REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-691/21-67
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nataši Marahovec Kantarević, u pravnoj stvari tužiteljice MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Teuta Palčić, odvjetnica u Zagrebu, protiv I tuženice NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženika ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Vukoja-Trošić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i nejavne rasprave 26. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, I tuženice osobno i punomoćnika II tuženika, istoga dana
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužiteljica MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime bračne stečevine, suvlasnica u ½ dijela nekretnina, i to:
- suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-122), dvoipolsobnog stana broj 11 u prizemlju koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, 2 lođe, ukupne korisne površine od 69.06 m2, [adresa], koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi STAMBENA ZGRADA BR. 8, 10 i 12, KORČULANSKA ULICA, ukupne površine 1367 m2, etaža 122, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
- suvlasničkog dijela od 16,068/10000 ( E-200), lokal L21 u prizemlju površine 12,18 m2, sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa] i [adresa] i park, površine 1597 čhv-a, tj. 5745 m2 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II Utvrđuje se da je tužiteljica MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u ½ dijela pokretnina, i to osobnog vozila M1, DACIA SANDERO 1,4 AMBIENCE, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije].
III Odbija se dio tužbenog zahtjeva u dijelu kojim su I i II tuženici dužni u 1/2 dijela trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na nekretninama opisanima u točki I izreke presude, kao i u dijelu kojim se nalaže II tuženiku UZ isplatiti tužiteljici novčanu vrijednost u ½ dijela prodanog vozila opisanom u točki II izreke presude u iznosu od 3.000,00 EUR na dan presuđenja, u roku od 15 dana.
IV Nalaže se II tuženiku UZ nadoknaditi tužiteljici MZ troškove parničnog postupka u iznosu od 14.712,50 EUR sa zateznim kamatama tekućima od 26. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari sukladno točki II. petita tužbenog zahtjeva iz podneska od 31. siječnja 2025., dopunjenog na današnjem ročištu, u odnosu na isplatu novčane vrijednosti predmetnog motornog vozila.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da je s pokojnim suprugom ZZ bila u braku i bračnoj zajednici sve do njegove smrti. Navodi da je pokojni ZZ upisan kao samovlasnik na nekretninama, i to: suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-122), dvoipolsobni stan broj 11 u prizemlju koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, 2 lođe, ukupne korisne površine od 69.06 m2, [adresa], koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada br. 8, 10 i 12, [adresa], ukupne površine 1367 m2, etaža 122, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te suvlasnički udio 16,068/10000 (E-200), lokal L21 u prizemlju površine 12,18 m2, sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa] i [adresa] i park, površine 1597 čhv-a tj. 745 m2 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu, jer su stečene radom za vrijeme trajanja braka i bračne zajednice tužiteljice i pokojnog supruga, dok navedeni stan tužiteljica još uvijek otplaćuje. Nadalje navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli i pokretninu, odnosno osobni automobil marke Dacia Sandero, a koji je II tuženik sakrio i tužiteljica ne zna gdje se isti nalazi, odnosno tijekom postupka navodi da je II tuženik vozilo otuđio i prodao nepoznatoj osobi zbog čega se protiv istoga vodi kazneni postupak. Navodi da odredbe Zakona o nasljeđivanju ne sprečavaju tužiteljicu da podigne tužbu radi utvrđenja bračne stečevine te da ima pravni interes tražiti utvrđenje da je ½ dijela imovine stečena zajedničkim radom bračnih drugova tijekom braka i trajanja bračne zajednice i kao takva predstavlja bračnu stečevinu u pola dijela te je ostavitelj mogao raspolagati oporukom samo u ½ dijela, čime će i nužni dio kojeg bi eventualno tuženici mogli potraživati u ostavinskom postupku biti manji od onoga što bi mogli potraživati na cijeloj imovini te stoga ima opravdani pravni interes predmetnu tužbu podnijeti prije završetka ostavinskog postupka koja je upravljena protiv svih zakonskih nasljednika. Slijedom navedenoga, predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 31. siječnja 2025. i na ročištu 13. veljače 2025. i donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužiteljica, na ime bračne stečevine, suvlasnica u ½ dijela nekretnina, i to suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-122), dvoipolsobnog stana broj 11 u prizemlju koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, 2 lođe, ukupne korisne površine od 69.06 m2, [adresa], koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica] u naravi stambena zgrada br. 8, 10 i 12, [adresa], ukupne površine 1367 m2, etaža 122, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i suvlasničkog dijela od 16,068/10000 (E-200), lokal L21 u prizemlju površine 12,18 m2, sagrađen na zkč. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada u [adresa] i [adresa] i park, površine 1597 čhv-a tj. 5745 m2 upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te su I i II tuženici dužni u ½ dijela trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na navedenim nekretninama, kao i da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela pokretnina, i to osobnog vozila M1, DACIA SANDERO 1,4 AMBIENCE, godina proizvodnje 2010.g., broj šasije [broj šasije], te se nalaže II tuženiku UZ isplatiti tužiteljici novčanu vrijednost u ½ dijela prodanog vozila, tj. iznos od 3.000,00 EUR na dan presuđenja, u roku od 15 dana. Potražuje od II tuženika ČZ (specifcirano podneskom od 31. siječnja 2025.) troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude do isplate.
2. I tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti se slaže sa činjeničnim navodima u tužbi i tužbenim zahtjevom, kako u odnosu na suvlasništvo na nekretnini, tako i u odnosu na suvlasništvo osobnog vozila.
3. II tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da predmetna imovina predstavlja vlastitu imovinu, a ne bračnu stečevinu, i ostavinsku masu iza pokojnog oca tuženika i supruga tužiteljice, pokojnog ZZ, a u odnosu na kojeg se vodi i u tijeku je ostavinski postupak kod javnog bilježnika Ive Dujmović iz Zagreba pod poslovnim brojem O-3881/2021, u kojem ostavinskom postupku tužiteljica nije postupila sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju, za slučaj da ista smatra da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ZZ, slijedom čega je predmetna tužba preuranjena. Navodi da se protiv tužiteljice kod ovog suda vodi postupak lišenja poslovne sposobnosti pod poslovnim brojem R1 Ob-911/21 te stoga predlaže sudu odrediti prekid ovog postupka po pravomoćnog okončanja navedenog izvanparničnog postupka, a s obzirom na upitnu raspravnu sposobnost tužiteljice. Tijekom postupka navodi da je pokojni ZZ na ime nasljedstva iza svojih roditelja naslijedio imovinu veće vrijednosti iz kojeg razloga predmetna imovina ne predstavlja bračnu stečevinu na način i u utuženom omjeru, jer potječe od vlastite imovine pokojnoga te je doprinos pokojnog supruga tužiteljice u stjecanju predmetne imovine znatni veći od doprinosa tužiteljice. Čini nespornim da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja braka tužiteljice i pokojnog supruga i da je isti kupljen na kredit, dok su poslovni prostor i osobno vozilo kupljeni bez kredita, slijedom čega su kupljeni vlastitim sredstvima pokojnoga. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer da nasljednici iza pokojnog ZZ nisu utvrđeni rješenjem o nasljeđivanju, niti je u ostavinskom postupku donijeto rješenje o upućivanju na parnicu te da je stoga tužba preuranjena. Osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na predmetno osobno vozilo. Slijedom navedenoga, predlaže sudu odbaciti, odnosno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.
