Zakon.hr

Poslovni broj: P-1796/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u predmetu tužiteljice EH iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivi Mesić, odvjetnici iz Zagreba, protiv prvotuženika BH iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], i drugotužene ČH iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Frani Štura, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 8. srpnja 2025. i zaključena u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice RH, **.**.2025.,

p r e s u d i o j e

1.Odbija se kao neosnovan prvoistaknuti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 11.12.2019., ovjeren po javnom bilježniku Ivanu Adžija, iz Zaprešića Br. OV-11056/2019, zaključen između tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] tuženika NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 15.06.2021., ovjeren po javnom bilježniku Marija Baković, iz Zagreba, broj: OV-12466/2021 od 15.06.2021., zaključen između I tuženika NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženice ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III.Utvrđuje se da je nevaljana uknjižba prava vlasništva na ime I tuženika NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženice ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao stambena zgrada [adresa], sagrađena na z. kč. br. [katastarska čestica], s kojim je suvlasničkim dijelom povezano pravo vlasništva posebnog dijela i to: stana br.22C-1 na II (drugom) katu , I stubište, koji se sastoji od dvije sobe, dnevnog boravka s blagavaonicom, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i lođe u površini od 59,57m2, zajedno sa idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade razmjerno korisnoj vrijednosti stana prema korisnoj vrijednosti ostalih stanova, kojima ti zajednički dijelovi služe te odgovarajućim idealnim dijelom zemljišta na kojem je zgrada izgrađena, koja je nekretnina upisana u pod.ul. 1269, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Zaprešić, Općinskom sudu u Novom Zagrebu, da na temelju ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, izvrši uknjižbu brisanja prava vlasništva sa imena II tuženice ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te uspostavi prijašnji zemljišnoknjižni upis vlasništva na ime tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]."

2.Odbija se kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I.Utvrđuje se da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji od 11.12.2019., ovjeren po javnom bilježniku Ivanu Adžija, iz Zaprešića Br. OV-11056/2019, zaključen između tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.Utvrđuje se da ne postoji i da je bez pravnog učinka Ugovor o kupoprodaji od 15.06.2021., ovjeren po javnom bilježniku Marija Baković, iz Zagreba, broj: OV-12466/2021 od 15.06.2021., zaključen između I. tuženika NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice ZH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

4.Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženicima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.512,50eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi tvrdi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine stana broj:

22C-1, ukupne površine od 59,57čm, na drugom katu stambene zgrade u [adresa], sagrađene na zemljištu katastarske oznake čestice broj: 3328/96, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo (E-28), prividan (simulirani) pravni posao sklopljen radi osiguranja investicije ortaka prvotuženika AH koji da je tako uvjetovao svoju investiciju u iznosu od 340.000,00eur davanjem osiguranja terećenjem zalogom na tom stanu, a svoju, pak, suglasnost za izdavanje uporabne dozvole za projekt u kojem je sudjelovao s prvotuženikom sklapanjem kupoprodajnog ugovora za taj stan koji se prvotuženik obvezao da će raskinuti kad se projekt završi. Tvrdi da u prilog njezinim tvrdnjama ide i činjenica da kupovnina za stan nije nikada isplaćena, kao i da je ostala u posjedu tog stana. Budući da prvotuženik nije raskinuo sklopljeni kupoprodajni ugovor i stan zemljišnoknjižno vratio na tužiteljicu, te da je tim stanom nastavno raspolagao ugovorom o kupoprodaji sklopljenim s drugotuženom, tužiteljica predlaže sudu donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženici su se usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prigovarajući tako istinitosti svih tužbenih navoda u pogledu prividnosti spornih ugovora te nesklada između volje i očitovanja stranaka i pomanjkanja gospodarske svrhe tih ugovora navodeći da je tužiteljica predmetni stan prodala prvotuženiku radi njegova financijskog obeštećenja, a ovaj pak da je taj stan prodao dalje drugotuženoj radi njezina financijskog obeštećenja.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kupoprodaji od 11. prosinca 2019, Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021., zapisnik koji je sastavila javna bilježnica Marija Baković 15. lipnja 2021. broj: OU-381/21, potvrde o uplati režijskih troškova, izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška], ranije: 3078 k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku El-grad objekti d.o.o. supruga tužiteljice FH, bankovne izvatke i izvadak iz sudskog registra za tvrtku prvotuženika Ivanko Gradnja i trgovina d.o.o., te su saslušane sve stranke i svjedoci OH, KH i LH.

