Posl. br. P-136/2024-73

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A N A T E M E L J U O D R I C A N J A

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Maro Ogresta, odvjetnik iz ZOU Boženka Mostarčić i Maro Ogresta iz Zagreba, Selska 25, protiv tuženika LAUS CC d.o.o. za razvoj i primjenu informacijskih tehnologija, Dubrovnik, Vukovarska 23, OIB: 59806315787, zastupan po punomoćniku Hrvoju Dunatov, odvjetniku u Dubrovniku , radi utvrđenja i isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 14. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e  n a t e m e l j u o d r i c a n j a

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: Utvrđuje se da su ništetne odluke skupštine društva tuženika donijete dana 29. travnja 2021. godine koje glase: “Isključuje se član FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz društva LAUC CC d.o.o. za razvoj i primjenu informacijskih tehnologija, Dubrovnik, Vukovarska 23, OIB: 59806315787.“ “Zadužuje se uprava društva da angažira stalnog sudskog vještaka u cilju procjene vrijednosti poslovnog udjela člana društva FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da mu se isplati utvrđenu vrijednost istog.

i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku s osnova razlike vrijednosti njegova poslovnog udjela u društvu tuženika isplatiti tužitelju iznos od 1.044.095,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2021. godine do isplate, do 31. prosinca 2022. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja iznad odobrenog iznosa u toč. I izreke i to u iznosu od 792.216,90 eura.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je član društva tuženika, i to kao imatelj jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 82.200,00 kuna, što predstavlja 26% temeljnog kapitala društva, te je kao takav sudjelovao u radu skupštine tuženika održane dana 29. travnja 2021. godine. Navodi se da na predmetnoj skupštini su protivno članku 18. stavku 2. Društvenog ugovora tuženika, koji glasi: “Član Društva može biti isključen iz Društva ako Društvu prouzroči štetu“, u vezi članka 420. stavka 1. Zakonu o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 – u daljnjem tekstu: ZTD), donesene odluke o isključenju tužitelja iz društva tuženika te zaduženju uprave tuženika da angažira stalnog sudskog vještaka u cilju procjene vrijednosti poslovnog udjela tužitelja, te da mu isplati utvrđenu vrijednost istog. Ističe tužitelj da su pobijane odluke donesene na podlozi zahtjeva hitnog sazivanja skupštine društva koji je član društva tuženika, ATLANSKA PLOVIDBA d.d., dana 9. travnja 2021. godine podnijela upravi tuženika. Navedeni član društva tuženika je takav zahtjev podnio uz obrazloženje da tužitelj svojim postupcima i istupanjem u javnosti očigledno i namjerno teško krši svoje članske obveze prema društvu te mu je nanio štetu, zbog čega da su ispunjeni uvjeti za njegovo isključenje propisani člankom 18. Društvenog ugovora tuženika. Navodi se da je svoj zahtjev dodatno obrazložio tvrdnjama da je u tiskanom izdanju dnevnika dubrovačkidnevnik.hr. dana 5. ožujka 2021. godine, kao i u elektronskom izdanju portala objavljenog na web- stranici dubrovačkidnevnik.net.hr od dana 6. ožujka 2021. godine objavljen članak pod nazivom „POTRES U ATLANSKOJ PLOVIDBI Suvlasnik prijavio rukovodstvo i povezano društvo DORH-u i Poreznoj upravi“, odnosno da iz dopisa od 26. veljače 2021. godine, upućenog Poreznoj upravi pod nazivom „UTAJA POREZA“, razvidno je da je isti dostavljen i medijskim kućama. U tužbi se nadalje navodi da je time tuženiku povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno prouzročena neimovinska šteta. Tužitelj ističe da ne spori da je podnio odgovarajuće prijave Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku i Poreznoj upravi, Područnom uredu Dubrovnik, ali da podnošenje odgovarajućih prijava, samo za sebe, se ne može okarakterizirati kao nanošenje štete tuženiku jer je pravo, ujedno i obveza, svakog člana društva s ograničenom odgovornošću da djeluje u cilju zaštite imovinskih interesa društva, osigurava trajnost i ostvarenje ciljeva društva, ukazuje na protupravna djelovanja i zlouporabe te ih pokuša spriječiti. S tim u vezi tužitelj naglašava da je odgovarajuće prijave podnio tek nakon što svojim djelovanjem kroz skupštinu i nadzorni odbor, čiji je član, nije uspio otkloniti protupravnosti i zlouporabe na koje je višekratno upozoravao. Ističe tužitelj da je podnošenje odgovarajućih prijava bila krajnja mjera koju je tužitelj poduzeo u cilju otklanjanja protupravnosti i zlouporaba. Tužitelj ističe i da se prijavama državnim tijelima ne može nanijeti šteta tuženiku i ugroziti njegovo poslovanje, jer cilj tuženika nije poslovanje koje nije u skladu sa zakonom. Stoga tužitelj predlaže naslovnom sudu, da temeljem članka 40. stavka 1. ZTD-a, po provedenom postupku, temeljem članka 360. stavka 1., članka 364. stavka 1., u vezi članka 449. ZTD-a, utvrdi da su ništetne odluke skupštine društva tuženika donijete dana 29. travnja 2021. godine koje glase: “Isključuje se član FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz društva LAUC CC d.o.o. za razvoj i primjenu informacijskih tehnologija, Dubrovnik, Vukovarska 23, OIB: 59806315787.“ “Zadužuje se uprava društva da angažira stalnog sudskog vještaka u cilju procjene vrijednosti poslovnog udjela člana društva FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da mu se isplati utvrđenu vrijednost istog.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj nije podnio dokaze kojima bi dokazao da je društvo tuženika postupalo suprotno ugovorenim odredbama između članova društva tuženika iz Društvenog ugovora, suprotno dosadašnjoj praksi u poslovanju Tuženika i/ili suprotno dobroj praksi u ophođenju između članova društva tuženika koja su pravila/odnosi uspostavljeni još od vremena dok je Tužitelj bio jedini član Uprave Tuženika, kasnije savjetnik uprave Tuženika i član Nadzornog odbora Tuženika. Ističe da je postupanje tuženika, ali i drugog člana Društva Atlantske plovidbe d.d., utemeljeno isključivo na slijedećim činjenicama da je tužitelj prouzročio štetu tuženiku, a radnje koje je poduzimao usmjerene su bile isključivo na postupanje u lošoj vjeri i s namjerom prouzročenja štete tuženiku. I to iz razloga što je tužitelj kao član tuženika i član nadzornog odbora tuženika bio svjestan da postupa suprotno pravilima tuženika budući da je, sukladno članku 34. Poslovnika o radu nadzornog odbora Tuženika, informacije koje je kao član Nadzornog odbora saznao na sjednici znao da su povjerljive prirode i da ih nije ovlašten bez suglasnosti nadzornog odbora iznositi u javnost. Ističe tuženik da je tužitelj suprotno dobroj praksi u postupanju tuženika i suprotno pravilnima tuženika istupio u javnosti i uputio medijima dva dopisa naslovljena „Informacija o kršenjima raznih zakona“ i „Utaja poreza“, koja su i objavljena u mediju Dubrovački dnevnik i u tiskanom i u internet izdanju. Navodi se da je član tuženika Atlantska plovidba d.d. uputila dana 05. ožujka 2021. godine i 08. ožujka 2021. godine Dubrovačkom dnevniku demantij navoda tužitelja koje tužitelj nije opovrgnuo, čime ističe se da je jasno dao do znanja da prihvaća navode člana tuženika kao istinite, te da je tuženik uputio dana 09. ožujka 2021. godine Dubrovačkom dnevniku demantij navoda tužitelja koje tužitelj također nije opovrgnuo. Nadalje ističe se da član tuženika Atlantska plovidba d.d., na skupštini tuženika od 29. travnja 2021. godine iznio je razloge o tome da je tužitelj prouzročio štetu tuženiku, svojim postupcima i istupanjem u javnosti i prema klijentima iznošenjem neistinitih i netočnih činjenica. Tuženik posebno ističe da se je Skupština, prilikom donošenja odluke o isključenju Tužitelja iz društva Tuženika vodila isključivo razlozima nanošenja štete društvu Tuženika od strane Tužitelja i to neopravdanim i nepotrebnim istupanjem u javnosti i prema klijentima pa se ti razlozi mogu jasno iščitati iz Priloga H Zapisniku sa Skupštine Tuženika od 29.04.2021. godine u kojem se, među ostalim, navodi: „Iako član Društva ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. nesumnjivo podržava podnošenje svake prijave nadležnim tijelima, kao i temeljitu i savjesnu kontrolu poslovanja društva, pogotovo onu koja dolazi od člana Nadzornog odbora Društva, ne može naći opravdanje upravljanju takvih prijava klijentima Društva i medijskim kućama jer isto stremi isključivo uzrokovanju štete Društvu, odavanju njegovih poslovnih tajni i ugrozi poslovanja.“ Tuženik ističe da je svaka povreda prava osobnosti neimovinska šteta, te da je odašiljanjem dopisa medijima, prepunih netočnog i neistinitog sadržaja i njihovom objavom od strane Dubrovačkog dnevnika nastala neimovinska šteta tuženiku u vidu povrede prava osobnosti u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra da su ugled koji ima i stečeno povjerenje izuzetno važni u odlukama klijenata da usluge održavanja svojih poslovnih informacijskih sustava povjere upravo tuženiku, a da svako narušavanje tog ugleda dovodi u pitanje realizaciju poslovnih ciljeva tuženika. Ističe da ne postoji niti jedan razlog kojim bi slanje dopisa klijentima i medijima bilo u korist Tuženika, posebno ako dolazi od jednog od članova Društva , te da takvi dopisi izravno utječu na narušavanje povjerenja koji klijenti imaju prema tuženiku i tuženika stavljaju u znatno težu situaciju kod realizacije poslovnih planova, ugovaranja s klijentima, posebno ukoliko će ti ugovori zahtijevati određene sigurnosne provjere. Posebno se ističe da je u srpnju 2020. godine na sastanku s Upravom i radnicima tužitelj iznosio prijetnje o odlasku klijentima u Zagreb i iznošenju optužbi Uprave kojima će se onemogućiti daljnje tržišno natjecanje društva, te da je u kolovozu 2020. godine nakon napuštanja pozicije savjetnika uprave zbog odlaska u mirovinu, tužitelj na sličan način dopise slao Vojnoj sigurnosno obavještajnoj agenciji (VSOA) Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH), tada s temama kreditnih zaduženja društva tijekom realizacije kojih je on procijenio da postoje nezakonite radnje.

