rivina", dakle, da je uparničeni dio promatrane nekretnine baš njemu pripao pa da utoliko da niti BV koji je s njegovim bratom ugovorio kupnju 600 m² a stvarno dobio 872 m², a niti tužiteljica kao slijednica BV, nisu stekli ma kakvo pravo na posrednom predmetu spora ove parnice.

3. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave sastavnice ovosudnog spisa Psp-156/2017, pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom O-236/86 od 30.9.1986. god. (list 13 spisa), pročitana je isprava "Međusobni ugovor" – [adresa] 14.4.1986. god., pročitana je isprava (preslika, naglašava se takav status isprave jer je prigovoreno da izvornik te isprave nije priložen ni spisu Psp-156/17 gdje je prviputno priložen, niti u ovom spisu) – [adresa] 20.4.1986. god. (list 26 spisa), pročitan je javnobilježnički u potpisima ovjereni Predugovor o kupoprodaji nekretnina – U [adresa] 22. ožujka 2000. god. (list 7 – 9 spisa), pročitan je javnobilježnički u potpisima ovjereni Kupoprodajni ugovor – U [adresa] 15. lipnja 2000. god. (listovi 10 – 12 spisa), pročitan je javnobilježnički u potpisima ovjereni Ugovor o kupoprodaji nekretnina – U [adresa] 15.3.2004. god. (list 5 – 6 spisa), dvaputno je obavljana radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Perice Puljića od 31. siječnja 2024. god. (listovi 42 – 47 spisa), pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa] priloženo uz taj uradak (list 48 spisa), pročitan je uradak (nalaz i mišljenje i skica) istog vještaka od 23. svibnja 2025. god. (listovi 118 – 120 spisa), pregledane su fotosnimke koje je tužiteljica priložila spisu (listovi 109 – 110 spisa), neposredno je na raspravi saslušan vještak Perica Puljić, te su u statusu svjedoka saslušani IV, NV pok. Ivana, ŽV pok. O, DV pok. IV i EV pok. ŽV.

4. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da tužiteljičin zahtjev postavljen u ovoj parnici nema kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.

5. Nije među strankama – valja to uvodno kazati – postojao spor u pogledu istinitosti tužiteljičine tvrdnje da njoj pripada dio zemljišta pučkog naziva "Rivina", istovjetan dijelu kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa].

5.1.Nije bilo sporno ni to da njen titularitet na pripadajućem joj dijelu opisane nekretnine postoji na osnovi, i samo na osnovi, naplatnog raspolaganja tim dijelom u njenu korist koje je, kroz određenja ugovora od 15.3.2004. god., učinio u ovom postupku saslušani svjedok NV pok. Ivana.

5.2.Bilo je nesporno i to da je titularitet neposrednog tužiteljičinog prednika BV pok. Ivana na dijelu nekretnine kojim je naposljetku raspolagao u tužiteljičinu korist postojao isključivo na naplatnom raspolaganju koje je tim dijelom nekretnine poduzeo IV pok. ĆV, baš svjedok saslušan u ovom postupku.

5.3.Utoliko proizlazi da tužiteljičin titularitet nad nekretninom zv. "Rivina" i baš na istočnom dijelu te nekretnine, postoji u onom opsegu i u onoj površini koju je, u pravnom poslu koji je on sklopio s njegovim već spomenutim prednikom, stekao tužiteljičin neposredni prednik NV pok. Ivana.

6. Pak, bila je u ovoj parnici sporna baš prethodno izdvojena okolnost vezana za sam predmet netom opisanog ugovaranja.

6.1.Naime, sporno je, a za presuđenje u ovoj parnici i odlučno, je li predmetom ugovaranja prodaje između tužiteljičinih neposrednih prednika BV pok. Ivana i njegovog prednika na predmetnoj nekretnini IV pok. ĆV bila polovina (u površinskom smislu) nekretnine "Rivina", dakle i dio na kojem su postojali/i postoje nasadi vinove loze te k tome i bunar s njemu potpornim prostorom kako je to u postupku tvrdila tužiteljica ili pak tim predmetom bila isključivo tada (i sada) neobrađena (dakle, nezasijana i nezasađena) oranična površina, kako je to u postupku tvrdio tuženik.