4.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 207).

5.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza i rezultata raspravljanja u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da su svi tužbeni zahtjevi tužiteljice neosnovani u cijelosti.

6.Predmet konkretnog spora je prvoistaknuti tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kupoprodaji od 11. prosinca 2019. sklopljenog između nje kao prodavatelja i prvotuženika kao kupca i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021. sklopljenog između prvotuženika kao prodavatelja i drugotužene kao kupca, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da navedeni ugovori ne postoje i da su bez pravnog učinka, sve uz zahtjev za ponovnu uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

7.Tužiteljica, naime, kako u tužbi, tako i tijekom cijelog postupka tvrdi da su sporni ugovori prividni (apsolutno simulirani) pravni poslovi, jer su sklopljeni isključivo u cilju osiguranja privatnog interesa prvotuženika, a ne prijenosa prava vlasništva, što s druge pak strane tuženici negiraju i tvrde da je svrha sklapanja spornih ugovora bila upravo stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine - dvosobnog stana na adresi u [adresa], koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], Stambena zgrada, [adresa] od 852m2, upisanoj u zkul.br.

6344 k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-28.

8.Između stranaka nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 11. prosinca 2019. između tužiteljice kao prodavatelja i prvotuženika kao kupca te sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021. između prvotuženika kao prodavatelja i drugotužene kao kupca, kao ni činjenica da su ti ugovori provedeni u zemljišnim knjigama.

9.Osim što ove činjenice između stranaka nisu sporne, one su nedvojbeno utvrđena i uvidom u potonje, spisu priložene, isprave (list 7-15 i 63-69).

10.Također, između stranaka nije sporno da se tužiteljica i nadalje nalazi u posjedu predmetnog stana i da sama plaća sve režijske troškove za taj stan.

11.Osim što ova činjenica između stranaka nije sporna, ona je nedvojbeno utvrđena i uvidom u, spisu priložene, potvrde o uplati režijskih troškova (list 21-59).

12.U konkretnom slučaju između stranaka je sporna pravna utemeljenost kumuliranih tužbenih zahtjeva, dakle, da li se radi o prividnim ugovorima prema čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, 155/23, dalje: ZOO), jer tužiteljica ne tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o sklapanju prividnog pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi (disimulirani) pravni posao, odnosno ništetnim ugovorima prema čl. 322. ZOO-a s obzirom na njihovu prividnost koju ističe tužiteljica.

13.Simulacija ili prividno sklapanje ugovora - kao razlog ništetnosti, je oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja kada ugovorne strane namjerno očituju nešto što uistinu ne žele, odnosno kada je svaka ugovorna strana potpuno svjesna da njezina volja nije u skladu s danim očitovanjem i kada nijedna ugovorna strana ne želi pravni posao koji sklapa.

14.Iz iskaza tužiteljice u bitnom tako proizlazi da je predmetni stan najprije opteretila pravom zaloga u korist AH, a poslije da ga je prodala prvotuženiku koji ju je nagovarao na takve pravne poslove, tvrdeći da njihovo sklapanje traži CH i da će joj stan vratiti kada proda stanove u zgradi koju je tada gradio, te nadalje da nije imala namjeru prodati predmetni stan prvotuženiku, niti je ovaj od nje to tražio, jer u tom stanu zadovoljava sve svoje stambene potrebe.