3. Tužitelj u podnesku ističe da je na traženje tuženika stalna sudska vještakinja za računovodstvo i financije Ivanka Sušić ( IVANKA RRIF d.o.o. za reviziju i računovodstvo) dana 5. svibnja 2021. godine izvršila procjenu vrijednosti društva, na podlozi koje procjene da je tužitelju na ime vrijednosti njegova poslovnog udjela isplaćen iznos od 1.399.305,69 kuna. S tim u vezi tužitelj pojašnjava da je člankom 19. stavkom 2. Društvenog ugovora tuženika određeno da će se isključenom članu nadoknaditi vrijednost njegova poslovnog udjela kakva je bila prema posljednjim godišnjim financijskim izvještajima društva. S obzirom da je navedena vještakinja procijenila vrijednost društva tuženika na 5.379.236,00 kn, isplaćeni iznos od 1.399.305,69 kn predstavlja vrijednost poslovnog udjela tužitelja (26,01%). Tužitelj dostavlja i Godišnji financijski izvještaj (GFI-POD Izvještaj), bruto bilancu tuženika za 2020. godinu te nalaz i mišljenje VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o. za financije i bankarstvo, a iz kojeg nalaza i mišljenja navodi da proizlazi da je navedena procjena vrijednosti društva tuženika i više nego deseterostruko niža od njegove stvarne vrijednosti, te da su VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o. vrijednost društva tuženika procijenili u iznosu od 58.567.000,00 kn, a vrijednost poslovnog udjela tužitelja u iznosu od 15.235.000,00 kn. Obzirom da tužitelj tvrdi da s te osnove mu je isplaćeno 1.399.305,69 kn, dok mu je trebao isplatiti još 13.835.694,31 kn (15.235.000,00 kn – 1.399.305,69 kn = 13.835.694,31 kn) postavlja i eventualni tužbeni zahtjev.

4. Tuženik navodi da je nakon tužiteljeve prijave, bio podvrgnut poreznom nadzoru obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja nakon kojega je sačinjen Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru obračunavanja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davan ja kod poreznog obveznika LAUS CC d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 23, OIB 59806315787 Klasa: 417-02/21-01/124, Urbroj: 513-07-19-21-3 od 26.11.2021. godine, te da predmetnim zapisnikom nije utvrđeno ništa od onog što je tužitelj isticao kao utaju poreza. Tuženik ističe da vještačenje Lobaš d.o.o. polazi od pogrešnih pretpostavki budući da uzima kao polaznu točku Godišnji financijski izvještaj (GFI-POD Izvještaj) i bruto bilancu tuženika za 2020. Godinu, a da člankom 19. stavkom 2. Društvenog ugovora tuženika ugovoreno je da će se isključenom članu nadoknaditi vrijednost njegovog poslovnog udjela kakva je bila prema posljednjem godišnjem financijskom izvještaju tuženika, a da posljednja godišnja financijska izvješća tuženika, koja su bila prihvaćena od strane skupštine tuženika, u vrijeme isključenja tužitelja iz društva tuženika bila su ona za 2019. godinu. Tuženik se protivi preinaci tužbe i predlaže kao vrijednost predmeta spora iznos od 13.835.694,31 kuna ukoliko se dopusti preinaka.

5. Predmet ovog postupka bio je tužbeni zahtjev za utvrditi da su ništetne odluke skupštine društva tuženika donijete dana 29. travnja 2021. godine, a podredno ukoliko sud nađe da takav zahtjev nije osnovan odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva za isplatu razlike vrijednosti njegova poslovnog udjela u društvu tuženika.

6. Nakon provedenog prvostupanjskog postupka presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-107/2021 od 26. siječnja 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje ništetnim odluka skupštine društva tuženika od 29. travnja 2021. koje glase: „Isključuje se član FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iz društva Lauc CC d.o.o. za razvoj i primjenu informacijskih tehnologija, Dubrovnik, Vukovarska 23, OIB 59806315787.“ i „Zadužuje se uprava društva da angažira stalnog sudskog vještaka u cilju procjene vrijednosti poslovnog udjela člana društva FA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], te da mu isplati utvrđenu vrijednost poslovnog udjela (točka I. izreke), naloženo tuženiku da na ime razlike vrijednosti njegova poslovnog udjela u društvu tuženika isplatiti tužitelju iznos od 270.782,81 eura / 2.040.213,10 kuna sa zateznim kamatama od 11. svibnja 2021. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose u roku 15 dana (točka II. izreke), a odbijen tužbeni zahtjev iznad „odobrenog“ iznosa u točki II. izreke i to u iznosu od 1.565.529,40 eura / 11.796.481,00 kuna (točka III. izreke), te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV. izreke). Po žalbi je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-1645/2023-2 od 5. studenog 2024. Ukinuta presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 107/2021 od 26. siječnja 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te je stoga postupak ponovljen i uvažene upute Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

7. Unatoč protivljenju tuženika sud je dopustio preinaku tužbe na način da je tužitelj postavio eventualni tužbeni zahtjev iz razloga jer je to očito svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama sve u smislu čl. 190 st. 2 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP) te posebno jer je preinaka istaknuta i puno prije održavanja pripremnog ročišta.