7. Oni čija su suglasna očitovanja volja proizvela promatrano ugovaranje, o tome ne bi trebalo biti spora, najpozvaniji su posvjedočiti na promatranu spornu okolnost.

7.1.Ti "najpozvaniji", pak, nisu istovjetno, no niti međusobno proturječno u ovom postupku posvjedočili na tu okolnost.

7.2.Naime, dok neposredni tužiteljičin prednik nije iznio jasno i odlučno očitovanje o predmetu prodaje, s druge strane svjedok IV pok. ĆV je eksplicitno i izrječno posvjedočio da je predmetom prodaje bila samo i isključivo tada nezasađena i/ili neposijana oranična površina.

8. Proizlazi dakle da je po onima koji su najpozvaniji svjedočiti o predmetu sagledavane prodaje izostala potvrda tužiteljičine tvrdnje o tom predmetu, dok je tuženikova tvrdnja iznimno snažno potvrđena po prodavatelju iz promatranog ugovora i istodobno neosporena po kupcu iz istog ugovora.

8.1.K tome, isprava koja predstavlja konačni rezultat ugovaranja predmeta prodaje tih ugovaratelja, dakle Kupoprodajni ugovor – U [adresa] 15. lipnja 2000. god., s obzirom na tamo zabilježenu površinu predmeta prodaje (vidjeti st. I. Ugovora – list 10 – 11 spisa), potvrđuje kako posvjedočenje svjedoka IV pok. ĆV, tako i tuženikovu esencijalnu tvrdnju iznijetu u parnici.

8.2.Utoliko bi, da promatrano ugovaranje nije sadržavalo konglomerat predmeta prodaje i da se može zanemariti, a naprosto ne može, srodnički odnos tuženika s prodavateljem iz promatranog ugovora i u skladu s tim moguću (naglašavamo, moguću) zainteresiranost svjedoka IV pok. ĆV da baš tuženik uspije u ovoj parnici, već nakon analize onih dokaza koji su kadri izravno svjedočiti na promatranu važnu okolnost, dakle, prethodno analiziranih dokaza, bilo moguće donijeti gotovo pouzdani zaključak da je tuženik istinito tvrdio onda kada je iznio tvrdnju o sadržaju promatrane prodaje.

8.3.No, baš prethodno iznijete okolnosti i s tim okolnostima povezane okolnosti, dakle zbog toga što nije isključiti mogućnost da su stranke iz promatranog ugovora, uz već iskazanu aproksimaciju u pogledu površine prodavanog dijela nekretnine "Rivina", u okolnostima kada ugovaranju nije prethodio rad mjernika na utvrđenju površina predmeta prodaje i okolnostima kada je valjalo zabilježiti površine niza nekretnina, posegnule za potpunom paušalizacijom promatrane okolnosti te zato što je zbog proteka vremena ugovaranja naovamo mogao nastati "zaborav" neposrednog tužiteljičinog prednika o tome što je bilo predmetom promatrane prodaje te zbog prethodno spomenute "moguće zainteresiranosti" prodavatelja iz predmetnog ugovora, valjalo je prije ocjene prethodno analiziranih dokaza izvršiti provjeru istinitosti pribavljenih rezultata (a time u konačnici i same ocjene već izloženih dokaznih rezultata) i baš provjeru putem utvrđenja manifestacije odnosa stranaka (pritom mislimo i na ovoparnične stranke te tužiteljičinog neposrednog prednika) kroz razdoblje od sklapanja prvenstveno sagledavanog ugovora pa naovamo.

9. Tužiteljičin neposredni prednik NV pok. Ivana, kako to proizlazi prema komparaciji netom sagledavanog ugovora i Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji je on sklopio s ovopostupnom tužiteljicom 5. ožujka 2004. god., proizlazi da se on nalazio u posjedu kupljenog dijela nekretnine "Rivina" kroz četverogodišnje razdoblje (ponavljamo: razdoblje od 15.6.2000. god. do 5.3.2004. god.).

