Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1248/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Branimiru Fingleru, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zec i Partneri d.o.o. u Osijeku, radi proglašenja ovrhe/pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 1. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, javno objavljene, 26. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tužiteljice UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužiteljice UT na račun tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, a po tuženikovom zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom Financijskoj agenciji 31. srpnja 2023. temeljem zadužnice izdane 10. travnja 2009. u Valpovu, na kojoj je javni bilježnik Ružica Gagro iz Valpova ovjerila potpis 10. travnja 2009. pod brojem OV- 4255/2009.

II. Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. da tužiteljici UT naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,55 EUR (tisućudvadesetšesteuraipedesetpet centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika B2 Kapital d.o.o. za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR (dvjestopedeseteura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužiteljice, kao ovršenice, zahtjevom za izravnu naplatu od 26. srpnja 2023., zaprimljen kod Financijske agencije 31. srpnja 2023., zatražio izravnu naplatu svoje navodne novčane tražbine, a temeljem zadužnice izdane 10. travnja 2009. u Valpovu, na kojoj je javni bilježnik Ružica Gagro iz Valpova ovjerila potpis 10. travnja 2009. pod brojem OV- 4255/2009. Tužiteljica je ovom sudu podnijela prijedlog radi donošenja rješenja o proglašenju nedopuštenim zatražene pljenidbe i prijenosa te je zaključkom ovog suda broj Ovr-4361/2023-3 od 11. rujna 2023. upućena u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe odnosno izravne naplate koju je tuženik pokrenuo na temelju navedene zadužnice. Tužiteljica je citirani zaključak primila 26. rujna 2023. Tuženik, iako je kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužiteljice, nije i vjerovnik iz zadužnice na temelju koje je zahtijevao naplatu. U zadužnici je kao vjerovnik označeno društvo Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb. Sukladno članku 209. stavku 8. Ovršnog zakona, Financijska agencija može provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik samo u slučaju prijenosa tražbine iz članka 32. stavka 1. OZ odnosno samo ako se javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom ili pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku dokaže da je došlo do prijenosa tražbine. Tuženik uz zahtjev za izravnu naplatu nije dostavio dokaz da su, sukladno članku 32. i članku 214. stavku 4. OZ, na njega valjano prenesena prava iz zadužnice koja da je imao vjerovnik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, niti dokaz da je, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na njega valjano prenesena navodna tražbina Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. prema tužiteljici, a radi osiguranja koje navodne tražbine je izdana zadužnica. Sve da je i izvršen prijenos prava iz zadužnice na tuženika (a za što tuženik nije dostavio dokaze), takav prijenos nije valjan i ne može imati učinak prema tužiteljici jer ne postoji ni tražbina radi čijeg osiguranja je zadužnica izdana. Uostalom, da je društvo Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. imalo ikakvu tražbinu prema tužiteljici i da je tu navodnu tražbinu ustupilo tuženiku, tužiteljica bi o ustupu morala biti obaviještena sukladno čl. 82. ZOO, ali takvu obavijest nikada nije primila. Budući da zahtjev za izravnu naplatu nije podnio vjerovnik iz zadužnice, a da tuženik nije dokazao niti valjani prijenos prava iz zadužnice, niti valjani ustup navodne tražbine osigurane zadužnicom, očito je da tuženik nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka izravne naplate protiv tužiteljice. Tužiteljica osporava i