Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj P-193/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, i tuženica SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 25. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici da tužitelju isplati 1.721,36 eura (tisuću sedamsto dvadeset jedan euro i trideset šest centi) sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.659,84 eura teku od 20. kolovoza 2022., i na iznos od 61,52 eura teku od 10. prosinca 2022., sve do isplate i po stopi do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. od 6,15%, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. studenog 2023. podnio tužbu (stranice 1–3) protiv tuženice radi isplate 1.721,36 eura sa zateznim kamatama (zaprimljena kod Općinskog suda u Puli – Pola pod posl. br. P-967/2023). U obrazloženju tužbe je naveo da je tuženica u dva razdoblja tijekom 2020. koristila usluge zdravstvene zaštite u Saveznoj Republici Njemačkoj koristeći se europskom karticom zdravstvenog osiguranja (u daljnjem tekstu: EKZO) broj 80191010000016981227 te je time učinila ukupni trošak od 1.721,36 eura. Međutim, za vrijeme korištenja EKZO tuženica nije imala status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj budući da joj je isti prestao 15. ožujka 2020. a novi status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj nije stekla. Dana 19. kolovoza 2022. tužitelj je podmirio troškove korištenja zdravstvene zaštite tuženika u Saveznoj Republici Njemačkoj tijelu za vezu za zdravstveno osiguranje Savezne Republike Njemačke u iznosu 1.659,84 eura. Nadalje, 9. prosinca 2022. tužitelj je podmirio troškove korištenja zdravstvene zaštite tuženika u Saveznoj Republici Njemačkoj tijelu za vezu za zdravstveno osiguranje Savezne Republike Njemačke u iznosu 61,52 eura. Tuženica se u vrijeme korištenja zdravstvene zaštite u Saveznoj Republici Njemačkoj prezivala S. Budući da se tuženica koristila EKZO u Saveznoj Republici Njemačkoj a nije imala status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju u Republici Hrvatskoj, tuženica nema pravo na podmirivanje predmetnih troškova zdravstvene zaštite na teret obveznog zdravstvenog osiguranja.

2. Tuženica, iako su joj tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (u roku 45 dana od primitka tužbe i poziva) uredno dostavljeni (17. lipnja 2025. putem eOglasne ploče suda, nakon četiri neuspjele dostave na aktivnu adresu prebivališta), nije u određenom roku podnijela odgovor na tužbu.

3. U čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da će se, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom mu roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe). Presuda zbog ogluhe donosi se polazeći od presumpcije da je tuženik, time što je propustio u određenom roku dati pisani odgovor na tužbu i u njemu osporiti tužbeni zahtjev, priznao činjenične navode tužitelja koji su za njega nepovoljni, a na kojima tužitelj zasniva tužbeni zahtjev. Pored općih procesnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je ispunjenje još i nekih specifičnih procesno-pravnih, odnosno materijalno-pravnih pretpostavki, i to da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. U čl. 4. t. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja prekogranične zdravstvene zaštite („Narodne novine“ br. 160/2013., 11/2015., 16/2015., 113/2016., 34/2018.) propisano je da osigurana osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koristi zdravstvenu zaštitu u inozemstvu u drugim državama EU pod uvjetima i u opsegu utvrđenom propisima EU, Direktivom, Zakonom, citiranim Pravilnikom i drugim općim aktima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. U čl. 5. st. 1. citiranog Pravilnika propisano je da troškovi zdravstvene zaštite korištene u drugim državama EU terete sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja samo ako je ta zdravstvena zaštita korištena u skladu s propisima iz čl. 4. t. 1. Pravilnika. U čl. 16. st. 1. Pravilnika o Europskoj kartici zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 144/2014.) propisano je da za zlouporabu ili neopravdanu uporabu EKZO, odnosno Certifikata ili postupanje koje je suprotno odredbama tog Pravilnika o Europskoj kartici, pružatelji zdravstvenih usluga, korisnici EKZO te druge osobe podliježu odgovornosti za štetu prema općim propisima o naknadi štete. Čl. 16. st. 1. Pravilnika o Europskoj kartici određeno je da osigurana osoba u slučaju gubitka statusa zdravstveno osigurane osobe ne smije koristiti EKZO te ju je obvezna vratiti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u roku od najviše 30 dana od dana gubitka statusa osigurane osobe. Čl. 148. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/2013., 137/2013., 98/2019.) propisano je da Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dana nastale štete.

5. S obzirom na to da u konkretnom predmetu osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj (prvenstveno potvrda o isplatama), odnosno općepoznatim činjenicama, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženici spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđuje se da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 331.b. ZPP-a u vezi 338. st. 5. ZPP-a prihvaćen tužbeni zahtjev na isplatu i odlučeno kao u izreci presude. Stopa zateznih kamata koje tužitelju pripadaju određena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Pazinu 25. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude. Presuda zbog ogluhe se prema čl. 353. st. 2. ZPP-a ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

– tužitelj

– tuženica.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu