Povrv-117/2025-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mateša&Kapitan d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CVU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneskog, Perice Medakovića, Nera Panjkret, Antonia Mihocija i Kristine Burcar Štargl, sa sjedištem u [adresa] i pisarnicom u Bjelovaru, Josipa Jelačića 2, radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 26. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Maria Franjića sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-2437/2025 od 06. travnja 2025. godine, se ukida u cijelosti.

II. Tuženik EVU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] je dužan tužitelju Croatia osiguranje d.d. OIB: 26187994862, [adresa], nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 87,50 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos počevši od 26. kolovoza 2025. godine, pa sve do isplate po stopi određenoj čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom zatražene zatezne kamate na iznos od 87,50 Eura, počevši od 06. ožujka 2025. godine, pa sve do 25. kolovoza 2025. godine.

IV. Odbija se kao neosnovan određeni zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 Eura, a zahtjev tuženika za naknadom troška u vezi nekakve neodređene "sudske pristojbe po određenju suda" se odbacuje kao nepotpun i neodređen.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, protiv tuženika kao ovršenika, pred u izreci navedenim javnim bilježnikom, podneskom od 06. ožujka 2025. godine, pokrenuo ovrhu zbog isplate novčanog iznosa od 111,48 Eura, a nakon što je javni bilježnik dana 06. travnja 2025. godine, donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-2437/2025, tuženik je protiv te odluke kojom je u cijelosti udovoljeno ovršnom prijedlogu tužitelja, te kojom je ujedno tuženiku naloženo da namiri tužitelju na ime nastalih troškova ovrhe iznos od 87,50 Eura, podnio pravovremeni prigovor, zbog čega je daljnji postupak nastavljen prema odredbama Zakona o parničnom postupku u vezi sporova male vrijednosti, nakon što je ovosudnim rješenjem br. Povrv-117/2025-2 od 26. svibnja 2025. godine, stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi, tuženik je naveo da rješenje o ovrsi nije "na zakonu osnovano", te da je dugovanje prema ovrhovoditelju u cijelosti ovršenik podmirio dana 27. ožujka 2025. godine (dostavivši u prilogu prigovora, slabo vidljivu presliku uplatnice, kao dokaz toj tvrdnji). Tuženik je istakao da je po primitku obavijesti od strane javnog bilježnika u vezi predmetnog iniciranja ovrhe, od strane tužitelja, podmirio cjelokupno dugovanje uvećano za zatezne kamate, te po tuženiku zbog toga nije bilo osnove za donošenje rješenja o ovrsi. Obzirom na navedeno, tuženik je u svom prigovoru, osporavao pravnu osnovu i visinu novčane tražbine tužitelja.

3. Tužitelj je posredstvom odvjetnice, navedeno rješenje broj Povrv-117/2025-2 od 26. svibnja 2025. godine, uz koju odluku mu je sud dostavio i navedeni prigovor tuženika, sa prilogom, zaprimio tek 10. lipnja 2025. godine, a unatoč činjenici da tuženik nije niti bio pozvan od strane suda u tom trenutku u smislu točke V., navedenog rješenja od 26. svibnja 2025. godine, da se očituje o nekakvom podnesku tužitelja, tuženik je našao potrebu posredstvom odvjetnika ponovo podneskom od 12. lipnja 2025. godine, iznositi činjenice na koje je već ukazao podnesenim prigovorom (valjda da pokuša ishoditi za sebe nekakvu naknadu troškove u većem iznosu nego li je to već bilo zatraženo prigovorom, tj. podneskom tuženika od 15. travnja 2025. godine – jer drugi razlog za sastavljanje podneska tuženika od 12. lipnja 2025. godine, sud ne može dokučiti), potražujući naknadu ukupnih troškova u iznosu od 125,00 Eura (što se tiče određenog zahtjeva), ali uz to još i nekakvu naknadu troška po osnovi "sudske pristojbe po određenju suda" (ma što god značila ta neodređena formulacija odvjetnika tuženika – opaska suca).

4. Tužitelj je pravovremeno (dakle, sukladno točci IV. navedenog rješenja od 26. svibnja 2025. godine), podneskom od 25. lipnja 2025. godine, povukao prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od dana 06. ožujka 2025. godine, za isplatu iznosa od 111,48 Eura (što označava visinu glavnice prema prijedlogu), obzirom da je tuženik platio navedeni iznos nakon utuženja, te je predložio da se održi na snazi platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je tuženik obvezan da podmiri tužitelju iznos od 87,50 Eura u vezi troškova postupka, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 06. ožujka 2025. godine (koje potraživanje tužitelja je u vezi zatezne kamate od 06. ožujka 2025. godine, bilo čak suprotno onom istaknutom u ovršnom prijedlogu jer je tada, tužitelj tražio zateznu kamatu na odmjerene troškove postupka, od dana donošenja rješenja o ovrsi, a što je javni bilježnik tužitelju i dosudio rješenjem o ovrsi koje tuženik pobija). Naime, tužitelj je istakao da ostaje kod tog sporednog zahtjeva u vezi troška i zatražene zatezne kamate na trošak postupka jer tuženik nije podmirio taj dio predmetne tražbine tužitelja, te da je ta tražbina nastala nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Ujedno se tužitelj usprotivio tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka, obzirom da je tek nakon utuženja tuženik podmirio tužitelju glavnicu duga, cijeneći okolnost da su samim utuženjem već nastali troškovi tužitelju, koje tuženik nije podmirio.

5. Kako je tuženik, prerano dostavio sudu svoj podnesak od 12. lipnja 2025. godine, prije nego li mu je uopće sud dostavio podnesak tužitelja i pozvao ga na očitovanje u smislu točke V. rješenja od 26. svibnja 2025. godine, tuženiku je dostavljen navedeni podnesak tužitelja, te mu je bio dodijeljen rok od samo 8 dana za očitovanja o tom podnesku suprotne stranke, imajući u vidu da su sve bitne činjenice stranke već iznijele u svojim podnescima.

6. Tuženik je podneskom od 04. srpnja 2025. godine kojim je potraživao naknadu ukupnog troška u iznosu do 187,50 Eura, kada se govori o određenom zahtjevu za naknadu troška, ustrajao na svom pravnom stajalištu po kojem po njegovom mišljenju nije bilo razloga za donošenje rješenja o ovrsi, obzirom da je tuženik podmirio cjelokupno dugovanje (koje za tuženika predstavlja samo glavnica duga i zatezna kamata na iznos glavnog duga, bez obzira što je odvjetnik sastavio za tužitelja prijedlog za ovrhu i što već zbog toga ima pravo tužitelj na naknadu troškova za sastavljanje ovršnog prijedloga, prema Odvjetničkoj tarifi, uz ostala prava u vezi naknade opravdanih troškova uslijed iniciranja ovrhe pred javnim bilježnikom jer se tuženik nije sjetio, primjerice podmiriti tužitelju utuženi dug, nakon dospjelosti potraživanja tužitelja, prije nego li je ovaj uopće pokrenuo ovrhu), nakon zaprimanja obavijesti od javnog bilježnika. Tuženik, posredstvom punomoćnika u osobi odvjetnika, čak tvrdi da je do samog donošenja rješenja o ovrsi došlo "isključivo zbog neaktivnosti tužitelja koji nije po uplati izvijesti Javnog bilježnika o tome da mu je tražbina podmirena", pa po tuženiku upravo iz tog razloga tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka.

7. Kako niti jedna stranka nije na konkretan način predložila održavanje ročišta (a održavanje ročišta bi uostalom u ovom slučaju bilo potpuno nepotrebno), valjalo je u smislu čl. 461. a., ZPP, donijeti meritornu odluku bez održavanja ročišta.

8. Naime, sud je odlučio u cijelosti prvo ukinuti platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi u smislu čl. 451.st.3. ZPP, obzirom da je nakon pokretanja ovrhe, tuženik podmirio tužitelju iznos glavnog duga i sporednu tražbinu u vezi zatezne kamate na iznos glavnog duga (zbog čega je uostalom, tužitelj i povukao tužbu za isplatu iznosa od 111,48 Eura, sa zateznom kamatom na taj iznos – koje potraživanje u vezi zatezne kamate na taj iznos je samo indirektno bilo povučeno od strane tužitelja, a ne i izričito u kontekstu činjenice da je tužitelj ostao u ovoj parnici samo kod svog novčanog zahtjeva u vezi naknade troška i potraživanja zatezne kamate na nepodmiren trošak postupka), a imajući u vidu da je već duže godina aktualna sudska praksa po kojoj se platni nalog iz rješenja o ovrsi više ne održava na snazi u vezi namirenja potraživanja po osnovi troškova ovrhe i zatražene zatezne kamate na taj trošak ovrhe (kakve odluke su se donosile i kakve odluke su mogle pravno egzistirati, prije više od 5 godina), koja je uostalom i dosuđena tužitelju rješenjem o ovrsi, te da je potrebno u parničnom postupku do kojeg je došlo donošenjem ovosudnog rješenja od 26. svibnja 2025. godine, donijeti jedinstveno odluku o trošku (dakle, onu odluku koja će obuhvaćati i troškove u vezi prethodnog ovršnog postupka, ali i potencijalno nove troškove parničnog postupka). U tom kontekstu nije bilo opravdanog razloga da se odražava na snazi za bilo koji dio novčane tražbine tužitelja, platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi.

9. Kako je s obzirom na opisane okolnosti slučaja, praktički između stranaka bilo sporno samo tko je dužan kome nadoknaditi troškove postupka i u kojem iznosu, sud prije svega nalazi potrebnim ukazati da je pravno stajalište tuženika, na temelju kojeg osporava pravo tužitelju na naknadu troškova postupka, a ujedno na temelju kojeg obrazlaže svoj zahtjev za naknadu troškova postupka, pravno neodrživo i zakonski neutemeljeno.

10. Naime, da je kojim slučajem tuženik u prigovoru podnesenom protiv rješenja o ovrsi ukazao sudu kada je točno primio obavijest od 13. ožujka 2025. godine, koju mu je u vezi iniciranja ovrhe poslao Javni bilježnik Mario Franić (uputivši ga da spor s ovrhovoditeljem pokuša riješiti izvansudski – a to po uvjerenju suda nije samo da plati 11.-ti., 12.-ti, 13.-ti ili 14-ti dan po primitku navedene obavijesti utuženi glavni dug sa zateznom kamatom vjerovniku i očekuje da će tim činom biti sve riješeno, samo po sebi valjda), te da je pravovremeno u što kraćem roku po primitku te obavijesti, platio tužitelju utuženu tražbinu po osnovi glavnog duga i zatezne kamate, pa da je promptno taj dokaz o plaćanju, isti dan dostavio u pisanoj formi posredstvom e-maila primjerice i odvjetniku tužitelja i odgovornoj osobi, odnosno pravnoj službi tužitelja, zatraživši prije svega da ovi odmah obavijeste (bilo odvjetnik tužitelja ili sam tužitelj) javnog bilježnika da ne treba donositi rješenje o ovrsi zbog podmirenja utužene tražbine nakon pokretanja ovrhe, ali i da dostave tuženiku određen zahtjev u vezi podmirenja nastalih troškova u vezi iniciranog ovršnog postupka, pa da se ovrhovoditelj oglušio na takav pravovremeni zahtjev tuženika, koji je trebao biti unutar roka od 15 dana (prema obavijesti javnog bilježnika), ali i davati dovoljno vremena tužitelju, da unutar tog istog roka dostavi javnom bilježniku obavijest o podmirenju duga od strane tuženika, odnosno da tužitelj dostavi tuženiku zahtjev za naknadu opravdanih nastalih troškova u vezi iniciranja navedene ovrhe posredstvom odvjetnika, a sukladno Odvjetničkoj tarifi, sud dopušta da u tom slučaju ne bi trebalo donositi rješenje o ovrsi i da bi propust za donošenje rješenja o ovrsi bio na tužitelju, odnosno eventualno njegovom punomoćniku u osobi odvjetnika.