postojanje i visinu navodne tuženikove tražbine. Tužiteljica nikada nije bila u poslovnom odnosu s tuženikom i prema njemu nema nikakvog duga. Tužiteljica ne može ni pretpostaviti po kojoj osnovi se od nje zahtijeva plaćanje jer nema nikakvog duga niti prema vjerovniku iz zadužnice, društvu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., godinama nije klijent te banke i sve svoje obveze prema toj banci je podmirila. Zbog navedenog, tužiteljica je već u prijedlogu podnesenom na temelju čl. 210. OZ predložila da sud pozove tuženika (tada ovrhovoditelja) da točno odredi svoju navodnu tražbinu prema tužiteljici. Međutim, iako ga je sud u ovršnom postupku broj Ovr-4361/2023 pozvao očitovati se o tvrdnjama iz prijedloga ovršenice, sada tužiteljice, ovrhovoditelj, sada tuženik, to nije učinio. Tuženik u specifikaciji tražbine od 26. srpnja 2023. uz zahtjev za izravnu naplatu potražuje iznos od 34.671,27 kn, za naplatu kojeg u zadužnici nije dana suglasnost jer je dužnik pristao na naplatu tražbine vjerovnika u iznosu od samo 15.500,00 kn. Dakle, sve da je tuženik i bio ovlašten temeljem predmetne zadužnice zahtijevati izravnu naplatu protiv tužiteljice (a što tužiteljica osporava), ne bi bio ovlašten zahtijevati naplatu iznosa većeg od u zadužnici izrijekom navedenog iznosa od 15.000,00 kn. Ujedno, tuženik je u iznos od 34.671,27 kn uračunao i „troškove“ i zateznu kamatu na troškove, bez da je naveo koji su to konkretni troškovi, kada su mu navodno nastali i kako je određen njihov iznos, i sve bez da je dužnik zadužnicom dao suglasnost za njihovu naplatu. Naime, iako je zadužnicom određeno da dužnik daje suglasnost za naplatu iznosa uvećanog za „kamate, naknade i troškove“, izrijekom se navodi i da su isti određeni cit. „Ugovorom o tekućem računu, Ugovorom o dopuštenom prekoračenju, Odlukom o kamatnim stopama i drugim aktima vjerovnika“, tuženik te ugovore i akte nije priložio Zahtjevu za izravnu naplatu, niti ih je u ostavljenom roku za očitovanje dostavio sudu u postupku broj Ovr-4361/2023. Slijedom navedenog, tuženik nije dostavio bilo kakve dokaze da bi temeljem zadužnice imao pravo na naplatu bilo glavnice, bilo kamata, naknada i troškova, niti u kojem iznosu. Ako bi tuženik tvrdio da njegova navodna tražbina proizlazi iz ugovora kojeg da je tužiteljica sklopila s Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., takav bi ugovor bio potrošački ugovor, te ga je tuženik morao priložiti svom zahtjevu za izravnu naplatu, ne samo radi dokazivanja osnove i visine svoje navodne tražbine, nego i kako bi sudu omogućio ispuniti obvezu preispitivanja sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe. S obzirom da tuženik do sada niti sudu, niti tužiteljici, nije predočio bilo kakav ugovor iz kojeg bi proizlazila njegova navodna tražbina, tužiteljica smatra da takav ugovor ili ne postoji ili tuženik nedostavljanjem ugovora želi spriječiti da sud utvrdi da je njegova navodna tražbina utemeljena na nepoštenim ugovornim odredbama. Tužiteljica tvrdi i da je nastupila i zastara tuženikove navodne tražbine. Zadužnica na temelju koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate je izdana i na njoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika 10. travnja 2009. S obzirom da zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dospijeća zadužnice, a to je sljedećeg dana nakon izdavanja zadužnice 10. travnja 2009., do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 31. srpnja 2023. je više puta istekao zastarni rok od tri godine. Slijedom svega navedenog, izravna naplata protiv tužiteljice, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem predmetne zadužnice je nedopuštena i nezakonita.