4. Tužiteljica u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi, a vezano za predmetno osobno vozilo, predlaže sudu utvrditi da je tužiteljica suvlasnica istoga u ½ dijela, dok tijekom postupka podneskom od 31. siječnja 2025. i na ročištu 13. veljače 2025. nakon zaključenja prethodnog postupka, a s obzirom da je II tuženik ČZ koji je bio u posjedu predmetnog osobnog vozila isti otuđio trećoj osobi 14. srpnja 2021., u navedenom dijelu preinačuje tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu utvrditi da je tužiteljica suvlasnica osobnog vozila u ½ dijela uz nalog II tuženiku isplatiti tužiteljici novčanu vrijednost u ½ dijela prodanog vozila, odnosno iznos od 3.000,00 EUR na dan presuđenja, u roku od 15 dana. Preinaci tužbenog zahtjeva II tuženik se usprotivio.
5. S obzirom da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, jer je o otuđenju predmetnog osobnog vozila nedvojbeno saznala tek po uvidu u pribavljeno uvjerenje o vlasništvu vozila Centra za vozila Hrvatske d.d. od 16. siječnja 2025. (pribavu navedenog dokaznog prijedloga po službenoj dužnosti tužiteljica je predložila još u tužbi), sud je dopustio preinaku tužbe, jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama primjenom odredbe čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) i odlučio kao u izreci rješenja.
6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u vjenčani list (list 4), Ugovor o kupoprodaji stana od 26.7.1996. (list 5-8), izračun cijene stana obročnom otplatom od 24.7.1996. (list 9), potvrdu Republike Hrvatske, Ministarstva obrane od 24.7.1996. (list 10), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], oba k. o. [katastarska općina] (list 11-14), zapisnike javnog bilježnika poslovni broj O-3881/21 (list 27-28, 155), ispis iz e-predmeta R1 Ob-911/21 (list 29-30), tužbu radi smetanja posjeda (list 33-36), zapisnik Općinskog suda u Zlataru, Prekršajni odjel poslovni broj Pp-2032/21 od 9.11.2021. (list 37-42), Ugovor o prodaji br. 455/94 od 24.11.1994. (list 46-52), Tabularnu ispravu br. 19/99 od 22.3.1999. (list 53-54), račun i otpremnicu br. NV-219/2010 od 16.6.2010. (list 55-56), uplatnice (list 57-89), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19.9.2011. (list 96-99), potvrdu o isplaćenoj mirovini i mirovinskim primanjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27.1.2022. (list 100), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8.7.2022. s prilozima (list 109-117), ovjereni prijevod Ugovora od 11.1.1992. (list 128-132, 136-140), internet ispis za trgovačko društvo Color-blic d.o.o. (list 142), rješenje ovog suda poslovni broj O-3881/21-27 od 3.5.2022. (list 156), nalaz i mišljenje iz spisa ovog suda poslovni broj R1 Ob-911/21 (list 157-158), ovjereni prijevod Ugovora od 25.6.1998. (list 166-169), dopis Republike Hrvatske, Ministarstva obrane od 24.7.2024. (list 198), rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-97/24-2 od 24.4.2024. (list 204-207), uvjerenje o vlasništvu vozila Centra za vozila Hrvatske d.d. od 16.1.2025. (list 219), saslušao je stranke (list 159-163, 201), te svjedoke JZ, MZR (list 183-186) i ĆZ (list 233-235).
7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela na nekretninama, i to stan broj 11 na adresi [adresa] i lokal L21 u prizemlju na adresi [adresa] i [adresa], te zahtjev za trpljenje upisa prava suvlasništva tužiteljice u ½ dijela u zemljišne knjige na navedenim nekretninama, kao i utvrđenje prava suvlasništva u ½ dijela pokretnine, i to osobno vozilo M1, Dacia Sandero 1,4 Ambience uz nalog II tuženiku UZ isplatiti tužiteljici iznos od 3.000,00 EUR na ime ½ dijela novčane vrijednosti prodanog vozila, a koja imovina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ZZ.
9. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i pokojni ZZ sklopili brak 6. veljače 1965., a koji je brak prestao smrću bračnog druga, pokojnog ZZ, dana 20. travnja 2021., te da se iza pokojnog ZZ vodi ostavinski postupak kod javnog bilježnika Ive Dujmović iz Zagreba pod poslovnim brojem O-38881/21, u kojem postupku nije donijeto rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog, a koji je postupak prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj O-3881/21-27 od 3. svibnja 2022. do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Nadalje je nesporno da su tijekom trajanja braka tužiteljice i pokojnog ZZ kupljene predmetne nekretnine, i to predmetni stan na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. srpnja 1996. i putem kredita, a predmetni poslovni prostor na temelju kupoprodajnog ugovora od 24. studenoga 1994., čiji je potpisnik u svojstvu kupca bio isključivo pokojni ZZ te koji je i upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik predmetnih nekretnina, kao i predmetno motorno vozilo u lipnju 2010., po kupcu pokojnom ZZ, upisanom u javnoj evidenciji kao vlasnikom predmetnog motornog vozila do 14. srpnja 2021., od kojeg datuma je kao vlasnik istoga upisana treća osoba te da niti jedna od stranaka nije u posjedu istoga. Također, nije sporno da je pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1 Ob-911/21 vođen postupak lišenja poslovne sposobnosti ovdje tužiteljice, a koji je okončan pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-911/21-38 od 7. veljače 2024. kojim je odbijen prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti ovdje tužiteljice, slijedom čega je postao bespredmetan prijedlog II tuženika za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem R1 Ob-911/21, s time da na navedenom prijedlogu II tuženik nije niti ustrajao do zaključenja glavne rasprave.
10. Sporan je prigovor promašene pasivne legitimacija I i II tuženika, da li predmetna imovina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ZZ, svaki u ½ dijela, ili vlastitu imovinu pokojnog, kao i doprinos tužiteljice i pokojnog u stjecanju predmetne imovine. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u odnosu na predmetno motorno vozilo.
11. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po II tuženiku UZ valja navesti da među strankama nije sporno da su stranke ovog postupka u ostavinskom postupku iza pokojnog ZZ pozvane na nasljedstvo kao jedini zakonski nasljednici, odnosno tužiteljica kao supruga ostavitelja, a I i II tuženici kao djeca ostavitelja, kako je to sud i utvrdio uvidom u dokumentaciju iz ostavinskog spisa koja prileži ovom spisu. Za procesnu legitimaciju I i II tuženika nije odlučna činjenica da u ostavinskom postupku nije donijeto rješenje o nasljeđivanju, jer odgovornost nasljednika za dugove nastaje po sili zakona čim su primili nasljedstvo, bez obzira na koji je način primanje nasljedstva bili manifestirano (pozitivnom nasljedničkom izjavom, raspolaganjem ostavinom ili neizjašnjavanjem do završetka ostavinske rasprave), a iz ostavinskog spisa ne proizlazi da bi se ovdje I i II tuženici odrekli nasljedstva, niti navedeno II tuženik tvrdi tijekom postupka. I i II tuženici jedinstveni su i nužni suparničari koje je tužiteljica osnovano obuhvatila tužbom kao tuženike na pasivnoj strani, s time da donošenje rješenja o upućivanju u parnicu u ostavinskom postupku ne predstavlja procesnu pretpostavku za vođenje postupka utvrđenja bračne stečevine tužiteljice i pokojnog ZZ, jer se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona sukladno odredbama Obiteljskog zakona, slijedom čega predmetna tužba nije preuranjena. Stoga, sud odbija kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po II tuženiku.
12. Prema odredbi čl. 551. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 75/14, 5/15 – dalje ObZ) danom stupanja na snagu toga Zakona ne mijenjaju se prava i dužnosti stečena prema prijašnjim propisima.
13. U razdoblju stjecanja predmetnih nekretnina (1994. i 1996.) imaju se primijeniti zakonske odredbe o stjecanju imovine u braku, i to. odredbe čl. 276. do 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine, broj 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje ZBPO) prema kojoj imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, te svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine, a suvlasnički dio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, te u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine), dok se u razdoblju stjecanja predmetnog motornog vozila imaju primijeniti odredbe čl. 247. do 251. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 – dalje ObZ) prema kojoj bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu, bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, na bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe stvarnog i obveznog prava, ako tim zakonom nije drukčije određeno, imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice nasljeđivanjem, darovanjem i sl.
14. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana od 26. srpnja 1996. sud je utvrdio da je pokojni ZZ isti sklopio s prodavateljem Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane za kupnju predmetnog stana za kupoprodajnu cijenu od 93.532,62 kn obročnom otplatom koja ukupno iznosi 104.059,20 kn, na način da u roku 8 dana od sklapanja ugovora uplati iznos od 2.8054,98 kn, a preostalih 33 mjesečnih obroka do 15-og u mjesecu, počevši od 24. srpnja 1996., u mjesečnim obrocima od 309,70 kn, uz upis založnog prava za korist prodavatelja za iznos obročne otplate od 104.059,20 kn u zemljišnoj knjizi.
15. Uvidom u izračun cijene stana obročnom otplatom od 24. srpnja 1996. sud je utvrdio da su sadržani podaci o kupcu, predmetnom stanu i cijeni, kao i način plaćanja na način da učešće iznosi 2.805,98 kn, dok se preostali iznos otplate s popustom od 90.726,64 kn plaća u 336 mjesečnih obroka na razdoblje od 28 godina u mjesečnim iznosima od 309,70 kn. Ujedno je sud utvrdio da je kao broj osoba u stanu navedeno 4 osobe.
16. Uvidom u potvrdu Republike Hrvatske, Ministarstva obrane od 24. srpnja 1996. sud je utvrdio da je nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu bio pokojni ZZ.
17. Uvidom u uplatnice sud je utvrdio da su ugovorene mjesečne rate za predmetni stan uredno otplaćivane u razdoblju od sklapanja ugovora do prosinca 2021. (tužiteljica dostavlja uplatnice uz svoj podnesak od 26. siječnja 2022.), dakle, i nakon smrti ostavitelja, s time da je predmetni stan još uvijek u otplati.
18. Uvidom u dopis Ministarstva obrane od 24. srpnja 2024. sud je utvrdio da tužiteljica nije dala suglasnost za samostalnu kupnju predmetnog stana suprugu ZZ koji je isti otkupio od Republike Hrvatske, Ministarstva obrane kao prodavatelja ugovorom o kupoprodaji stana od 24. srpnja 1996., a s obzirom da prodavatelj takvu suglasnost nije zatražio od tužiteljice, jer je u vrijeme sklapanja ugovora na snazi bila odredba čl. 50.a st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj 58/95) kojom je bilo propisano da se na otkup državnih stanova ne primjenjuje odredba čl. 6. toga Zakona, a koja je odredba čl. 50.a st. 2. navedenog Zakona ukinuta kao neustavna odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-697/1995 od 29. siječnja 1997., nakon čega je postupano sukladno odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, odnosno ako su stanarsko pravo imali supružnici tražena je suglasnost supružnika za kupnju stana.
19. Uvidom u Ugovor o prodaji br. 455/94 od 24. studenoga 1994. sud je utvrdio da je pokojni ZZ isti sklopio s prodavateljem Tehnika d.d. za kupnju predmetnog poslovnog prostora po "Roh-bau" sistemu, za kupoprodajnu cijenu prema odobrenom popustu od 114.004,80 kn, najkasnije do 3. prosinca 1994., da je prodavatelj dužan predati poslovni prostor kupcu na korištenje odmah po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene i poreza na promet na nekretnina, da je porez na promet nekretnina u iznosu od 5.700,24 kn plaćen 9. prosinca 1994.
20. Uvidom u Tabularnu ispravu br. 19/99 od 22. ožujka 1999. sud je utvrdio da prodavatelj Tehnika d.d. dozvoljava kupcu ZZ prijenos prava vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru, u skladu s potvrđenim elaboratom "Plan posebnih dijelova stambeno-poslovne zgrade Sigečica KS II", predan na provedbu u zemljišne knjige 7. ožujka 1997.
21. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19.9.2011., potvrdu o isplaćenoj mirovini i mirovinskim primanjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 27. siječnja 2022. i dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 8. srpnja 2022. s prilozima sud je u odnosu na tužiteljicu utvrdio da je bila u radnom odnosu od 1. listopada 1969. do 31. kolovoza 2011. kod poslodavca Osnovna škola Dobriše Cesarića, a od 1. rujna 2011. tužiteljica je korisnica starosne mirovine sa ostvarenih 47 godina mirovinskog staža, dok je u odnosu na pokojnog ZZ utvrdio da je istome rješenjem Zavoda za socijalno osiguranje vojnih osiguranika u Republici Srbiji od 18. siječnja 1992. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu, počevši od 1. siječnja 1992., te da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne raspolaže podacima vezanim za isplatu plaće i staž osiguranja pokojnog. U odnosu na primanja tužiteljice sud je utvrdio da je ista ostvarivala redovita mjesečna primanja u razdoblju od 1976. nadalje za vrijeme trajanja redovitog zaposlenja, dok podataka o redovitosti primanja za pokojnog ZZ do ostvarenja prava na mirovinu u spisu nema. Što se tiče visine primanja tužiteljice i pokojnog ZZ, uzimajući u obzir razdoblje od 1. siječnja 1992. (prethodno razdoblje nije moguće usporediti zbog nedostatka podataka za oboje) nadalje do smrti pokojnog, sud je utvrdio da je kroz cijelo navedeno razdoblje tužiteljica ostvarila znatno veća primanja (kako po osnovu redovitih primanja, tako i s osnove mirovine) od pokojnog (izuzev 1993. kada je razlika manja, ali je primanje tužiteljice i dalje veće, dok za 2011. zbog nedostatka podataka redovitih primanja za cijelu godinu za tužiteljicu, primanja s osnove mirovine za razdoblje od 1.9.2011. -31.12.2011. iznose 15.049,32 kn, usporedba nije moguća za cijelu godinu, s time da su primanja s osnove mirovine pokojnog tijekom 2011. iznosila ukupno 32.608,92 kn).
22. Uvidom u internet ispis za trgovačko društvo Color-blic d.o.o. sud je utvrdio da je pokojni ZZ bio vlasnikom navedenog društva, osnovano 7. prosinca 1994., djelatnost društva – fotografska djelatnost, a čiji je direktor društva ovdje I tuženica.
23. Uvidom u račun i otpremnicu br. NV-219/2010 od 16. lipnja 2010. sud je utvrdio da je predmetno motorno vozilo kupljeno za iznos od 66.300,00 kn po kupcu pokojnom ZZ, gotovinskim plaćanjem 16. lipnja 2010.
24. Uvidom u ovjereni prijevod Ugovora od 11. siječnja 1992. sud je utvrdio da je sklopljen u Skopju, istoga dana, između ŠZ (bračni drug ĐZ), PZ (bračni drug ŠZ), EZ (sin ŠZ i PZ te brat ZZ, SZ i DZ) i SZ (sin ŠZ i PZ te brat ZZ, EZ i DZ) s jedne strane, te ZZ (sin ŠZ i PZ te brat EZ, SZ i DZ) i DZ (kćer ŠZ i ĐZ te sestra ZZ, EZ i SZ) s druge strane, u svrhu raspodjele imovine roditelja prema djeci na temelju sklopljenog Ugovora o predživotnoj diobi na način da CZ i SZ preuzimaju obvezu ZZ (i DZ) predati novčana sredstva koja prema Ugovoru o predživotnoj dobi imovine njihovi roditelj dodjeljuju istima, i to na način da se CZ obvezao bratu ZZ predati iznos od 12.500 DEM, od kojih 5.000 DEM predaje na dan sklapanja ugovora i koji iznos ZZ prima, a da mu ostatak iznosa od 7.500 DEM preda najkasnije do 30. lipnja 1992., dok se SZ obvezuje bratu ZZ predati iznos od 12.500 DEM u roku jedne godine od sklapanja ugovora, odnosno najkasnije do 14. siječnja 1993. Navedeni ugovor potpisan je po ugovornim stranama.
25. Uvidom u ovjereni prijevod Ugovora od 25. lipnja 1998. sud je utvrdio da je sklopljen u Skopju, istoga dana, između ŠZ, BZ, ZZ, SZ i EZ, da je želja roditelja ŠZ i BZ da su kuća koja je njihovo vlasništvo podijeli na pet jednakih dijela, jedan dio za njih, a ostali dio djeci, dok je dogovor djece da se ZZ i RZ odriču svojih petina u korist ŽZ i EZ, a da zauzvrat ZZ dobije 12.500 DEM od EZ i 12,500 DEM od ŽZ, te da je do 23. lipnja 1998. stanje sa isplatom sljedeće: CZ je dio od 12.500 DEM isplatio ZZ u cijelosti te je time obveza u cijelosti izvršena, dok je SZ isplatio ZZ 4.500 DEM, a ostalih 8.000 DEM isplatiti će do rješavanja ostavinskog postupka ili prije ako bude objektivnih uvjeta, odnosno do legalizacije gornjeg kata. Navedeni ugovor potpisan je po ugovornim stranama.
26. Uvidom u tužbu radi smetanja posjeda sud je utvrdio da je podnijeta po ovdje tužiteljici protiv tamo I tuženika GZ i tamo II tuženika UZ, radi smetanja posjeda stana koji je predmetom ovog postupka, dok je uvidom u zapisnik Općinskog suda u Zlataru, Prekršajni odjel poslovni broj Pp- 2032/21 od 9. studenoga 2021 sud utvrdio da se protiv okrivljenika ČZ, ovdje II tuženika, vodi prekršajni postupak zbog prekršaja iz odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a u kojem je postupka oštećenica ovdje tužiteljica. Stranke tijekom postupka ne tvrde, niti dokazuju da bi navedeni postupci bili pravomoćno okončani.
27. Nadalje, u svrhu utvrđenja spornih odlučnih činjenica u ovom postupku sud je saslušao stranke i po strankama predložene svjedoke.
28. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da je sa pokojnim suprugom ZZ bila u braku od 6. veljače 1965. do njegove smrti 2021. Prvih pet godina živjeli su kod roditelja tužiteljice u Zlataru, zatim u stanu u [adresa] u [adresa], koji je pokojni suprug dobio preko JNA, a od 1978. u stanu u [adresa], gdje tužiteljica i danas živi, koji je pokojni ponovno dobio preko JNA. Predmetni stan kupljen je u srpnju 1996. putem kredita na 28 godina, koji tužiteljica i dalje otplaćuje sama, zajedno s pričuvom i režijama. Stan je glasio na pokojnog supruga, jer tada nije smatrala potrebnim da bude i ona navedena. U lipnju 2021., dok je bila u bolnici, sin je bez njezina znanja iznajmio stan podstanarima na dva mjeseca, od čega ona nije dobila nikakvu naknadu. Tužiteljica i pokojni suprug su u studenom 1994. kupili poslovni prostor (12 m², roh bau) za 114.000 kn gotovinom od firme Tehnika, novcem iz zajedničke ušteđevine. 2010. kupljen je automobil za 66.000 kn gotovinom iz zajedničke ušteđevine, ali je glasio na pokojnog supruga, s time da su oboje isti vozili. Tužiteljica je uplatila novac za kupovinu automobila, ali ne zna sa čijeg računa su sve dizali, jer su pokojni suprug i tužiteljica imali zajednički račun, odnosno zajedničku ušteđevinu. Tijekom boravka tužiteljice u bolnici 2021., sin je otuđio automobil i sef iz stana (s oporukama, dokumentacijom i ušteđevinom). Auto nikada nije vraćen, niti je tužiteljica dobila novac. Što se tiče prihoda, tužiteljica je radila 47 godina, s prosječnom zadnjom plaćom oko 7.000 kn prije umirovljenja 2011. Uz redovan posao bila je aktivna u sindikatu i dobivala naknadu. Pokojni suprug je otišao u mirovinu 1992., s mirovinom oko 3.000 kn. Između 1992. i 1993. nije primao naknadu pa je radio povremene poslove. Također je imao ugovor s braćom i roditeljima (1992. –1998.) po kojem je dobio 25.000 DEM, isplaćivanih sukcesivno sve do 30. lipnja 1998., a tužiteljici nije poznato da li je iznos u cijelosti isplaćen. Taj je novac pokojni suprug uglavnom trošio na potrebe djece, uključujući plaćanje sinovih sudskih troškova zbog kaznenih postupaka. Tužiteljica navodi i da su 1993. pokojni suprug i sin zajedno otvorili kafić u Dugavama, ali je ubrzo zatvoren nakon incidenta u kojem je sin pucao. Po njezinu saznanju, pokojni suprug i sin prodali su kafić, podijelili novce, te je suprug kupio predmetni lokal. Sve nekretnine i imovina bile su upisane na supruga, jer je među njima postojalo međusobno povjerenje.
29. Iz iskaza I tuženice NZ u bitnome proizlazi da u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev, da je sva imovina koja je predmet ovog spora zajednička imovina roditelja. Predmetni stan je kupljen 1996. od MORH-a za iznos od oko 104.000,00 kn, na kredit na 28 godina, to je bila skuplja opcija, ali s obzirom da nisu imali gotovine roditelji su digli kredit i na taj način kupili stan. Taj kredit i dalje otplaćuje majka. Predmetni lokal u [adresa] kupljen je od novaca koje je tata dobio od lokala u Dugavama koji je ranije kupio sa II-tuženikom, a taj lokal je uređivao otac. Lokal u Dugavama otac je kupio od ušteđevine, a ne zna koliko je koštao taj lokal. Poznat joj je sporazum oca sa svojom braćom, zna da novac nije dobio odjednom, već ga je dobivao kako je to moguće, kako ga oni isplaćuju. Ne sjeća se do kada je taj novac isplaćivan ocu. Uzela je neplaćeno u školi gdje radi kao bi vodila firmu Color blic koju je do smrti vodio otac i u tom lokalu se nalazi upravo ta firma. Ostvaruje honorar jer obavlja neke poslove za tu firmu. Poznato joj je da su roditelji platili bratu odvjetnika, te koliko zna to je koštalo oko par tisuća DEM, to je bilo oko 1992./1993.
30. Iz iskaza II tuženika ČZ u bitnome proizlazi da je sa pokojnim ocem 1988. otvorio foto studio Oskar, registriran kao kućnu djelatnost, koju su obavljali uz svoje redovne poslove. Posao je dobro poslovao pa su zajedno kupili prvi lokal, koji su kasnije prodali i kupili novi, a potom još jedan. Otac je tim prihodima uređivao i predmetni stan. Predmetni stan kupljen je 1996. preko MORH-a, prema pravilniku o kvadraturi obiteljske veličine. Cijena stana bila je 104.000 kn i otplaćivala se u ratama MORH-u. Nakon smrti pokojnog oca kontaktirao je MORH radi podmirenja duga, ali majka i sestra nisu pristale da on sve isplati odjednom. U vezi očeve naknade od braće, navodi da je pokojni otac 1992./1993. dobio oko 20.000 DEM kao isplatu nasljedstva, i to sukcesivno, a nema saznanja koliko je pokojni otac dobio od kojeg brata na ime tog nasljedstva, samo da su pokojnog oca isplatili, a da je iz razgovora sa stricem saznao o činjenicama tog dogovora nakon pokretanja ovog postupka, dok osobno nije bio prisutan u Makedoniji kada su to ugovarali. Što se tiče sudskog postupka koji je spomenula majka, navodi da mu je otac dao 2.000 DEM za odvjetnika, no kasnije je imao branitelja po službenoj dužnosti. Tom prigodom je zapravo branio oca od naoružanih gardista i taj je postupak kasnije kvalificiran kao nužna obrana, a sada je u zastari. Daljnje odvjetničke troškove plaćali su on i pokojni otac pola-pola iz zarade foto studija. Foto studio Oskar zatvoren je 1993., kada su on i pokojni otac otvorili kafić u Dugavama, koji je ubrzo zatvoren nakon navedenog incidenta te su isti prodali. Od tada su prestali poslovno surađivati. Predmetni lokal pokojni otac je kupio 1994. od Tehnike za gotovinu, uredio ga i pokrenuo firmu Color blic u kojoj je radio do smrti. Već tada pokojni otac je bio u mirovini, jer je imao benificirani radni staž. S pokojnim ocem je povremeno surađivao, a sestra je nekoliko mjeseci prije očeve smrti preuzela predmetni prostor i firmu, promijenila brave i isključila II tuženika iz svega. Što se tiče predmetnog vozila nema saznanja kada je i za koliko novaca kupljeno. Smatra da ga je pokojni otac platio gotovinom, jer je dobro zarađivao, ali ne zna detalje kada je kupljeno i za koji iznos, niti zna gdje je bilo vozilo dok je majka bila u bolnici, niti gdje se isto sada nalazi. Nije prijavio nestanak vozila policijskoj postaji. U vezi sefa i ključeva, tvrdi da nije provalio u stan dok je majka bila u bolnici, već da mu je ključeve donio sestrin muž. Iz stana je uzeo samo sitnice, dok je sef i ključeve imala sestra. Prema njegovim saznanjima, sestra je iz sefa uzela 100.000 kn, što je i priznala policiji, te odbacuje majčine optužbe da je on otuđio sef i novac. Ne sjeća se za koliki je iznos prodan lokal u Dugavama, te navodi da je pokojni otac kasnije kupio predmetni lokal djelomično tim novcem, djelomično od nasljedstva i djelomično od zarade. O konkretnim prihodima oca 1992. nema saznanja jer je tada bio u vojsci. Također, nema saznanja tko je otplaćivao stan MORH-u.
31. Iz iskaza svjedoka JZ u bitnome proizlazi da poznaje tužiteljicu od 1970., zajedno su radile u osnovnoj školi Dobriše Cesarića, obje kao učiteljice, a tužiteljica je imala veća primanja od svjedokinje jer je imala više staža. Isto toliko je poznavala pokojnog ZZ, bili su kućni prijatelji i često su se posjećivali. Poznat joj je lokal koji se nalazi nasuprot njihovog stana, u kojem je fotografska radnja i više puta je u ranijim periodima bila tamo. Ne zna od koga su kupili taj prostor, niti za koji iznos, ali zna da su to zajednički financirali tužiteljica i pokojni. Tužiteljica joj je o tome pričala, znala je reći da su kupili auto, lokal, a govorio joj je to i pokojni. Koliko je svjedokinji poznato niti tužiteljica, a ni pokojni nisu dobili nikakvo nasljedstvo, niti dar. Tužiteljica je cijelo vrijeme bila zaposlena do mirovine, imala je veća primanja od svog supruga kroz cijeli zajednički život, jer je uz posao bila aktivna i u stranci penzionera te u više školskih odbora, a za to je dobivala određenu novčanu naknadu. Da tužiteljica zarađuje više od pokojnog rekli su joj oboje. Pokojni je radio u Kerestincu, ali ratnih godina nije dobivao plaću te je tužiteljica snosila sve troškove vezano za dom i djecu. Kasnije se zaposlio u foto studiju i tamo je radio, a sada tamo radi njihova kćer, to je u lokalu nasuprot njihovog stana. Stan u kojem tužiteljica stanuje zajedno su kupili tužiteljica i pokojni, a tužiteljica otplaćuje kredit još i danas. Svjedokinji je poznato da su tužiteljica i pokojni imali auto, zna da su promijenili nekoliko automobila tokom svih tih godina i zna da su te automobile zajedno kupovali i održavali, a to su joj rekli oboje. Poznaje njihovu zajedničku djecu. Pokojni joj je rekao da su se on i tužiteljica dogovorili da će napisati oporuke, a tko prvi umre ostaviti će sve ovom drugom. Koliko zna pokojni je napisao oporuku, sadržaj te oporuke nije joj poznat, a tužiteljica joj je rekla da je i ona napisala oporuku. Prije nego su kupili stan u [adresa], misli da su živjeli u [adresa], u vezi tog stana ne zna ništa, upoznala ih je dok su već živjeli u [adresa]. Zajedno su joj rekli da su taj stan kupili na kredit, nisu se žalili, koliko zna uredno su ga otplaćivali. Često je s njima odlazila u Zlatar u vikendicu koju je tužiteljica naslijedila i nikada pokojni nije tvrdio da je to njegovo. Svjedokinji je poznato da je otac od pokojnog a umro, ne zna kada, o njemu nisu pričali. Zna da pokojni nije ništa naslijedio iz Makedonije, odnosno da nije ništa dobio od svoje braće niti sestara. Nema saznanja da bi pokojni bio oficir. Pokojni je od samog osnutka fotografskog studija radio u njemu, koliko zna studio je radio dobro. Pokojni nije imao nikakav lokal ili kafić prije otvaranja ovog studija.
32. Iz iskaza svjedoka MZR proizlazi da je upoznala tužiteljicu u školi Dobriše Cesarića 1977., radile su zajedno i misli da su imale slična primanja. Misli da je tužiteljica 3 do 4 godine radila u mjesnoj zajednici i bila član nekog odbora te dobivala određeni honorar. Pokojnog ZZ viđala je povremeno na školskim zabavama i izletima, a 1997. preselila se u Pašmansku ulicu u njihovo susjedstvo i tada su se počeli družiti i privatno. Često je bila kod njih, a i oni kod svjedokinje. U vezi stana u [adresa] zna da je stan pokojni dobio od vojske kao obiteljski čovjek jer je tamo radio, a kupljen je na kredit kojeg su zajedno otplaćivali. Zna i za poslovni prostor, foto-studio, a kada se doselila on je već bio u funkciji, na koji način je stečen ne zna, zna da je pokojni u njemu radio kada je otišao u mirovinu, s pokojnim je radio sin, snimali su svadbe. Taj lokal su stekli za vrijeme trajanja braka, iako ne zna kada je točno stečen, a i ne zna od kada su točno u braku. Tužiteljica joj se od 2013., a to se poklapa sa time kada je završila u bolnici i oboljela od srca, počela žaliti na sina da baš ne dolazi, a i da je bolji sa pokojnim nego sa njom. Zna da su imali zajedno auto koji je došao iz Mađarske koji su zajedno kupili, to su joj rekli pokojni tužiteljica. Stan u [adresa] je 3-soban stan, a pokojni je dobio tako velik stan jer je imao suprugu i dvoje djece. Nema saznanja koliko je iznosio otkup tog stana, a uvijek su govorili da je to zajednički stan. Nisu se nikada družili u njihovoj vikendici. Koliko zna pokojni je imao dosta dobra primanja u JNA. Kada je počeo rat, otišao je u mirovinu i dobio je pola mirovine, a to je ustvari bilo malo, te je nakon odlaska u mirovinu odmah počeo raditi u foto- studiju. Tužiteljica je doprinosila više u tom kućanstvu. Svjedokinji je njen suprug rekao da je pokojni rekao da u foto-studiju ne zarađuje puno, ali da uspijeva pokriti režije. Negdje u razdoblju od 1985. do početka rata pokojni je dobro zarađivao u foto-studiju. Zna da je postojao lokal prema Podsusedu, čiji je to prostor ne zna. Ne zna da je pokojni dobio ikakvo nasljedstvo iz Makedonije, niti da je naslijedio ili dobio nešto od braće i sestara. Ne zna da je pokojni išta radio u na crno ili nešto slično.
33. Iz iskaza svjedoka ĆZ, supruge II tuženika, u bitnome proizlazi da je sa II tuženikom UZ u braku 26 godina, vjenčali su se 4. rujna 1999., dok su prije sklapanja braka bili u vezi 4 godine, ne sjeća se kada su točno počeli živjeti zajedno, a II tuženik je došao živjeti u njenu obiteljsku kuću. Poznato joj je da je pokojni ZZ kupio predmetni lokal od obiteljskog nasljeđa, odnosno, dobio je novce od svoje braće u iznosu od 25.000 DEM, a koji potječu iz naslijeđa. Taj lokal je dobro poslovao i dobro je radio. Saznanja o tome ima iz razgovora kada su znali odlaziti na ručkove kod svekra i svekrve, kao i kada su znali otići u Makedoniju kod obitelji te se o tome tada pričalo. Lokal je kupljen negdje devedesetih godina, nakon dobivanja tog nasljedstva, možda 1994., ne zna za koji iznos je kupljen, kupljen je kao roh- bau koji je opremio i uredio pokojni svekar. Suprug i ona redovito su dolazili u taj lokal. Također, iz razgovora sa svekrvom i svekrom, svekrva je uvijek govorila da svekar ima veća primanja i bolje zarađuje od nje, jer je ona bila učiteljica, a primanja u školstvu su mala, s time da nema saznanja koliko su njihova primanja iznosila. Kada je lokal kupljen već je bila u vezi sa II tuženikom, tada još nisu živjeli zajedno, a u vrijeme kupnje lokala poznavala je već roditelje II tuženika. Što se tiče predmetnog stana poznato joj je da je pokojni svekar radio u jugoslavenskoj vojsci i preko vojske dobio stan na svoje ime. Svekar i svekrva otplaćivali su režijske troškove za taj stan, s time da misli da su se režije plaćale putem trajnog naloga sa računa svekra. Nema saznanja kojim novčanim sredstvima je stan kupljen, za koji iznos, niti kada je stan kupljen. O predmetnom motornom vozilu nema nikakvih saznanja, kada, kojim novčanim sredstvima i za koji iznos je kupljen. Nema saznanja šta je bilo sa vozilom nakon smrti svekra, a prije njegove smrti vidjela je da je svekar imao vozilo Dacia, s time da se ne može točno sjetiti kada je to bilo prije njegove smrti. Jedino se sjeća da je za Božić, a prije nego je pokojni otišao u bolnicu, gdje je i preminuo, došao kod nas u autu sa kćeri NZ i njezinim suprugom, dakle u njihovom vozilu. Pokojni svekar radio je svoj redovit posao i na crno, s obzirom da je imao foto-studio snimao je vjenčanja i druge svečanosti u čemu mu je pomagao i II tuženik. Što se tiče ušteđevine tužiteljice i pokojnog svekra poznato joj je da je svekar prodao jedan lokal, ne predmetni lokal, za iznos od 100.000,00 kn i da je taj novac stavio na svoj račun, a to je bilo par godina prije nego što je umro. O nekoj drugoj njihovoj ušteđevini nema saznanja. Poznato joj je da je tužiteljica brinula o kućanstvu, s time da je zadnjih dvadesetak godina, negdje od 2000. nadalje imala pomoć, od strane pokojnog svekra i kćeri NZ, povremeno je znala doći i čistačica, a zbog njezinog lošijeg zdravstvenog stanja. Od kada poznaje tužiteljicu i pokojnog negdje do 2000., II tuženik i svjedokinja više su dolazili kod pokojnog u lokal, a manje kod tužiteljice i pokojnog svekra u njihovo kućanstvo, tako da ne može sa sigurnošću tvrditi koliko je tužiteljica brinula o kućanstvu u to vrijeme, vjerojatno je nešto brinula, a pomagala joj je i tada kćer NZ koja je i tada živjela s njima. Pokojni svekar je isto pomagao, brinuo je o tužiteljici, zna da je nekad znao i nešto skuhati, rekao bi da je on skuhao kada bi mi došli na ručak kod njih. Pokojni svekar i tužiteljica išli su zajedno kupovati namirnice za kućanstvo. Što se tiče zdravstvenog stanja tužiteljice prije 2000., može reći da bi u počecima njihova poznanstva naručila tužiteljicu u bolnicu gdje je svjedokinja radila kao medicinska sestra, a i kasnije bi tužiteljici pomogla za naručivanje u bolnicu zbog srca. Roditelji II tuženika istome nisu kupili stan, njih dvoje i danas žive u obiteljskom stanu svjedokinje. U trenutku kada je upoznala II tuženika, tužiteljica je radila kao učiteljica, a nema saznanja kada je ista otišla u mirovinu, kao niti da bi tužiteljica radila igdje drugdje. Bila je često u Makedoniji prisutna dogovorima za podjelu nasljedstva, a tako je bila i prisutna razgovoru kada su braća pokojnog svekra pitali svekra da li bi pristao na isplatu s osnove nasljednog dijela. Ne bi se mogla očitovati na pitanje zašto II tuženik u svom iskazu navodi da takvim dogovorima nije bio prisutan, to je njegov iskaz. Za vrijeme tih dogovora u Makedoniji koje je spomenula nije bilo govora o tome da li je isplata novaca po osnovi nasljedstva odjednom ili u više navrata, kasnije im je svekar samo rekao da je dobio tih 25.000 DEM, ali detalje oko toga da li su mu isplaćeni odjednom ili ne nije govorio. Čak je svekar bio pričao da bi kupio apartman u Ohridu za te novce, ali od toga je odustao i kupio predmetni lokal. Braća koje je spominjala iz Makedonije zovu se HZ i OZ te sestra M. Nije joj poznato da bi navedena braća sastavljala neki ugovor kod odvjetnika, poznato joj je samo ono što je već iznijela. Nije joj poznato koje godine je pokojni svekar dobio novce od nasljedstva, samo zna da ih je dobio prije nego je kupio lokal. Ta saznanja ima od pokojnog svekra, kao i od tužiteljice i I tuženice, to se znalo spominjati u razgovorima. Lokal koji je spomenula da je svekar prodao par godina prije svoje smrti, ima saznanja da se nalazio u Kustošiji, bila je u tom lokalu, isti je svekar kupio par godina nakon što je kupio predmetni lokal u [adresa] od dobre zarade koju je imao u lokalu u [adresa], a nakon što je kupio lokal u Kustošiji isti je uredio i opremio. Poznato joj je da su pokojni svekar i II tuženik imali poslovni prostor u Novom Zagrebu, prije nego je kupljen predmetni lokal u [adresa], i da su taj lokal u Novom Zagrebu prodali i podijelili novac, a prije nego je kupljen predmetni lokal, dok joj neki drugi detalji oko toga nisu poznati. II tuženik i pokojni svekar u jednom momentu prestali su zajedno poslovati, to je bilo u vrijeme poslovnog prostora u Novom Zagrebu i svatko je otišao svojim putem, ali su povremeno jedno drugome pomagali i u tom smislu poslovno surađivali. Nema nikakvih saznanja o incidentu vezano za odvjetničke troškove koji su plaćani za obranu II tuženika, a koji da su troškovi povezani sa novčanim iznosom dobivenim od nasljedstva. Pokojni svekar je iz JNA ostvario beneficirani radni staž i bio je već u mirovini kada je radio u foto-studiju, s time da svjedokinji nije poznata visina mirovine, niti visina zarade pokojnog svekra koju je ostvarivao od foto snimanja, samo da je tužiteljica imala manja primanja, jer se uvijek žalila da su u školstvu i zdravstvu manja primanja i da pokojni svekar ima veća primanja, a kada bi išli na ručkove ili kave uvijek bi svekar plaćao. Nije joj poznato da bi II tuženik tražio ikakav otplatni plan za predmetni stan, da bi on nešto otplaćivao, sjeća se da je bilo nekakve priče da bi se jednokratno otplatilo nešto za stan, ali ne zna neke druge detalje. Nema nikakvih saznanja da bi pokojni svekar dio od dobivenog nasljedstva dao za predmetni stan, kao niti o bilo kakvim oporukama između tužiteljice i pokojnog svekra.
34. Sud u cijelosti prihvaća iskaze tužiteljice i I tuženice NZ kao istinite i životno logične, a koji su i u skladu sa spisu priležećom dokumentacijom i sa iskazima saslušanih svjedoka JZ i MZR koje sud u cijelosti prihvaća kao istinite i životno logične, s time da je riječ i o svjedocima koji nisu neposredno zainteresirani za ishod ovog postupka, dok ne prihvaća kao istinit iskaz II tuženika ČZ u dijelu u kojem je isti u suprotnosti s prihvaćenim iskazom tužiteljice i I tuženice, kao i prihvaćenim iskazima navedenih svjedoka, smatrajući da je u navedenom dijelu iskaz I tuženika usmjeren na postizanje uspjeha u ovom postupku, dok u preostalom dijelu sud prihvaća iskaz II tuženika kao istinit i životno logičan. Sud prihvaća kao istinit i životno logičan iskaz svjedoka ĆZ u dijelu u kojem je isti u suglasju s prihvaćenim iskazima stranaka i ostalih svjedoka, dok u preostalom dijelu sud isti ne prihvaća kao istinit, posebice vezano za saznanja svjedokinje o nasljedstvu pokojnog ZZ. Pri tome valja posebice istaknuti da je navedeni dio iskaza u suprotnosti s iskazom II tuženika koji je o nasljedstvu pokojnog oca saznao tek po pokretanju ovog postupka, a svjedokinja navodi da o tome ima saznanja kada su odlazili kod svekra i svekrve gdje se o tome pričalo, kao i kada su odlazili kod obitelji II tuženika u Makedoniju gdje da je bila prisutna dogovorima oko podjele nasljedstva (životno je logično da bi ta ista saznanja tada imao i II tuženik, a s obzirom da su odlazili zajedno kod tuženikovih roditelja, odnosno kod tuženikove obitelji u Makedoniju). Također, valja ukazati sa proturječnost u iskazu svjedokinje kada navodi da je u vrijeme kupnje lokala (studeni 1994.) već bila u vezi sa II tuženikom, da tada još nisu živjeli zajedno i da je tada već poznavala njegove roditelje, dok s druge strane navodi da je sa II tuženikom sklopila brak u rujnu 1999., a prije toga su bili u vezi 4 godine (to navodi jasno i decidirano), dakle, u vezi su počeli biti tijekom 1995., odnosno iduće godine nakon kupnje predmetnog poslovnog prostora. Stoga je sud mišljenja da je iskaz svjedokinje ĆZ iskonstruiran za potrebe uspjeha II tuženika u ovom postupku u dijelu u kojem isti nije prihvaćen kako je to prethodno obrazloženo.
35. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, te dovodeći iste u vezu sa spisu priležećom dokumentacijom, kao i uzimajući u obzir između stranaka nesporne činjenice, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica i pokojni ZZ sklopili brak 1969., da su u braku rođena zajednička djeca, ovdje I i II tuženici, da je brak prestao smrću bračnog druga 20. travnja 2021., te da se ostavinski postupak iza pokojnog vodi kod javnog bilježnika Ive Dujmović iz Zagreba pod poslovnim brojem O-38881/21, u kojem postupku su kao zakonski nasljednici utvrđeni ovdje tužiteljica kao supruga pokojnog i ovdje I i II tuženici kao djeca pokojnog, a koji je postupak prekinut rješenjem ovog suda poslovni broj O-3881/21-27 od 3. svibnja 2022. do pravomoćnog okončanja ovog postupka. Utvrđeno je da je tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica imala veća primanja od pokojnog ZZ koji je od 1. siječnja 1992. do smrti bio korisnikom mirovine, s time da je pokojni ostvarivao dodatne prihode obavljanjem fotografske djelatnosti, a kroz kraće vrijeme i vođenjem kafića, na osnovu čega su za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli određenu ušteđevinu. Dodatne prihode ostvarivala je i tužiteljica kao predsjednica sindikata škole. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica je, uz svoj redovit posao, brinula o zajedničkom kućanstvu na način da je kuhala, čistila, spremala i obavljala sve poslove potrebne za redovito održavanje kućanstva. Nadalje je utvrđeno da su tijekom trajanja njihove bračne zajednice stekli zajednički imovinu koja je predmetom ovog postupka, odnosno stan u [adresa] u kojoj su živjeli kao obitelj, zatim poslovni prostor u [adresa] – [adresa] u kojem je pokojni obavljao fotografsku djelatnost te motorno vozilo marke Dacia Sandero. Utvrđeno je da su predmetni stan koristili tužiteljica i pokojni ZZ sa dvoje djece kao obitelj od kraja 80-ih godina i da je nositelj stanarskog prava na stanu bio pokojni ZZ, te da su tužiteljica i zajednička djeca bili članovi obiteljskog domaćinstva nositelja stanarskog prava. Pokojni ZZ otkupio je predmetni stan na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s prodavateljem Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane od 26. srpnja 1996., a prodavatelj od tužiteljice kao bračnog druga u vrijeme otkupa nije tražio pisanu suglasnost da se stan otkupi na ime pokojnog kao jednog bračnog druga, jer tada takva zakonska obveza nije bila propisana, s time da je stan kupljen putem kredita na razdoblje od 28 godina, te su rate kredita uredno otplaćivane tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i pokojnog ZZ iz njihovih zajedničkih sredstava ostvarenih radom, dok je nakon smrti pokojnog tužiteljica nastavila otplaćivati rate kredita koje još uvijek otplaćuje, u kojem stanu tužiteljica i danas stanuje. Što se tiče predmetnog lokala utvrđeno je da je isti kupio pokojni ZZ kupoprodajnim ugovorom sklopljenog s prodavateljem Tehnika d.d. od 24. studenoga 1994., za kupoprodajnu cijenu od 114.004,80 kn, ugovorenu za plaćanje najkasnije do 3. prosinca 1994., a koja je do navedenog datuma isplaćena u cijelosti gotovinskim plaćanjem iz zajedničke ušteđevine tužiteljice i pokojnog ZZ, te u kojem je poslovnom prostoru pokojni ZZ obavljao fotografsku djelatnost putem trgovačkog društva Color-blic d.o.o., a koje je osnovao 7. prosinca 1994. Obje predmetne nekretnine upisane su u zemljišnim knjigama kao isključivo vlasništvo pokojnog ZZ kao jedinog kupca istih nekretnina te s obzirom na činjenicu da su tužiteljica i pokojni bili bračni drugovi između kojih je postojalo međusobno povjerenje i tužiteljica nije smatrala potrebnim tražiti da se i ona upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnica predmetnih nekretnina. U odnosu na predmetno motorno vozilo utvrđeno je da je isto kupio pokojni ZZ **.**.2010. za gotovinu u iznosu od 66.300,00 kn, novčanim sredstvima iz zajedničke ušteđevine tužiteljice i pokojnog, a u posjedu kojeg je vozila nakon smrti pokojnog oca bio isključivo II tuženik, slijedom čega je isti otuđio predmetno motorno vozilo na način da je isto prodao trećoj osobi koja je i bila upisana kao vlasnik u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova od 14. srpnja 2021., do kojeg je datuma kao vlasnik bio upisan pokojni ZZ, te da od navedenog datuma II tuženik više nije u posjedu predmetnog motornog vozila, niti su u posjedu istoga tužiteljica i I tuženica KZ. Nadalje, u odnosu na nasljeđivanje novčanih sredstava pokojnog ZZ od strane braće utvrđeno je da su između roditelja pokojnog i djece sklopljeni pisani ugovori o podjeli nasljedstva (11. siječnja 1992. i 25. lipnja 1998.), na osnovu kojih su pokojnom braća CZ i SZ trebali isplatiti novčane iznose, s time da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je prije kupnje predmetnog poslovnog prostora pokojni zaprimio iznos od 5.000,00 EUR na dan sklapanja ugovora, 11. siječnja 1992., od brata EZ, dok tijekom postupka II tuženik, na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao da bi navedeni iznos bio doista i utrošen za kupnju predmetnog poslovnog prostora od strane pokojnog, a koju činjenicu je tužiteljica tijekom postupka osporila. Također, II tuženik nije ni na koji način dokazao da bi prije kupnje predmetnog poslovnog prostora pokojni na ime nasljedstva zaprimio daljnje novčane iznose, s time da navedeno ne proizlazi iz sklopljenih ugovora, slijedom čega da bi isti bili utrošeni za kupnju predmetnog poslovnog prostora, a koja činjenica je također osporena po tužiteljici tijekom postupka. Dakle, tijekom postupka nije utvrđeno da bi predmetna imovinu predstavljala vlastitu imovinu pokojnog ZZ, dok je sud utvrdio da je doprinos tužiteljice i pokojnog ZZ u stjecanju predmetnih nekretnina bio jednak, a II tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi doprinos pokojnog u stjecanju istih bio veći od ½ dijela. Također, nije utvrđeno da bi tužiteljica i pokojni ZZ tijekom trajanja bračne zajednice sklopili bračni ugovor kojim bi na drugačiji način uredili svoje imovinskopravne odnose.
36. U odnosu na predmetni stan valja navesti da je pravo na otkup stana za pokojnog ZZ nastalo na temelju Zakona u vrijeme dok je podnositelj bio nositelj stanarskog prava, a koje je pravo ovlašćivalo podnositelja da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana, dakle, pravo na otkup stana bilo je pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo na stvaranje imovinskog prava – prava vlasništva, slijedom čega je pravo na otkup stana koje je proisteklo iz stanarskog prava stečenog za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao imovinsko pravo, bračna stečevina tužiteljice i pokojnog ZZ, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime, na temelju takvog imovinskog prava (u tom smislu i Odluka Ustavnog suda poslovni broj U-III-3136/2003 od 25. siječnja 2006.).
37. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 277. i čl. 287. st. 1. ZBPO (utvrđivanjem doprinosa tužiteljice i pokojnog ZZ u stjecanju vlasništva na predmetnim nekretninama) te čl. 248. i čl. 246. ObZ (suvlasništvo se presumira u odnosu na predmetno motorno vozilo) sud utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da suvlasnički dio predmetnih nekretnina i predmetnog motornog vozila od 1/2 dijela predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog ZZ i da je tužiteljica suvlasnica istih u 1/2 dijela. II tuženik ČZ tijekom postupka ne dokazuje da bi doprinos pokojnog ZZ u stjecanju predmetne imovine bio veći od ½ utvrđenog dijela.
38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I i II izreke presude.
39. Zahtjev tužiteljice za dužnost trpljenja I i II tuženika za upis prava suvlasništva tužiteljice u zemljišne knjige na predmetnim nekretninama sud odbija kao neosnovan, jer je u konkretnom slučaju upisani nositelj knjižnog prava u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama pokojni ZZ, a ne ovdje I i II tuženici, dok se upisi u zemljišne knjige mogu ishoditi samo u odnosu na upisane nositelje knjižnog prava (čl. 45. Zakona o zemljišnim knjigama, Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24), te je stoga u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan i odlučeno je kao u točki III izreke presude.
40. U odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatu od II tuženika ČZ polovice vrijednosti predmetnog vozila u iznosu od 3.000,00 EUR, a koju je visinu tužbenog zahtjeva II tuženik osporio, sud isti odbija kao neosnovan, a s obzirom da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala visinu tako postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno, nije dostavila podatke Porezne uprave sukladno kojima je odredila takav zahtjev za isplatu suvlasničkog dijela, nije je u tom smislu predlagala prometno vještačenje. S obzirom da tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva u navedenom dijelu, to je sud primjenom odredbe čl. 2., 7. st. 1., 8., 219. st. 1. i 221.a ZPP-a utvrdio u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovanim te isti odbio (točka III izreke presude).
41. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a s obzirom da tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva (manje od 10%), i tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastav tužbe 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/23 - dalje OT), za sastav podneska od 12.11.2021., 26.1.2022., 10.1.2023., 23.1.2023. 500 bodova za svaku radnju (Tbr.8/1 OT), za zastupanje na ročištu 1.2.2022. 125 bodova (Tbr.9/5 OT), jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja, za zastupanje na ročištu 8.4.2022., 23.1.2023., 11.9.2023., 10.5.2024., 19.11.2024., 13.2.2025. 500 bodova za svaku radnju (Tbr.9/1 OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr.46 OT) iznosi 14.062,50 EUR. Priznat je i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 446,45 EUR i daljnji zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 203,55 EUR. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužiteljice u iznosu od 14.712,50 EUR sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude, 26. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) koje je troškove u obvezi nadoknaditi II tuženik ČZ.
42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV izreke presude.
43. Nije priznat trošak za sastav podneska od 14.2.2022., 20.6.2022., 27.10.2022., 13.3.2024., 20.8.2024., 12.9.2024., jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao niti trošak za sastav podneska od 7.11.2022. i 3.2.2025., jer isti ne prileže spisu. Također, nije priznat trošak za sastav podneska od 21.9.2023. i 25.11.2024., jer su tužiteljici već priznata četiri obrazložena podneska u smislu odredbe Tbr.8/1 OT.
U Zagrebu 26. kolovoza 2025.
Sudac
Nataša Marahovec Kantarević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave prijepisa žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda e- komunikacijom, odnosno pisanim putem u pet primjeraka za sud i protivnu stranu.
DN-a:
1. Pun. tužitelja uz rješenje o naplati sudske pristojbe za tužbu i presudu
2. I tuženiku
3. Pun. II tuženika
