REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1168/2022-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E ŠE N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv I- tuženika HOK osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnicima EZ, Ivi Pezić i Franu Olujiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba i II-tuženika Lovačka udruga Vepar Orahovica iz Orahovice, Kralja Zvonimira kbr. 45, OIB: 42118905488, zastupan po punomoćniku MZ, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja HZ, odvjetničke vježbenice, punomoćnice I-tuženika GZ, odvjetnice i punomoćnika II-tuženika MZ, odvjetnika, dana 25. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno I-tužitelju VZ, iz [adresa] na ime naknade štete na motociklu isplatiti iznos u visini od 3.188,39 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 3.188,39 EUR tekuće od 22. siječnja 2020. godine do 24. kolovoza 2025. godine kao neosnovan.

III. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno I-tužitelju VZ, iz [adresa] na ime naknade imovinske štete s osnova oštećene i uništene motociklističke opreme isplatiti iznos u visini od 1.119,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno I-tužitelju VZ, iz [adresa] na ime naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja isplatiti iznos u visini od 58,40 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos u visini od 9,95 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.

VI. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno II-tužiteljici CZ, iz [adresa] na ime naknade imovinske štete s osnova oštećene i uništene motociklističke opreme i troškova liječenja isplatiti iznos u visini od 607,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u koje II-tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 68,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do isplate kao neosnovan.

VIII. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno I-tužitelju VZ, iz [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje isplatiti iznos u visini od 2.391,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IX. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužitelja u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva isplatu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje u iznosu od 197,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.

X. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno I-tužitelju VZ, iz [adresa] na ime naknade imovinske štete s osnova pružene tuđe moći i njege isplatiti iznos u visini od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno II-tužiteljici CZ, iz [adresa] na ime naknade neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje isplatiti iznos u visini od 2.588,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

sve u roku od 15 dana.

XII. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno II-tužiteljici CZ, iz [adresa] na ime naknade imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu isplatiti iznos u visini od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

XIII. Nalaže se I-tuženiku HOK-osiguranju d.d. Zagreb, Capraška 6 i II-tuženiku Lovačka udruga Vepar Orahovica, iz Orahovice, Kralja Zvonimira br. 45 solidarno naknaditi I-tužitelju VZ, iz [adresa] i II-tužiteljici CZ, iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 7.021,77 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba i tužbeni zahtjev u dijelu kojim I-tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.188,39 EUR tekuće od 16. studenog 2016. godine pa do 21. siječnja 2020. godine.

II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva povišenjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi (list 174-178 spisa) navode da je dana 31.08.2016. godine I-tužitelj kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] na kojem se u svojstvu putnika nalazila II- tužiteljica kretao desnim prometnim trakom ŽS 4030 u [adresa], smjer jug-sjever, da je dolaskom neposredno prije kbr. 48 u Ulici Ante Starlevića u Orahovici iz odvodnog kanala s istočne strane kolnika istrčala srneća divljač koja je udarila u desnu bočnu stranu prednjeg kotača motocikla uslijed čega je I-tužitelj izgubio nadzor nad upravljanjem motociklom te je na sredini kolnika motocikl s I-tužiteljem i II-tužiteljicom pao na kolnik na desnu bočnu stranu, a zatim nastavio nekontrolirano klizanje po kolniku i preko prometnog traka namijenjenog za kretanja vozila iz suprotnog smjera sletio u odvodni kanal sa zapadne strane kolnika. Tužitelji navode da mjesto naleta i područje s kojeg je istrčala divljač nalazi se unutar lovišta kojim gospodari II-tuženik, a I-tuženik je osiguravatelj II- tuženika temeljem police osiguranja za štetu nanesenu od divljači. Navode da je na motociklu I-tužitelja nastala totalna šteta, šteta je nastala i na opremi I-tužitelja i to na kacigi, pojasu, jakni, rukavicama, tenisicama, hlačama i mobitelu. Nadalje navode da je u ovoj prometnoj nezgodi I-tužitelj pretrpio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji, pa temeljem čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete za pretrpljeni strah, pretrpljene bolove, smanjenje životne i radne aktivnosti, tuđu pomoć i njegu, potražuje i trošak participacija za liječenje kao i trošak putovanja na kontrole i terapije. II-tužiteljica navodi da je nastala šteta na opremi i to na kacigi, rukavicama, jakni, torbici, tenisicama, trenirci, pretrpjela je štetu zbog popravka mobitela, pretrpjela je tjelesne ozljede kako je pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, pretrpjela je strah, bolove, smanjenja joj je životna i radna aktivnost i potrebna joj je bila tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja, a pretrpjela je štetu u vidu troškova participacije za liječenje, kao i troškova putovanja na kontrole i terapije. Tužitelji predlažu da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu (list 104-108 spisa) ističe da iz predmetne police osiguranja koju I-tuženik ima sklopljenu s II-tuženikom razvidno je da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima koja proizlazi iz obavljanja djelatnosti lova, te odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači, pa slijedom navedenog navedena polica ne pokriva odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i naknadu štete na ime troškova liječenja, oštećene odjeće i obuće koju tužitelji potražuju tužbom. Osporava u cijelosti osnov i visinu štete neimovinske štete, kao i imovinske štete u vidu troškova liječenja, tuđe pomoći i njege, oštećenih stvari, opreme i odjeće jer isto nije pokriveno Policom osiguranja br. [broj police osiguranja]-0000005281. Ističe prigovor limita po Polici osiguranja od odgovornosti budući je ista sklopljena u pogledu odgovornosti za štete na motornim vozilima sa svotom osiguranja od 25.000,00 kn po štetnom događaju uz ugovorenu franšizu od 10 % minimalno 1.000,00 kn. I-tuženik ističe kako sukladno čl. 965. ZOO-a u slučaju osiguranje od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Nadalje ističe da kada se iscrpi svota osiguranja tuženik ne može biti u obvezi nadoknađivati štetu, a niti troškove postupka po navedenoj polici već za isti odgovara isključivo osiguranik. Osporava nastanak štetnog događaja na način kako to opisuju tužitelji, odgovornost tuženika, te osnov i visinu štete, kao i uzročno posljedičnu vezu između svih navedenih oštećenja. I-tuženik nadalje navodi da sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11) za naknadu štete od divljači prema čl. 50 st. 1. za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara se po osnovi krivnje, ističe prigovor isključive odgovornosti I-tužitelja jer nije prilagodio brzinu kretanja tako da motocikl može pravodobno zaustaviti, podredno ističe odgovornosti pravne osobe koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala. I-tuženik osporava i visinu imovinske štete nastale na motociklu budući iznos koji I-tužitelj potražuju ne odgovara iznosu totalne štete koja je nastala. I-tuženik opreza radi osporava u cijelosti potraživanja I-tužitelja i II-tužiteljice s naslova uništenih stvari, budući da dostavljeni računi nisu dokaz za osnovanost utuženog potraživanja jer iz istih nije razvidno da bi bilo uništeno u prometnoj nezgodi, niti je to navedeno u službenoj bilješci, te u cijelosti osporava paušalno zatražene troškove puta na kontrole i liječenje I- tužitelja i II-tužiteljice. Protivi se tijeku zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (totalna šteta na motociklu, uništena oprema, tuđa pomoć i njega) od dana podnošenja tužbe iz razloga jer je očito da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti na koju mogu teći zakonske zatezne kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 1086., čl.1089. ZOO- a). Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

II-tuženik u odgovoru na tužbu (list 90-91 spisa) navodi kako je iz police osiguranja koju ima sklopljenu s I-tuženikom razvidno da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima koja proizlazi iz obavljanja djelatnosti lova, te odgovornost za štetu na motornim vozilima od zaštićene divljači, pa navedena polica ne pokriva odgovornosti za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i naknadu štete na ime troškova liječenja, oštećene odjeće i obuće što tužitelji potražuju tužbom. Osporava u cijelosti potraživanje I-tužitelja i II- tužiteljice s naslova naknade neimovinske štete kao i imovinske štete jer isto nije pokriveno Policom osiguranja. Nadalje ističe prigovor limita iscrpljene svote osiguranja, osporava nastanak štetnog događaja na način kako to navode tužitelji, odgovornost, te osnov i visinu štete kao i uzročno posljedičnu vezu. II-tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti I- tužitelja jer nije prilagodio brzinu kretanja tako da motocikl može pravodobno zaustaviti, te je isti bez adekvatne zaštitne odjeće i obuće upravljao motociklom. Nadalje II-tuženik ističe da mjesto štetnog događaja je glavna ulica grada Orahovice, ista nije lovna površina kojom gospodari, podredno ističe da je odgovornost za nastalu štetu na pravnoj osobi koja gospodari prometnicom. Osporava visinu imovinske štete nastalu na motociklu jer ista ne odgovara iznosu totalne štete koja je nastala, osporava potraživanje I-tužitelja i II-tužiteljice s naslova uništenih stvari i vjerodostojnost računa jer isti nisu dokaz za osnovanost utuženog potraživanja, a iz istih nije razvidno da bi iste stvari bile uništene u prometnoj nezgodi. Opreza radi osporava visinu tužbenog zahtjeva s naslova neimovinske i imovinske štete, a obzirom da su I-tužitelj i II-tužiteljica u štetnom događaju zadobili lake tjelesne ozljede te osporava paušalno zatražene troškove puta na kontrole i liječenje I-tužitelja i II- tužiteljice. Protivi se tijeku zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu (totalna šteta ma motociklu, uništena oprema, tuđa pomoć i njega) od dana podnošenja tužbe iz razloga jer je očito da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti na koju mogu teći zakonske zatezne kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude (čl. 1086., čl.1089. ZOO-a). Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj Pn-254/2019 od 22.01.2020. godine (list 220-239 spisa) djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženika (list 214-220 spisa) Županijski sud u Velikoj Gorici rješenjem poslovni broj Gž-1045/2020 od 12.03.2021.g. ukida presudu Općinskog suda u Sesvetama (list 207-211 spisa) iz razloga jer da nije na pravilan način utvrđen dan štetnog događaja, da nije obrazloženo što predstavlja javnu izvanugovornu odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova i da nije uzeta u obzir ugovorena franšiza.

4. Sud je proveo postupak obnove spisa poslovni broj Pn-1168/22 budući je isti zagubljen nakon što je ustupljen spis Općinskog suda u Sesvetama koji se vodio između navedenih stranaka pod poslovnim brojem Pn-45/21. U postupku obnove spisa sud je utvrdio da su u spis stranke dostavile odlučnu dokumentaciju za predmetni postupak, a razvidno je i da je u spis dostavljena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-254/19-69 od 22.1.2020.g. kao i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 12.3.2021.g. poslovni broj Gž-1045/20-2 kojim je prethodno spomenuta prvostupanjska presuda ukinuta u točkama I, III, IV, V, VI I VIII izreke presude. Sud je rješenjem od 09.11.2022. godine utvrdio da je stanje spisa obnovljeno u odnosu na dijelove spisa koji su važni za daljnji nastavak postupka.

5. Sud je u ponovljenom suđenju u dokaznom postupku pročitao presudu Općinskog suda u Sesvetama posl.br. Pn-254/2019-69 od 22.01.2020.g. (list 29-48, list 140-156, list 220- 236 spisa), Rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Gž-1045/2020-2 od 12.03.2021.g. (list 21-26, list 157-161, list 207-212 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka UZ od 11.05.2018.g. (list 49-55, list 188-194, list 363-369 spisa), Policu osiguranje od odgovornosti broj 13-0000005281 i pregled prijavljenih šteta po polici od 08.02.2024. (list 58, list 173, list 310, list 505 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Filipovića od 10.04.2019.g. i očitovanje od 19.08.2019.g. (list 72-74, list 388-390, list 399 spisa), dopis Lovačkog saveza Virovitičko-podravske županije od 22.09.2017.g. i dopis Ministarstva poljoprivrede od 02.06.2016.g. i od 13.12.2023.g. (list 95-96, list 97, list 353- 354, list 497-498 spisa), dopis od 26.10.2016.g. i Službena zabilješka od 16.09.2016.g. MUP-a, PU Virovitičko-podravska, Policijska postaja Orahovica (list 179, list 247-249, list 317 spisa), dopis HOK osiguranja i sporazum o namirenju od 11.11.2016.g. i od 21.09.2016.g., te od dana 17.11.2016.g. (list 198-199, list 250, list 409-410, list 513-514 spisa), Odluku o produljenju ugovora o zakupu prava lovozakupcima na području Virovitičko-podravske županije (list 201-205 spisa), medicinska dokumentacija za tužitelje (list 251-297 spisa), gotovinski računi od 14.11.2015.g. i od 05.11.2012.g., račun HT d.d. od 12.08.2015.g., račun Agramservis od 04.11.2016.g. (list 298-301, list 302, list 304-305 spisa), izvod iz matice vjenčanih (list 318-319 spisa), fotografije motocikla (list 331-334 spisa), odštetni zahtjev - fotografije (list 337-346 spisa), Službeni glasnik od 23.06.2016.g. (list 357-360 spisa), Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti (list 466-478 spisa), dopis Virovitičko- podravske županije od 21.11.2023.g. (list 494 spisa), dokumentaciju o isplaćenim štetama po polici osiguranja (list 513-545 spisa), sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. stalni sudski vještak Darko Prpić (list 555- 559, list 617-618 spisa), a kojeg vještaka je sud i dopunski saslušao.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Predmet ovog spora je naknada neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju - nalet motociklom na srneću divljač.

Između stranaka sporan je osnov, visina tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, tijek zatezne kamate na utuženi iznos.

Presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-254/2019-69 od 22.01.2020.g. pravomoćna dana 12. ožujka 2021. godine pod točkom II. i točkom VII. izreke presude kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev I-tužitelja s osnova naknade štete na motociklu i to s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 24.022,90 kn tekuće od dana podnošenja tužbe tj. 16. studenoga 2016.g. do dana 21. siječnja 2020.g. (točka II. izreke presude) te u dijelu tužbenog zahtjeva kojim II-tužiteljica zahtjeva na ime imovinske štete s osnove oštećene i uništene motociklističke opreme iznos preko dosuđenog iznosa od 5.997,57 kn do zatraženog iznosa od 7.688,95 kuna, odnosno za iznos od 1.691,38 kuna (točka VII. izreke presude).

7. U tijeku postupka tužitelji osporavaju navode iz odgovora na tužbu I-tuženika i II-tuženika sadržajno kao u podnesku od 10.03.2017. godine (list 312-316 spisa). I-tuženik u tijeku postupka ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, osporava odgovornost, osnov i visinu tužbenog zahtjeva sadržajno kao u podnesku od 20.03.2017.g. (list 324-326 spisa).

8. U ponovljenom suđenju sud je na okolnost utvrđivanja nastanka štetnog događaja, uzročno-posljedične veze i odgovornosti za nastanak štete u bitnom utvrdio:

- da je II-tuženik Lovačka udruga Vepar Orahovica sklopio s I-tuženikom Policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000005281 dana 27.05.2016.g., mjesto osiguranja Lovište X/118 početak jednogodišnjeg osiguranja 27.05.2016.g., predmet osiguranja - javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova s iznosom osiguranja od 120.000,00 kn po osiguranom slučaju i agregatno godišnje i za odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači na neograđenom području u okviru svote osiguranja sa podlimitom od 25.000,00 kn po štetnom događaju, 50.000,00 kn agregatno godišnje, popust na ugovorenu franšizu 10% (Policu osiguranja - list 97, Opći uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti osiguranja kao sastavni dio Police osiguranja- list 466-478 spisa),

- da je II-tuženik sklopio s Virovitičkom-podravskom županijom kao lovozakupnikom Ugovor o zakupu prava lova na zajedničkom otvorenom lovištu broj X/118 dana 14. travanja 2006. godine) do 31. ožujka 2026. godine (čl.1 . Ugovora, da se Lovačkoj udruzi Vepar, Orahovica (ovdje II-tuženik) daje na služenje pravo lova u lovištu - zajedničko otvoreno lovište koje se prostire na području Virovitičko-podravske županije (čl.3. Ugovora), da lovozakupnik, ovdje II-tuženik, odgovara za eventualna potraživanja trećih osoba koja bi nastupila u lovištu ili u svezi s obavljanjem prava lova u lovištu, a koje su posljedice pravomoćne sudske odluke ili drugog nadležnog državnog tijela za vrijeme trajanja zakupa prava lova (čl. 15. Ugovora o zakupu prava lova - list 641-644 spisa).

- da je do štetnog događaja došlo dana 31. kolovoza 2016. godine na način da je I-tužitelj kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] na kojem se u svojstvu putnika nalazila II-tužiteljica kretao desnom prometnom trakom Županijske ceste 4030 na [adresa], smjer jug-sjever, dolaskom do neposredno prije kućnog broja 48 iz odvodnog kanala istrčala je srneća divljač koja je udarila u desnu bočnu stranu prednjeg kotača motocikla uslijed čega je I-tužitelj kao vozač izgubio nadzor nad upravljanjem motociklom te je na sredini kolnika motocikl s vozačem i putnicom pao na kolnik na desnu bočnu stranu, a uslijed nekontroliranog klizanja i preko prometnog traka sletio u odvodni kanal sa zapadne strane kolnika (nesporno između stranaka, iskazi I-tužitelja i II-tužiteljice, dopis PP Orahovica - list 179 spisa, nalaz i mišljenje vještaka UZ),

- da se štetni događaj zbio dana 31. kolovoza 2016. godine oko 5,40 sati (Službena zabilješka od 16.09.2016.g. PP Orahovica - list 247-249 spisa),

- da na navedenoj dionici nema postavljenog prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti" (Službena zabilješka od 16.09.2016.g. PP Orahovica - list 247-249 spisa),

- da je motocikl I-tužitelja svojim prednjim desnim bočnim dijelom naletio na divljač-srnu koja je pretrčavala kolnik dolazeći motociklu I-tužitelja s desne strane nakon čega su tužitelji izgubili ravnotežu i zajedno s motociklom pali na kolnik, da se tužitelj kretao brzinom kretanja u trenutku naleta oko 78,6 km/h , ali da je I-tužitelj čak i reagirao intenzivnim kočenjem ne bi uspio zaustaviti motocikl i do naleta bi ipak došlo time da bi I-tužitelj pravovremenim kočenjem na raspoloživom putu uspio zaustaviti svoj motocikl i do štetnog događaja ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 28,3 km/h, a dopuštena brzina kretanja vozila je bila ograničena prometnim znakom na 70 km/h (nalaz i mišljenje vještaka UZ - list 49-55 spisa, dopunsko očitovanje vještaka UZ kojim dopunskim očitovanjem vještak je otklonio sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka - list 82-83 spisa, primjedbe I-tuženika i II-tuženika iznesene u podnescima koji prileže na listu 370-371 i listu 374-375 spisa),

- da je nastala totalne štete na motociklu I-tužitelja u visini od 24.022,90 kn dok ukupna šteta na opremi iznosi 14.787,42 kn (nalaz i mišljenje vještaka i dopunsko očitovanje vještaka UZ),

- da II-tuženik ima površinu opisanom granicom lovišta u ukupnoj površini od 6072 hektara, a od navedene ukupne površine lovišta ukupna lovna površina iznosi 5383 hektara, a preostali dio površine se odnosi na površine na kojima se ne ustanovljuje lovište, da cesta iako se nalazi unutar lovišta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj lovoovlaštenik nije u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači (dopis Lovačkog saveza Virovitičko-podravske županije od 22.09.2017.g. - list 95-97 spisa),

- da je Odlukom o produljenju ugovora o zakupu prava lova lovozakupnicima na području Virovitičko-podravske županije među inim produljen II-tuženiku Ugovor broj 10018 o zakupu lova u zajedničkim otvorenom lovištu zakupcima koji je sklopljen pod brojem X/118 14. travnja 2006. godine, (list 201-205, list 357-360 spisa).

9. Tuženici tvrde da do štetnog događaja ne bi došlo da je I-tužitelj prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima na cesti. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane imajući u vidu da bi se I-tužitelj uspio zaustaviti prije mjesta naleta na divljač- srnu da se kretao manjom brzinom od 28,3 km/h, a dopuštena brzina je 70 km/h.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka UZ, a koji nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke i dopunskog očitovanja vještaka UZ kojim su otklonjene primjedbe tuženika sud je utvrdio:

- da mjesto naleta, gledano u smjeru kretanja motocikla I-tužitelja, nalazilo se na desnoj polovini kolnika neposredno prije početka traga struganja motocikla tužitelja i udaljeno od desnog ruba kolnika oko 2-3 m,

- brzina kretanja motocikla tužitelja u trenutku naleta iznosilo je oko 78,6 km/h,

- da provedena analiza pokazuje da se u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika od strane divljači motocikl tužitelja nalazio udaljen od mjesto naleta samo oko 10,9 m po do je tada I-tužitelj čak i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesto naleta i do naleta bi ipak došlo, jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 49,4 m dok je na raspolaganju imao put od samo 10,9 m,

- da I-tužitelj bi pravovremenim kočenjem na raspoloživom putu od oko 10,9 m uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta naleta i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 28,3 km/h,

- da u smjeru kretanja motocikla tužitelja prije mjesta naleta nema prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti" dok je brzina kretanja vozilo ograničena prometnim znakom na 70 km/h,

- da visina potpune ili totalne štete na motociklu I-tužitelja iznosi 24.022,90 kn dok ukupno šteta na opremi iznosi 14.787,42 kn.

Nije sporno da se I-tužitelj kretao motociklom brzinom većom od dopuštene (70 km/h) tj. brzinom od 78,6 km/h. Kako je sud na temelju nalaz i mišljenja vještaka UZ i dopunskog očitovanja vještaka UZ utvrdio da I-tužitelj ne bio uspio zaustaviti motocikl prije mjesta naleta i da bi do naleta ipak došlo da se kretao čak i dopuštenom brzinom od 70 km/h, jer je mu je zaustavni put kočenjem iznosio 49,4 m dok je na raspolaganju imao put od samo 10,9 m, a I-tužitelj bi pravovremenim kočenjem na raspoloživom putu od oko 10,9 m uspio zaustaviti svoj motocikl prije mjesta naleta i do štetnog događaja ne bi došlo, pod uvjetom da se kretao brzinom manjom od 28,3 km/h, to sud ne nalazi odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja. Pri tome sud ističe kako je temeljem nalaza i mišljenja vještaka UZ, a tuženici ne dokazuju suprotno, utvrđeno da u smjeru kretanja motocikla tužitelja prije mjesta naleta nema prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti", pa time I-tužitelj nije imao upozorenja da bi trebao prilagoditi brzinu kretanja posebnim uvjetima na cesti (mogućnosti istrčavanja divljači na cesti).

10. I-tuženik i II-tuženik u odnosu na odgovornost za štetu ističu kako sukladno čl. 50. stavak 1. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11) propisano da je za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se o osnovi krivnje, a da je iz Službene bilješke sastavljene povodom štetnog događaja koji je predmet ovog spora navedeno da I-tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja tako da motocikl može pravodobno zaustaviti te je I-tužitelj upravljao motociklom bez adekvatne zaštitne odjeće i obuće. Nadalje osporavaju odgovornost za nastanak štetnog događaja imajući u vidu da je do prometne nezgode došlo u mjestu Duga Međa kod kućnog broja 48, a naknadno stoji u Orahovici kod kućnog broja 48, da je mjesto događaja glavne cesta grada [adresa], a koje nije lovna površina kojom gospodari II-tuženik Lovačka udruga Vepar. Nadalje navode da II-tuženik nije lovoovlaštenik odnosno lovoozakupnik na području na kojem je došlo o štetnog događaja, niti je II-tuženik vlasnik divljači koja je sudjelovala u štetnom događaju pa da bi time postojala odgovornost II-tuženika temeljem Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima niti su tužitelji dostavili dokaz ili dokazali tijekom ovog postupka da je divljač izletjela s lovne površine kojom je u trenutku štetnog događaja upravljao II-tuženik.

Sud je navode I-tuženika i II-tuženika ocijenio kao neosnovane. Kako je prethodno navedeno sud je na temelju nalaza vještaka UZ i uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrdio da mjesto naleta na divljač nalazilo se na desnoj polovini kolnika neposredno prije početaka traga struganja motocikla tužitelja i udaljeno od desnog ruba kolnika oko 2-3 metra, te da u smjeru kretanja motocikla tužitelja prije mjesta naleta nema postavljenog prometnog znaka opasnosti od divljači na cesti, a brzina kretnja je bila ograničena na 70 km/h i da cesta na kojoj se zbio štetni događaj prolazi kroz otvoreno lovište.

11. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete dočim je odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. I-tuženik i II-tuženik na kojima je teret dokaza (čl.221. a ZPP-a) tijekom ovog postupka nisu dostavili dokaz niti predlažu provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja da bi na spornom dijelu ceste kojim su se kretali tužitelji gospodarilo lovištem neko drugo lovačko društvo, a takvu relevantnu činjenicu sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi iz dostavljene dokumentacije pa imajući u vidu čl. 1063. ZOO-a sud je ocijenio kao neosnovane navode da nema odgovornosti na strani tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu. Kako dakle I-tuženik i II-tuženik nisu dokazali da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti niti da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika ili treće osobe, koju II-tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti to prema stajalištu ovog suda odgovornost za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu na strani je isključivo tuženika (čl.1067. ZOO-a).

12. U ponovljenom suđenju tužitelji predlažu pribaviti od Ministarstva poljoprivrede i gospodarstva te od Virovitičko podravske županije podatak o tome koja je lovačka udruga u trenutku štetnog događaja gospodarila lovištem uz prometnicu gdje se dogodio štetni događaj. I-tuženika se protivi pribavi podataka jer je postupak vraćen u fazu glavne rasprave a ne pripremnog ročišta, pa je sud dužan provesti samo glavnu raspravu. Ističe da tužitelj nije dokazao da je divljač iz područja kojem gospodari II-tuženik, te nije dokazao dinamiku štetnog događaja odnosno sam nastanak štetnog događaja, time da se po predmetnoj polici može zahtijevati samo imovinska šteta na motornom vozilu, a ne i za opremu i drugu imovinsku štetu koja je predmet ovog spora.

Sud je pribavio po prijedlogu tužitelja podatak od Ministarstva poljoprivrede na okolnost utvrđivanja činjenice koja je lovačka udruga u trenutku štetnog događaja dana 31. kolovoza 2016. godine gospodarila lovištem uz prometnicu u Orahovici, na adresi [adresa] te je utvrđeno da je lovištem gospodario lovozakupnik Lovačka udruga Vepar, Orahovica (list 494 spisa). Nadalje je utvrđeno da se predmetna adresa u [adresa] nalazi unutar opisa granice zajedničkog otvorenog lovišta broj X/118 - "Orahovica" kojim je gospodarila Lovačka udruga VEPAR Orahovica, Kralja Zvonimira 45 (list 497-498 spisa). Sud ističe kako je omaškom naveden u dopisima datum 31.09.2016.g. jer je opće poznata činjenica da mjesec rujan ima 30 dana, a mjesec kolovoz 31 dan, a štetni događaj u odnosu koji su zatraženi podatci od nadležnih državnih tijela se zbio dana 31. kolovoza 2016. godine što je sud utvrdio iz Službene bilješke PP Orahovica.

13. Tuženici ističu da je II-tuženik lovoovlaštenik na području na kojem je došlo do štetnog događaja, a koje mjesto štetnog događaja ne nalazi se na lovnoj površini kojom gospodari II-tuženik. II-tuženik nadalje ističe da su ceste namijenjene prometu vozila, na cestama je zabranjen lov, a ceste, iako opisane granicom lovišta, nisu lovište već su površine izvan lovišta i da čl. 45. Zakona o lovstvu propisano je između ostaloga i da se divljač na površinama izvan lovišta i na površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov, zaštićuje i lovi u skladu s programom zaštite divljači kojeg donosi pravna ili fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne ustanovljava lovište, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove lovstva. Iz svega navedenoga razvidno je da cesta, iako se nalazi unutar lovišta, nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači, a te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. Navodi kako je nesporno da je divljač, sukladno Zakonu o lovstvu, dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, te je tako na svim pravnim i fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj, a ne samo na lovcima, obveza brige o tom dobru u skladu sa zakonskim propisima. II-tuženik postavlja pitanje što je sve poduzela pravna osoba koja upravlja prometnicom na kojoj se dogodila nesreća jer da pravna osoba koja gospodari prometnicom može ograditi prometnicu što bi svakako spriječilo nesreće, međutim to pravna osoba nije učinila (primjer: ograđene autoceste na kojima se ne događaju ovakve nesreće). Ističe da je pravna osoba koja gospodari prometnicom odgovorna za štetu, sukladno čl. 50. Zakona o cestama i da sukladno čl. 4. Zakona o lovstvu divljač je dobro od interesa za Republike Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu. Ističe kako II-tuženik nije vlasnik divljači pa ne može biti odgovoran za nastalu štetu, već eventualno Republika Hrvatska. Ističe da Zakon o šumama u čl. 5. st. 1. t. 27. govori da je divljač proizvod šuma i šumskog zemljišta, a šuma i šumsko zemljište su u vlasništvu Republike Hrvatske tako da II-tuženik ne može biti odgovoran za nastalu štetu već eventualno Republike Hrvatske.

Sud je navode I-tuženika i II-tuženika kojim otklanjaju odgovornost za nastanak štetnog događaja kao neosnovane. Sud je uvidom u Ugovor o zakupu koji prileži na listu 63 spisa utvrdio da dijelom lovišta uz prometnicu na mjestu štetnog događaja upravlja II-tuženik.

14. Pri tome je sud u ponovljenom suđenju u bitnom utvrdio na temelju provedenih dokaza da na području lovišta uz prometnicu ovlaštenik prava lova je lovačko Udruga Vepar Orahovica koji je kao osiguranik obuhvaćen Policom osiguranja koju je II-tuženik sklopio s I-tuženikom, da se divljač (srna), koja je uzrokovala predmetnu nezgodu zatekla na cesti, a koja činjenica ukazuje da zaštitna ograda nije bila postavljena na način da spriječi ulazak tj. prijelaz divljači na cesti te je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka UZ (tuženici ne dokazuju suprotno) da nije bio postavljen znak opasnosti od divljači na cesti (Službena zabilješka od 16.09.2016.g. PP Orahovica - list 247-249 spisa).

U vrijeme nastanka štetnog događaja bila je na snazi odredba članka 83. stavak 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/2005, 75/2009, 14/2014, 62/2017 - dalje: ZL) koja propisuje da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti, stavak 2. propisuje da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Članak 86. stavak 3. tada važećeg ZL propisuje da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

U konkretnom slučaju nema osnove za primjenu citirane zakonske odredbe jer I-tužitelj kao vozač nije upravljao svojim automobilom protivno pravnim pravilima o sigurnosti prometa na cestama i nije ni djelomično pridonio nastanku i visini štete, a nalet na divljač nije se dogodio ni zbog provođenja lova, jer u to vrijeme lova nije bilo (II-tuženik suprotno ne dokazuje).

Odgovornost je II-tuženika, na temelju odredbe čl. 83. st. 3. ZL-a, a u vezi s odredbom čl. 1063. i 1064. ZOO-a objektivna, jer je divljač na cesti opasna stvar, a II-tuženik na kome je teret dokaza ekskulpacijskih razloga koji ga oslobađaju odgovornosti, u predmetnom slučaju iste nije dokazao. Naime II-tuženik ne predlaže provođenje dokaznog postupka niti dostavlja dokaz da bi od nadležne uprave za ceste zahtijevao da se postavi zaštitna ograda koja bi spriječila prelazak divljači na cesti i da he zahtijevao postavljanje znaka kojim se vozači upozoravaju na opasnost "Divljač na cesti".

15. Odredbom članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, dalje: ZC), koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se dogodio predmetni štetni događaja (31.08.2016.g.), propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Odredbom članka 26. ZC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu među inim: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, ophodnja.

Odredbom članka 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 dalje: Pravilnik) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme kada se dogodio predmetni štetni događaj, propisano je da su žičane ograde namijenjene zaštiti prometa od divljači i drugih životinja, a člankom 94. Pravilnika je propisano da se žičane ograde postavljaju na auto ceste, brze ceste i druge ceste kada je to potrebno.

Odredbom čl. 11. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. No ovdje se ne radi o tome da bi u konkretnom slučaju lovište bilo ustanovljeno na cesti na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač već cesta prolazi kroz lovište kojim gospodari osiguranik tuženika. S tim u vezi relevantne su odredbe čl. 13. ZL prema kojima ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju se prekidom zemljišta na kojima se ustanovljuju državna, privatna ili zajednička lovišta, iz čega jasno proizlazi da se cesta može nalaziti unutar lovišta.

16. Sud je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari primijenio opće propise obveznog prava imajući u vidu prethodno citirane odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o cestama. Odredbom članka 1045. st. 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju; čl. 1063. ZOO-a propisano je da se za štetu nastalu u vezi opasne stvari, smatra da potiče od te stvari, osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete sukladno odredbi čl. 1067 st.1. ZOO-a koja propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te st.2. i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok je čl. 1064. ZOO-a propisano da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik.

17. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nije utvrđeno da bi postojala odgovornost na strani I-tužitelja kao vozača motocikla iz razloga jer se kretao brzinom od 78,6 km/s dakle iznad dopuštene brzine kretanja na tom dijelu ceste (70 km/s). Prema rezultatima vještačenja I-tužitelj bi izbjegao prometnu nesreću, pri svim brzinama ne većim od oko 28,3 km/h. Isto tako tijekom postupka nije utvrđeno da I-tužitelj kao vozač motocikla nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti pa da bi bio odgovoran za prometnu nezgodu ili istoj djelomično doprinio.

Kako prema odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima te kako II-tuženik nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka da je zahtijevao postavljanje prometne signalizacije i opreme kako ne bi nastala šteta trećim osobama to I-tuženik i II-tuženik neosnovano otklanjaju odgovornost za nastanak štetnog događaja.

18. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za štetu propisuje odredba čl. 1067. st. 1. ZOO- a u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.). Imajući u vidu odredbu čl. 1067. stavak 1. ZOO-a da bi se II-tuženik u ovoj pravnoj stvari mogao osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari trebao je dokazati da je propust treće osobe bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogao osloboditi od odgovornosti.

Slijedom navedenog kako II-tuženik nije dokazao da bi šteta nastala radnjom treće osobe te kako je utvrđeno da je II-tuženik lovoozakupnik te se štetni događaj zbio na području lovišta kojim upravlja II- tuženik te je utvrđeno da se štetni događaj zbio uslijed naleta divljači (srne) na motocikl I-tužitelja uslijed čega je I-tužitelj izgubio kontrolu upravljanja motociklom te su I-tužitelj i II-tužiteljica kao putnica uslijed pada motocikla na cestu zadobili tjelesne ozljede, uništena im je odjeća i obuća te njihove stvari (mobitel, kaciga i drugo) to je utvrđeno da uslijed propusta II-tuženika u održavanju otvorenog lovišta u smislu da se postave prometni znaci za upozorenje od divljači na cesti i postavljanja zaštitne ograde divljač (srna) zatekla na cesti, a što je uzrok prometne nezgode za koju su odgovorni tuženici.

19. U odnosu na I-tuženika za štetu nastalu tužiteljima odgovoran je i I-tuženik kao osoba kod koje je osigurano lovačko društvo koje gospodari područjem uz cestu, jer za iznenadni nalet divljači na prometnicu, odnosno motocikl u ovom konkretnom slučaju odgovara lovačko društvo iz čijeg područja potječe divljač koja je štetu prouzročila, a srna potječe iz lovišta lovozakupnika, a sve imajući u vidu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog kako objektivna odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem uređena je čl. 83. st. 1. ZL koji propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi te općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, konkretno odredbama čl. 1063. i čl. 1067. ZOO-a to su tuženici odgovorni za nastanak štetnog događaja. Budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima, u ovom konkretnom slučaju motocikla predstavlja opasnu stvar, proizlazi zaključak da je I-tuženik, kao pravna osoba kod koje je osiguran lovoovlaštenik lovišta na kojem je životinja živjela odgovoran za štetu koja je nastala na dijelu lovišta koje mu je dano na korištenje i koje koristi. Imajući u vidu navedeno sud je ocijenio kao neosnovan prigovor promašen pasivne legitimacije I-tuženika, kao i navode kojim otklanja odgovornost.

20. Prema odredbi čl. 1063. ZOO šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

U konkretnom slučaju za štetu nastalu na motociklu I-tužitelja naletom srna koji je pretrčavao cestu, odgovara I-tuženik kao pravna osoba kod koje se osigurao lovoovlaštenik lovišta na kojem je srna živjela sukladno odredbi čl. 83. st. 1. ZL, s obzirom na to da tužitelj ni djelomično nije doprinio nastanku štete, a kako je to prethodno navedeno i obrazloženo. I- tuženik i II-tuženik nisu dokazali tijekom ovog postupka da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji on nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti i da je šteta nastala isključivom radnjom treće osobe.

Prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev- 352/2022 od 5. travnja 2022. odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (primjerice, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev- 2902/16 od 28. kolovoza 2019.) Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije I-tuženika i II-tuženika.

Pri tome imajući u vidu da nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (srne) na motocikl na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO.

21. U konkretnom slučaju, I-tuženik nije dokazao da je lovoovlaštenik koji gospodari predmetnim lovištem tražio postavljanje znakova "divljač na cesti", pa s obzirom na navedeno, to se isti ne može pozivati na oslobođenje od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak "divljač na cesti", služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20). Kad se tome doda utvrđenje ovog suda da I-tužitelj svojim postupanjem nije doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja, to je zaključak ovog suda da je I-tuženik, kao osiguratelj lovoovlaštenika koji gospodari lovištem u kojem je živjela divljač – srna i iz kojeg je srna dospjela na cestu, pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog cijeneći provedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, ocjena je ovog suda da je I-tuženik solidarno s II-tuženikom dužan I-tužitelju i II-tužiteljici nadoknadi svu štetu koju su pretrpjeli.

22. I-tuženik i II-tuženik tijekom postupka navode da je sklopljena Polica osiguranja koje je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima koja proizlazi iz obavljanja djelatnosti lova, te odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači. Ističu da Polica osiguranja ne pokriva odgovornost za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i naknadu štete na ime troškova liječenja, oštećene odjeće i obuće koju tužitelji potražuju tužbom.

Sud je navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Naime prema čl. 13. Općih uvjeta I- tuženika koji su sastavni dio Police osiguranja proizlazi da je osiguranik (II-tuženik) u obvezi poduzeti sve mjere kako bi spriječio nastanak osiguranog slučaja dočim iz odredbe čl. 7. Posebnih uvjeta koji su sastavni dio police osiguranje ne proizlazi da bi iz osiguranja bila isključena šteta koja je predmet ovog spora. Sud je iz sadržaja Police osiguranja utvrdio da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima koja proizlazi iz obavljanja djelatnosti, te odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači. Ovaj sud je stajališta da u Polici osiguranja, istaknuta odgovornost prema trećim osobama sa navedenim novčanim iznosom od 120.000,00 kn istaknutim u smislu ugovorene svote osiguranja, pokriva upravo odštetni zahtjev tužitelja jer su tužitelji treće osobe u odnosu na stranke ugovora o osiguranju (I-tuženika i II-tuženika) koja je u prometnoj nezgodi prouzročenoj izlijetanjem divljači (srne) iz lovišta tuženikovog osiguranika, pretrpjela imovinsku i neimovinsku štetu koja je šteta predmet ovog spora. Sama činjenica da je u rubrici predmeta osiguranja navedena javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti (u ovom konkretnom slučaju II-tuženika kao osiguranika) i da se radi o lovačkoj djelatnosti, ni po čemu ne dovodi do zaključka kako Policom osiguranja ne bi bio pokriven štetni događaj u kojem su sudjelovali I-tužitelj i II-tužiteljica, kao treće osobe, jer je osnovno pravo i dužnost svakog lovačkog društva, neovisno o eventualnim raznovrsnim djelatnostima, da posjeduje i čuva na svom području zaštićenu divljač, a analogno tome i da odgovara za štetu koju divljač počini trećim osobama, ukoliko se dokaže odgovornost lovačkog društva, koja se inače u određenim situacijama i predmnijeva. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo II-tuženik a niti I-tuženik tijekom ovog postupka nisu dostavili dokaz na temelju kojeg bi sud otklonio odgovornost II-tuženika za nastanak štetnog događaja.

23. Nadalje ovaj sud ističe kako ugovorom o osiguranju od odgovornosti osiguranika preuzima osiguratelj obvezu naknaditi štetu trećoj osobi (do visine ograničenog osiguranja – limita) dok se obveza osiguranja iz čl. 897. te čl. 919. ZOO odnosi na isplatu naknade odnosno ugovorene svote a ne na naknadu štete. U ovoj pravnoj stvari I-tužitelj i II-tužiteljica niti ne tvrdi da je do štete na motociklu došlo naletom motocikla na divljač zbog provođenja lova. Zbog toga su u slučaju kada se, kao u konkretnom slučaju nije provodio lov, niti to tužitelji tvrde, za odgovornost tuženikovog osiguranika mjerodavne odredbe ZOO-a. Naime, odredbama ZL-a propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ZL ne propisuje drugačije. Slijedom navedenog budući da odredbama ZL kao posebnog zakona (lex specialis) nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na javnu cestu, u situaciji kada se nije provodio lov, tada se primjenjuju odredbe ZOO-a, kao općeg zakona (lex generalis) kojima se uređuje odgovornost za štetu. Pri tome, sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019.g. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju članka 80. stavka 6. ZL-a i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019.g. utvrdio je da iako ZL ne uređuje u cijelosti slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača.

24. Slijedom navedenog, sud je otklonio kao neosnovane navode I-tuženika i II-tuženika da Policom osiguranja nije pokrivena neimovinska i imovinska šteta koju isplatu štete tužitelji zahtijevaju u ovom sporu. S tim u svezi se napominje da pravno shvaćanje da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar prihvaćeno u sudskoj praksi pa tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev-2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004., Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008. Kako je divljač prema odredbi članka 3. stavka 1. ZL-a dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Prema odredbama članka 1045. stavka 3. i članka 1063. ZOO-a, odgovornost lovoovlaštenika je objektivna odgovornost, po načelu uzročnosti (kauzaliteta), a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a je na tuženiku (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2226/2023-2 od 10. listopada 2024., Pž-2017/2023-3 od 28. rujna 2023., Pž-2075/2022-2 od 25. kolovoza 2023., Pž-5325/2022-4 od 22. studenoga 2023.).

25. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju na odgovornost za štetu tuženikovog osiguranika – lovoovlaštenika primjenjuju citirane odredbe ZOO-a, a ne odredbe ZL-a. Budući da je odgovornost lovoovlaštenika za štetu objektivna, tuženik je bio dužan dokazati da u konkretnom slučaju postoji koji od ekskulpacijskih razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu iz članka 1067. ZOO-a.

Slijedom navedenog sud je utvrdio kao neosnovane navode tuženika koje ističu tijekom spora, a kojim otklanjaju svoju odgovornost, pasivnu legitimaciju i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete.

26. I-tuženik tijekom postupka ističe prigovor iscrpljene svote limita po predmetnom štetnom događaju. Navodi da je po predmetnoj polici isplaćen iznos od 5.890,45 ERUR-a, a ugovoren je agregatni limit od 15.926,73 eura ( 120.000,00 kn). Sud je po prijedlogu I- tuženika proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja iscrpljenosti svote limita po Polici osiguranja.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Darka Prpića te iz sadržaja Police osiguranja sud je utvrdio da su po Polici osiguranja ugovoreni limiti s dvije osnove:

- javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova s iznosom osiguranja od 120.000,00 kn po osiguranom slučaju i agregatno godišnje,

- odgovornost za štete na motornim vozilima od zaštićene divljači na neograničenom području, u okviru svote osiguranja, sa podlimitom od 25.000,00 kn po štetnom događaju, 50.000,00 kn agregatno godišnje.

Vještak Darko Prpić u mišljenju navodi da kada bi se svota limita odnosila (zbirno) na odgovornost s dvije osnove (javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama - 120.000,00 kn i odgovornost za štetu na motornim vozilima od zaštićene divljači - 50.000,00 kn), sve imajući u vidu do sada isplaćene štete po polici osiguranja tada svota limita osiguranja nije iscrpljena u iznosu od 126.013,31 kn što iznosi 16.724,84 EUR. Nadalje vještak Darko Prpić navodi kada bi se svota limita odnosila na odgovornost s jedne osnove (za štete na motornim vozilima) svota limita osiguranja nije iscrpljena u iznosu od 6.013,31 kn što iznosi 798,10 EUR.

Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na jasan i određen način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji nemaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. I-tuženik predlaže da se vještak dopunski očituje i o iscrpljenosti svote osiguranja imajući u vidu i da je iz Police osiguranja razvidno da je ukupan agregatni limit po polici 15.926,73 EUR/120.000,00 kn. U dopunskom pismenom očitovanju vještak Darko Prpić navodi kada bi se svota limita odnosila na odgovornost s jedne osnove (javna izvanugovorna odgovornost prema trećim osobama iz obavljanja djelatnosti lova) tada svota limita osiguranja nije iscrpljena u iznosu od 76.013,31 kn/10.088,70 EUR.

Pismenu dopunu nalaza mišljenja vještaka sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka jer je dan na jasan i određen način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji i tuženici nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i pismeno očitovanje vještaka.

27. I-tužitelj i II-tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 22.03.2023. godine zahtijevaju naknadu imovinske štete za uništenu motociklističku opremu, osobne stvari i troškove liječenja, te naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje (list 479-483 spisa).

I-tužitelj zahtjeva naknadu materijalne štete nastale na motociklu. Uvidom u fotografije oštećenja motocikla tužitelja utvrđeno je da je nastala materijalna šteta na motociklu (list 115-119 spisa). Na temelju nalaza i mišljenja vještaka i dopunskog očitovanja vještaka UZ sud je utvrdio da je na motociklu I-tužitelja nastala šteta u visini iznosa od 24.022,90 kn.

Iz sadržaja Police osiguranja utvrđeno je da je ugovorna franšiza 10% (list 57 spisa). Prema stajalištu ovog suda tuženici neosnovano ističu kako bi utvrđeni iznos štete na motociklu I- tužitelja trebalo umanjiti za ugovornu franšizu. To iz razloga jer I-tužitelj nije ugovorna strana Police osiguranja, već treća osoba. Imajući u vidu da je nastala šteta na motociklu I-tužitelja u iznosu od 24.022,90 kn/3.188,39 EUR sud je dosudio I-tužitelju s osnova imovinske štete za oštećenje motocikla ukupan iznos u visini od 24.022,90 kn/3.188,39 EUR (točka I. izreke presude). I-tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 3.188,39 EUR s osnova imovinsku štetu radi oštećenja motocikla tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

Pravična naknada na nematerijalnu štetu prilikom prouzrokovanja još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu izraženu brojem novčanih jedinica. Stoga niti zatezna kamata po čl. 29. ZOO-a ne može teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen, jer se taj broj novčanih jedinica određuje presudom. To znači da su u tom trenutku ispunjeni svi uvjeti za tu posljedicu dužnikovog zakašnjenja, a to su dospjelost naknade štete, pri čemu određivanje naknade daje naknadi za neimovinsku štetu i nenovčanu nematerijalnu štetu značenje novčane obveze. Kako je sud utvrdio visinu štete danom presuđenja to je sud dosudio I-tužitelju zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja tj. 25. kolovoza 2025. godine do isplate, dočim je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom zatezne kamate od 22, siječnja 2020. godine pa do 24. kolovoza tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke presude).

Presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-254/2019 od 22. siječanj 2020. godine odbijen je tužbeni zahtjev I-tužitelja za isplatom zatezne kamate na imovinsku štetu (24.022,90 kn) tekuće od dana podnošenja tužbe tj. 16. studenog 2016. godine pa do 21. siječnja 2020. godine a u kojem dijelu je presuda poslovni broj Pn-254/2019 pravomoćna. Kako je sud pravomoćno odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva kojim I-tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na imovinsku štetu od dana podnošenja tužbe tj. 16. studenog 2016. godine pa do 21. siječnja 2020. godine to je sud u ovoj pravnoj stvari u ponovljenom suđenju odbacio tužbeni zahtjev I-tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.188,39 EUR tekuće od 16. studenog 2016. godine pa do 21. siječnja 2020. godine sve kao u izreci rješenja.

28. I-tužitelj i II-tužiteljica zahtijevaju naknadu imovinske štete za uništene stvari u štetnom događaju. Iz iskaza I-tužitelja (list 183 spisa) nedvojbeno proizlazi da u prometnoj nezgodi uništene su osobne stvari I-tužitelja - kaciga, jakna, bubrežnjak marke Dainese, rukavice koje je platio 450,00 kn, tenisice koje je platio 350,00 kn, hlače koje je platio 100,00 kn- 150,00 kn, uništen mu je mobitel.

Iz iskaza II-tužiteljice (list 186 spisa) nedvojbeno je utvrđeno da u prometnoj nezgodi uništene su joj osobne stvari i to jakna koju je je platila 2.200,00 kn, kaciga koju je platila 2.500,00 kn, rukavice koje je platila 450,00 n, torba koju je platila 250,00 kn, trenirka koju je platila 180,00 kn, tenisice koje je platila 350,00 kn, te joj je uništena obuća kao i mobitel a za koji popravak mobitela Samsung Galaxy ne posjeduje račun.

Na temelju nalaza i mišljenja vještaka UZ te uvidom u dostavljene račune koji prileže na listu 298-304 spisa utvrđeno je da imovinska šteta na opremi tužitelja iznosi ukupno 14.787,42 kn/1.962,63 EUR.

29. Tuženici se protive dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelji zahtijevaju naknadu imovinske štete za uništenu motociklističku opremu, ističu kako nije pokrivena Policom osiguranja imovinska šteta za uništenu opremu. Ističu da II-tužiteljica nije dostavila račune da bi popravila mobitel kako to tvrdi u svom iskazu.

Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane. Kako je prethodno navedeno sud je nedvojbeno utvrdio na temelju iskaza tužitelja da im je uništena motociklistička oprema, te su tužitelji dostavili račune na okolnost utvrđivanja visine štete. U odnosu na popravak mobitela II-tužiteljice sud je u tom dijelu prihvatio iskaz II-tužiteljice da joj je u prometnoj nezgodi oštećen mobitel i da je isti popravila. Sama činjenica da II-tužiteljica nije dostavila račun ne utječe na odluku ovog suda budući osim materijalnih dokaza, u ovom konkretnom slučaju računa za popravak sud je utvrdio iz iskaza II-tužiteljice da je imala mobitel Samsung Galaxy, te je na temelju nalaz i mišljenja vještaka utvrđena visina štete u visini od 2.178,35 kn.

30. Kako je sud utvrdio visinu imovinske štete za uništenu motociklističku opremu i osobne stvari I-tužitelja na temelju dostavljenih računa te nalaza i mišljenja vještaka UZ, kao i na temelju iskaza I-tužitelja to je sud usvojio tužbeni zahtjev I-tužitelja za naknadom imovinske štete za uništenu motociklističku opremu u visini iznosa od 1.119,98 EUR (8.438,47 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do isplate kao pod točkom III. izreke presude.

I-tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete za troškove liječenja. Sud je uvidom u račune koji prileže na listu 264-292 spisa utvrdio da je I-tužitelj sudjelovao u troškovima liječenja (participacije) u ukupnom iznosu od 440,01 kn.

Kako I-tužitelj zahtijeva naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 68,35 EUR/515,11 kn, a sud je iz dostavljenih računa utvrdio da je visina troškova liječenja u kojima je sudjelovao I-tužitelj u iznosu od 58,40 EUR (440,01 kn) to je sud usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom IV. izreke presude za iznos od 58,40 EUR sa zateznom kamatom dočim je I-tužitelj odbijen za iznos u visini od 9,95 EUR sa zateznom kamatom kao prekomjerno zatraženim iznosom kao od točkom V. izreke presude.

I-tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos tekuće od dana podnošenja tužbe tj. 16. studenog 2016. godine do isplate. Sud je dosudio zateznu kamatu na dosuđeni iznos I-tužitelju tekuću o dan podnošenja tužbe tj. 16. studenog 2016. godine do isplate sukladno čl. 1103. ZOO-a.

31. Sud je na temelju dostavljenih računa, nalaz i mišljenja vještaka UZ te iskaza II-tužiteljice utvrdio da joj je uništena motociklistička oprema i osobne stvari pa bi II-tužiteljici s osnova imovinske štete za uništenu opreme i osobne stvari sud dosudio iznos u visini od 6.348,95 kn.

II-tužiteljica zahtjeva naknadu štete s osnova liječenja (troškovi participacije). Sud je uvidom u račune koji prileže na listu 288-297 spisa utvrdio da su troškovi liječenja ukupno iznosili 62,14 EUR/468,22 kn.

II-tužiteljica zahtjeva naknadu imovinske štete s osnova oštećene i uništene motociklističke opreme i troškova liječenja u visini iznosa od 608,78 EUR/4.579,35 kn. Sud bi ukupno dosudio II-tužiteljici s osnova imovinske štete za uništenu motociklističku opremu i troškove liječenja iznos od 904,79 EUR (6.817,17 kn), a kako je II-tužiteljica zahtijevala iznos od 607,78 EUR to je sud dosudio zahtijevani iznos kao pod točkom VI. izreke presude.

Na dosuđeni iznos II-tužiteljici pripada i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe tj. 16. studenog 2016. godine do isplate sve sukladno čl. 1103. ZOO-a kojom odredbom je propisano da zatezna kamata teče od dana podnošenja tužbe odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ako je isti podnesen.

32. II-tužiteljica zahtijeva troškove liječenja u iznosu od 68,78 EUR (518,22 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine do isplate. Kako je prethodno navedeno sud je utvrdio ukupne troškove liječenja II-tužiteljice u visini iznosa od 62,14 EUR a koje je sud dosudio II-tužiteljice ukupno s troškovima motociklističke opreme. Kako je II-tužiteljica zahtijevala tužbenim zahtjevom troškove liječenja dva puta to je sud odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom VII. izreke presude. Sud ističe kako II-tužiteljica konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 22.03.223. godine ne obrazlaže koji bi bila visina troškova liječenja koju zahtjeva zajedno s motociklističkom opremom (točka VIII. tužbenog zahtjeva) te koji su posebni troškovi liječenja i koji iznos zahtijeva s osnova uništene opreme koje zahtjeva pod točkom IX. uređenog tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom VII. izreke presude.

33. Sud je na okolnost utvrđenja osnova i visine neimovinske štete proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića od 10.04.2019. godine (list 388-390 spisa) sud je utvrdio da je I- tužitelj zadobio natučenje glave, natučenje i oguljotine desnog koljena, natučenje desne šake i trzajnu povredu vrata. Vještak navodi u mišljenju da je I-tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od tri (3) dana, srednjeg intenziteta osam (8) dana i manjeg intenziteta tridesetpet (35) dana. Trpio je primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajno, tzv. sekundarni strah u trajanju od jednog (1) dana, srednjeg intenziteta pet (5) dana i tzv. kasni strah tridesetpet (35) dana. Trajne posljedice nisu zaostale. Naruženje postoji u lakom stupnju (ožiljak desnog lakta, nepravilan u obliku kruga dužine do 2 cm). I-tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega dva (2) sata dnevno kroz trideset (30) dana.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji i tuženici nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

34. Sud je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića koji nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti, utvrdio osnov i visinu štete, te da je došlo do povrede prava osobnosti I-tužitelja (čl. 1046. ZOO), pa su stoga I-tuženik i II-tuženik u obvezi otkloniti štetu isplatom pravične novčane naknade. Sud je na temelju članka 1100. ZOO-a utvrdio da je I-tužitelj u štetnom događaju zadobio zadobio natučenje glave, natučenje i oguljotine desnog koljena, natučenje desne šake i trzajnu povredu vrata. Sud je pri utvrđivanju štete imao u vidu da je I-tužitelj trpio bolove, pretrpio je strah, kod I- tužitelja je zaostalo naruženje u lakom stupnju, koje je povremeno vidljivo trećim osobama (primjerice u ljetnim mjesecima).

35. Sud bi I-tužitelju dosudio s osnova neimovinske štete ukupan iznos u visini od 2.391,00 EUR. Slijedom navedenog sud je dosudio I-tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 2.931,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine (dan podnošenja tužbe) do isplate kao pod točkom VIII. izreke presude dočim je tužitelj odbijen za iznos od 197,09 EUR sa zateznom kamatom kao prekomjerno zatraženim iznosom kao pod točkom IX. izreke presude.

36. I-tužitelju je trebala tuđa njega i pomoć nestručne osobe u trajanju u trajanju dva (2) sata dnevno kroz trideset (30) dana, ukupno je bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 sati. I-tužitelj zahtjeva naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 119,45 EUR za ukupno 60 sati. Sud bi I-tužitelju dosudio iznos u visini od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine (dan podnošenja tužbe) do isplate a kako je I-tužitelj i zahtijevao tužbenim zahtjevom.

Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 1,99 EUR.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom X. izreke presude. Na dosuđeni iznos I-tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe do dana isplate (čl.1103. ZOO-a).

37. Sud je na okolnost utvrđenja osnova i visine neimovinske štete proveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Jakši Filipoviću. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Jakše Filipovića od 10.04.2019. godine (list 388-390 spisa) sud je utvrdio da je II- tužiteljica zadobila trzajnu povredu vrata i natučenje i oguljotine oba koljena. Vještak navodi u mišljenju da je II-tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od tri (3) dana, srednjeg intenziteta osam (8) dana i manjeg intenziteta tridesetpet (35) dana. Trpjela je primarni strah jačeg intenziteta i kratkotrajno, tzv. sekundarni strah u trajanju od jednog (1) dana, srednjeg intenziteta pet (5) dana, i tzv. kasni strah tridesetpet (35) dana. Trajne posljedice nisu zaostale. Naruženje postoji u lakom stupnju (ožiljak desnog koljena, nepravilan u obliku kruga dužine oko 3 cm i nešto manji ispod lijevog koljena s vanjske strane 2 cm nepravilnog oblika). II-tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega dva (2) sata dnevno kroz trideset (30) dana. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji i tuženici nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

38. Sud je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića koji nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti, utvrdio osnov i visinu štete, te da je došlo do povrede prava osobnosti II-tužiteljice (čl. 1046. ZOO), pa su stoga I-tuženik i II-tuženik u obvezi otkloniti štetu isplatom pravične novčane naknade. Sud je na temelju članka 1100. ZOO-a utvrdio da je II-tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu povredu vrata i natučenje i oguljotine oba koljena. Sud je pri utvrđivanju štete imao u vidu da je II- tužiteljica trpjela bolove, pretrpjela je strah, kod II-tužiteljice je zaostalo naruženje u lakom stupnju.

39. Sud bi II-tužiteljici dosudio s osnova neimovinske štete ukupan iznos u visini od 2.588,09 EUR. Slijedom navedenog sud je dosudio II-tužiteljici s osnova neimovinske štete iznos od 2.588,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine (dan podnošenja tužbe) do isplate kao pod točkom XI. izreke presude. Sud je pri tome imao u vidu da zaostaju ožiljci kod II-tužiteljice lakog stupnja koji su povremeno vidljivi (ožiljak desnog koljena i ispod lijevog koljena s vanjske strane).

40. II-tužiteljici je trebala tuđa njega i pomoć nestručne osobe u trajanju u trajanju dva (2) sata dnevno kroz trideset (30) dana, ukupno je bila potrebna tuđa pomoć i njega 60 sati. II- tužiteljica zahtjeva naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 119,45 EUR za ukupno 60 sati. Sud bi I-tužitelju dosudio iznos u visini od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016. godine (dan podnošenja tužbe) do isplate a kako je II-tužiteljica i zahtijevala tužbenim zahtjevom.

Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 1,99 EUR.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom XII. izreke presude. Na dosuđeni iznos II-tužiteljici pripada i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe do dana isplate (čl.1103. ZOO-a).

41. Tužitelji u ponovljenom suđenju usklađuju tužbeni zahtjev imajući u vidu nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda. Tuženici se protive povišenju tužbenog zahtjeva, ističu i prigovor zastare.

Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. propisano da nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Nadalje, odredbom članka 191. stavka 1. ZPP-a, propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

Prema stajalištu ovog suda u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nedopuštanjem objektivne preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužiteljima se nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolažu svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za naknadu štete koju visinu tuženici osporavaju, nedopuštanje usklađenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a objektivna preinaka tužbenog zahtjeva za isplatom odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka.

Sud pri tome ističe kako Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. koji navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012.)…" Pri tome je sud imao u vidu i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu V protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024. u kojem je zauzeto istovjetno stajalište o pravu pristupa sudu.

Sud je ocijenio prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva imajući u vidu da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. zauzeto stajalište koje glasi:

2. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

42. Tuženici se protive zatraženom tijeku zatezne kamate na imovinsku štetu navodeći da zatezna kamata može teći od dana presuđenja. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane. U odnosu na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu sud je dosudio tužiteljima zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 1103. ZOO-a.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe od 16.11.2016. godine u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.7.točka 1. OT-a), sastav podneska od 10.03.2017.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 28.03.2017.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.07.2017.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 30.08.2018.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 22.10.2018.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.12.2019.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 26.09.2019.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 03.03.2022.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 09.11.2022.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 14.06.2023.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 08.02.2023.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 07.03.2023.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 22.03.2023.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 16.11.2023.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 08.12.2023.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 20.02.2024.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 17.05.2024.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.05.2024.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 30.09.2024.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.04.2025.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), ), pristup na ročište dana 10.07.2025.g. u iznosu od 220,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a),pristup na ročište za objavu presude 25.08.2025.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT-a), ukupno 4.940,00 EUR, te je priznat trošak PDV-a u iznosu od 1.235,00 EUR, ukupno 6.175,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 291,99 EUR, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 136,70 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 152,63 EUR, ukupno 7.021,77 EUR.

Sud je uvećao troškove zastupanja po odvjetniku za 10% sukladno Tbr. 40. točka 1. OT-a.

Tužiteljima je dosuđena zatezna kamata na priznati trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. stavak 3. ZPP-a.

Sud nije priznao tuženicima trošak postupka budući da tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu (2,63%) tužbenog zahtjeva.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. I-tužitelju i II-tužiteljici po punomoćniku

2. I-tuženiku po punomoćniku

3. II-tuženiku po punomoćniku