15.Iz iskaza prvotuženika u bitnom tako proizlazi da je zajedno sa suprugom tužiteljice FH sudjelovao tijekom 2008.-2010. u građevinskom projektu izgradnje jedne stambene zgrade u [adresa], da je LH trebao ishoditi sve potrebne dozvole i pripremiti dokumentaciju potrebnu za gradnju, pa da je u tu svrhu ovaj dobio od njega značajna novčana sredstva u visini od 500.000,00eur od čega da je za 200.000,00eur kupljeno zemljište na kojem je poslije izgrađena zgrada. Također proizlazi i da je LH potrošio novac koji je od njega dobio, mada nije učinio ono što su dogovorili, pa je zbog tog razloga sklopljen sporni kupoprodajni ugovor da bi barem djelomice namirio tako nastalu tražbinu. Potvrđuje da je predmetni stan bio opterećen pravom zaloga u korist AH koji je na taj način želio osigurati svoju tražbinu na ime vrijednosti zemljišta na kojem je zgrada sagrađena. Nadalje, proizlazi da je predmetni stan prodao drugotuženoj kako bi joj vratio pozajmicu koju da su mu ona i njezin suprug OH dali u svoti 70.000-80.000eur da bi dovršio projekt izgradnje zgrade, jer njegova tvrtka nije mogla dobiti kredit, pa je pozajmljivao novac "na sve strane" da bi dovršio zgradu i prodajom stanova povratio novac koji je uložio. Uz to, da je s tužiteljicom i njezinim suprugom bio u dobrim odnosima, da je suprugu tužiteljice vjerovao "više nego bratu", pa kako mu je ovaj obećao da će mu dug vratiti, dopustio je tužiteljici da ostane u stanu.

16.Danim iskazom drugotužena u bitnom potvrđuje kazivanje prvotuženika glede namjere i volje nje i prvotuženika da joj ovaj proda predmetni stan koji je kupio od tužiteljice, ponavljajući da su ona i njezin suprug, u više navrata, preko računa i na ruke, pozajmljivali novac prvotuženiku da bi ovaj dovršio projekt i izgradio zgradu, te da joj je prvotuženik prenio vlasništvo predmetnog stana da bi joj tako vratio dani mu zajam. Uz to, da o poslovnom odnosu prvotuženika i supruga tužiteljice i o dugu koji je nastao zna samo iz razgovora s roditeljima.

17.Svjedok OH potvrđuje kazivanje drugotužene glede učinjene pozajmice i načina njezina davanja i svrhe sklapanja kupoprodajnog ugovora između tuženika ističući pritom da je učinjena pozajmica prvotuženiku bila veća od vrijednosti predmetnog stana, no da, osim te imovine, druge imovine drugotuženik nema.

18.Svjedok KH potvrđuje u bitnom kazivanje prvotuženika i još uz to navodi da je tužiteljica govorila da će prodati majčin stan u [adresa] i vratiti dug.

19.Iz iskaza svjedoka FH u bitnom proizlazi da je putem svoje tvrtke namjeravao graditi zgradu u [adresa], te da je sam prvotuženik predložio da u taj projekt krenu zajedno, da je iz novčanih sredstava koja je namaknuo prvotuženik kupljeno na ime njegove tvrtke jedno zemljište za svotu od 200.000,00eur, a drugo je zemljište kupljeno od AH, da je tijekom projekta njegova tvrtka izvela radove pripreme zemljišta i ishodila građevinsku dozvolu koja nije postala pravomoćna zbog protivljenja susjeda te da je istupio iz projekta kada je njegova tvrtka pala u stečaj, pa je prvotuženik putem svoje tvrtke nastavio i dovršio projekt gradnje. Također proizlazi da je njegova tvrtka izvršila radove u visini 150.000,00-200.000,00eur uvećane još za cijenu radova izvršenih za AH do 80.000,00eur koje nije nikad naplatio te da s prvotuženkom nije napravio obračun i da mu ne duguje ništa, ističući pritom da nije dobio povrat sredstava koja je uložio u projekt i da nije sudjelovao u podjeli novca od prodaje stanova. Nadalje, da je predmetni stan opterećen zalogom na zahtjev AH koji da je uvjetovao svoju suglasnost za prodaju stanova zalogom na nekretnini koja mora biti u vlasništvu prvotuženika da se može namiriti iz njezine vrijednosti ako se ne ishodi uporabna dozvola zbog čega je prvotuženik tražio od tužiteljice da s njim sklopi kupoprodajni ugovor, što je on podržao, jer su svi bili u dobrim odnosima, te da je prvotuženik izjavio da će stan vratiti tužiteljici i da s njim neće dalje raspolagati.

20.Iskazi tuženika i svjedoka ŽH i KH potvrđeni su i materijalnim dokazima - bankovnim izvatcima koji dokazuju transakcije drugotužene i svjedoka ŽH na temelju učinjene pozajmice na račun tvrtke prvotuženika Ivanko gradnja i trgovina d.o.o. u dva navrata u svoti od po 10.000,00eur (3. veljače i 5. veljače 2020.) i same drugotužene na račun svjedoka KH (njezine majke i supruge prvotuženika) u svoti od 3.000,00eur (15. lipnja 2018.).