8. Nadalje, tužitelj se u podnesku od 4.10.2022.g. odriče “glavnog“ tužbenog zahtjeva, da se utvrde ništenim odluke skupštine društva tuženika donijete dana 29. travnja 2021. godine, o isključenju tužitelja i zaduženju uprave da angažira stalnog sudskog vještaka u cilju procjene vrijednosti njegova poslovnog udjela te da mu se isplat utvrđena vrijednost istog, pa je sud za taj zahtjev donio odluku presudu na temelju odricanja na temelju čl. 331a ZPP -a kao u toč. I, a obzirom da nije utvrđeno da bi se radiolo o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (st.2 čl. 331 a ZPP-a)

9. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu: Društveni ugovor tuženika (u okviru zapisnika sa skupštine društva tuženika od 17. prosinca 2018. godine, sastavljenog po javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika, Vukovarska 17); Zapisnik sa skupštine društva tuženika od 29. travnja 2021. godine, sastavljen po javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika, Vukovarska 17, s prilozima – punomoć ZA od 9. veljače 2021. godine, punomoć Atlanske plovidbe d.d. od 28. travnja 2021. godine, Povratnice, Poziv na skupštinu društva od 13. travnja 2021. godine, Zahtjev hitnog sazivanja skupštine društva LAUS CC d.o.o. od 9. travnja 2021. godine, Prijedlog za dopunu dnevnog reda od 19. travnja 2021. Godine, Zapisnik sa skupštine društva tuženika od 29. travnja 2021. godine, sastavljen po javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika, Vukovarska 17, Obavijest o provedenim odlukama skupštine društva održane 29. travnja 2021. godine, s knjigom odluka skupštine društva, zahtjev hitnog sazivanja Skupštine društva LAUS CC d.o.o. od 9. travnja 2021. godine (prilog zapisnika sa skupštine društva tuženika od 29. travnja 2021. godine, sastavljen po javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika, Vukovarska 17), Prijava Državnom odvjetništvu u Dubrovniku od 2. ožujka 2021. Godine, Dopis Poreznoj upravi, Područnom uredu Dubrovniku od 26. veljače 2021. godine, Poslovnik o radu nadzornog odbora, ispis naslovnica Dubrovačkog dnevnika, članak Dubrovačkog dnevnika - web članak Dubrovačkog dnevnika - naslovnica web izdanja Dubrovačkog dnevnika, Analiza reputacije društva LAUS CC d.o.o. od PA, zapisnik sa skupštine društva od 29.4.2021.g. sa prilozima, demantij tuženika članak objavljen u Dubrovačkom dnevniku u tiskanom I web izdanju, procjena vrijednosti društva LAUC CC d.o.o. od 5. svibnja 2021. godine, Godišnji financijski izvještaj (GFI-POD Izvještaj) financijska dokumentacija, bruto bilanca društva LAUS CC d.o.o. za razdoblje 1.1. do 31.12.2020. godine, nalaz i mišljenje VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o. za financije i računovodstvo od 22. rujna 2021., Zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru od 26.11.2021.g. Odluka Skupštine tuženika od kolovoza 2021.g. Sud je saslušao parnične stranke, svjedoka MA, te odredio vještačenje na prijedlog oboje stranaka, te udovoljio da to ne bude vještak s područja Dubrovnika radi mogućeg sukoba interesa, te imenovao društvo FIMAR d.o.o. iz Splita sa vještakom prof.dr.sc. Ivica Filipović, ovlašteni revizor i stalni sudski vještak za financije i računovodstvo. U ponovljenom postupku sud je odredio izvesti novo financijsko knjigovodstveno vještačenje kojeg je proveo CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. Zagreb. Sud je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku.

10. Iz iskaza CA proizlazi da je bio predsjednik nadzornog odbora društva LAUC CC d.o.o., do početka 2020.g., a nakon toga je postao glavni izvršni direktor društva ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. pa sam tako bio član skupštine društva LAUS CC d.o.o. tijekom 2021.g. Navodi da ga je početkom srpnja 2020.g. gospodin RA upozorio da dolazi do eskalacije sukoba između tužitelja i uprave društva, pri čemu je tužitelj prijetio da će kontaktirati određene klijente društva, prije svega MORH i upozoriti ih na nepravilnosti u društvu. Navodi da je onda inicirao sastanak sa gospodinom FA, na kojem su razgovarali oko sat vremena gdje navodi da ga je upozorio da ne čini korake koji bi mogle našteti društvu LAUS CC doo, a da situacije koje ga smetaju mogu riješiti unutar društva. Iznio je kako navodi prijedlog da društvo donese obavezujuću politiku isplate dividendi te mu je rekao da je ATLANTSKA PLOVIDBA spremna na izmjenu društvenog ugovora na način da se odredba o prodaji udjela jednog od člana, misleći na njega može obaviti i bez suglasnosti ATLANTSKE PLOVIDBE d.d. kao većinskog vlasnika pod uvjetom da ne šteti interesima društva. Taj prijedlog je gospodin FA odbio i rekao da za njega postoji samo opcija dijeljenja društva sukladno njegovom udjelu u društvu i to 26% svega. Ističe svjedok da je naveo da je to za društvo neprihvatljivo i nije u skladu s interesima društva, te je saznao da je gospodin FA bio na razgovoru u MORH-u i kontaktirao i druge klijente društva LAUS CC d.o.o., navodeći da su neki elementi poslovanja nezakoniti. Kap koja je prelila čašu kako svjedok navodi je bio članak u DUBROVAČKOM DNEVNIKU i tada da su shvatili da je potrebno pokrenuti postupak o isključenju člana društva zbog nanošenja štete društvu. ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. je dala prijedlog skupštini društva LAUS CC d.o.o., i tako je donesena odluka od 29.travnja 2021.g. Iskazuje da MORH nije raskinuo ugovor sa društvom LAUS CC d.o.o., te da je gospodin FA bio u upravi društva do 01.01.2019.g. Ističe da je upoznat sam da je gospodin FA dopisom kontaktirao VODOVOD DUBROVNIK d.o.o, ZRAČNU LUKU DUBROVNIK i OPĆU BOLNICU DUBROVNIK, u kojem dopisu je naveo da se u društvu događaju nezakonite radnje, uključujući i utaju poreza. Na prvi spomen utaje poreza ističe da su oni

– ATLANTSKA PLOVIDBA d.d. kao većinski vlasnik kontaktirali upravu društva i zahtijevali da se angažira vještak i angažiran je KPMG d.o.o., a da nije čuo da u utvrdili neke nepravilnosti. Slijedom prijave gospodina FA, navodi da je u nadzor društva LAUS CC d.o.o došla porezna uprava, koja nije utvrdila nepravilnosti tadašnje uprave iz 2021.g., ali je utvrdila nepravilnosti uprave kada je to bio gospodin FA. Upoznat je da je društvo LAUS CC d.o.o sklopilo ugovore sa bankama: Kent bank d.d. i Addiko bankom d.d. a za što je dobilo suglasnost nadzornog odbora, odnosno naknadnu suglasnost,a nije mu poznato da je uprava društva LAUS CC d.o.o. davala pozajmice društvu ATLANSKA PLOVIDA d.d. bez odobrenja uprave i bez prethodnog zahtjeva.

11. Tužitelj FA u svom iskazu navodi da je od 2019.g. kao manjinski udjeličar društva tuženika primijetio nepravilnosti u radu toga društva na koje je ukazivao i upravi društva i nadzornom odboru i skupštini društva. Napominje da je bio i član nadzornog odbora, te da nije uspio riješiti nepravilnosti prijavom institucijama društva, a što je njemu razumljivo jer je većinu u nadzornom odboru imala ATLANSKA PLOVIDBA i to 3 člana od 5 članova. Zbog toga navodi da je predložio da se on kao manjinski udjeličar izdvoji iz društva. Taj prijedlog je ističe odbijen, a da ga je odbio predsjednik nadzornog odbora DA. Nepravilnosti su se nastavile navodi i dalje i kulminirale u siječnju 2021.g., a nakon što n ije uspio riješiti te nepravilnosti upozorio je nadzorni odbor, upravu društva i skupštinu da će informacije proslijediti odgovarajućim institucijama. Iskazuje da je samo poreznoj upravi proslijedio nešto što bi se zvalo prijava, a drugima institucijama poslao informaciju o mogućim kaznenim djelima, a to su i TS u Dubrovniku, ODO u Dubrovniku, VSOA u MORH-u, Uredu vijeća za sigurnosnu provjeru, uredu premijera i uredu predsjednika. Navodi da je društvo LAUS CC d.o.o. 25.02.2021.g. provelo naknadna knjiženja kako bi kamufliralo nezakonite radnje. Iskazuje da je kontaktirao i DUBROVAČKI DNEVNIK sa istim informacijama koji je to i objavljeno i jasno mu je da je time počinjena neka nematerijalna šteta društvu. Imao je još jedan nadzorni odbor da se ispita izvlačenje novaca iz društva LAUS CC d.o.o., putem društva ATLANT MARINA koje je u 100% vlasništvu ATLANSKE PLOVIDBE, te da je nakon toga donešena odluka 29.04.2021.g.

12. Zastupnik po zakonu tuženika RA iskazuje da je na mjesto predsjednika uprave društva LAUS CC d.o.o stupio 01.01.2019.g. a da do tada je bio zaposlenik tog društva. Zna da je tada g. FA završio svoj angažman kao direktor društva ali i nastavio kao savjetnik uprave društva. Navodi da je bio uključen operativno u poslovanje društva sa konkretnim odgovornostima za računovodstvene financijske poslove i kontakte sa nekim od ključnih kupaca. Iskazuje da su se sva pitanja koja je spomenuo g. FA raspravljala na sjednicama skupštine i NO i uprave, a da krediti koje je spominjao u svome iskazu g. FA su se uzeli i na prijedlog g. FA. Ističe da je u jednom trenutku a ne zna koji bi to bio razlog, možda jer skupština nije donijela odluku o isplati dividende, g. FA počeo sa radnjama protiv društva npr. sastanci sa radnicima gdje je ukazivao na nepravilnosti, prijetnjom odlaska kod ključnog klijenta s ciljem isticanja navodnih nepravilnosti, a što bi onemogućio društvu daljnje tržišno natjecanje kod takvih klijenata, a misli na MORH. Takvi stavovi iskazuje da su počeli 2019., a sve da se intenziviralo 2020.g. odlaskom g. FA u MORH, i nastavilo i tijekom 2021.g odlaskom kod drugih klijenata.. Iz prijave poreznoj upravi ističe da je uslijedio porezni nadzor koji nije utvrdio nepravilnosti utaje poreza, a da odluka od 29.4.2021.g. je donošena na skupštini većinom glasova, odluka je objavljena nalazi se u knjizi odluka i odluke su provedene. Za provedbu odluke skupštine od 29.04.2021.g. društvo se zadužilo kod banke navodi i da je g. FA isplaćen za svoj poslovni udjel u iznosu od 1.396.000,00 kn otprilike.

13. Svaka fizička osoba pa i član društva može prijavljivati nepravilnosti u poslovanju pa i javno putem medija prijavljivati nepravilnosti poslovanja. Međutim, za javno prijavljivanje ili razotkrivannje nepravilnosti potrebno je udovoljiti zakonom propisanim uvjetima. U trenutku kad je tužitelj javnosti otkrio nepravilnosti na snazi je bio čl. 23 Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 17/19) koji propisuje da prijavitelj nepravilnosti može iznimno, bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, javno razotkriti informacije ako postoji neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili od nastanka štete velikih razmjera ili uništenja dokaza. Obzirom da iz spisa i iz izvedenih dokaza nije vidljivo da je postojala neposredna opasnost za život, zdravlje, sigurnost ili nastanak štete velikih razmjera ili uništenja dokaza tužitelj nije mogao u smislu navedenog članka bez prethodnog prijavljivanja nepravilnosti kod poslodavca ili nadležnog tijela, javno razotkriti informacije . Dopisi koje je tužitelj slao Državnom odvjetništvu, poreznoj upravi i drugim tijelima ne predstavlja nanošenje štete tuženiku jer je isti imao sumnje u počinjenje nezakonitih radnji pa i kaznenih djela pa stoga se tako ponašanje prema podacima u ovom spisu ne može okarakterizirati kao radnja nanošenja štete tuženiku. Tužitelj je nanio neimovinsku štetu – povredu prava osobnosti tuženiku medijskim objavama i to na način da se tako jasno narušava ugled društva. Vidljivo je da je tužitelj medijskim kućama dostavio te podatke jer je i u dopisima naveo da će se dostaviti "medijskim kućama" , a isti i u svom iskazu ne spori da je kontaktirao Dubrovački dnevnik sa istim informacijama. Iz spisa nije vidljivo da su u postupcima nadležnih tijela utvrđene od tužitelja ukazane nepravilnosti, dok iz iskaza stranaka je vidljivo da su neke nepravilnosti naknadno otklonjene.

14. Obzirom da je tužitelj postavio drugi tužbeni zahtjev u smislu čl. 188 ZPP-a sud je i o njemu odlučivao kako je ranije obrazloženo sve u smislu čl. 190 st. 2 ZPP-a

15. Iz financijske dokumentacije dostavljene u spis, te procjene vrijednosti društva tuženika od strane stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Ivanke Sušić iz IVANKA RRIF d.o.o. je vidljivo da je društvo procjenjeno tom procjenom na 5.379.326 kuna dana 5. svibnja 2021.g., pa da je tako procjenjen poslovni udio tužitelja kao člana društva tuženika, odnosno i iz obavijesti od 12.5.2021.g. o provedenim odlukama skupštine od 29.4.2021.g. je vidljivo da se na tužitelja odnosio iznos od 1.399.305,69 kuna isplaćen mu dana 11.5.2021.g.

16. Iz nalaza i mišljenja VJEŠTAČENJA LOBAŠ d.o.o. za financije i bankarstvo, proizlazi da je navedena procjena vrijednosti društva tuženika 58.567.000,00 kuna, a vrijednost poslovnog udjela tužitelja u iznosu od 15.235.000,00 kuna. Obzirom da tužitelj tvrdi da s te osnove mu je isplaćeno 1.399.305,69 kn, a da mu treba se isplatiti još 13.835.694,31 kn (15.235.000,00 kn – 1.399.305,69 kn = 13.835.694,31 kn) kako je navedeno u eventualno postavljenom tužbenom zahtevu sud je odredio vještačenje po FIMAR d.o.o. iz Splita sa vještakom prof.dr.sc. Ivica Filipović, ovlašteni revizor i stalni sudski vještak za financije i računovodstvo.

17. Određen i imenovan od strane suda u ovom postupku, u svom nalazu i mišljenju prof.dr.sc. Ivica Filipović, ovlašteni revizor i stalni sudski vještak za financije i računovodstvo knjigovodstvenu vrijednost poslovnog udjela tužitelja prema godišnjim financijskim izvještajima društva na dan 31.12.2019.g. određuje u iznosu 3.435.080,62 kuna, a na 31.12.2020.g. u iznosu 3.439.518,70 kuna. Vještak se i pismeno i usmeno na ročištu očitovao. Naime iz nalaza i mišljenja prof.dr.sc. Ivice Filipović proizlazi da prema financijskim izvještajima društva na dan na 31.12.2020.g. knjigovodstvena vr ijednost poslovnog udjela tužitelja iznosi 3.439.518,70 kuna.

18. Sud je uvažavajući odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u ovom predmetu odredio vještačenje po CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. Zagreb koji vještak Petra Blašković u nalazu i mišljenju navodi da prema godišnjim financijskim izvještajima za 2019.g. procijenjena vrijednost društva LAUS CC d.o.o., Dubrovnik, je iznosila 2.575.364 EUR, od čega je vrijednost vlasničkog udjela FA za 26% vlasničkih udjela iznosila 669.595 EUR, a da prema godišnjim financijskim izvještajima za 2020.g. procijenjena vrijednost društva LAUS CC d.o.o., Dubrovnik, je iznosila 4.730.058 EUR, od čega je vrijednost vlasničkog udjela FA za 26% vlasničkih udjela iznosila 1.229.815 EUR. Vještak je usmeno odgovarao na sva pitanja i primjedbe stranaka koja je razjasnio. Tako na poseban upit tužitelja odgovara da je pod točkom 3 točka 1 u naslovu navela metoda tržišne vrijednosti jer je to drugi naziv za metodu tzv. statičku metodu koja polazi od knjigovodstvene vrijednosti neto imovine. Navodi kako se u ranijem vještačenju koristila samo statička metoda, a da je ona u svom nalazu i mišljenju koristila kombinaciju metoda prema međunarodnom standardu procjene vrijednosti, i statičke i dinamičke metode. Iskazuje da bi korištenje multiplikatora iz 2021. godine kako to sugerira tužitelj, a na financijske podatke iz 2019. godine bilo metodološki pogrešno jer multiplikatori odražavaju specifične uvjete tržišta kapitala u trenutku kada su izračunati uključujući kamatne stope, premije rizika, očekivanja rasta te općih makroekonomskih okolnosti, pa da bi stoga primjena istih iz 2021. godine na prethodne godine dovela do netočnih procjena. Također, navodi i da je prema međunarodnim standardima procjene vrijednosti zabranjeno razmatranje informacija ili raspoloženja tržišta koja sudionicima nisu poznata ili ih nije moguće znati na određeni datum. Na upit tužitelja da li primjena multiplikatora na primjer iz 2019. godine odgovara tržišnoj vrijednosti u svibnju 2021. godine odgovara da je to pogrešan pristup, a da je izračun tržišne vrijednosti sačinila sukladno danom zadatku, a to je temeljem financijskih izvještaja za 2019. i 2020. godinu , te je koristila medijan multiplikator. Upitana zašto baš taj multiplikator je koristila dogovara da je uobičajeno da se taj koristi, a da ne vidi nikakve posebne okolnosti da bi se koristili neki drugi. Koristila je multiplikator koji je iskazan za segment softwear a koji sadrži 3 podgrupe s time da je opreznosti radi odabrala niže multiplikatore iz podgrupe, a što je opravdano jer društvo ima mješoviti poslovni model i djeluje samo na hrvatskom tržištu. Ponavlja kako društvo predstavlja mješoviti poslovni model. Upitana zašto je izabrala multiplikator 254 umjesto 257, ponavlja da se radi o mješovitoj djelatnosti te da su uzeti niži multiplikatori prema načelu opreznosti, te da je svjesna da je razlika prilikom odabira podgrupe i to je obrazložila. Upitana je li 2 puta penalizirala iznos kapitalizacije softweara odgovaram da nije, nego samo jednom. Nije ništa normalizirala u 2019. godini jer je to napravila u 2020. godini i to iz sljedećeg razloga – u odnosu za troškove otpremnine i rezervacije u 2020. godini su evidentna rezerviranja za godišnje odmore u iznosu od 516.000,00 kuna dok ih u 2019. godini uopće nema, navodi. Nadaljem ističe da u 2020. godini rashode su teretili 201.000,00 kuna neiskorištenog godišnjeg odmora i otpremnine od 986.000,00 kuna, a da su u 2019. godini iskazane otpremnine radnicima u iznosu od 820.000,00 kuna dok se ne iskazuju rezervacije i troškovi godišnjih odmora otprilike u istoj visini. Objašnjava da su otpremnine u 2021. godini iznosile su 596.000,00 kuna, a rezervacije za neiskorišteni godišnji odmor 270.000,00 kuna što je ukupno cca 800.000,00 kuna. Slijedom navedenog ističe nije izvršena korekcija u 2019. godini ali je izvršena korekcija za 2020. godinu jer je po osnovi otpremnina i rezerviranja iskazan skoro pa dvostruko veći trošak nego u prethodnoj ili u idućoj godini. Objašnjava da bilo koji trošak, pa tako i otpremnina se normalizira ukoliko odudara od uobičajenog poslovanja. Na pitanje je li prepoznala da je društvo SAAS kompanija odgovaram da društvo pokazuje elemente ponavljajućih prihoda sličnih SAAS modelu, međutim, između tužitelja i tuženika je sporno da li je to društvo SAAS društvo, a što bi bilo pitanje za vještaka IT struke, te da takvih prihoda iz domene SAAS je oko 55%, a da tužitelj je sam u svojim podnescima rekao da bi takvi prihodi bili do 2/3 prihoda, a tuženik da je to 50%, a kako se i iskazuje u bilješkama uz financijsko izvješće. Navodi da su u bilješkama uz financijsko izvješće detaljno razrađeni prihodi. Na poseban upit je li koristila podatke određenih društava, kojih i jesu li ta društva usporediva s LAUS CC odgovara da je koristila podatke iz baze damodaran koja sadrži podatke društava po segmentima, u konkretnom slučaju softwear za područje Europe i to je uobičajena baza podataka koja se koristi, a da multiplikatori nisu propisani zakonom već je stvar vještaka da izabere određeni multiplikator. Može se koristiti i drugi multiplikator, pa i multiplikator 6, ali za to treba obrazložiti razloge. Ne zna koliko je društava iz RH uključeno u bazu damodaran. Hrvatska je malo tržite i uobičajeno je da se koriste ovakve baze podataka, a za d.o.o. društva takvih baza nema. Upitana zašto je uzela omjer 80% naprema 20% u odnosu na statičku metodu prema metodi multiplikatora navodi da je isti u skladu s praksom profesionalnih procjenitelja, a u nalazu i navela točno istraživanje koje ide tome u prilog, a karakteristike društva ne ukazuju na toliko značajna odstupanja da se ne bi primijenio pristup koji je uobičajen.

19. Sud je posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka iz CENTAR ZA FINANCIJSKA VJEŠTAČENJA d.o.o. Zagreb kao stručan i jasan nalaz dok nije nalaze vještaka Lobaš i Sušić, a obzirom jer su isti angažirani od stranaka van ovog postupka i nisu radili prema nalogu i zadatku suda, a vještak Filipović je računao knjigovodstvenu vrijednost. Vještakinja Petra Blašković je stručno odgovorila strankama na sva postavljena pitanja i prigovore obrazloživši ih vrlo jasno i detaljno.

20. Prema čl. 19 Društvenog ugovora tuženika član koji je isključen iz društva ima pravo naknade vrijednosti poslovnog udjela prema posljednjim godišnjim izvještajima društva. Obzirom da je tuženik isključen iz društva odlukom skupštine od dana 29. travnja 2021. godine financijska izvješća koja se imaju primijeniti su ona na dan 31.12.2020.g. Stoga, kako je iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković proizlazi procijenjena vrijednost društva LAUS CC d.o.o., Dubrovnik, je iznosila 2.575.364 EUR, od čega je vrijednost vlasničkog udjela FA za 26% vlasničkih udjela iznosila 669.595 EUR, a da prema godišnjim financijskim izvještajima za 2020.g. procijenjena vrijednost društva LAUS CC d.o.o., Dubrovnik, je iznosila 4.730.058 EUR, od čega je vrijednost vlasničkog udjela FA za 26% vlasničkih udjela iznosila 1.229.815 EUR, a isplaćeno mu je 1.399.305,69 kuna, sad je to 185.719,77 eura dana 11.5.2021.g. Sud je donio odluku da je tuženik dužan isplatiti razliku ta dva iznosa odnosno od 1.044.095,33 eura i odlučio kao u toč. I izreke presude. Napominje se da je sud uzeo u cijelosti kao stručan i jasan nalaz imenovanog vještaka Blašković dok nije nalaze vještaka Lobaš i Sušić, a obzirom jer su isti angažirani od stranaka van ovog postupka i nisu radili prema nalogu i zadatku suda , dok je vještak Filipović računao knjigovodstvenu vrijednost. Za ostatak tužbenog zahtjeva iznad usvojenog tužitelj je odbijen kao u toč. II izreke presude.

21. Prema članku 421. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024, dalje ZTD) istupanjem i isključenjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze , a član koji istupi iz društva i član koji je iz društva isključen imaju pravo da im se nadoknadi tržišna vrijednost njihova poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja odnosno isključenja.

22. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i kamatu po stopi propisanoj zakonom. Odluka o zateznim kamatama na osnovan dio tužbenog zahtjeva temelji se na odredbi čl.29. st. 1. ZOO-a stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Sud je o za teznim kamatama odlučivao u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva pravilno primjenjujući materijalno pravo.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 4. ZPP-a. Sud je utvrdio da su stranke podjednako djelomično uspjele u parnici u odnosu na osnov i visinu zahtjeva, pa je tako odlučeno kao u toč. I II izreke presude.

24. Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke i u kunama i u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

25. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 26. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.