11. Ovako, bez ikakvih tuženikovih navoda o tome u ovome predmetu, da bi tuženik osobno ili barem posredstvom svog odvjetnika u dodijeljenom roku od 15 dana po primitku navedene javnobilježničke obavijesti, nakon plaćanja glavnice duga i potraživanja tužitelja po osnovi zatezne kamate na iznos glavnog duga, uopće obavijestio pravovremeno odvjetnicu tužitelja o tom plaćanju i ujedno zamolio da o tome odmah obavijesti javnog bilježnika, kako ovaj ne bi donio rješenje o ovrsi, a također, bez ikakvih navoda o tome da bi tuženik osobno ili po odvjetniku dostavio javnom bilježniku dokaz o plaćanju utuženog iznosa glavnice i kamate na taj iznos, zamolivši da se prije donošenja rješenja o ovrsi o tome obavijesti ovrhovoditelj, bar od strane javnog bilježnika, tvrdnja tuženika da je do donošenja rješenja o vrsi došlo "isključivo zbog neaktivnosti tužitelja koji nije po uplati izvijestio Javnog bilježnika o tome da mu je tražbina podmirena" ili da "rješenje o ovrsi nije na zakonu osnovano" je potpuno neutemeljena, pogrešna i pravno neodrživa.

12. Odvjetnik tuženika u ovome postupku (ili ranije ovršenika) koji piše za svoju stranku podneske, kao zastupnik stranke, a u ovome predmetu se nalaze čak tri takva podneska, nije neobrazovana osoba, a niti pravno ili životno neiskusna osoba, koja primjerice nema završenu osnovnu školu, da ne bi mogao znati ili da bi mu moglo ostati nepoznato da je tuženik u ovom slučaju dužnik pravne osobe sa sjedištem u [adresa], da je u ovršnom prijedlogu tog vjerovnika sa sjedištem u [adresa], jasno navedena punomoćnica u osobi odvjetnice sa sjedištem u [adresa], da pravna osoba koja je vjerovnik tuženika, objektivno ne može u nekom kratkom roku po nekoj izvršenoj uplati na svoj račun, utvrditi posredstvom ovlaštene osobe, na što se ta uplata odnosi, dokučiti da je u vezi te tražbine pokrenuta ovrha, obavijestiti o toj uplati svog odvjetnika sa sjedištem u [adresa], da bi ovaj istovremeno isti čas ili ubrzo o tome pravodobno obavijestio javnog bilježnika, pa da ovaj ne bi donio rješenje o ovrsi nakon proteka roka od 15 dana koji je dodijeljen ovršeniku da sa ovrhovoditeljem izvansudski riješi spor, već da je potrebno u cijelom takvom slučaju pomirenja duga od strane ovršenika nakon pokretanja ovrhe, aktivno sudjelovanje ovršenika, a da se uopće ne bi donijelo rješenje o ovrsi u slučaju plaćanja glavnog duga i sporednog u vezi kamate na taj glavni dug po primitku javnobilježničke obavijesti od strane ovršenika.

13. Koga je tuženik uopće obavijestio osobno ili posredstvom odvjetnika, ukoliko je uopće ikoga obavijestio o plaćanju duga nakon pokretanja ovrhe protiv njega za koju je doznao po primitku javnobilježničke obavijesti, ostalo je nepoznato u ovoj parnici (također je ostalo nepoznato, zašto tuženik nije nikoga posebno o tome obavijestio, ukoliko nije i ukoliko mu je bila intencija da se ne donosi rješenje o ovrsi), a u tom kontekstu ne može tuženik sve svoje propuste (koji se ne odnose samo na nedostatak informacija o tome da sud informira što je to konkretno ovršenik osobno učinio nakon što je platio tužitelju 116,44 Eura da se ne donese rješenje o ovrsi, nakon što je tužitelj već pokrenuo ovrhu protiv tuženika, već i na nepravovremeno podmirenje tužitelju iznosa dospjelog duga, zbog čega je uostalom tužitelj i pokrenuo ovrhu), koje je učinio u opisanom slučaju, samo olako i neutemeljeno posredstvom odvjetnika koji ga zastupa u ovome predmetu, pripisati nekakvim površno ocijenjenim propustima tužitelja i neutemeljenim tvrdnjama da je isključivo tužitelj odgovoran za donošenje rješenja o ovrsi.

14. Pri tome, tuženik osobno i posredstvom odvjetnika svjesno ignorira činjenicu da ovrha ne bi bila niti pokrenuta da je pravovremeno tuženik podmirio tužitelju utuženu glavnicu duga, ali i da rješenje o ovrsi nikada ne bi bilo doneseno da je nakon pokretanja ovrhe, a po primitku obavijesti o toj ovrsi od strane javnog bilježnika, primjerice, tuženik već drugi dan ili isti platio iznos glavnog duga i dužnu zateznu kamatu, te da je odmah taj isti dan ili slijedeći o tome (uz dostavi dokaza o toj uplati) obavijestio i javnog bilježnika koji mu je tu obavijest poslao (uz odgovarajući dopis kojim se zahtjeva da se o tome obavijesti ovrhovoditelj i da se ne donosi rješenje o ovrsi) i svog vjerovnika osobno (posredstvom odgovorne osobe ili bar pravne službe), a pogotovo odvjetnicu svog vjerovnika sa sjedištem u [adresa], koja je bila navedena u prijedlogu za ovrhu kao punomoćnica tužitelja, naravno uz odgovarajući dopis kojim se predlaže da se povuče sporni prijedlog za ovrhu i da se obavijesti javni bilježnik da ne treba donositi rješenje o ovrsi, te bi se na taj način tuženik u dodijeljenom mu roku od 15 dana, svakako svojim aktivnim radnjama pobrinuo da se izvansudski sa svojim vjerovnikom dogovori oko mirnog rješenja njihovog obvezno-pravnog odnosa, te pitanja snašanja opravdanih troškova ovrhe tužitelju od strane tuženika, bez donošenja rješenja o ovrsi.

15. U drugu ruku, argumentacija tužitelja iz ove parnice, koji obrazlaže svoje potraživanje u vezi naknade opravdanih troškova, navođenjem da su troškovi ovrhe već nastali čim je tužitelj posredstvom odvjetnika pokrenuo ovrhu, protiv tuženika radi naplate dospjele tražbine koja nije bila podmirena pravovremeno po tuženiku, te koja je podmirena samo u vezi glavnog duga (i sporednog po osnovi zatezne kamate na taj iznos glavnog duga – opaska suca), nakon što je ovrha već bila pokrenuta i nakon što je tuženik od javnog bilježnika koji je zaprimio prijedlog za ovrhu, saznao da je pokrenuta ovrha je sasvim utemeljena na čl. 158. st.2. ZPP i uvjerljiva, ali i pravno logična, pa ju sud prihvaća.

16. Naime, neovisno o tome je li doneseno rješenje o ovrsi ili nije u situaciji kada je tuženik propustio pravovremeno podmiriti tužitelju dospjeli dug u vezi nekih neplaćenih računa, a što je prouzročilo da vjerovnik tuženika u svojstvu ovrhovoditelja, posredstvom odvjetnika, kao punomoćnika i pravnog zastupnika, pokrene ovrhu protiv tuženika u svojstvu dužnika tužitelja, sastavljanjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i dostavom tog prijedloga javnom bilježniku, sasvim je jasno sa pravnog aspekta da su tužitelju u tom trenutku nastali ne samo troškovi u vezi sastavljanja prijedloga za ovrhu po odvjetniku, sukladno Odvjetničkoj tarifi, nego i u vezi pripadajućeg poreza u vezi tog troška, ali i da su nastali određeni javnobilježnički troškovi za tužitelja, koje ovaj mora financirati, tako da tuženik u trenutku primitka javnobilježničke obavijesti (ili pisanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, prigovora podnesenog kasnije protiv rješenja o ovrsi), mora biti svjestan da njegova obveza nije samo podmiriti glavnicu duga ili glavnicu duga sa zateznom kamatom na iznos glavnog potraživanja, nego da se njegova obveza sastoji i od podmirenja opravdanog troška u vezi ovrhe koju je inicirao tužitelj u svojstvu vjerovnika tuženika.

17. Obzirom na visinu novčane tražbine tužitelja u ovom slučaju, tužitelj je sasvim osnovano potraživao u skladu sa Odvjetničkom tarifom, za sastavljanje ovršnog prijedloga po punomoćniku u osobi odvjetnika, iznos od 50,00 Eura, te pripadajući porez na dodanu vrijednost na taj trošak u iznosu od 12,50 Eura, što daje ukupnu svotu od 62,50 Eura, samo za sastavljanje prijedloga za ovrhu i pripadajući porez na taj opravdani trošak, a tuženik je sasvim neosnovano u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tvrdio da "rješenje o ovrsi nije bilo na zakonu osnovano".

18. Nadalje, tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja dostavio u ovaj spis materijalni dokaz (list 19) iz kojeg proizlazi da mu je u vezi predmetnog javnobilježničkog spisa broj UPP/OS-Ovrv-221/2025 (a radi se upravo o sudskom predmetu broj Ovrv- 2437/2025), javni bilježnik Mario Franić izdao račun broj 1008/1/1 dana 09. travnja 2025. godine, dakle u vezi predmetne ovrhe na iznos od 25,00 Eura, te da ga je pri tome upozorio da u slučaju neispunjenja te dospjele obveze javnog bilježnika "vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave", sukladno čl. 31.st.3. Ovršnog zakona, pa je sasvim jasno u ovom slučaju da je uz navedenu svotu od 62,50 Eura, opravdana tražbina tužitelja u vezi opravdanih troškova ovrhe i navedeni iznos od 25,00 Eura, glede javnobilježničkih troškova koje je podmirio tužitelj ili bar koje je dužen podmiriti.

19. Zbog toga je utvrđeno matematički da opravdan trošak tužitelja iznosi 87,50 Eura, koju svotu je upravo tužitelj potraživao od tuženika u ovom slučaju, ne tražeći ujedno i naknadu opravdanog troška za sastav podneska tužitelja od 25. lipnja 2025. godine (tužiteljev zahtjev u vezi troška za sastav toga podneska, posredstvom odvjetnika, kao i pripadajući porez na taj trošak, bi sasvim jasno bio opravdan parnični trošak, koji trošak je eto tužitelj posredstvom odvjetnika oprostio tuženiku, ne tražeći naknadu parničnog troška uopće u ovom slučaju), pa je taj novčani iznos valjalo i dosuditi tužitelju u smislu čl. 158.st.2. ZPP (jer je tužitelj povukao tužbu u vezi isplate iznosa od 111,48 Eura i u vezi zatražene zatezne kamate na taj iznos, tek nakon što je tuženik poslije pokretanja ovrhe podmirio tužitelju navedenu novčanu tražbinu u vezi koje je pokrenuta ovrha), odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva tužitelja za naknadu troškova.

20. Kako se zatezna kamata na dosuđen trošak postupka, na temelju sudske odluke može dosuditi od dana donošenja odluke o trošku, a ova odluka o trošku unutar predmetne presude, predstavlja odluku o naknadi troška cjelokupnog postupka koji je započeo kao ovršni, a završava kao parnični postupak, valjalo je tužitelju dosuditi zatraženu zateznu kamatu samo od 26. kolovoza 2025. godine, dakle od dana donošenja ove odluke, a odbiti kao neosnovan zahtjev u vezi kamate na taj trošak od 06. ožujka 2025. godine, pa sve do 25. kolovoza 2025. godine.

21. Napokon, novčana tražbina tuženika u vezi naknade parničnog troška za sastavljanje triju podnesaka u ovome predmetu, kao i u vezi poreza na te troškove u ukupnom iznosu od 187,50 Eura je odbijena kao neosnovana je nije tužitelj u opisanim okolnostima slučaja dužan tuženiku nadoknađivati bilo kakve troškove, već upravo suprotno.

22. Nadalje, sasvim neodređen zahtjev tuženika u vezi naknade troška koji se odnosi na nekakve "sudske pristojbe po određenju suda" je odbačen jer je svaka stranka dužna u smislu ZPP, istaći određen novčani zahtjev, a ne potpuno površan i paušalan, tim više što svaki odvjetnik u Republici Hrvatskoj treba znati koju sudsku pristojbu i u kojem iznosu treba platiti njegova stranka, te vrsta pristojbe i iznos dužne sudske pristojbe ne ovisi o odluci suda, nego o Zakonu o sudskim pristojbama i vrijednosti predmeta spora.

U Bjelovaru, 26. kolovoza 2025. godine.

Sudac:

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U Bjelovaru, dana 26. kolovoza 2025. godine.

S u d a c: