Poslovni broj: Pn-106/2024-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, oib:84397956623, protiv tuženika GI iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Šarušić, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 9. srpnja 2025. i zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja II, tuženika i njegova punomoćnika, 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

1.Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.739,63eur sa zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana. 1a.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za zateznu kamatu na iznos od 7.739,63eur od 23. studenog 2021. do 21. prosinca 2021.

2.Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.060,00eur, u roku 15 dana.

3.Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog ovoga suda broj: Pn-183/2021 od 30. studenog 2021.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom cijelog postupka tvrdi da je njegov osiguranik ĆI, kao radnik tuženika, pretrpio ozljedu na radu kada je 23. siječnja 2016., prilikom rada na stroju za cijepanje drva, posjekao prste desne ruke, zbog čega je djelomično izgubio radnu sposobnost u omjeru od 80%. Tvrdi da je potonjem za razdoblje od 27. ožujka 2018. do 30. travnja 2021. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 72.892,80 kuna, pa kako je ozljeda na radu djelomično prouzrokovala gubitak radne sposobnosti radnika tuženika od 80%, potražuje od tuženika kao poslodavca kojeg drži objektivno odgovornim za nastalu štetu zbog propusta u primjeni mjera zaštite na radu iznos od 7.739,63eur/58.314,24kune.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tokom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prigovarajući pravnoj utemeljenosti tužbenog zahtjeva, po osnovi, i po visini, kao i kauzalnoj vezi između ozljeda njegova radnika i utvrđenog mu tjelesnog oštećenja i gubitka radne sposobnosti, predlažući sudu da zbog toga u konačnici odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava klasa: 116-02/16-41/31 od 15. veljače 2016., upitnik tužitelja, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa: UP/1- 502/03-16/02/12 od 11. ožujka 2016., rješenje tužitelja klasa: UP/1-141-02/17- 01/03437318570 od 6. srpnja 2018., nalaze i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 28. ožujka 2018. i 27. travnja 2018., mišljenje vještaka - revizora o nalazu i mišljenju područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom klasa: 140-01/18-02/1599 od 16. travnja 2018., uvjerenje o osposobljenosti radnika NI za rad na siguran način, zapisnik broj: 46444/5 o provjerenoj sigurnosti strojeva i uređaja s povećanim opasnostima Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. od 2. ožujka 2016., saslušani su tuženik i svjedok HI, te su provedena vještačenja po vještacima za zaštitu na radu i financije.

4.Sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku za medicinu rada na okolnost utvrđenja stupnja tjelesnoga oštećenja nastalog kod radnika tuženika zbog pretrpljene ozljede na radu, odnosno omjera u kojem ozljeda na radu radnika tuženika sudjeluje u utvrđenom djelomičnom gubitku njegove radne sposobnosti, jer se naime radi o pitanju o kojem je nadležno upravno tijelo već odlučilo i činjeničnom utvrđenju koje supstancira sadržaj izreke iz rješenja tužitelja klasa: UP/I-141-02/17-01/03437318570 od 6. srpnja 2018. za koje je u granicama njegove pravomoćnosti svaki parnični sud vezan (kao što su i upravna tijela vezana za pravomoćne odluke sudova), pa ni ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost takve odluke donesene u pravomoćno završenom postupku, bez obzira što u njemu, jer nije bio stranka, tuženik nije sudjelovao. Kada se, dakle, radi o pitanju o kojem je nadležno tijelo već odlučivalo kao o glavnom, može se ponovno i drukčije odlučivati o njemu samo u novom, obnovljenom postupku u kojem je donesena *

ranija pravomoćna odluka drukčijeg sadržaja.

* Vidi: BI, RI; Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004, str. 95, 96, 98 i 99. 4a.Sud također nije izveo dokaz pribavljanjem radi uvida spisa tužitelja broj: OB 03437318570 njegove područne službe u Zagrebu, jer nije bio potreban za utvrđivanje činjenica važnih za odlučivanje u ovoj parnici.

5.Temeljem provedenog dokaznoga postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza, kao i rezultata raspravljanja u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) ovaj sud je našao da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6.U konkretnom slučaju sud je, temeljem podnesene tužbe, 30. studenog 2021. izdao platni nalog broj: Pn-183/2021, kojim je udovoljio svim zahtjevima tužbe, a kojem je tuženik pravovremeno prigovorio tvrdeći između ostalog da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. ZPP-a.

6a.Sud je ustanovio da je takav prigovor tuženika osnovan, jer tužitelj dospjelo potraživanje nije dokazao vjerodostojnom ispravom u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, pa je temeljem čl. 452. st. 1. ZPP-a rješenjem ukinuo platni nalog i suštinski raspravio glavnu stvar.

7.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete za novčana davanja zbog priznatoga prava na invalidsku mirovinu i isplaćene invalidske mirovine ranijem radniku tuženika NI u razdoblju od 27. ožujka 2018. - 30. travnja 2021. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koju je u omjeru od 80% uzrokovala ozljeda na radu koja mu je nastala za vrijeme rada kod tuženika zbog toga što nisu bile provedene mjere zaštite na radu.

8.Pravnu oznaku (kvalifikaciju) takvog pravnog odnosa sud nalazi u odredbama iz čl. 161. i čl. 162. st. 1. i st. 3. Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) u vezi s odredbama čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114,22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

9.Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva rada i mirovinskog sustava klasa: 116-02/16-41/31 od 15. veljače 2016. s potpisanim upitnikom utvrđeno je da se predmetni štetni događaj dogodio 23. siječnja 2016., kada je radnik tuženika ĆI, koji je u času štetnoga događaja bio osposobljen za rad na siguran način u skladu s propisima za radove u šumarstvu koje je obavljao (što je utvrđeno i uvidom u uvjerenje broj RSN-45358/2 od 24. lipnja 2015), prilikom rada na traktorskom kalaču, lijevom rukom aktivirao sjekač koji mu je pritisnuo desnu šaku koja mu je kod stavljanja ranije ispiljene oblice u kalač ostala na oblici i teško ga tjelesno ozlijedio, da je ĆI nosio zaštitnu opremu (cipele, šumsko odijelo, kao i rukavice) koju mu je osigurao poslodavac i da je napisao da su uzrok nezgode "uvjeti rada, masno tlo i blato", te da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, jer tuženik nije predočio dokaze da je predmetni sjekač ispitan na okolnosti zaštite na radu i da je ispravan, a niti dokaz da je osigurao da sredstvo rada (sjekač priključen na poljoprivredni traktor-kalač) bude u svakom trenutku siguran, održavan, prilagođen za rad u ispravnom stanju i da se koristi u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim popisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožava radnika.

9a.Dakle, na temelju netom citiranog zapisnika utvrđeno je da tuženik prilikom provođenja inspekcijskog nadzora nije ponudio nikakve dokaze o ispravnosti stroja na kojem je kritične zgode radio ĆI i provedenim mjerama zaštite na radu u času štetnog događaja.

10.Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa:

UP/1-502/03-16/02/12 od 11. ožujka 2016., zatim u rješenje tužitelja klasa: UP/1-141- 02/17-01/03437318570 od 6. srpnja 2018., nalaze i mišljenja o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 28. ožujka 2018. i 27. travnja 2018. i mišljenje vještaka - revizora o nalazu i mišljenju područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom klasa: 140-01/18-02/1599 od 16. travnja 2018. utvrđeno je da je, zbog amputacije distalnih falangi II, II i IV prsta desne šake, radniku tuženika NI tjelesna ozljeda koju je pretrpio u štetnom događaju dana 23. siječnja 2016. pravomoćno priznata kao ozljeda na radu i da je ona provocirala njegovu djelomičnu radnu nesposobnost u omjeru od 80%.

10a.Dakle, upravo je kompetencija tužitelja da u postupku za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu utvrđuje doprinos pretrpljene ozljede na radu (koja je utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje) u gubitku radne sposobnosti, jer se radi o stvari iz upravne nadležnosti o kojoj se može rješavati samo u upravnom postupku, pa se u ovoj parnici o tom ne može ponovno raspravljati ni kao o prethodnom pitanju, jer parnični sud nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne tužiteljeve odluke (upravnog akta koji je donesen u upravnom postupku) kojom je utvrđeno da je uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti radnika tuženika NI ozljeda koju je pretrpio na radu kod tuženika u omjeru od 80%, a zbog čega mu je i priznata invalidska mirovina.

10b.Prema navedenom, utvrđeno je, dakle, da se radnik tuženika ĆI **.**.2016. ozlijedio prilikom obavljanja poslova kod tuženika, a što je upravno nadleštvo pravomoćno kvalificiralo kao ozljedu na radu koja je kod radnika prouzročila djelomičan gubitak njegove radne sposobnosti u omjeru od 80%, čime je nedvojbeno utvrđena uzročno posljedična veza između tjelesnog ozljeđivanja radnika i djelomičnog gubitka njegove radne sposobnosti u čemu pretrpljena tjelesna ozljeda sudjeluje baš u omjeru od 80%.

10c.Obzirom da je tjelesna ozljeda radnika tuženika nastala za vrijeme rada za strojem za sječu drva, koji, kada je u uporabi, predstavlja opasnu stvar, uzročnost se predmnijeva u smislu odredbe iz čl. 1063. ZOO-a, pa je u ovom slučaju tužitelj ne treba niti dokazivati.

11.Uvidom u zapisnik broj: 46444/5 o provjerenoj sigurnosti strojeva i uređaja s povećanim opasnostima Zavoda za ispitivanje kvalitete d.o.o. iz Zagreba od 2. ožujka 2016. utvrđeno je da hidraulički cjepač drva - na kojem je kritične zgode radio ĆI, zadovoljava sve sigurnosne zahtjeve na koje je pregledan i ispitan dana 2. ožujka 2016.

11a.Po mišljenju ovoga suda, takav zapisnik nije dokaz ispravnosti toga stroja u času štetnog događaja, jer je stroj pregledan i ispitan, a zapisnik sastavljen, tek dana 2. ožujka 2016., što znači da tuženik nije ničime dokazao da je u času štetnog događaja 23. siječnja 2016. taj stroj bio u ispravnom stanju i siguran za upotrebu.

12.Iz danih iskaza svjedoka ČI i tuženika u bitnom suglasno proizlazi da je kritične zgode, kada se ozlijedio, ĆI radio sam za strojem, da je potonji nosio zaštitnu opremu i bio osposobljen za rad u šumarstvu na siguran način. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su uvjeti rada u času štetnog događaja bili uobičajeni, da je bilo suho, dok iz iskaza tuženika proizlazi da je mjesto rada, koje se nalazilo u šumi, bilo vlažno, mekano i klizavo, što proizlazi i iz upitnika koji je popunio ozlijeđeni radnik (list 10).

12a.Iz provedenih personalnih dokaza proizlazi, dakle, da je kritične zgode ĆI radio sam za strojem i da prema iskazu svjedoka uvjeti rada nisu izazvali nezgodu.

12b.Prema ocjeni ovog suda, tuženik nije na posve izvjestan način dokazao da bi uvjeti rada provocirali nastanak štetnog događaja, jer upravo suprotno proizlazi kako iz iskaza svjedoka ČI, tako i iz dinamike nastanka štetnog događaja koju je u upitniku opisao ĆI ("desna ruka mi je ostala na oblici i sjekač me je udario po prstima desne ruke..."). Osim toga, uvjeti rada na koje se poziva tuženik (blatno i masno tlo) ne mogu sami po sebi imati značaj više sile, jer se ne radi o nepredvidivom uzroku koji se nalazio izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili, pak, otkloniti poduzimanjem odgovarajućih mjera čišćenja radilišta i zaštite od pokliznuća u krugu rada i kretanja radnika za strojem.

13.Radi utvrđivanja da li je tuženik proveo sve potrebne mjere zaštite na radu provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Ani Šijaković iz Sesveta koja je u svomu nalazu i mišljenju od 22. ožujka 2024. i pisanom očitovanju od 18. travnja 2024., kao i u svomu usmenom očitovanju na glavnoj raspravi navela da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu koji su uzročnoposljedično zaista povezani sa štetnim događajem, jer poslodavac (tuženik) nije osigurao da sredstva rada u uporabi budu u svakom času sigurni, održavani, prilagođeni za rad u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike (pravilo čl. 41. st. 3. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine br. 71/154, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18), te jer poslodavac nije obavio preglede odnosno ispitivao sredstva rada koja se koriste radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika (pravilo iz čl. 42. st. 1. Zakona o zaštiti na radu), pojašnjavajući da tuženik nema valjani dokaz da je obavio ispitivanje radne opreme u propisanim rokovima, jer je prilikom inspekcijskog nadzora predočio Zapisnik o ispitivanju radne opreme izdan za radnu opremu nakon štetnog događaja.

14.Radi otklanjanja svake nedoumice u pravilnost zaključaka vještva, sud je, na prijedlog tuženika, zatražio mišljenje drugog vještaka zaštite na radu Željka Sinković iz Zaboka koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 8. travnja 2025. i u usmenom očitovanju danom na glavnoj raspravi naveo da radnik ĆI nije obavljao poslove prema znanjima stečenim prilikom stručnoga osposobljavanja i osposobljavanja iz područja zaštite na radu, odnosno, da ih je obavljao u suprotnosti s pravilima zaštite na radu; te da poslodavac (ovdje tuženik) nije postupao prema propisima Zakona o zaštiti na radu jer nije osigurao da sredstva rada, to jest Hidraulični cjepač drva proizvođača Krpan, tip SLK 16, tvornički broj: [tvornički broj], tijekom uporabe bude u svakom trenutku siguran, održavan, prilagođen za rad i u ispravnom stanju, sukladno pravilima zaštite na radu, posebnim propisima, odnosno uputama proizvođača, naglašavajući usto da je tuženik prije početka rada na stroju trebao organizirati pregled i ispitivanje stroja kod ovlaštene pravne osobe, što je propustio učiniti.

15.Sud je u cijelosti prihvatio takve ekspertne zaključke vještaka zaštite na radu smatrajući ih logičnim, stručnim i valjano obrazloženim. Iako sud nema stručnog znanja potrebnoga za razjašnjenje svih okolnosti dane situacije, prihvatio je nalaze i mišljenje oboje vještaka i iz razloga jer je našao da izneseni stavovi i odgovori mogu odoljeti svakoj kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i životnog iskustva, a osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječja ili nedostataka, niti se pak, unatoč kritičkoj analizi tuženika, pojavila bilo kakva sumnja u pravilnost zaključaka oba vještva.

16.Rezimirajući zaključke iz navedenih vještva proizlazi da je i jednim i drugim vještačenjem, sa stajališta struke, utvrđeno da tuženik, kao poslodavac NI, nije u konkretnom slučaju primijenio mjere zaštite na radu u smislu odredaba iz čl. 41. st. 3. i čl. 42. st. 1. u vezi s čl. 19. Zakona o zaštiti na radu, te čl. 4. Pravilnika o listi strojeva i uređaja s povećanim opasnostima (Narodne novine br. 47/02) u vezi s čl. 1.

4. i 5. Pravilnika o sigurnosti strojeva (Narodne novine br. 28/11), jer nema pisani dokaz o ispravnosti stroja u času nastanka štetnog događaja, odnosno prije časa kada ga je stavio u upotrebu tuženik nije ispitao stroj putem ovlaštene tvrtke da bi utvrdio njegovu ispravnost i sigurnost za rad i za korištenje, a što a contario znači da u času nastanka štetnog događaja stroj nije bio ispravan.

17.Prema odredbi iz čl. 162. st. 3. u vezi sa st. 1. istog članka i čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, poslodavac odgovara ako je šteta nastala zbog toga jer nisu provedene mjere zaštite na radu.

18.U konkretnom slučaju tuženik dakle prema rezultatima ekspertnog postupka nije proveo sve propisane mjere zaštite na radu pa je kao poslodavac radnika NI, teško tjelesno ozlijeđenog u štetnom događaju koji se dogodio 23. siječnja 2016., odgovoran za predmetnu štetu čiju naknadu od njega zahtijeva tužitelj, jer je ona, po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO-a), nastala zbog toga jer u času štetnog događaja nije proveo mjere zaštite na radu, a nije ničime dokazao drukčije.

19.Radi utvrđivanja visine štete nastale zbog novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu radniku tuženika NI u periodu koji pokriva vrijeme od kada mu je mirovina priznata prethodno već citiranim rješenjem tužitelja od 6. srpnja 2018. (27. ožujak 2018.) pa do časa obračuna (30. travnja 2021.) izveden je dokaz financijskim vještačenjem povjerenim ustanovi vještaka Tkalec d.o.o., koja je pak vještačenje povjerila stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Lidiji Tkalec Gradinščak koja je u svomu pisanom nalazu od 21. siječnja 2025. iznijela mišljenje da je tužitelj obračunao invalidsku mirovinu radniku tuženika NI u skladu s danim parametrima (čak i u zanemarivo nižem iznosu) te da ukupno isplaćena invalidska mirovina za taj period iznosi upravo 7.739/63eur koliko tužitelj i potražuje od tuženika u ovoj parnici.

19a.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje ustanove vještaka smatrajući da je vještvo stručno i izrađeno savjesno, brižljivo i vrlo kompetentno, a istom stranke nisu niti prigovarale.

20.Dakle, prema ostvarenim rezultatima provedenoga parničnoga raspravljanja tužitelj ima pravo temeljem ranije već navedenih materijalno pravnih propisa zahtijevati naknadu štete za sva novčana davanja koja je isplatio na teret sredstava mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu NI u omjeru od 80% od tuženika kao njegovoga poslodavca koji za tu štetu, provociranu ozljedom na radu radnika, odgovara, jer je ona, u svoti od 7.739,63eur kao u točki 1. izreke presude, nastala zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu.

21.Odluka o plaćanju zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju dostava predmetne tužbe tuženiku (6. prosinca 2021.) ima se smatrati kao dan dostave poziva tuženiku da naknadi štetu, što znači da u ovom slučaju zatezna kamata počinje teći od dana 22. prosinca 2021., kao prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave tužbe tuženiku, što, pak, dalje znači da je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate djelomično osnovan, kao u točkama 1. i 1a. izreke presude.

21a.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

23.Obzirom da je tužitelj u ovom postupku uspio u pretežnom dijelu, a da, pak, nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (za dio zateznih kamata), zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju sve troškove koje je ovaj u ovom postupku imao i tražio (čl. 2. ZPP-a).

24.Tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovoga postupka prihvaćen je tako za trošak plaćenog vještačenja provedenog po vještaku za zaštitu na radu u iznosu od 1.060,00eur, kao u točki 2. izreke presude.

25.Obzirom da je tuženik u ovom postupku izgubio u pretežnom dijelu, a da, zbog razmjerno neznatnog dijela s kojim je u ovom postupku uspio nisu nastali posebni troškovi, sud je odlučio, u smislu čl. 154. st. 5. ZPP-a, da tužitelj nije dužan nadoknaditi tuženiku troškove koje je ovaj u ovom postupku imao, zbog čega je riješeno kao u točki 3. izreke presude.

26.Zbog svega navedenog i obrazloženog, trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zaprešiću 25. kolovoza 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju,

2. Tuženiku, po pun.