REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4792/2020-39

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenlandesbank Kärnten–Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, iz Austrije,Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. lipnja 2025. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 26. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužitelj sa tužbenih zahtjevom koji glasi:

" I. Utvrđuje se da nikada nije sklopljen te da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o jednokratnom kreditu od 13.10.2009. sklopljen između Raiffeisenlandesbank Kärnten–Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, iz Austrije,Raiffeisenplatz 1, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se ništetnim sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretninama (Ugovor o hipotekama) solemniziran od javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba, EA Širla 13, dana 13.10.2009. br. OV- 7862/2009 sklopljen između Raiffeisenlandesbank Kärnten–Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, iz Austrije,Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, OIB: [osobni identifikacijski broj], PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao dužnika te EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao založnog dužnika/ solidarnog jamca.

III. Nalaže se brisanje založnog prava upisanog pod brojem Z-50688/09 za iznos od 100.000,00 eur u korist Raiffeisenlandesbank Kärnten–Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, iz Austrije,Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kao suvlasničkom dijelu: 107/1000 etažno vlasništvo (E-1), jednosobni stan (S-1) u podrumu koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom i blagovaonom, kupaonice, ukupne korisne površine 80/57 m[2] , zatvorenog prostora i pripadajućeg parkirnog mjesta (P-1) tlocrtne površine 11,50m2 na terenu te pripadajućeg predvrta S1 tlocrtne površine 43,88 m[2] (u etažnom elaboratu označeno crvenom bojom) koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica]- kuća, br. 63 [adresa] i dvorište ukupne površine 334 m[2] , što je tuženik dužan priznati i trpjeti brisanje navedenog založnog prava u zemljišnim knjigama."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak iznos od 9.031,95 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 26. kolovoza 2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je PA EA kao korisnik kredita te tužitelj kao založni dužnik i solidarni jamac dana 13.10.2009. sklopili sa tuženim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziran od javne bilježnice Sanje Barbarić dana 13.10.2009. pod brojem: Ov- 7862/09. U navedenom Sporazumom uvezani su specijalna punomoć od 06.10.2009., na hrvatskom jeziku, zatim broj registra ovjeren na njemačkom jeziku sa prijevodom na hrvatskom jeziku po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik prof. Lidije Žderović od 12.10.2009., a od 13.10.2009. ovjereni prijevod Ugovora o jednokratnom kreditu po ovlaštenom sudskom tumaču za njemački jezik prof. LA. Iz uvida u ovjereni prijevod registra izrađenom po sudskom tumaču ŠA, razvidno je da isti ne sadrži bitne elemente koje svaki ovjereni prijevod mora sadržavati da bi bio vjerodostojan, pa tako ne postoji izvornik specijalne punomoći na njemačkom jeziku, zbog čega je nemoguće utvrditi postoji li uopće takva punomoć te tko je izradio ovjereni prijevod specijalne punomoći, ne postoji naznaka da postoji drugi pečat preko kojega se nalazi potpis koji je nečitljiv i nema naznake datuma te broja pod kojim je prijevod sačinjen, a specijalna punomoć koja je uvezana u Sporazumu nije isprava podobna za pravni promet u Republici Hrvatskoj. Iz uvida u Abstattungskreditvertrag razvidno je kako se na istome nalazi pečat sa nazivom davatelja kredita, koji pečat sa nazivom davatelja kredita ne postoji na ovjerenom prijevodu te da se na istom nalazi pečat sa nazivom davatelja kredita preko kojeg su dva nečitljiva potpisa, koji pečat sa nazivom davatelja kredita ne postoji na ovjerenom prijevodu, a ujedno nedostaje i drugi potpis preko citiranog pečata, odnosno nedostaje konstatacija sudskog tumača da ti pečati postoje i što na istima piše, kao što nedostaje konstatacija da postoje dva nečitljiva potpisa preko pečata. Stalni sudski tumač za njemački jezik ŠA je izjavila da prijevod s njemačkog na hrvatski jezik, ovjere istinitosti potpisa MA i RA, oboje kao prokuristi nije ona izradila, a također i LA, stalni sudski tumač za njemački jezik, čiji žig stoji na zadnjoj stranici prijevoda Ugovora o jednokratnom kreditu, izjavila je da taj prijevod nije ona izradila. Za tužitelja je nesporno kako nije razvidno koje godine je sačinjen navedeni Aneks, ali se pretpostavlja da je sačinjen 2009. godine, u svakom slučaju morao je biti sačinjen prije nego je prijedlog predan na provedbu. Iz zemljišnih knjiga izvatka za predmetne nekretnine razvidno je kako je založno pravo upisano na temelju Sporazuma, a ne nikakvog Aneksa I. Sporazuma, stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka utvrdi da Ugovor o jednokratnom kreditu od 13.10.2009. nikada nije sklopljen te da ne proizvodi pravne učinke, te da se utvrdi ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na navedenim nekretninama.

2. Tuženik je dana 25. siječnja 2021.god. zaprimio tužbu tužitelja od 01. listopada 2020.god, te se ovim podneskom na istu očituje kako slijedi u nastavku. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te ih smatra u potpunosti neutemeljenima. Prije upuštanja u meritum predmeta, tuženik obavještava Sud kako je tužitelj podigao ovu tužbu iako je upravo on kao umješač i jedinstveni suparničar sudjelovao u sada pravomoćno okončanom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P-1478/2016 s istim tužbenim zahtjevom i u kojem su tužitelj TA i ovdje tužitelj pravomoćno izgubili spor na ništetnost ugovora o kreditu i sporazuma o osnivanju založnog prava. Osim toga, upravo ovdje tužitelj je kao umješač u navedenoj parnici nakon drugostupanjske odluke podnio prijedlog za dopuštenje revizije. Stoga tuženik opreza radi u odnosu na navedeno ističe prigovor res iudicate i dvostruke litispendencije. U svakom slučaju, nedvojben je intervencijski učinak citirane odluke na ovdje tužitelja, što znači da sva utvrđenja iz toga postupka vežu i ovdje tužitelja. Tužitelj tužbom zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu br. 21.081.948., sklopljenog dana 13. listopada 2009. godine u Klagenfurtu te Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (Ugovor o hipotekama) koje su sklopili tuženik kao vjerovnik, TA kao dužnik i ovdje tužitelj kao založni dužnik i koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba pod posl.br. OV-7862/2009, podredno utvrđenje da isti nisu nikada sklopljeni i da ne proizvode pravni učinak, kao i brisanje založnog prava. Tužitelj pri tome iznosi niz netočnih i neutemeljenih navoda isključivo tehničke prirode sklapanja ugovora od kojih niti jedan ne može biti razlog zbog kojih bi predmetne isprave bile ništetne ili ne bi proizvodile pravni učinak. Tako tužitelj u tužbi iznosi niz bespredmetnih prigovora, kao što je onaj o valjanosti punomoći za sklapanje predmetnih isprava pa između ostalog čak dovodi u pitanje postojanje same specijalne punomoći za sklapanje predmetnih isprava od strane tuženika. Koliko je ovaj prigovor promašen govori i činjenica da je kredit temeljem predmetnog Ugovora o kreditu isplaćen od strane tuženika, pa da je postojao bilo kakav prijepor oko toga postoji li punomoć, tuženik je isplatom kredita na račun tužitelja takvu punomoć samim time osnažio. U tom smislu, bilo kakve eventulane propuste (koji niti ne postoje) bi mogao isticati samo tuženik, a koji je kreditni posao nesporno odobrio i prihvatio. Nadalje, tužitelj u tužbi prigovara i ispravnosti prijevoda predmetnih isprava pa čak ide toliko daleko te izjavljuje kako prevoditeljice – sudski tumači koje su prevele predmetne isprave zapravo nisu nikada iste prevele, što ničime ne dokazuje osim što u prilog toj svojoj tvrdnji navodno dostavlja nekakvu mail korespondenciju s izjavama sudskih tumača koja ne prileži tužbi. Tužitelj u tužbi nadalje navodi „da je „založno pravo upisano na temelju nekog nepoznatog sporazuma i Aneksa od nekog nepoznatog datuma (02. listopada nepoznate godine) (list 27. Spisa), a ne na temelju ugovora od 13.10.2009.“ Iz ovog navoda tužitelja tuženiku uopće nije jasno što je njime isti želio reći pa se na isti ne može očitovati. Naime, iz zk izvatka je razvidno da je založno pravo upisano temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (ugovora o hipotekama) od 13. listopada 2009.god. Osim toga, tuženik ističe kako je ista primjedba tužitelja potpuno promašena iz razloga jer je postojala mogućnost podnošenja žalbe protiv Rješenja zemljišnoknjižnog suda kojim Rješenjem je dopušten upis založnog prava i koje je postalo pravomoćno. Međutim, unatoč takvoj mogućnosti, takva žalba nikada nije izjavljena. Isto tako i sam zemljišnoknjižni sud je izvršio provjeru formlane valjanosti akata prilikom upisa založnog prava. Tužba sadrži i druge bespredmetne primjedbe uglavnom tehničke prirode vezane uz sastavljanje dokumenata, tuženik međutim ističe kako su isti sastavni dio Sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava, dakle ovršne isprave koja je kao takva poslužila za upis založnog prava na nekretnini tužitelja na koji upis, kao što je već rečeno, nikada nije uložena žalba. Koliko je tužba tužitelja ozbiljna, najviše govori detalj da tužitelj sada između ostalog zahtjeva utvrđenje da Ugovor o kreditu i Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja nikada nisu sklopljeni i to tvrdi sada nakon 12 godina od sklapanja Ugovora o kreditu i isplate kredita koja je bila izvršena upravo na račun tužitelja sukladno molbi dužnika, pa tako da tužitelj ne samo da je bio založni dužnik, nego de facto i stvarni korisnik kredita Još jednom se ističe kako je gore navedeni Sporazum o osiguranju novčane tražbine ovršna isprava te solemniziran javnobilježnički akt potpisan između ostaloga i od samog tužitelja, slijedom čega je bilo kakvo osporavanje istoga ili njegovih priloga potpuno bespredmetno. Slijedom naprijed iznijetog, tuženik naslovljenom sudu predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovane, te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Na ročištu održanom 9. studenog 2021. punomoćnik tužitelja je povukao u cijelosti tužbeni zahtjev te ostaje kod podrednog tužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: e-mail korespodenciju, Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama (list 5- 9), preslika specijalne punomoći (list 12-13), preslika ovjerenog prijevoda iz njemačkog jezika (list 14), iskaz svjedoka ŠA, zapisnici s ročišta te priležeći podnesci.

5. Nesporno je među strankama da su GA kao korisnik kredita te tužitelj kao založni dužnik i solidarni jamac dana 13.10.2009. sklopili sa tuženim Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovdje tužitelja, a koji je solemniziran od javne bilježnice Sanje Barbarić dana 13.10.2009. broj: Ov-7862/09, sporno je da li Ugovor o jednokratnom kreditu od 13.10.2009. nije nikada sklopljen te da ne proizvodi pravne učinke, te da li je ništetan Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama ovdje tužitelja.

6. Iz iskaza svjedokinje ŠA proizlazi da nakon uvida u e-mail (list 30 spisa), navodi da je točno što je napisala u e-mailu, taj prijevod nije radila. Nakon uvida u specijalnu punomoć i ovjereni prijevod s njemačkog jezika (list 12-14) iskazuje na nije to radila, da je Agencija imala puno njezinih potpisa gdje je radila prijevode, ali da ovo nema veze sa njom. Navodi da je to njezina greška jer je bianco papire sa njezinim pečatom i potpisom slala Agenciji u Austriju. Navodi da je utvrdila da nije to njezin prijevod jer je provjerila u svojoj arhivi.

7. Za sud je nesporno da je kredit temeljem predmetnog Ugovora isplaćen od strane tuženika, da je ovdje tužitelj sačinio založno pravo sa tuženikom. Uvidom u z.k. izvadak razvidno je da je založno pravo upisano temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 13.10.2009. Sporazum o osiguranju novčane tražbine je ovršna isprava te je solemniziran javnobilježnički akt potpisan i uostalom i od strane tužitelja.

8. Sud je mišljenja da je kada bi se utvrdilo nevaljanost punomoći za sklapanje predmetnih isprava, specijalne punomoći, isplatom kredita na račun tužitelja je takva punomoć osnažila ugovor kao i pristanak ovdje tužitelja za zasnivanje sporazuma o osiguranju novčane tražbine, zasnivanje založnog prava na nekretninama, tužitelj je na to pristao te založno pravo nije upisano na temelju nekog nepoznatog sporazuma i nekog nepoznatog aneksa, založno pravo je upisano na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanja založnog prava od 13.10.2009. te stoga sud utvrđuje da niti jedan od navedenih razloga ne bi dovodilo u pitanje predmetne isprave da bi bile ništetne ili ne bi proizvodile pravni učinak te ne postoje razlozi a prema odredbi čl. 322. ZOO-a gdje navedeni ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilni propisi ili moralu društva a cilj povrijeđenog pravila ne upućuje u neku drugu pravnu posljedicu, stoga je valjalo odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim.

9. Sud je odbio tužitelja s prijedlogom za saslušanjem svjedokinje LA iz razloga koje je naveo u toč. 7. obrazloženja

10. Sud je dosudio parnični trošak tuženiku temeljem čl. 154 st. 1. ZPP-a u iznosu od 9031,95 eur, a koji se odnosi na: odgovor na tužbu 750 bodova, ročište 09.11.2021. 375 bodova, ročište 18.01.2022. 750 bodova, ročište 17.05.2022. 750 bodova, podnesak 02.08.2022. 50 bodova, ročište 13.10.2022. 187,50 bodova, ročište 13.09.2023. 187,50 bodova, ročište 10.03.2025. 187,50 bodova, ročište 12.06.2025. 750 bodova, a koji se odnosi na rad odvjetnika po odvjetničkoj tarifi iznos 7225,00 eur, PDV 1806,25 eur.

U Zagrebu, 26. kolovoza 2025.

Sudac:

Saša Bušić

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika