REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-131/2021-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika, 26. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 16. veljače 2022. kojim po osnovi troškova liječenja ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 15,27 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2022. do isplate.

II Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 22. studenog 2024. kojim po osnovi neimovinske štete ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.910,74 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate, a po osnovi tuđe pomoći i njege zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 452,75 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.546,75 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-6.105,25 eura od 21. siječnja 2021. do isplate

-597,25 eura od 21. siječnja 2021. do isplate

-5.910,74 eura od 22. studenog 2024. do isplate

-452,75 eura od 22. studenog 2024. do isplate

-480,76 eura od 9. veljače 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 21. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice:

- za isplatu iznosa od 0,03 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2022. do isplate

-za isplatu zateznih kamata na iznos od 5.910,74 eura od 21. siječnja 2021. do 21. studenog 2024.

-za isplatu zateznih kamata na iznos od 452,75 eura od 21. siječnja 2021. do 21. studenog 2024.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.038,85 eura sa zateznim kamatama od 26. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.582,72 eura sa zateznim kamatama od 26. kolovoza 2025. do isplate.

V Odbija se zahtjev umješača za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznim kamatama od 26. kolovoza 2025. do isplate.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 21. siječnja 2021. i tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka navodi da je 6. rujna 2020. stradala kao pješakinja hodajući po nogostupu u [adresa] te nagazila na procjep odnosno oštećenje na nogostupu zbog čega je izvrnula stopalo i pala na leđa. Ističe da je to štetnog događaja došlo zbog oštećenja na nogostupu, dakle zbog neodržavanja te površine za što odgovara tuženik. Ističe da je kao posljedicu pada zadobila ozljede opisane medicinskoj dokumentaciji zbog čega je pretpjela neimovinsku štetu i štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku joj iznos od 6.702,50 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da je za održavanje sporne lokacije odgovoran Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, koje trgovačko društvo je osnovao tuženik, i na koje je delegirao dio svojih javnopravnih ovlašenja koja se odnose na obavljanje komunalne djelatnosti. Osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica nije bila kod traumatologa od proljeća i da nije kontrolirano kako je zarasla lijeva potkoljenica, a da joj u međuvremenu peta ide prema van. Stoga ističe da je tužiteljica svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnih posljedica. Ističe i da liječenje tužiteljice nije dovršeno pa da nije moguće odrediti eventualne trajne posljedice koje bi mogle zaostati. Osporava i zatraženi tijek zateznih kamata uz obrazloženje da se kamate računaju od dana završetka liječenja. Tuženik osporava i opravdanost troškova liječenja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Umješač na strani tuženika u postupku je istaknuo da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te da se u cijelosti pridružuje svim navodima tuženika istaknutim tijekom postupka. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti te traži naknadu troškova parničnog postupka.

4.1. Tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka tužiteljica je preinačavala tužbu. Tako je u podnesku od 9. travnja 2021. tužiteljica istaknula i zahtjev za naknadu štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 73,00 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. U podnesku od 16. srpnja 2021. tužiteljica je povećala zahtjev za naknadu štete po osnovi troškova liječenja tako da traži naknadu štete po toj osnovi u ukupnom iznosu od 212,36 eura zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. U podnesku od 12. listopada 2021. tužiteljica je povećala zahtjev za naknadu štete po osnovi troškova liječenja tako da traži naknadu štete po toj osnovi u ukupnom iznosu od 232,26 eura te ujedno na čitav taj iznos traži isplatu zatezne kamate od 22. rujna 2021. Naposljetku, na pripremnom ročištu održanom 19. siječnja 2022. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da po osnovi neimovinske štete traži isplatu iznosa od 6.105,25 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, da po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu iznosa od 597,25 eura sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te po osnovi troškova liječenja isplatu iznosa od 465,53 eura sa zateznim kamatama od 16. studenog 2021. do isplate.

4.2. Tuženik se usprotivio opisanim preinakama.

4.3. Kako tužiteljica može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), sud je unatoč protivljenju tuženika dopustio preinaku na pripremnom ročištu 19. siječnja 2022. jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama (čl. 190. st. 3. ZPP).

5.1.Tužiteljica u podnesku od 16. veljače 2022. (nakon zaključenja pretodnog postupka) dostavlja u spis račune od 20. siječnja 2022. i 9. veljače 2022. u ukupnom iznosu od 15,27 eura, i tužiteljica po osnovi troškova liječenja ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 15,27 eura, s time da za ukupne troškove liječenja (u iznosu od 480,79 eura) traži isplatu zateznih kamata od 9. veljače 2022. do isplate.

5.2. Tuženik se u podnesku od 24. ožujka 2022. usprotivio toj preinaci tužbe.

5.3. U podnesku od 22. studenog 2024. tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev na način da po osnovi neimovinske štete traži isplatu 12.015,99 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate, po osnovi tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 1.050,00 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate te po osnovi troškova liječenja isplatu iznosa od 480,79 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2022. do isplate.

5.4. Tuženik i umješač su se usprotivili preinaci tužbe te je tuženik istaknuo prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio.

6. Što se tiče preinake tužbe iz podneska tužiteljice od 16. veljače 2022. kojim stavlja zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 15,27 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2022. do isplate, treba reći da se radi o preinaci nakon zaključenja prethodnog postupka. Taj svoj zahtjev tužiteljica temelji na računima od 20. siječnja 2022. i 9. veljače 2022., dakle računima koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka (koji je zaključen 19. siječnja 2022.). Stoga je zaključak ovog suda da tužiteljica nije mogla bez krivnje odgovarajući zahtjev za naknadu tih troškova istaknuti prije zaključenja prethodnog postupka. Dakle, ostvarena je pretpostavka za preinaku tužbe do zaključenja glavne rasprave iz čl. 190. st. 2. ZPP pa ju je sud dopustio jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

7.1. Što se tiče preinake tužbe iz podneska tužiteljice od 22. studenog 2024., kojom je tužiteljica po osnovi neimovinske štete istaknula zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.910,74 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate, a po osnovi tuđe pomoći i njege zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 452,75 eura sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate, treba reći da se radi o uređenju tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tužiteljici dostavljen nalaz i mišljenje medicinskog vještaka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud dopustio opisanu preinaku te je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

7.2. Prigovor zastare ocijenjen je u toč. 29.2., 30.2. i 32.3 obrazloženja.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz uviđajem na mjestu štetnog događaja, dokaz saslušanjem tužiteljice te dokaz medicinskim vještačenjem.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Na uviđaju održanom 14. studenog 2023. u [adresa], sa suprotne strane [adresa], tužiteljica je pokazala mjesto na kojem je izvrnula nogu i pala. Utvrđeno je da se mjesto pada nalazi na pločniku koje se nalazi na laganoj uzbrdici te da je mjesto štetnog događaja nepromijenjeno u odnosu na vrijeme štetnog događaja kao i da je istovjetno fotografijama koje se nalaze na listu 5 -7 spisa. Dakle, na tom se mjestu nalaze pukotine, neravnine, udubljenja i ispupčenja.

11. Iz iskaza tužiteljice (list 140-142 spisa) proizlazi da se na štetnog događaja vraćala s mise i da su se na nogostupu kojim je hodala nalazile neravnine jer je asfalt raspucan i neravan. Iskazala je da joj se na jednoj neravnini izvrnula noga odnosno stopalo i to tako jako da je noga prvo pukla, a potom je i pala. Iskazala je da je bila svjesna neravnina na nogostupu, ali da je to jedini put kojim se može hodati i da je unatoč tome izvrnula nogu. Iskazala je se nije spotaknula na neravninu nego da je stopalom stala na neravninu pa se stopalo izvrnulo i puklo.

12.1. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer je logičan i životno uvjerljiv, a u pogledu opisa mjesta štetnog događaja u skladu s neposrednim opažanjem suda prilikom naprijed opisanog uviđaja.

12.2. Stoga sud nalazi utvrđenim da je do štetnog događaja došlo na način da se tužiteljica kretala nogostupom sa suprotne strane [adresa], te da je na dijelu na kojem je pločnik oštećen (na način da se na asfaltu pločnika nalaze pukotine, neravnine, udubljenja i ispupčenja) stopalom stala na neravninu zbog čega joj se stopalo izvrnulo i puklo.

13. Čl. 22. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, 68/18, 110/18, 32/20, dalje ZKG) propisano je da je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, između ostalog, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima te održavanje nerazvrstanih cesta. Člankom 60. st. 1. ZKG propisano je da su nerazvrstane ceste ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu zakona kojim se uređuju ceste. Člankom 60. st. 2. ZKG propisano je da su javne prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, uređene plaže, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste. Sukladno čl. 23. st. 2. ZKG pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost. Sukladno odredbi čl. 23. st. 1. ZKG pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Prema tome, tuženik je dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Stoga je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari sukladno navedenim odredbama te odredbama čl. 2., 4., 5. i 17. ZKG.

14. Čitanjem ugovora o realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba u 2017. – redovno održavanje nerazvrtanih cesta u 2017. sklopljenog između Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga d.o.o. (list 33-37 spisa) utvrđeno je da je tuženik povjerio Zagrebačkom holdingu d.o.o. obavljanje radova na realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba u 2019. i na realizaciji planova malih komunalnih akcija mjesnih odbora u 2017., u dijelu koji se odnosi na redovno održavanje nerazvrstanih cesta za razdoblje 2017. godine. Isti takav ugovor sklopljen je i za 2018. godinu (list 38-42 spisa). Pločnik na kojem je pala tužiteljica očito nije bio adekvatno održavan s obzirom na stanje asfalta na tom pločniku. To što je sukladno tim ugovorima tuženik povjerio Zagrebačkom holdingu d.o.o. obavljanje radova održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba, ne znači da se tuženik na taj način može osloboditi od odgovornosti za štetu koju pretrpe treće osobe zbog neadekvatnog održavanja komunalne infrastrukture. Stoga je zaključak ovog suda da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpjela tužiteljica.

15. Slijedom svega navedenog, kako je pločnik na mjestu štetnog događaja bio oštećen na način da su se na asfaltu pločnika nalaze pukotine, neravnine, udubljenja i ispupčenja te da tužiteljica stopalom stala na neravninu zbog čega joj se stopalo izvrnulo i puklo, a tuženik nije na odgovarajući način ispunio svoju obvezu održavanja komunalne infrastrukture (koja obveza je obrazložena u toč. 13. obrazloženja), tuženik je odgovoran za predmetnu štetu u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15; dalje: ZOO).

16. Tuženik, kao niti umješač na strani tuženika, nisu ničim dokazali da je tužiteljica pridonijela nastanku štetnog događaja. Štoviše, oni uopće ne navode u čemu bi se sastojao njezin doprinos. Ne može se pripisati krivnji tužiteljice to što je prilikom kretanja nogostupom znala da na istom postoje neravnine, ali je unatoč tome stala na neravninu i izvrnula stopalo. Prije svega, ona nije imala alternativni put za kretanje, a neravnina i pukotina na pločniku ima više (kako je to vidljivo na fotografijama na listu 5 -7 spisa).

17. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, je li kod tužiteljice zaostalo naruženje, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade), radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega te jesu li troškovi liječenja čiju naknadu tužiteljica traži u ovom postupku bili potrebni, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.

18. Iz nalaza i mišljenja dr. Miljenka Franića od 13. studenog 2024. (list 171-174 spisa) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom distalnog djela lijeve potkoljenice s pomakom i lom medijalnog maleola lijeve potkoljenice bez dislokacije kao da je nakon ozljeđivanja provedeno liječenje po traumatologu i fizijatru - operacijsko liječenje te fizikalna terapija. Također proizlazi da je nakon završenog liječenja zaostala ograničena i bolna pokretljivost lijevog gležnja i lijevog koljena u slabijem stupnju te da je zaostala oteklina. Utvrđena je hipotrofija natkoljene i potkoljene muskulature lijeve noge te valgus deformacija lijevog gležnja i stopala. Lijeva noga je duža 2 cm. Po mišljenu vještaka postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. U odnosu na troškove liječenje, vještak je mišljenja da se troškovi odnose na postupke koji su bili potrebni tijekom liječenja koji su se mogli obaviti u sustavu HZZO-a. Po mišljenju vještaka zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo se 1. listopada 2021. uzevši u obzir karakter ozljede, tijek liječenja te priloženu medicinsku dokumentaciju. Medicinska dokumentacija koja se nalazi od lista 114 spisa pa nadalje nema utjecaja na ocjenu vještaka. Po mišljenju vještaka životna aktivnost tužiteljice umanjena je za 13%. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja i koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Nadalje, tužiteljica je trpjela takozvani sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 20 dana te slabijeg intenziteta u trajanju 40 dana. Također proizlazi da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju 4 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju 30 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 90 dana, dok su daljnji povremeni bolovi trajne prirode i uključeni su u pojačane napore zbog smanjenja životne aktivnosti. Iz nalaza i mišljenja također proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 60 dana liječenja, a u periodu od 90 dana u prosjeku od 1 sat dnevno. Po mišljenju vještaka kod tužiteljice je zaostalo naruženje srednjeg stupnja s obzirom na ožiljke, deformaciju, šepanje i poštedu lijeve noge kod hoda.

19. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka uz obrazloženje da vještak prvo navodi da se radi o ozljedama lijeve noge da bi potom naveo kako trajne posljedice ozljede desnog gležnja smanjuju aktivnost tužiteljice za 13%. Ističe da vještak nije valorizirao jesu li i na koji način ranije ozljede i bolesti koje je tužiteljica nedvojbeno imala te njeno ponašanje poslije štetnog događaja utjecali i na njegovu ocjenu o doprinosu tužiteljice nastanku uopće ovog događaja i dugotrajnosti te intenzitetu posljedica nakon ovdje spornog događaja. Ističe da tužiteljica boluje od reumatoidnog artritisa te osteoporoze kao i da je ranije imala prometnu nesreću u kojoj je zadobila frakturu lijeve pete nakon koje ozljede je zaostala slabija pokretljivost zgloba kao trajna posljedica. Ističe da iz mišljenja vještaka proizlazi da predmetna trajna posljedica od ranije uopće nije uzeta u obzir prilikom ocjenjivanja trajnih posljedica ovdje spornog događaja. Ističe da je stoga sporno u kojoj su mjeri ranije ozljede i bolesti tužiteljice utjecale na trajne posljedice, bolove, potencijalno jaču potrebu za tuđom pomoći i njego te naruženje u ovom slučaju. Ističe da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da tužiteljica nije redovito kontrolirala oporavak nastale ozljede u ovdje spornom štetnom događaju.

20. Umješač također prigovara nalazu i mišljenju vještaka te ističe da je u nalazu i mišljenju vještaka u potpunosti izostao točan opis funkcionalnog stanja (uključivo opsega kretnji) donjeg nožnog zgloba i to kako lijevog tako i desnog slijedom čega je strankama uskraćena mogućnost preispitivanja vještakove ocjene, a da navedeno vrijedi i u odnosu na koljeno u odnosu na koje vještak neočekivano utvrđuje da je i ono oštećeno kao posljedica prijeloma u donjem nožnom zglobu. Nadalje navodi da je vještak u svom nalazu konstatirao prethodno zdravstveno stanje tužiteljice (razlika u duljini noge od 2 cm kao i prethodna operacija petne kosti na lijevoj nozi-prometna nezgoda od 1988.), ali da je navedeno u potpunosti zanemario prilikom iznošenja svog mišljenja s obzirom da je sadašnje stanje lijevog nožnog zgloba i lijevog koljena pripisao isključivo predmetnoj ozljedi. Predlaže pozvati vještaka da se dopunski očituje o tome utječu li i koliko navedene promjene (lom lijeve pete i razlika u duljini noge od 2 cm) na postojeće stanje donjeg nožnog zgloba i koljena. Osporava i po vještaku utvrđeni stupanj naruženja.

21. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka na ročištu održanom 16. srpnja 2025. (list 214-215 spisa). Vještak je iskazao da je nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda, tijeku liječenja, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog pregleda. U vezi strane tijela koja je ozlijeđena u ovom štetnom događaju vještak je naveo da se radi o lijevoj nozi i lijevom gležnju te da je spominjanje desnog gležnja u njegovom nalazu i mišljenju lapsus. Iskazao je da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir, kao što je i navedeno u nalazu, lom lijeve petne kosti zbog čega je tužiteljica operirana kao i činjenicu da se liječi od reumatoidnog artritisa te osteoporoze. Objasnio je da se svi vidovi štete koje je iskazao u nalazu i mišljenju odnose na ovaj štetan događaj te je naglasio da je liječenje bilo produženo što je evidentirano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Također je iskazao da medicinska dokumentacija od lista 114 spisa pa nadalje nema utjecaja na ocjenu vještaka, da ne zna da li bi i koliko bi tužiteljica čekala da obavi na teret HZZO- a ono što je obavljala privatno prema računima dostavljenima u spis te da je tužiteljica mogla ići po drugo mišljenje i na teret HZZO-a. Dodao je da su svi troškovi liječenja koje je tužiteljica imala bili potrebni, ali da je ona sve mogla obaviti na teret HZZO-a. Na pitanje punomoćnika tužiteljice da li se duže čeka na pregled u sustavu HZZO- ili privatnim poliklinikama odgovorio je da se najčešće duže čeka u sustavu HZZO-a. Također je iskazao da zdravstveno stanje tužiteljice neposredno prije samog štetnog događaja nije imalo nikakvog utjecaja na ozljedu zadobivenu u ovom štetnom događaju, da je liječenje tužiteljice nakon ozljeda zadobivenih u ovom štetnom događaju bilo dugotrajno te je mišljenja da ona svojim ponašanjem nije doprinijela pretrpljenoj šteti. Nadalje, vještak je iskazao da je dužina lijeve noge odnosno produženje od 2 cm uzročno posljedično povezano s ovim štetnim događajem, a uzevši u obzir karakter i tehniku liječenja sadašnje ozljede i prijašnje ozljede iz ranijeg štetnog događaja. Objasnio je da je ovom štetnom događaju operacijsko liječenje lijeve noge izvršeno čavlom i da kod takvog načina liječenja relativno često dolazi do promjene dužine operirane noge, dok kod operacijskog liječenja petne kosti praktično nikada ne dolazi do produljenja operirane noge. Na pitanje umješača odgovorio je da, s obzirom da nema podatak o tome koliko bi tužiteljica čekala da putem HZZO-a obavi svo liječenje koje je obavljala privatno, ne može odgovoriti na pitanje da li bi to čekanje utjecalo na opseg posljedica koje trpi.

22. Sud prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te njegovo usmeno očitovanje kao jasno, stručno i argumentirano, koje prigovorima tuženika i umješača nije dovedeno u sumnju. Po ocjeni ovog suda vještak je argumentirano otklonio prigovore istaknute na njegov nalaz i mišljenje. Naime, vještak je objasnio da je u pisanom nalazu omaškom spomenuo desni gležanj te da je u štetnom događaju ozlijeđena lijeva noga i lijevio gležanj. Također je objasnio da je uzeo u obzir i zdravstveno stanje tužiteljice neposredno prije samog štetnog događaja, ali da ono nije imalo nikakvog utjecaja na ozljedu zadobivenu u ovom štetnom događaju. Također je objasnio da je liječenje tužiteljice nakon ozljeda zadobivenih u ovom štetnom događaju bilo dugotrajno te da je njegovo mišljenje da tužiteljica svojim ponašanjem nije doprinijela pretrpljenoj šteti. Uostalom, tuženik i umješač nakon usmenog očitovanja vještaka nisu isticali daljnje prigovore na nalaz i mišljenje vještaka niti su predlagali izvođenje novog medicinskog vještačenje po drugom vještaku.

23. Stoga sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka te njegovog usmenog očitovanja nalazi utvrđenim:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom distalnog djela lijeve potkoljenice s pomakom i lom medijalnog maleola lijeve potkoljenice bez dislokacije

- da je nakon ozljeđivanja provedeno liječenje po traumatologu i fizijatru - operacijsko liječenje te fizikalna terapija

- da je nakon završenog liječenja zaostala ograničena i bolna pokretljivost lijevog gležnja i lijevog koljena u slabijem stupnju te da je zaostala oteklina, hipotrofija natkoljene i potkoljene muskulature lijeve noge te valgus deformacija lijevog gležnja i stopala

- da su svi troškovi liječenja odnose na postupke koji su bili potrebni tijekom liječenja i koji su se mogli obaviti u sustavu HZZO-a

-da je lijeva noga tužiteljice duža 2 cm od desne

- da tužiteljica svojim ponašanjem tijekom liječenja nije pridonijela posljedicama koje trpi

- da zdravstveno stanje tužiteljice neposredno prije samog štetnog događaja nije imalo nikakvog utjecaja na ozljedu zadobivenu u ovom štetnom događaju

- da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 1. listopada 2021.

- da medicinska dokumentacija koja se nalazi na listu 114 spisa pa nadalje nema utjecaja na ocjenu vještaka

- da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 13%

- da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja i koji je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan; da je tužiteljica trpjela takozvani sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 20 dana te slabijeg intenziteta u trajanju 40 dana

- da je tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju 4 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju 30 dana te manjeg intenziteta u trajanju od 90 dana

- da je je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila je potrebna u ukupnom opseg od 210 sati

24.1. Također treba reći da je tužiteljica uz podnesak od 4. ožujka 2022. dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju (povijest bolesti od 18. veljače 2022. i nalaz od 2. ožujka 2022.). Tuženik se usprotivio korištenju dokumentacije dostavljene u spis nakon zaljučenja prethodnog postupka. Prethodni postupak je zaljučen na ročištu održanom 19. siječnja 2022. Sukladno čl. 299. st. 2. ZPP stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Kako se radi o dokumentaciji nastaloj nakon zaključenja prethodnog postupka, zaključak je ovog suda da se radi o dokazu koji tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla dostaviti u spis prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dokumentaciji koja se mogla kao dokaz dostaviti u spis tijekom glavne rasprave. Dodatno tuženiku treba odgovoriti da je medicinski vještak naveo da ta dokumentacija ne utječe na njegovu ocjenu iz nalaza i mišljenja.

24.2. U odnosu na prigovor nedostatka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda koje je zadobila tužiteljica treba odgovoriti da bi iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazilo da uzročno posljedična veza postoji. No, uzročno posljedična veza se presumira, a na tuženik je teret dokaza suprotnog. On to ničim nije dokazao s obzirom da nije predložio izvođenje odgovarajućeg dokaza vještačenjem po vještaku sudske medicine.

25. Što se tiče naruženja tužiteljice, treba reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja s obzirom na ožiljke, deformaciju, šepanje i poštedu lijeve noge kod hoda. Sud je na ročištu održanom 29. studenog 2022. neposrednim opažanjem utvrdio da se na lijevoj nozi nalaze ožiljci koji odgovaraju onima prikazanim na fotografiji na listu 20 spisa. Uzimajući u obzir da je kod tužiteljice zaostala deformacija (hipotrofija natkoljene i potkoljene muskulature lijeve noge te valgus deformacija lijevog gležnja i stopala), da tužiteljica šepa i štedi lijevu nogu prilikom hoda kao i ožiljke koji se nalaze na njezinoj lijevoj nozi, sud nalazi utvrđenim da je kod tužiteljice zaostalo naruženje srednjeg stupnja vrlo uočljivo trećima.

26. Tužiteljica je prilikom iskaza bila vrlo emotivna te je povremeno zbog plakanja prekidala svoj iskaz. Iskazala je da je ožiljci kao ženu smetaju i da više zbog toga ne nosi haljinu. Iskazala je da više ne može normalno hodati i da više ne odlazi na putovanje na kojem treba hodati. Iskazala je da ima užasan strah od hodanja pogotovo ako se nema za što držati dok hoda, a dok se kreće čitavo vrijeme gleda u pod. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit jer životno logičan i uvjerljiv.

27. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

28. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Repubike Hrvatske izmijenjene 2020. godine te stopu inflacije koja je u međuvremenu nastupila. Po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u zatraženom iznosu od 12.015,99 eura.

29.2. Nije osnovan prigovor zastare istaknut u odnosu na povišen tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 22. studenog 2024. po osnovi neimovinske štete kojim je istaknula zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 5.910,74 eura (do tada je tražila isplatu iznosa od 6.105,25 eura po toj osnovi). Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Kako je do štetnog događaja došlo 6. rujna 2020., a tužba je podnesena 21. siječnja 2021., trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO nije protekao.

29.3. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP) pripadaju zatezne kamate na iznos neimovinske naknade štete koju je tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe (u iznosu od 6.105,25 eura) od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica traži isplatu kamata od podnošenja tužbe (21. siječnja 2021.). Ovdje treba dodati da tužiteljica ima pravo na isplatu kamata od podnošenja tužbe, neovisno o tome što je njezino zdravstveno stanje stabilizirano 1. listopada 2021., jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. Prema tome, osnovan je zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos od 6.105,25 eura od 21. siječnja 2021. do isplate pa je stoga odlučeno kao u dijelu toč. I izreke.

29.4. Što se pak tiče zahtjeva za naknadu neimovinske štete koji je po prvi put istaknut u podnesku od 22. studenog 2024. kada je tužba preinačena te je istaknut zahtjev po osnovi neimovinske štete za isplatu daljnjeg iznosa od ukupno 5.910,74 eura, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (22. studenog 2024.) do isplate, a ne već od podnošenja tužbe ovakvo pravno shvaćanje podudarno je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je o tijeku kamata na iznos od 5.910,74 eura odlučeno kao u dijelu toč. I i II izreke.

30.1. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 210 sati, koju su joj pružali ukućani (kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice koji je ovaj sud prihvatio kao istinit jer je logičan, životan i uvjerljiv). Sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura po satu, sukladno čl. 223. ZPP. Stoga tužiteljici po ovoj osnovi pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 1.050,00 eura.

30.2. Nije osnovan prigovor zastare istaknut u odnosu na povišen tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 22. studenog 2024. po osnovi tuđe pomoći i njege kojim je istaknula zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 452,75 eura (do tada je po toj osnovi tražila isplatu iznosa od 597,25 eura). Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. Kako je do štetnog događaja došlo 6. rujna 2020., a tužba je podnesena 21. siječnja 2021., trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO nije protekao.

30.3. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete i po osnovi tuđe pomoći i njege koji je tužiteljica tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe u iznosu od 597,25 eura od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica traži isplatu kamata od podnošenja tužbe (21. siječnja 2021.). Ovdje treba dodati da tužiteljica ima pravo na isplatu kamata od podnošenja tužbe, neovisno o tome što je njezino zdravstveno stanje stabilizirano 1. listopada 2021., jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022. Prema tome, osnovan je zahtjev tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos od 597,25 eura od 21. siječnja 2021. do isplate pa je stoga odlučeno kao u dijelu toč. I izreke.

30.4. Što se pak tiče zahtjeva za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege koji je po prvi put istaknut u podnesku od 22. studenog 2024. kada je tužba preinačena te je po toj osnovi istaknut zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od ukupno 452,75 eura, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (22. studenog 2024.) do isplate, a ne već od podnošenja tužbe (ovakvo pravno shvaćanje podudarno je sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev- 50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je o tijeku kamata na iznos od 452,75 eura odlučeno kao u dijelu toč. I i II izreke.

31.1. Što se pak tiče troškova liječenja treba reći da je čitanjem računa Poliklinike Medikol od 1. ožujka 2021. (list 61 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak individualnog fizioterapijskog programa vježbanja u iznosu od 33,18 eura; da je čitanjem računa Privatne prakse fizikalne terapije Branka Herceg od 5. ožujka 2021. (list 62 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak specijalističkog pregleda u iznosu od 39,82 eura; da je čitanjem računa Poliklinike Medikol od 19. travnja 2021. (list 84 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak individualnog fizioterapijskog programa vježbanja u iznosu od 73,00 eura; da je čitanjem računa Poliklinike Medikol od 7. lipnja 2021. (list 85 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak individualnog fizioterapijskog programa vježbanja u iznosu od 66,36 eura; da je čitanjem računa Poliklinike Medical Body Balance od 21. rujna 2021. (list 97 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak izmjere duljine nogu u iznosu 19,91 eura; da je čitanjem računa Poliklinike Medikol od 16. studenog 2021. (list 111 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak individualnog fizioterapijskog programa vježbanja u iznosu od 66,36 eura; da je čitanjem računa od 13. listopada 2021. (list 112 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak ručne limfne drenaže u ukupnom iznosu od 39,81 eura; da je čitanjem računa od 20. listopada 2021. (list 112 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak ručne limfne drenaže u ukupnom iznosu od 39,81 eura; da je čitanjem računa od 8. studenog 2021. (list 113 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak ručne limfne drenaže u ukupnom iznosu od 39,81 eura; da je čitanjem računa od 11. studenog 2021. (list 113 spisa) utvrđeno da je tužiteljica platila trošak ručne limfne drenaže u ukupnom iznosu od 39,81 eura; da je čitanjem računa od 22. rujna 2021. utvrđeno da je tužiteljica platila lijek Arcoxia po receptu u iznosu od 7,63 eura (dok je trošak u iznosu od 1,51 eura išao na teret HZZO-a). Zahtjev za naknadu svih navedenih troškova liječenja tužiteljica istaknula je do zaključenja prethodnog postupka.

31.2. Također, kao što je to naprijed obrazloženo, tužiteljica je podnesku od 16. veljače 2022. (nakon zaključenja prethodnog postupka) istaknula zahtjev za naknadu troškova liječenja u daljnjem iznosu od 15,27 eura. Sud je dopustio tu preinaku kako je to obrazloženo u toč. 6 obrazloženja. Čitanjem računa od 20. siječnja 2022. (list 122 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica platila lijek Arcoxia po receptu u iznosu od 7,63 eura (dok je trošak u iznosu od 1,51 eura išao na teret HZZO-a). Čitanjem računa od 9. veljače 2022. (list 123 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica platila lijek Arcoxia po receptu u iznosu od 7,63 eura (dok je trošak u iznosu od 1,51 eura išao na teret HZZO-a).

32.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se troškovi odnose na postupke koji su bili potrebni tijekom liječenja, ali da su se mogli obaviti u sustavu HZZO-a. U svom iskazu je naveo da nema podatak o tome koliko bi tužiteljica čekala da putem HZZO- a obavi svo liječenje koje je obavljala privatn pa da ne može odgovoriti na pitanje da li bi to čekanje utjecalo na opseg posljedica koje trpi. Nije osnovan prigovor tuženika i umješača da tužiteljica nema pravo na naknadu tih troškova zato što je medicinske postupke mogla obaviti putem HZZO-a. Po ocjeni ovog suda, tužiteljica nije dužna sebe izlagati dodatnom čekanju (a općepoznato je da se u sustavu zdravstvenog osiguranja duže čeka na pregled i potrebne tretmane, koji stav je izražen i u odluci Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-402/2022) i poteškoćama vezanim uz obavljanje potrebnih medicinskih tretmana preko sustava zdravstvenog osiguranja kako bi smanjila trošak tuženika. Pravo je svake osobe na pravodobnu i dostupnu zdravstvenu zaštitu i mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja (tako i Županijski sud u Rijeci u odluci Gž-672/2022). U ovakvoj situaciji, po ocjeni ovog suda, sasvim je legitimno da je ona te medicinske postupke učinila privatno.

32.2. Dodatno treba reći u odnosu na troškove lijeka Arcoxia koje je imala tužiteljica i koji su naprijed opisani, da se radi o lijeku koji je tužiteljici preporučen u medicinskoj dokumentaciji i da je dio troškova tog lijeka pao na teret HZZO-a. Dakle, radi se nadoplati koju je tužiteljica morala učiniti.

32.3. Nije osnovan prigovor zastare istaknut u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu tih troškova iz podneska od 16. veljače 2022. (kojim traži isplatu 15,27 eura). Naime, ti troškovi tužiteljici su nastali 20. siječnja 2022. i 9. veljače 2022. pa je odgovarajući zahtjev istaknut unutar trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 230. st. 1. ZOO. Dodatno se napominje da nije nastupila zastara ni u odnosu na druge troškove liječenja (isplatu kojih je tužiteljica tražila i ranije tijekom postupka). Naime, najstariji utuženi račun nastao je 1. ožujka 2021., a tužiteljica je zahtjev za isplatu istih stavila 9. travnja 2021., 16. srpnja 2021., 12. listopada 2021. i 19. siječnja 2022. Prema tome, trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO nije protekao.

32.4. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 480,76 eura sa zatraženim zateznim kamatama od 9. veljače 2022. kada je tužiteljica platila najkasniji račun (sve ostale račune tužiteljica je podmirila još i prije). Stoga je na temelju čl. 1093. st. 2. ZOO i čl. 1086. st. 1. ZOO odlučeno kao u toč. I izreke.

33. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjih 0,03 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2022. do isplate po osnovi troškova liječenja jer ta visina ne proizlazi iz dostavljenih računa. Naime, računi su izdani u tadašnjoj valuti – kunama. Do razlike od 0,03 eura došlo je zbog primjene materijalnog prava iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) prema kojem se da konverziju primjenjuje fiksni tečaj konverzije (1 euro = 7,53450 kuna) te sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona.

Tako se sukladno čl. 14. st. 1. tog Zakona novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97. Stavkom 2. istog članka propisano je da se preračunavanje iz stavka 1. ovoga članka izvršava se primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97, i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale. Stavkom 3. određeno je da se pri preračunavanju iz stavaka 1. i 2. istog članka sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 primjenjuje sljedeće matematičko pravilo zaokruživanja:

– ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena

– ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan.

Sud je svaki pojedini račun po tom pravilu za preračunavanje preračunao u eure, te je ukupan zbroj svih računa 480,76 eura (a ne 480,79 eura kako je to izračunala tužiteljica. Stoga je odlučeno kao u dijelu toč. II izreke presude.

34. O visini kamatne stope odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP (s obzirom da tužiteljica nije uspjela u parnici samo sa zahtjevom za isplatu 0,03 eura u vezi čega nisu nastali posebni troškovi). Stoga je tuženik dužan naknaditi tužiteljici troškove postupka u cijelosti. Nadalje, o troškovima tužiteljice odlučeno je na temelju čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje (s obzirom da je vrijednost predmeta spora tijekom postupka rasla: 6.702,50 eura do 8. travnja 2021., 6.775,50 eura do 15. srpnja 2021., 6.914,81 eura do 11. listopada 2021., 6.934,71 eura do 19. siječnja 2022., 7.168,03 eura do 21. studenog 2024., a od 22. studenog 2024. pa nadalje 13.546,78 eura) te priloženom troškovniku.

36. Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 26.02.2021., 11.06.2021., 13.08.2021., 12.10.2021., 29.10.2021., 16.02.2022., 04.03.2022., 30.11.2022., 23.04.2024. i 16.05.2024. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 0.04.2021., 16.07.2021., 07.12.2021. i 22.04.2022. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta održana 19.01.2022., 29.11.2022. i 08.05.2024. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 16.07.2025. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9/1), kao i trošak pristupa na uviđaj 14.11.2023. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7). Navedeno sveukupno iznosi 1400 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 3.500,00 eura. Priznat joj je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,73 eura i na presudu u daljnjem iznosu od 181,92 eura. Priznat joj je i trošak izlaska sudske komisije na uviđaj u iznosu od 50,20 eura te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 4.038,85 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

37. Tužiteljici kao nepotreban nije priznat trošak sastava podneska od 27.01.2021. jer je dokaz o plaćanju pristojbe mogla i trebala dostaviti već uz tužbu. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 07.07.2022. jer u istom traži odgodu ročišta, kao niti trošak podneska od 27.01.2023. jer u istom dostavlja sudu obavijest o novom punomoćniku pa se po ocjeni ovog suda ne radi o troškovima koje bi joj tuženik trebao naknaditi. nije joj priznat niti trošak sastava podnesaka od 22.12.2023. i 08.02.2024. jer u istima tužiteljica požuruje postupanje suda, a po ocjeni ovog suda ne radi o trošku iz čl. 155. st. 1. ZPP. Nije joj priznat niti trošak sastava podnesaka od 22.11.2024. i 21.03.2025. jer joj je sud već prethodno priznao trošak sastava četiri obrazložena podneska (Tbr. 8/1). Nije joj priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu jer se po mišljenju ovog suda ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

38. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je kunske iznose preračunao u eure uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Zagrebu 26. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.