9.1.U tom razdoblju na nekretnini "Rivina" postojao je bunar, a postojanje tog bunara, kako je to baš on posvjedočio u ovom postupku, NV pok. Ivana, nije znao.

9.2.Iako je razumjeti prethodno opisano "neznanje" u pogledu ne/postojanja bunara, nije razumjeti da kroz svo to razdoblje, iako su – o čemu nije bilo spora i o čemu su napokon posvjedočili baš svi svjedoci saslušani, kako u ovoj, tako i u ovosudnoj parnici Psp-156/2017 – na uparničenom dijelu nekretnine "Rivina" bile loze na "urodu", on/svjedok NV pok. Ivana nije niti vršio obradu tih loza niti s loza ubirao plodove.

10. Proizlazi dakle da je kroz razdoblje u kojem je on bio u onakvoj pravnoj poziciji u pogledu nekretnine "Rivina" u kakvoj je danas tužiteljica, tužiteljičin neposredni prednik NV nije pokazivao takav odnos prema uparničenom dijelu promatrane nekretnine kakav redovito pokazuju vlasnici stvari vrste nekretnine koja daje plodove.

11. Pravo na posjed dijela nekretnine "Rivina", već je to implicite kazano, tužiteljica je stekla 2004. god., a kako u vrijeme njenog stupanja u posjed tako i kroz razdoblje narednih trinaest godina uparničeni dio te nekretnine davao je plodove vinove loze. Pak, baš prema njenom iskazivanju proizlazi da ona/tužiteljica niti jedne od tih godina nije kušala ni obrađivati niti ubirati plodove ostvarene na tom uparničenom dijelu nekretnine.

12. Dakle, i sama tužiteljica po stjecanju dijela nekretnine "Rivina" nije iskazivala onakav odnos kakav vlasnici nekretnina redovito pokazuju prema nekretninama u njihovim imovnim supstratima.

13. S treće strane, pak, svi svjedoci saslušani u parnici posvjedočili su da je kroz svo razdoblje koje smo prethodno opisali baš tuženik posjedovao, obrađivao i ubirao plodove sa uparničenog dijela nekretnine.

13.1.Istinitosti tih dijelova posvjedočenja saslušanih svjedoka tužiteljica nije osporila.

14. Utoliko proizlazi da je tuženik, kroz sedamnaestogodišnje razdoblje po stupanju tužiteljičinog neposrednog prednika BV pok. Ivana, a potom samom njenom stupanju u negdašnju pravnu poziciju njihovog prednika IV pok. ĆV, bez ma čijeg otpora u bilo kojem smislu vršio akte vlasti na uparničenoj nekretnini kakve je i prije tog razdoblja vršio, a koje je, baš kako su posvjedočili svjedoci saslušani u parnici – ovo navodimo samo uzgred – započeo vršiti još sedamdesetih godina prošlog stoljeća i još za života njegovog pok. oca ĆV i stupio baš sađenjem vinograda na uparničenom dijelu nekretnine "Rivina".

15. Kontrola rezultata dokaza koji sadržavaju izravna posvjedočenja na spornu okolnost učinjena putem utvrđenja manifestacije ponašanja stranaka/neposrednog prednika tužiteljica kroz razdoblja nakon zasnivanja njihovih vlasti na nekretnini "Rivina", dakle iznimno jasno potvrđuje te rezultate.

15.1.Kontrolirani rezultati pak – kazali smo – upućuju na zaključak da je baš tuženik istinito tvrdio o tome koji dio nekretnine "Rivina" je bio predmetom njegovog raspolaganja u korist neposrednog tužiteljičinog prednika/čitati: tužiteljice/.

15.2.Stoga je naposljetku i uslijedio nedvojbeni zaključak da predmetom promatranog raspolaganja IV u korist tužiteljičinog neposrednog prednika BV pok. Ivana nije bio onaj dio nekretnine "Rivina" koji u naravi predstavlja prostor pod dijelom vinograda postojećeg na toj nekretnini te bunara i potpornog zemljišta položenog uz taj bunar do neobrađene oranične površine koja je kao takva postojala i sada postoji na nekretnini "Rivina" i nesporno pripada ovopostupnoj tužiteljici.

16. U ovoj parnici – zbog razloga koje smo uvodno izložili – dokazivanje nije provedeno u svrhu da bi se utvrdilo na kojim su dijelovima nekretnine "Rivina", nekretnine istovjetne kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – [adresa], ranije postojala vlasnička prava ovopostupnog tuženika i njegovog brata SV pok. ĆV (prednika tužiteljičinog neposrednog prednika), nego je dokazivanje provedeno iz razloga da bi se utvrdilo na kojem dijelu je sagledavane nekretnine (promatrane kat. č. zem.) raspolaganjem tog njenog prednika zasnovan vlasnički titulus u korist neposrednog tužiteljičinog prednika BV pok. Ivana, a potom njegovim raspolaganjem tužiteljičin vlasnički titulus.

16.1.Dakle, utvrđeno je utoliko da ne postoji tužiteljičino pravo na posjed uparničene nekretnine.

16.2.Utoliko proizlazi da tužiteljici, u skladu s određenjima čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 94/17), ne pripada pravo na zahtijevanu pravnu zaštitu.

16.3.Stoga je tužiteljičino zahtijevanje postavljeno u ovoj parnici – i bez analize i ocjene ostalih u ovom obrazloženju nespomenutih dokaza pa i bez sagledavanja ne/apokrifnosti isprave/"Međusobnog dogovora" od 20.4.1986. god./ te koja bi imala svjedočiti o sadržaju pravnog odnosa tuženika i njegovog brata/prednika tužiteljičinog neposrednog prednika u pogledu ukupnosti nekretnine "Rivina", koje (analiza i ocjena) su izostale zato što ti dokazi nemaju važnosti za utvrđenje za ovaj postupka odlučne/ih činjenice/a – valjalo odbiti kao pravno neosnovano zahtijevanje te dosljedno ukupnosti izloženog presuditi kao pod I izreke.

17. Budući je tuženik u cijelosti uspio u parnici, tužiteljicu je, u skladu s određenjima čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23), valjalo obvezati da njemu/tuženiku podmiri sve izdatke koje je imao radi vođenja ove parnice.

18. Tuženik je u parnici poduzeo deset radnji u postupku po punomoćniku u osobi odvjetnika bodovno honoriranih sa po sto bodova (sastav odgovora na tužbu od 15.2.2022. te zastupanje na ročištima 6.3.2023., 30.1., 28.2., 14.6. i 2.12.2024. i 19.1., 31.1., 28.4. i 30.6., sve 2025. god.) te sedam radnji bodovno honoriranih sa po 25 bodova (zastupanje na ročištima 22.3., 24.4., 23.5., 22.7., 14.9. i 11.10., sve 2024. god.) pa je utoliko, s obzirom na ukupan broj bodova odvjetničkog honorara (2.350), vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja u parnici učinio ukupan izdatak u iznosu 2.917,50 eura.

19. Budući je/su izdatak/ci koje je tuženik učinio radi zastupanja u parnici jedini izdatak/ci koje je u parnici imao, tužiteljicu je u smislu uvodno označene zakonske odredbe, nakon što je odbijen tužiteljev zahtjev za dosudu parničnih troškova u onom dijelu u kojem je zahtijevao da mu se za one radnje za koje mu je ovom odlukom priznat honorar od 25 bodova odredi honorar od 100 bodova, valjalo obvezati da mu baš prethodno označeni iznos, dakle iznos od 2.917,50 eura isplati na ime parničnog troška pa je o dosudi/snošenju troška ove parnice, odlučeno kao pod II izreke.

U Imotskom 26. kolovoza 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.