21.Da se projekt koji u danim iskazima ističu prvotuženik i svjedok FH odnosio na izgradnju stambene zgrade u [adresa], u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], između stranaka nije sporno, a proizlazi usto i iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige.

22.Da je prvotuženik u vrijeme realizacije projekta imao u vlasništvu tvrtku Ivanko gradnja i trgovina d.o.o., proizlazi iz priloženog izvatka iz sudskog registra za tu tvrtku, a da je LH u periodu 2006. do 2016. imao u vlasništvu tvrtku El- grad objekti d.o.o., proizlazi, također, iz priloženog izvatka iz sudskog registra.

23.Iz tako provedenih personalnih dokaza proizlazi dakle da su prvotuženik i svjedok LH sudjelovali u projektu izgradnje stambene zgrade u [adresa] koji je LH započeo, a prvotuženik dalje nastavio i dovršio, te da su između njih ostali neriješeni poslovni odnosi u pogledu uloženih novčanih sredstava i obveza koje je LH trebao ispuniti s novčanim sredstvima prvotuženika.

23a.Također, proizlazi i da je između njih postojao snažan uzajaman odnos povjerenja kada je za novac prvotuženika LH kupio zemljište za izgradnju zgrade i uknjižio ga na ime svoje tvrtke, a što kod ovoga suda stvara uvjerenje i da je prvotuženik, koji se tada nalazio u inozemstvu, doista davao FH novčana sredstva potrebna za realizaciju projekta i da, zbog prijateljstva i takvog međusobnog odnosa povjerenja, nije tražio nikakvu potvrdu, niti je napravio ikakav obračun.

23b.Nadalje, proizlazi i da je u takvom kontekstu njihovih poslovnih odnosa predmetni stan bio opterećen pravom zaloga uz znanje i odobrenje tužiteljice u korist AH kako bi ovaj osigurao svoju novčanu tražbinu po osnovi vrijednosti svog zemljišta na kojem se gradila zgrada, te da je povodom tih poslovnih odnosa došlo i do sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji između tužiteljice i prvotuženika.

23c.Konačno proizlazi da ni tužiteljica, ni drugotužena nemaju neposrednih spoznaja o poslovnom odnosu prvotuženika i FH.

23d.U odnosu na kupoprodajne cijene iz jednog i drugog ugovora, proizlazi da one nisu isplaćivane u gotovini, nego da su one prebijene s novčanim tražbinama kupaca,

24.Nije sporno, a uz to proizlazi i iz iskaza stranaka, da je tužiteljica i dalje u neposrednom posjedu predmetnog stana i da u njemu i dalje zadovoljava sve svoje stambene potrebe i plaća sve režijske troškove.

25.U konkretnom slučaju, činjenični navodi tužbe za koje je ovaj sud vezan iscrpljuju se tek u razlozima prividnosti spornih pravnih poslova i pukoj tezi tužiteljice (list 205 spisa) o ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021. kao pravnoj posljedici ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od 11. prosinca 2019., koji mu je prethodio. Istinitost potonje teze o ništetnosti spornih pravnih poslova mora proizlaziti kao logičan zaključak iz istinitosti činjeničnog materijala, kao i dokaznih argumenata, a u konkretnom slučaju tužiteljica ne iznosi, niti, pak, bilo čime dokazuje, da su sporni ugovori ništetni u smislu odredbi čl. 322. ZOO-a, pri čemu ništetnost jednoga ugovora sama po sebi ne povlači kao nužnu i logičku posljedicu ništetnost slijedećeg ugovora, niti pak znači da bi prividnost prvog ugovora u nizu automatski provocirala i ništetnost daljnjih pravnih poslova.

26.Nije sporno, a uz to proizlazi iz pregleda stanja zemljišnih knjiga i iskaza stranaka, da je predmetni stan bio opterećen pravom zaloga u korist AH Pipić radi osiguranja njegove novčane tražbine u iznosu od 340.000,00eur. Imajući pred očima sadržaj čl. 297. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) ovaj sud drži vrlo neuvjerljivim tužbene tvrdnje i iskaze tužiteljice i svjedoka FH da pravi razlog sklapanja Ugovora o kupoprodaji od 11. prosinca 2019. leži u poslovnom odnosu prvotuženika i njegova ortaka AH i da je sklopljen samo radi fingiranja pravnog posla kupoprodaje prema AH, jer se ovaj kao nositelj prava zaloga mogao namiriti iz vrijednosti predmetnoga stana ma čiji god on bio. Također, neuvjerljive su i tvrdnje da je CH uvjetovao svoju suglasnost za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu u prethodno već spomenutom projektu sklapanjem takvoga ugovora jer ovaj nije bio njezin vlasnik u času kada je sporni ugovor sklopljen, što znači da njegova suglasnost za izdavanje uporabne dozvole nije bila uopće potrebna.

27.Cijeneći izvedene personalne dokaze ovomu sudu se čine uvjerljivijim i logičnijim iskazi tuženika i svjedoka KH koji iskazuju o dugovanjima supruga tužiteljice prema prvotuženiku, nego iskazi tužiteljice i svjedoka FH koji to negiraju iznoseći tvrdnje o činjenicama koje se ne nameću takvom logičkom nuždom da bi isključivale svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

28.Polazeći od naprijed već navedenih činjeničnih utvrđenja o zajedničkom poslovnom projektu prvotuženika i svjedoka FH i financiranju tog projekta novčanim sredstvima prvotuženika kojima je raspolagao potonji svjedok koja upućuju da su se historijski događaji koji su provocirali ovu parnicu dogodili baš onako kako to proizlazi iz iskaza prvotuženika i svjedoka KH, ovaj sud zaključuje, temeljem rezultata analize utvrđenih pravno važnih činjenica, da je sporni ugovor o kupoprodaji sklopljen radi naplate dijela novčane tražbine prvotuženika prema svjedoku FH i na takvom zaključku in ultima gradi svoju impresiju o pravnoj naravi ugovora kao kupoprodajnog, što objašnjava i klauzulu čl. 2. st. 1. ugovora da je kupoprodajna cijena već isplaćena primljenim višekratnim gotovinskim uplatama.

29.Kada se ima u vidu iskaz prvotuženika da svjedoku FH traži posao kako bi mu vratio preostali dug i da s njim i nadalje uredno komunicira, te iskaz svjedoka KH da je potonji svjedok obećao da će dug vratiti, između ostalog, i prodajom stana majke tužiteljice, onda činjenica na koju se poziva tužiteljica da je ostala i nadalje u posjedu predmetnoga stana i da plaća sve režijske troškove svojim postojanjem ne isključuje istinitost kazivanja prvotuženika i svjedoka KH da upravo zbog dobrih, prijateljskih i kumskih odnosa, prije pokretanja ove parnice, nisu tražili iseljenje tužiteljice iz stana, a niti pruža dovoljnu osnovu za formiranje uvjerenja suda o prividnosti pravnog posla.

29a.Što se tiče pak iskaza tužiteljice i svjedoka FH koji su dani o motivima iz kojih je sporni ugovor o kupoprodaji sklopljen, mišljenje je ovoga suda da u prezentiranom činjeničnom i pravnom kontekstu, u sklopu s činjenicama na koje se pozivaju tuženici, te kraj utvrđenog prethodno već obrazloženog čvrstog uvjerenja suda da se, po općim pravilima o ocjeni dokaza, može osloniti na iskaze tuženika, potonji iskazi ne dokazuju prividnost spornog pravnog posla i njegov apsolutni nulitet i ne dopuštaju ovom sudu da formira izvjesno uvjerenje o istinitosti tužbenih navoda.

30.Prema tome, ovaj sud smatra da Ugovor o kupoprodaji od 11. prosinca 2019. nije prividan (simulirani) ugovor, jer ima dopuštenu gospodarsku svrhu, a to je stjecanje stvari od strane prvotuženika, kao i dopuštenu pravno oblikovanu svrhu, a to je stjecanje prava vlasništva prvotuženika na toj stvari.

31.Iz iskaza tuženika i svjedoka ŽH i KH proizlazi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021. sklopljen da bi se prijenosom prava vlasništva predmetnog stana namirila novčana tražbina drugotužene i svjedoka OH po osnovi pozajmica koje su oni dali prvotuženiku i njegovoj supruzi, svjedoku KH u vrijednosti i većoj od vrijednosti samog stana, što objašnjava i klauzulu iz čl. 4. st. 1. tog ugovora da potpisom ugovora prodavatelj potvrđuje da mu je kupovnina već u cijelosti isplaćena. Takvi su iskazi racionalno argumentirani i usto potkrijepljeni i odgovarajućim materijalnim dokazima, te nisu dovedeni u razumnu ni opravdanu sumnju niti jednim dokazom provedenim na glavnoj raspravi predloženim od strane tužiteljice koja nije ničime dokazala da se rezultati postignuti izvođenjem personalnih i materijalnih dokaza tuženika ne mogu prihvatiti i da bi činjenično stanje moglo biti ipak drukčije nego što to tvrde tuženici.

31a.Okolnost da drugotužena verbalizira želju za iseljenjem tužiteljice i da u tom smjeru poduzima pravne korake jasno pokazuje da drugotužena nastupa kao vlasnica stana i da ne priznaje ničiju drugu vrhovnu vlast nad tim stanom.

31b.Osim toga, kada se ima u vidu sadržajna regulacija odredbe iz čl. 285. ZOO-a, onda je jasno da prividnost ugovora mogu isticati samo ugovorne strane , što znači da se tužiteljica koja nije stranka spornog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021. ne može pozivati na njegovu prividnost.

32.Prema tome, ovaj sud smatra da ni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. lipnja 2021. nije prividan (simulirani) ugovor, jer i taj govor ima također dopuštenu gospodarsku svrhu, to jest stjecanje stvari od strane drugotužene i pravno oblikovanu svrhu stjecanja prava vlasništva drugotužene na toj stvari.

33.Rezimirajući naprijed izloženo, valja zaključiti da sporni ugovori nipošto ne predstavljaju prividne pravne poslove, već valjane pravne poslove koje su stranke doista željele sklopiti i koji postižu pravne učinke, jer su očitovanja stranaka učinjena ozbiljno i slobodno; ne postoje nikakvi oblici nesuglasnosti između volje i očitovanja stranaka; te jer ima dopuštenu gospodarsku svrhu, a to je stjecanje stvari od strane kupaca i pravno oblikovanu svrhu stjecanja prava vlasništva kupaca na toj stvari.

34.Smatrajući stoga da tužiteljica nema pravo na pravnu zaštitu kakvu je u svojoj tužbi - u smislu odredaba iz čl. 285. st. 1. i čl. 322. i čl. 323. ZOO-a - zatražila, presuđeno je kao u točkama 1. i 2. izreke.

1 Vidi točku 20. obrazloženja ove presude.

2 Vidi u tom smislu: GH, Zakon o obveznim odnosima, Zagreb, 2006. str. 278.

35.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

36.Obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila ovu parnicu, nema uvjeta da se u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a naloži tuženicima da tužiteljici nadoknade troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je takav zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 3. izreke presude.

37.Sud je u skladu s odredbama iz čl. 155. st. 1. i čl. 161. st. 3. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti slučaja, tuženicima, koji su u cijelosti uspjeli u ovom sporu, dosudio samo one troškove koji su im bili potrebni radi vođenja ove parnice.

38.Tuženicima su tako priznati slijedeći parnični troškovi (čl. 2. ZPP-a):

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 275,00eur (Tbr. 7.1., 40. i 46. OT),

- trošak sastava podneska od 4. veljače 2025. u iznosu od 275,00eur (Tbr. 8.1., 40. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom 30. rujna 2024. u iznosu od 137,50eur

(Tbr. 9.2., 40. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu održanom 12. veljače 2025. u iznosu od 275,00eur

(Tbr. 9.1., 40. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 3. lipnja 2025. u iznosu od 275,00eur (Tbr. 9.1., 40. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 8. srpnja 2025. u iznosu od 275,00eur (Tbr. 9.1., 40. i 46. OT),

što sveukupno iznosi 1.512,50eur, kao u točki 4. izreke presude.

39.Tuženicima nije priznat trošak sastava podnesaka od 5. veljače 2024., jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

40.Zbog iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zaprešiću 25. kolovoza 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 79,64eur,

2. Tuženicima, po pun.,

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte