Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-539/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Marko Samaržija i Iva Hrkać Samaržija, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Pleskina, odvjetnica u Karlovcu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Psp-16/2024-11 od 13. ožujka 2025., 25. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Psp-16/2024-11 od 13. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužena ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala tužiteljicu ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine – stana u [adresa], koji stan je upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu - Zemljišnoknjižni odjel Karlovac, Katastarska općina: 313173, [adresa], Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], Broj katastarske čestice [katastarska čestica], oznake zemljišta "[adresa], DVORIŠTE, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE", ukupne površine 4751 m2 , i to: Rbr. 54. Suvlasnički dio:
1/203 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-54) Jednosobni stan na osmom katu, lijevo od ulaza koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, kupaonice sa WC-om, predsoblja i lođe, ukupne površine 38,48 m2 , na način da je neutvrđenog dana između 14. i 16. svibnja 2024., zamijenila bravu na ulaznim vratima u predmetnu nekretninu i tužiteljici onemogućila pristup nekretnini, pa se tuženoj nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predajom predmetne nekretnine u suposjed tužiteljici i zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, u roku od 8 dana.
2. Tužena je dužna tužiteljici nadoknaditi troškove ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
3. Žalba ne zadržava ovrhu rješenja."
II. Nalaže se tužiteljici ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženoj ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, sa zz kamatom tekućom od 13. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana , u roku od 15 dana."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto rješenje ukine. Potražuje troškove žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju žalbom ukazuje tužiteljica, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih ga ne bi bilo moguće ispitati. U njemu su, protivno žalbenim navodima, dani jasni i dostatni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 7. i 8. ZPP, budući da je pobijanu odluku donio nakon brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a koristeći se ovlaštenjem da sam odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, osnovano je, nakon saslušanja stranaka – iz kojeg dokaza je utvrdio da tužiteljica faktično nije izvršavala nikakvu svoju vlast glede spornog stana – kao nevažne obio dokazne prijedloge za saslušanje predloženih svjedoka (članak 292. stavak 4. ZPP u vezi članka 220. stavak 2. ZPP).
7. Predmet suposjedovne zaštite u ovoj parnici je stan u [adresa], površine 38,48 m2, a prema navodima tužbe smetanje je počinjeno na način da je tuženica neutvrđenog dana između 14. i 16. svibnja 2024. zamijenila bravu na ulaznim vratima stana onemogućivši tužiteljici pristup nekretnini.
8. U ovom stupnju postupka nije sporno da je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima stana i na taj način onemogućila tužiteljici pristup u nekretninu u koju je prethodno ulazila ključevima koje joj je predala sama tuženica.
9. Sporno je i dalje je li tužiteljica bila u posljednjem mirnom suposjedu predmetnog stana.
10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da su stranke 2005. sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je tužiteljica preuzela obvezu uzdržavanja tuženice, inače svoje bake,
- da ugovorom nije ugovorena zajednica života, ali je ugovoreno da će tužiteljica voditi brigu o tuženici, pribavljati joj potrebne namirnice, odjeću, obuću, lijekove, brinuti se o njezinom liječenju, prati joj odjeću, kuhati joj, primjereno održavati stambeni prostor,
- da je tuženica bila neposredna i samostalna posjednica predmetnog stana, u kojem i danas sama živi,
- da tužiteljica u spornom stanu nikada nije živjela, niti ga je koristila za stanovanje,
- da joj je tuženica ključeve spornog stana predala negdje u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, upravo sa svrhom izvršavanja obveza iz tog ugovora,
- da je tužiteljica u predmetni stan u pravilu dolazila onda kada je tuženica bila u stanu,
- da tužiteljica u tom stanu nije držala svoje stvari, osim što je tuženica u stanu držala par njezinih fotografija i fotografija njezinog sina (unuka tužiteljice) i što se u stanu nalazi par posuda za hranu koje je tužiteljica posudila tuženici.
11. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ne izvršava niti je izvršavala svoju vlast glede predmeta spora, već da je u okviru ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzetih obveza postupala po uputama tuženice izvršavajući isključivo njezinu faktičnu vlast, slijedom čega ona nije imala (su)posjed spornog stana, već je bila samo posjednikov pomoćnik u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP).
11.1. Kako tužiteljica u odnosu na predmet spora nije izvršavala svoju faktičnu vlast u smislu odredbe članka 10. stavak 1. ZVDSP, ista ne ostvaruje pravo na suposjedovnu zaštitu u smislu odredbe članka 24. stavak 1. ZVDSP, pa je pobijanim rješenjem njezin tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.
12. Žalbenim navodima se u bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tužiteljica bila pomoćnik u posjedovanju, uz tvrdnju da je ona vršila faktičnu vlast glede predmeta spora (čistila stan, plaćala režije za stan, kupovala aparate, zalijevala bilje, preuzimala poštu), a u stanu je držala i svoje stvari (posuđe, fotografije sebe i svog sina). Sve to upućuje na zaključak da je tužiteljica nesmetano i samostalno ulazila u stan bez obzira na drugog suposjednika (tuženicu).
12.1. Smatra da je upravo zbog neizvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka, koji su predloženi upravo radi utvrđenja činjenice vršenja njezine faktične vlasti glede predmeta spora, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 24. stavak 1. ZVDSP ostalo nepotpuno utvrđeno.
13. Iako nema spora da je tužiteljica imala ključeve spornog stana, upravo iz iskaza same tužiteljice proizlazi da je ona ključevima stana raspolagala i u sporni stan slobodno dolazila isključivo za potrebe pomoći i brige o tuženici, izvršavajući ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzete obveze (nabavka namirnica, spremanje hrane, čišćenje stana, manji popravci, zalijevanje biljki, preuzimanje pošte i sl.). Drugim riječima, predaja ključeva stana u okolnostima konkretnog slučaja nije imala značenje predaje stana, već joj je tuženica predajom ključeva stana omogućila ispunjavanje obveza preuzetih ugovorom, a tužiteljica je u svemu postupala po uputama tuženice izvršavajući njezinu faktičnu vlast.
14. Činjenica da je tuženica u stanu držala nekoliko fotografija tužiteljice i njezinog sina odnosno činjenica da se u stanu nalazilo par posuda za hranu koje je tužiteljica posudila tuženici za Božić, ne pretpostavlja izvršavanje tužiteljičine faktične vlasti na stvari, jer se na radi o stvarima koje bi upućivale na zaključak da je tužiteljica sporni stan koristila kao svoj.
15. Kako je tužiteljica u svom iskazu potvrdila da spornu nekretninu nije koristila na neki drugi način, osim za potrebe brige i pomoći tuženici, kao svojoj baki i primateljici uzdržavanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica bila samo njezin pomoćnik u posjedovanju predmetne nekretnine, s koje osnove ista nema pravo na posjedovnu zaštitu. Upravo zbog navedenoga, osnovano je prvostupanjski sud odbio ostale dokaze predložene radi utvrđivanja činjenice vršenja faktične vlasti, odnosno suposjeda tužiteljice na predmetnom stanu. S tim u vezi neodlučni su i razlozi zbog kojih je tuženica promijenila bravu na ulaznim vratima i tužiteljici onemogućila ulazak u stan.
16. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP u vezi članka 381. stavak 1. ZPP, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.
17. Budući da tužiteljica sa žalbom nije uspjela, nisu joj priznati niti troškovi žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).
U Sisku 25. kolovoza 2025.
Sutkinja
Zlatana Bihar