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te ističe kako su svi navodi tužitelja pravno neosnovani i paušalni. Prema članku 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona tužba se može izjaviti i ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Navodi kako nije dostavljena zadužnica, izjava o prijenosu prava iz zadužnice, ugovor o cesiji, odnosno sporna je aktivna legitimacija tuženika su bespredmetni. Financijska agencija uopće ne bi postupila po zahtjevu za izravnu naplatu da nije dostavljena ovršna isprava niti bi aktivirala ovršnu ispravu da tuženik uz zahtjev za izravnu naplatu nije priložio Izjavu o prijenosu prava po ovršnim ispravama. Da bi nastavio provedbu ovrhe temeljem zadužnice, Tuženik je bio dužan dokazati samo prijenos prava iz zadužnice, a što je i učinjeno prilikom aktivacije na FINA-i. Naime, kada FINA u postupku naplate utvrdi da su se ostvarili uvjeti iz čl. 12. ZPONS-a, isknjižit će osnovu za plaćanje iz Očevidnika i prestati je izvršavati. Međutim, isto kao što ovrhovoditelj u postupku sudske ovrhe ima pravo podnijeti novi prijedlog za ovrhu, tako i u postupku izravne naplate ovrhovoditelj ima pravo pokušati opet naplatiti svoju tražbinu dostavom novog zahtjeva za naplatu FINI. U suprotnom ovrhovoditelj bi bio stavljen u položaj da, ako ovršenik nema novčanih sredstava, svoju tražbinu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom ispravom može naplatiti samo u roku od tri godine, a što je u suprotnosti sa odredbama i smislom Ovršnog zakona, a jednako tako i s odredbama Zakona o obveznim odnosima koje uređuju pitanje roka za prisilnu naplatu tražbine. Na navedeno ukazuje i recentna sudska praksa iz koje ovrhovoditelj izdvaja odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr 1865/2020 od 11. siječnja 2021. prema kojoj činjenica da je FINA prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje, ne sprječava ovrhovoditelja da naknadno podnese zahtjev za naplatu po istoj osnovi za plaćanje, ali u novom postupku. Nadalje, vezano za činjenicu da je predmetna zadužnica isknjižena, tuženik navodi da je u tom trenutku prestao postupak ranijeg vjerovnika te je sadašnji vjerovnik ovdje tuženik mogao pokrenuti novi postupak odnosno u postupku nastupiti kao novi vjerovnik bez suglasnosti tužitelja obzirom da sadašnje odredbe Ovršnog zakona dopuštaju tu mogućnost. Opreza radi, tuženik navodi kako je Ugovor o cesiji dvostrani pravni posao između primatelja i ustupitelja, te sukladno čl. 82. st. 1. ZOO obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti prijenosa tražbine kao i pristanak dužnika. Dakle, obavijest dužniku nema utjecaja na valjanost ugovora o cesiji, već je relevantna u pogledu osobe kojoj dužnik može izvršiti plaćanje, a što je u konkretnom slučaju bespredmetno, budući da navedena potraživanja nisu podmirena ni ranijim vjerovnicima niti B2 KAPITAL d.o.o. No tužitelj je bio obavješten o ustupu potraživanja što je vidljivo iz Obavijesti o ustupu potraživanja. Sukladno čl. 214. i čl. 32. Ovršnog zakona vjerovnik može svoja prava iz isprava (zadužnica, Izjava o suglasnosti) prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Isto tako, ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Prema tome, razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona nedvojbeno ne postoji. Prema odredbi članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona tužba se može izjaviti i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Prije svega, tuženik ističe da je osnova njegovo tražbine Ugovor o tekućem računu te Ugovor o brzom kreditu po tekućem računu od 21.3. do 21.9.2008 i drugim aktima ranijeg vjerovnika sada Addiko bank d.d., ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska 6, odnosno Slavonske banke d.d. Osijek. Nesporno je da ovršnu ispravu u ovom postupku predstavlja zadužnica OV-4255/2009, a koju je ovdje tužitelj potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika radi osiguranja plaćanja tražbine iz ugovora o tekućem računu te opreza radi tuženik naglašava da je radi osiguranja predmetne tražbine izdana i ovjerena zadužnica OV-9382/2007. Tuženik naglašava kako su radi osiguranja naplate duga po tekućem računu izdane gore navedene zadužnice. Prema čl.215 Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a to je prvog dana nakon dospijeća tražbine. Kako je tražbina proizašla iz Ugovor o tekućem računu od 7.5.2007., te duga po Ugovoru o brzom kreditu po tekućem računu od 21.3. do 21.9.2008. sklopljen s prednikom Slavonskom bankom d.d., a koji je dospio otkazom dana 25.5.2010., otkazom ugovora je u cijelosti dospjela tražbina tuženika, odnosno njegova prednika te je zastara počela teći prvog dana nakon što je vjerovnik ovdje tuženik imao pravo zahtijevati ispunjenje svoje tražbine u cijelosti, a to je 26.10.2010. Na predmetnu zadužnicu primjenjuje se petogodišnji zastarni rok, budući da ista nije potvrđena po javnom bilježniku, već je na njoj samo ovjeren potpis ovršenika u skladu s čl. 183., tada važećeg Ovršnog zakona (OZ/96). Točno ovršenik navodi kako se na Zadužnicu ima primijeniti petogodišnji zastarni rok, budući da ista nije potvrđena po javnom bilježniku, već je na njoj samo ovjeren potpis ovršenika u skladu s čl. 183. tada važećeg Ovršnog zakona (OZ/96). Međutim, nije protekao petogodišnji zastarni rok. Prema čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kao što je gore navedeno radi osiguranja navedene tražbine izdane su dvije zadužnice OV-9382/2007 te zadužnica OV-4255/2009. Prvobitni vjerovnik je dostavio radi naplate zadužnicu OV- 9382/2007 na naplatu OTP bank d.d. 24.8.2009. te i na naplatu Financijskoj agenciji (FINA) 28.8.2009., a zadužnicu OV-4255/2009 na naplatu Financijskoj agenciji (FINA) 4.4.2013. Nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (ZPONS/18) Fina je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala izvršavati predmetnu zadužnicu 4.8.2018. te je u skladu s čl. 245. ZOO-a zastarni rok počeo teći iznova prestankom izvršavanja predmetne zadužnice, točnije 5.8.2018. Obzirom na datum zadnje aktivacije, a to je 27.7.2023., razvidno je kako je zadužnica opet aktivirana unutar zastarnog roka. Iz naprijed navedenih utvrđenja i citiranih odredbi Zakona o obveznim odnosima za utvrditi je da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare predmetne tražbine jer je pravni prednik tuženika poduzeo radnje protiv dužnika radi ostvarenja tražbina. Tuženik ističe kako Zakon obveznim odnosima ne poznaje institut zastare ovršne isprave već isključivo institut zastare tražbine. Slijedom navedenoga, nesporno je da je prigovor zastare u potpunosti neosnovan. Vezano za prigovor tužitelja na visinu potraživanja, isti je potpuno bespredmetan obzirom da ovrhovoditelj, prilikom dostave zadužnice nije obvezan dokazivati iznos potraživanja. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te ju obvezati da tuženiku naknadi troškove ovog postupka.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to zaključak ovog suda od 11.9.2023., broj Ovr-4361/23-3 (stranice 6-9 spisa), prijedlog ovršenika (stranice 10- 12 spisa), zahtjev za izravnu naplatu (stranice 13-14 spisa), zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice (stranice 15-16 spisa), zadužnica od 10.4.2009. (stranice 17-18 spisa i stranice 34-35 spisa) i zadužnica od 24.9.2007. (stranice 36-37 spisa), izvod iz zapisnika od 11.3.2022. (stranica 19 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (stranica 29 spisa), ugovor o tekućem računu (stranice 30-31 spisa), dopis Hypo Alpe-Adria-bank d.d. od 8.6.2009. (stranica 32 spisa) i dopis od 24.8.2009. (stranica 40 spisa), otkaz ugovora o multivalutnom računu (stranica 38 spisa), ugovor o brzom kreditu po tekućem računu (stranica 39 spisa), promet po računu (stranica 41 spisa), dopis OTP bank d.d. od 1.9.2009. (stranica 42 spisa), aktiviranje zadužnice (stranica 43 spisa), obavijest o ustupu potraživanja (stranica 44 spisa), rješenje ovog suda od 9.4.2025., broj Sp-960/24-5 (stranice 55-58 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26.4.2022., broj Rev 449/2022-2 (stranice 59-61 spisa), te je izvršen uvid u spis ovog suda broj Ovr- 43612023.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

6. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik, kao ovrhovoditelj, ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, je li tražbina prestala, potom da li je nastupila zastara tražbine.

6.1. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu s Hypo-Alpe-Adria bank d.d., sada Addiko bank d.d., 21. ožujka 2008., kao i da je ista dopisom od 25. svibnja 2010. jednostrano raskinula ugovor o kreditu. Nadalje, nije sporno da je ovršenik pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pred ovim sudom broj Ovr-4361/2023.

7. Iz zaključka ovog suda od 11.9.2023., broj Ovr-4361/23-3 (stranice 6-9 spisa) proizlazi kako je tužitelj, kao ovršenik, upućen pokrenuti ovu parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ružice Gagro broj OV-4255/2009, 10. travnja 2009. i to iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – dalje u tekstu: OZ).

8. Iz prijedloga ovršenika (stranice 10-12 spisa) proizlazi kako je isti podnio ovome sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim koji je pokrenuo tuženik, kao ovrhovoditelj, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ružice Gagro broj OV-4255/2009, 10. travnja 2009. i to iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 9., 10. i 11. OZ.

9. Iz zahtjeva za izravnu naplatu (stranice 13-14 spisa) proizlazi kako je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio Agenciji 31. srpnja 2023. zahtjev za izravnu naplatu na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ružice Gagro broj OV-4255/2009, 10. travnja 2009. i to prema dijelu tražbine prema specifikaciji u privitku zahtjeva koji je naznačen kao prilog zahtjevu.

10. Iz zahtjeva za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice (stranice 15-16 spisa) proizlazi kako tuženik, kao ovrhovoditelj navodi kako mu tužitelj, kao ovršenik duguje novčane iznose koji se odnose na glavnu tražbinu u visini od 2.057,20 EUR, dospjele zatezne kamate iznos od 2.451,15 EUR, troškova 93,31 EUR, odnosno ukupno iznos od 4.601,67 EUR. Također se navodi kako je dospjela zatezna kamata obračunata na razdoblje od dospijeća 25.5.2010., do 8.2.2023.

11. Iz zadužnice od 10.4.2009. (stranice 17-18 spisa i stranice 34-35 spisa) proizlazi kako je tužiteljica, u svojstvu vlasnika tekućeg računa dala suglasnost vjerovniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) da se radi naplate tražbine u iznosu od 15.500,00 kuna (sada 2.057,20 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450) uvećano za redovne i zatezne kamate, naknade i troškove kako je to određeno ugovorom o tekućem računu, ugovorom o dopuštenom prekoračenju, odlukom o kamatnim stopama i drugim aktima vjerovnika, danom kada vjerovnik dostavi ovu zadužnicu zaplijene svi računi i to kunski i devizni, te da novac s računa izravno isplati vjerovniku na račun sve do potpunog namirenja vjerovnika. Ista je ovjerena kod javnog bilježnika Ružice Gagro broj OV-4255/2009, 10. travnja 2009.

11.1. Iz zadužnice od 24.9.2007. (stranice 36-37 spisa) proizlazi kako je tužiteljica dala suglasnost vjerovniku Slavonska banka d.d. (sada Addiko bank d.d.) da se radi naplate tražbine u iznosu od 13.500,00 kuna (sada 1.791,76 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450) uvećano za troškove, naknade i kamate sukladno ugovoru o tekućem računu i ugovoru o brzom kreditu po tekućem računu danom kada vjerovnik dostavi ovu zadužnicu zaplijene svi računi i to kunski i devizni, te da novac s računa izravno isplati vjerovniku na račun sve do potpunog namirenja vjerovnika. Ista je ovjerena kod javnog bilježnika Mandice Popović 24. rujna 2007., broj OV-9382/07.

12. Iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (stranica 29 spisa) proizlazi kako je od strane agencije za tužiteljicu navedeno kako je ukupno obustavljena isplata u iznosu od 1.506,40 EUR, radi nemogućnosti izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u odnosu na zadužnicu broj OV-9382/07, a koja je zaprimljena 28. kolovoza 2009. na provedbu, i iz koje specifikacije je vidljivo kako po istoj nije bilo naplate.

13. Iz ugovora o tekućem računu (stranice 30-31 spisa) proizlazi kako je tužiteljica sklopila ugovor sa Slavonskom bankom d.d. (sada Addiko bank d.d.) za otvaranje tekućeg računa broj 3221901585, kojim je ugovoreno dopušteno prekoračenje, kao i da ukoliko se vlasnik tekućeg računa ne bude pridržavao odredbi tog ugovora banka će naplatiti svoje potraživanje iz pristiglog priljeva, aktivirati instrumente osiguranja za naplatu i pokrenuti postupak naplate.

14. Iz dopisa Hypo Alpe-Adria-bank d.d. od 8.6.2009. (stranica 32 spisa) proizlazi kako tuženik obavještava Veneto banku d.d. kako je tužiteljica dovela račun u nedopušteno prekoračenje, pa su se stekli uvjeti za prisilnu naplatu temeljem obične zadužnice broj OV-9382/07, te da ga obavijesti ima li tužiteljica otvoren račun kod naslovnika.

15. Iz dopisa od 24.8.2009. (stranica 40 spisa) proizlazi kako tuženik obavještava OTP BANKA d.d. kako je tužiteljica dovela račun u nedopušteno prekoračenje, pa su se stekli uvjeti za prisilnu naplatu temeljem obične zadužnice broj OV-9382/07, te da u skladu sa zadužnicom zaplijeni iznos od 3.500,00 kuna.

16. Iz dopisa OTP bank d.d. od 1.9.2009. (stranica 42 spisa) proizlazi kako isti obavještavaju HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d. da su predmetnu zadužnicu zaveli u redoslijed za naplatu.

17. Iz otkaza ugovora o multivalutnom računu (stranica 38 spisa) proizlazi kako HYPO ALPE ADRIA-BANK d.d. obavještava tužiteljicu kako je na dan 25.5.2010. utvrđeno dugovanje u iznosu od 15.907,06 kuna.

18. Iz ugovora o brzom kreditu po tekućem računu (stranica 39 spisa) proizlazi kako Slavonska banka d.d. (sada Addiko bank d.d.) se obvezuje odobriti i omogućiti korištenje kredita tužiteljici u iznosu od 13.500,00 kuna, na rok od 6 mjeseci, a dospijeva na naplatu jednokratno, te su stranke suglasne da su instrumenti osiguranja potraživanja banke osobna zadužnica na iznos kredita, uvećana za kamate i troškove.

19. Iz prometa po računu (stranica 41 spisa) proizlazi kako je tužiteljica za račun broj 3221901585 u razdoblju od 13.veljače 2008. do zaključno s 30. rujna 2008. imala na računu -14.311,32 kn.

20. Iz aktiviranja zadužnice (stranica 43 spisa) proizlazi kako ovrhovoditelj Hypo Alpe- Adria-bank d.d. u stvari između njega i ovršenika, ovdje tužiteljice obavještava Agenciju da dostavlja običnu zadužnicu od 10. travnja 2009. ovjerenu od strane javne bilježnice Ružice Gagro broj OV-4255/2009, te predlaže zapljenu iznosa od 15.500,00 kuna (sada 2.057,20 EUR/fiksni tečaj konverzije 7,53450).

21. Iz obavijesti o ustupu potraživanja (stranica 44 spisa) proizlazi kako je Hypo Alpe- Adria-bank d.d. obavještava tužiteljicu kako su na dan 24.10.2014. zajedno sa svim pravima i sredstvima osiguranja po ugovoru o tekućem računu broj 4080029379 ustupili tužitelju, te da sve obveze po istom treba ispunjavati prema novom vjerovniku.

22. Iz rješenja ovog suda od 9.4.2025., broj Sp-960/24-5 (stranice 55-58 spisa) proizlazi kako je za tužiteljicu otvoren i zaključen jednostavni postupak stečaja potrošača te je isti oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnovu za plaćanje broj OV-4255/2009.

23. Iz izvršenog uvida u spis ovog suda broj Ovr-43612023 proizlazi kako je ovršenik (ovdje tužitelj) podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa ovrhe nedopuštenim iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točci 7., 9. do 11. OZ, sve povodom podnijetog zahtjeva za izravnu naplatu od strane ovrhovoditelja (ovdje ovršenika), a koji zahtjev je podnijet na temelju zadužnice od 10. travnja 2009. Temeljem podnijetog prijedloga donijet je zaključak broj Ovr-4361/23-3 od 11. rujna 2023. kojim je upućen ovršenik (ovdje tužitelj) da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na temelju zadužnice od 10. travnja 2009.

24. Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a propisano je ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, točkom 9. propisano je da ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili uprave nagodbe ili sastavljanja potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, točkom 10. je propisano ako je ispunjenje tražbine makar i na određeno vrijeme odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a točkom 11. propisano je ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a člankom 52. stavkom 3. OZ je propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog čanka zbog kojeg je izjavio žalbu. Odredbom članka 183. stavka 1. OZ/96 propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa, te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Člankom 183. stavkom 4. OZ/96 je propisano kako vjerovnik može svoja prava iz isprave iz članka 1. ovoga članka prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik.

26. U ovom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica 7. svibnja 2007. sklopila ugovor o tekućem računu sa Slavonskom bankom d.d.

- da je tužiteljica potom sklopila ugovor o brzom kreditu po tekućem računu od 21. ožujka 2008. do 21. rujna 2008. u iznosu od 13.500,00 kuna sa Slavonskom bankom d.d.

- da je, radi osiguranja naplate iste tužiteljica ovjerila zadužnicu kojom je, radi naplate tražbine vjerovnika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u iznosu od 15.500,00 kuna, dana 10. travnja 2009.

- da je predmetna zadužnica 24. kolovoza 2009. dostavljena OTP banka d.d. na provedbu, koju je ista dopisom od 1. rujna 2009. obavijestila Hypo Alpe-Adria-bank d.d. (list 42 spisa) da je ista uvrštena u redoslijed naplate

- da je potom Hypo Alpe-Adria-bank d.d., kao ovrhovoditelj, dostavio zadužnicu od 10. travnja 2009. Agenciji na provedbu

- da je dopisom od 3. studenog 2014. Hypo Alpe-Adria-bank d.d. obavijestila tužiteljicu dopisom o ustupu potraživanja

- da je Agencija 4. kolovoza 2018. utvrdila nemogućnost ispunjenja izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i to u odnosu na zadužnicu broj OV-9382/07

- da je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu 31. srpnja 2023. temeljem zadužnice broj OV-4255/2009 od 10. travnja 2009. protiv ovršenika (ovdje tužiteljice)

27. Temeljem ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio kako Slavonska banka d.d., odnosno Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., sada Addiko bank d.d. ima tražbinu prema tužiteljici. Međutim uvidom u ovršni spis sud je utvrdio kako tuženik nije dostavio dokaz da je tražbina prešla na njega, sukladno članku 183. stavka 4. OZ/96. Naime, tuženik je pravna osoba koja je osnovana 2013. godine, a ovršna tražbina iz 2009., odnosno 2010. godine, te ovršna isprava (zadužnica) koja je izdana 10. travnja 2009. U ovakvoj situaciji ovaj sud je uvjerenja kako ovrhovoditelj, ovdje tuženik, je dužan dokazati da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno sa vjerovnika na njega, s time da je u konkretnom slučaju valjani pravni posao isprava na kojoj je javno ovjerovljen potpis vjerovnika. Pa tako navod tuženika kako je iz zahtjeva vidljivo da postoji aktivna legitimacija uvidom u zahtjev za izravnu naplatu koji je dostavio agenciji prilikom provedbe ovrhe ovome sudu nije valjani dokaz da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno sa vjerovnika na njega. Pozivanje tuženika da je "ispravom pod nazivom Izjava o prijenosu prava iz zadužnica od dana 22. rujna 2016 godine, ovjerenom po javnom bilježniku Mladen Matoš, Zagreb…" kao i da je takva isprava deponirana u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagode ovršnih isprava, te upisana u upisnik nije dovoljno kako bi ovaj sud navedeno i utvrdio.

27.1. Stoga je tuženik u konkretnom slučaju morao dostaviti ispravu ovome sudu kako bi dokazao da je pravo iz zadužnice valjanim pravnim poslom preneseno sa vjerovnika na njega (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Velikoj Gorici, broj Gž-1344/2024-3 od 17. lipnja 2025.). Pa tako tuženik nije dokazao kako je tražbina prešla na njega temeljem valjanog pravnog posla, a nije niti predložio ovome sudu, ukoliko ne može doći do isprave koja se nalazi kod treće osobe iz članka 234. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu: ZPP), a sud odlučuje na temelju činjenica i dokaza koje stranke predlože (članak 219. ZPP-a), pa je valjalo primjenom članka 221.a ZPP-a

1 0

odlučiti o postojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, a koji teret dokaza je u konkretnom slučaju na tuženiku.

27.2. Stoga ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (članak 50. stavak. 1. točka 7. OZ), pa je ovaj sud utvrdio kako je osnovan navedeni prigovor tužiteljice, te je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

28. U odnosu na preostale prigovore tužiteljice sud iste nije ocjenjivao, međutim za napomenuti je kako iste smatra neosnovanima, budući da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik zahtijevao naplatu iz zadužnice u visini glavne tražbine iz zadužnice, te troškova, a u predmetnoj ovršnoj ispravi je jasno navedeno kako se radi naplate glavne tražbine uvećava ista i za redovne i zatezne kamate, te troškove. Također je i prigovor zastare neosnovan, budući da je rok za zastaru ovršne isprave 5 godina, vidljivo je kako je zadužnica, kao sredstvo osiguranja proistekla iz ugovora o tekućem računu od 7.5.2007, te ugovora o brzom kreditu od 21.3. do 21.9.2008., a koji je dospio otkazom od 25.5.2010. Kako je zadužnica dana na provedbu prvotno putem OTP banka d.d., a potom i na naplatu Agenciji 28.8.2009., a koju osnovu je Agencija prestala izvršavati 5.8.2018. Obzirom da je 27.7.2023. ista ponovno podnijeta na naplatu putem Agencije razvidno je kako zastarni rok od 5 godina nije protekao, budući da je sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) prekinuta zastara, pa je ista sukladno članku 245. stavka 1. ZOO-a počela ponovno teći.

29. U odnosu na navod tužiteljice kako je ovosudnim rješenjem broj Sp-960/2024-5 od 9. travnja 2025. ista oslobođena obveze u jednostavnom postupku stečaja potrošača, pa da je zbog toga ovrha nedopuštena, valja istaknuti kako navedeni prigovor nije osnovan, budući da je predmetno rješenje u stečaju potrošača donijeto 9. travnja 2025., odnosno nakon što je pokrenut predmetni postupak, a za rješavanje istog valjano je stanje u vrijeme podnošenja tužbe, a ne naknadno što je tužiteljica, sukladno posebnom propisu, oslobođena od preostalih obveza u odnosu na predmetnu tražbinu i vjerovnika (ovdje tuženika).

30. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u točci I. izreke ove presude.

31. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, pa joj sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a pripada naknada troška ovog postupka, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora kako je ista naznačila u tužbi (članak 40. stavak 2. ZPP-a), istoj pripada pravo na trošak sastava prijedloga za proglašenje ovrhe nedopuštenim u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, sastav podneska od 23.6.2025., kojim se očituje na odgovor na tužbu, u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, te zastupanja na ročištu od 1. srpnja 2025. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 26,55 eura, što sveukupno iznosi 1.026,55 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 26. kolovoza 2025. pa do isplate sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO, stoga je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

1 1

31.1. Tužiteljici nije priznat zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, budući da pristojba na tužbu iznosi 26,55 EUR, koliko je i platila tužiteljica (list 21 spisa), te troška pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, budući da nije dostavila dokaz da je istu i uplatila.

32. Tuženik je u cijelosti izgubio u sporu, pa mu ne pripada naknada troška postupka, te je stoga odbijen, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troška postupka, te je stoga odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

33. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 26. kolovoza 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika