Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-94/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužiteljice- protutužene (dalje tužiteljice) GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika- protutužitelja ( dalje tuženika) DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Smiljanu Bakočeviću, odvjetniku u Zadru, uz sudjelovanje mlt. djece ČM, OIB [osobni identifikacijski broj] i mlt. RM, [osobni identifikacijski broj], zastupani po posebnoj skrbnici JM dipl. iur. iz [adresa] za posebno skrbništvo , Podružnice Zadar, radi razvoda braka te donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa tužiteljice i zajedničke djece, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-21/2023 od 18. lipnja 2025. koje je izmijenjeno i dopunjeno rješenjem pod poslovnim brojem P Ob-21/2023 od 26. lipnja 2025. , 25. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P Ob-21/2023 od 18. lipnja 2025. u točkama I i II izreke, koje je izmijenjeno i dopunjeno rješenjem poslovni broj P Ob-21/2023 od 26. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja od 18. lipnja 2025. odlučeno je:

"I Određuje se privremena mjera na način da će se osobni odnosi mlt. ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] s majkom GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivat kroz susrete i druženja u nazočnosti stručne osobe koju će imenovati nadležan Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar, i to; - svake subote u trajanju od dva sata, jednom u jutarnjem, jednom u popodnevnom terminu, u kućanstvu majke i/ili na javnoj površini sve prema dogovoru voditelja mjere s roditeljima o konkretnom satu i mjestu realizacije susreta i druženja. Ukoliko netko od stranaka nije u mogućnosti doći na određeni termin, novi termin će odrediti voditelj mjere kako bi se ostvario, odnosno nadoknadio kontakt majke i mlt. djece. Otac će dovoditi djecu te ih po završetku susreta preuzimati na mjestu gdje se prethodno roditelji dogovore s voditeljem nadzora.

II Privremena mjera će se provoditi u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar, imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, ili do drugačije odluke suda."

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 26. lipnja 2025. odlučeno je:

"I Mijenja se, odnosno dopunjuje rješenje o privremenoj mjeri od 18. lipnja 2025., i to samo u dijelu dana kada su određeni osobni odnosi majke GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. djece, ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] na način da će se isti održavati umjesto ranije određene svake subote u trajanju od dva sata, jednom u jutarnjem terminu, jednom u popodnevnom, na sljedeći način: - jadan tjedan u subotu, a drugi tjedan bilo koji dan koji odredi voditelj mjere, u trajanju od dva sata u kućanstvu majke i/ili na javnoj površini sve prema dogovoru voditelja mjere s roditeljima o konkretnom satu i mjestu realizacije susreta i druženja. Ukoliko netko od stranaka nije u mogućnosti doći na određeni termin, novi termin će odrediti voditelj mjere kako bi se ostvario, odnosno nadoknadio kontakt majke i mlt. djece. Otac će dovoditi djecu te ih po završetku susreta preuzimati na mjestu gdje se prethodno roditelji dogovore s voditeljem nadzora.

II U ostalom dijelu rješenje od 18. lipnja 2025., ostaje na snazi."

3. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.353.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se odredi da roditelji zajednički izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi te da se ostvaruju susreti i druženja s majkom bez nazočnosti stručne osobe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe tužiteljice te predlaže da se pobijano rješenje potvrdi i odbije kao neosnovana žalba tužiteljice.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je produženje privremene mjere o ostvarivanju osobnih odnosa tužiteljice sa zajedničkom djecom pod nadzorom stručne osobe.

7. Naime iz spisa proizlazi da je u tijeku postupak radi razvod braka između stranaka, da je u braku rođeno dvoje malodobne djece kćerka ČM rođ. **.**.2013. i sin RM rođ. **.**.2016. te tijekom postupka je donesena privremena mjera 19.studenog 2024. kojom je određeno da će zajednička malodobna djeca živjeti sa ocem koji će samostalno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u pogledu odluka o zdravlju, odgoju i obrazovanju, te drugih odluka koje mogu znatno utjecati na život djece, kao što su izbor škole i mjesta prebivališta, za koje odluke se smatra da je drugi roditelj dao svoju suglasnost, osim u pogledu pitanja promjena djetetovog osobnog imena te izbora ili promjene vjerske pripadnosti.

8. Tada je odlučeno da će osobni odnosi malodobne djece s tužiteljicom ostvarivati se kroz susrete i druženja u nazočnosti stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Zadar svake druge subote u jutarnjim satima u trajanju od 2 sata sve prema dogovoru voditelja mjere s roditeljima o konkretnom satu i mjestu realizacije susreta i druženja. Također tom privremenom mjerom naloženo je uzdržavanje za zajedničku djecu te je tužiteljica obvezana doprinositi za svako dijete po 229,60 eura te je određeno da će se mjera osobnih odnosa zajedničke djece i majke provoditi u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor na ostvarivanjem osobnih odnosa djece sa tužiteljicom ili do drugačije odluke suda.

9. Nadalje je utvrđeno da je prethodna privremena mjera donesena iz razloga jer je kombiniranim psihologijsko- psihijatrijskim vještačenjem roditelja i malodobne djece utvrđeno da je tuženik kao otac adekvatniji roditelj budući da kod istog nisu uočene nikakve redukcije roditeljskih sposobnosti dok je na strani tužiteljice-majke, unatoč emotivnoj povezanosti sa zajedničkom djecom i sposobnosti da uredno i svakodnevno skrbi o djeci, utvrđena redukcija roditeljskih sposobnosti i to stoga što su malodobna djeca u prvom redu pod pritiskom konstrukcije majke u iskrivljenom i negativnom doživljaju oca kao zanemarujuće i zlostavljačke figure jer je tužiteljica tvrdila da je tuženik tukao djecu i da zato djeca odbijaju kontakt sa tuženikom a koje tvrdnje nisu dokazane materijalnim dokazima niti provedenim vještačenjem roditelja i malodobne djece. Navedena privremena mjera je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Gž Ob-21/2025.

10. Radi utvrđenja da li su ispunjene zakonske pretpostavke da se navedena privremena mjera u odnosu na održavanje osobnih odnosa tužiteljice sa djecom uz nadzor stručne osobe produži za dodatnih 6 mjesecu kako je to propisano čl.124.st.4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ) nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka sud je odredio privremenu mjeru na način da su joj se osobni odnosi zajedničke djece sa tužiteljicom ostvarivati kroz susrete i druženja u nazočnosti stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar i to svake subote u trajanju od 2 sata jednom u jutarnjem jednom u popodnevnom terminu, u kućanstvu tužiteljice ili na javnoj površini sve prema dogovoru voditelja mjera s roditeljima o konkretnom satu i mjestu realizacije susreta i druženja.

11. Nadalje je određeno da ukoliko netko od stranaka nije u mogućnosti doći na određeni termin, novi termin će odrediti voditelj mjere kako bi se ostvario odnosno nadoknadio kontakt tužiteljice i malodobne djece dok će tuženik dovoditi djecu te ih po završetku susreta preuzimati na mjestu gdje se prethodno roditelji dogovore s voditeljem nadzora.

12. Također je određeno da će se privremena mjera provoditi u trajanju od 6 mjeseci računajući od danja kada nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa ili do drugačije odluke suda.

12.1. Rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P Ob-21/2023 od 26.lipnja 2025. odlučeno je da se mijenja i dopunjuje rješenje o određenoj privremenoj mjeri od 18 lipnja 2025. u dijelu određenog dana održavanja osobnih odnosa na način da se neće održavati svake subote, već jedan tjedna u subotu a drugi tjedan bilo koji dan koji odredi voditelj mjere u trajanju od 2 sata u kućanstvu majke i/ili na javnoj površini sve prema dogovoru voditelja sa roditeljima o konkretnom satu u mjestu realizacije susreta i druženja.

12.2. Ovo rješenje doneseno je na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji je obavijestio sud da nisu u mogućnosti pronaći voditelja koji bi mogao provoditi mjeru određenu 18.lipnja 2025.

13. Donoseći takvu odluku sud prvog stupnja je donio analizirajući detaljno iskaze stranaka, cijeneći iskaz posebne skrbnice te stručnu procjenu Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zadar, Stručna cjelina za djecu, mlade i obitelj od 15.svibnja 2025., uzimajući u obzir da Centar za socijalni rad nije bio u mogućnosti s obzirom na kompleksnost obiteljske situacije podnesene kaznene prijave protiv tužiteljice, dati konačan prijedlog s kojim bi roditeljem malodobna djeca trebala stanovati te o ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem. Posebno je cijenjeno da navedeni Centar za socijalni rad ima duži vremenski period u obradi stranaka kroz izrečene mjere u njihovoj nadležnosti, kroz izvješća voditeljice mjere nadzora za vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa tuženika sa malodobnom djecom i na kraju i ostvarivanju osobnih odnosa malodobne djece sa tužiteljicom uz nadzor te iznesenih sumnji da je upravo tužiteljica utjecala na djecu, odnosno nagovorila ih da pobjegnu od oca i da policiji kažu da ih tuženik tuče što je potkrepljeno i sadržajem razgovora malodobne djece s posebnom skrbnicom kada zajednička kćerka malodobna ČM je odbijala pričati o tom događaju dok je malodobni RM u određenom dijelu potvrdio da mu je sestra rekla da moraju ići zvati policiju.

14. Nadalje sud prvog stupnja je cijenio želje i iskaze zajedničke djece koji su dali kod Hrvatski zavod za socijalni rad prilikom donošenja stručne procjene Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj od strane sociologa ĐM, psihologa AM i diplomirane pravnice ŠM iz kojih proizlazi da zajednička djeca žele ostvariti osobne odnose sa majkom u što većem opsegu i bez nadzora ali je zaključak suda prvog stupnja da je u najboljem interesu malodobne djece da se osobni odnosi odvijaju uz nadzor jer da će se u nastavku postupka provesti još jedno kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje kojim će se utvrditi u okviru sadašnjih okolnosti, a kada su djeca uspostavila dobar odnos sa tuženikom, bez otpora, da li njihova i dalja izražena želja stanovanja sa majkom odgovara njihovoj dobrobiti i najboljem interesu odnosno u kojoj mjeri roditeljski kapaciteti pojedinog roditelja mogu zadovoljiti ne samo primarne potrebe svakodnevne skrbi već i emotivne potrebe malodobne djece.

15. Zaključno sud prvog stupnja navodi da je privremena mjera produžena na način kako je to odlučeno posebno iz razloga što u stručnoj procjeni Centra za socijalni rad od 15. svibnja 2025. je navedeno da je tužiteljica izložila djecu ozbiljnoj ugrozi 24. prosinca 2024. kada ih je poticala da pobjegnu od oca u šumu i da bi izostanak nastavka provođenja određene privremene mjere mogao potencijalno negativno utjecati na djecu na način da se naruši uspostavljeni pozitivan odnos djece sa tuženikom. Zaključak je suda prvog stupnja da je navedena mjera bila potrebna i kad postoji dovoljan stupanj vjerojatnosti da je ista potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

16. Također cijeneći želje i interese zajedničke djece privremena mjera je proširena na način da nisu određeni osobni odnosi svaku drugu subotu na način jer je tako bilo određeno prijašnjom privremenom mjerom već da su osobni odnosi određeni rješenjem o dopuni od 26.lipnja 2025. jedan tjedna u subotu a drugi tjedan bilo koji dan koji odredi voditelj u trajanju od dva sata u kućanstvu tužiteljice ili/i na javnoj površini, uvažavajući procjenu voditelja nadzora nad kontaktima oko mjesta susreta, također i u dogovoru roditelja i voditelja.

17. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je zbog toga pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je određeno produženje navedene privremene mjere kako je određeno u rješenjima suda prvog stupnja od 18.lipnja 2025. i 26.lipnja 2025. jer da sud prvog stupnja nije poštivao načelo kontradiktornosti kada je prihvatio navode iz Područnog ureda Zavoda za socijalni rad o tome da je poticala na djecu da pobjegnu u šumu.

19. Ovo iz razloga jer je sud prvog stupnja odlučio o produženju privremene mjere na način kako je navedeno u tim rješenjima na način da je prihvatio navedeni prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao i njihovo izvješće, a koji se u suštini i podudara sa višestrukim izvješćima ABC, dipl. socijalne radnice iz kojih prema izvješću od 2. svibnja 2025. proizlazi da predlaže da se nastavi održavanje osobnih odnosa tužiteljice s djecom uz nadzor stručne osobe jer da su odnosi roditelja i nadalje teško i trajno narušeni, da međusobno ne komuniciraju, da postoji očita tužiteljičina latentna sklonost (ne)izravnom optuživanju tuženika za pogoršanje ranije usvojenih navika djece, školskog uspjeha, ali i problema u ponašanju te da izostanak provođenja mjera održavanja osobnih odnosa tužiteljice sa djecom uz nadzor stručne osobe bi mogao potencijalno utjecati na djecu, na zaštitu njihovih prava i interesa.

20. Isto tako iz izvješća iste socijalne radnice od 7. siječnja 2025. na listu 353 spisa također proizlazi da je navedena socijalna radnica iznosila detaljan način održavanja osobnih odnosa djece sa tužiteljicom i to 13. prosinca 2024., 14. prosinca 2024., 26. prosinca 2024., 28. prosinca 2024., 3. siječnja 2025. gdje proizlazi da su susreti tužiteljice sa djecom bili korektni, bez ikakvih neprimjerenih izjava i postupaka, da su prevladavale teme vezane za svakodnevni život i obaveze i da je tužiteljica u potpunosti bila posvećena kod tih održavanja osobnih odnosa zajedničkoj djeci i njihovim aktivnostima. To je sve potvrđeno i u izvješću navedene socijalne radnice prilikom održavanja osobnih odnosa 31. siječnja 2025., 1. veljače 2025.

21. Također se navodi da je sud prvog stupnja cijenio i navode posebne skrbnice sa lista 403 u kojoj je izražena želja zajedničke djece koji su tada bili stari 8 i 12 godina, da bi voljeli da se povećaju kontakti sa tužiteljicom te da bi u suštini voljeli živjeti sa tužiteljicom što posebno proizlazi iz navoda kćerke stranaka.

22. Također iz izvješća navedene socijalne radnice ABC od 24. svibnja 2025. proizlazi da je tužiteljica 24. svibnja 2025. prilikom održavanja osobnih odnosa s djecom svojim ponašanjem i pitanjima izrazito uznemirila kćerku, dovodeći je u poziciju krivca za njezinu eventualnu kaznenu odgovornost, da je upravno nastojala utjecati na kćerku da promijeni iskaz koji su djeca već dala vezano za te događaje, te takvo ponašanje tužiteljice je bilo u domeni zlostavljanja djeteta jer da je svojim izjavama i očito unaprijed planiranim scenarijem utjecala na emocionalno stanje kćerke koja inače ima problema sa iskazivanjem emocija.

23. Iz tog izvješća proizlazi da je patnja kćerke u tom trenutku bila istinska, da je o tom događaju obavijestila tuženika te da je kasnije kćerka branila tužiteljicu navodeći tuženiku da je za ponašanje tijekom tog kontakta kriva voditeljica mjere koja previše ispituje tužiteljicu. Stoga je na zaključak navedene socijalne radnice da je tada bio neprimjeren negativan utjecaj tužiteljice koji je primarno od utjecaja na mentalno zdravlje kćerke, a i na negativan stav tog djeteta prema stručnim osobama kojima je primarna zaštita prava i interesa djece.

24. Utvrđenja suda da su stranke u izrazito lošim odnosima, da podnose kaznene prijave jedan protiv drugoga te uzimajući u obzir sva utvrđenja suda prvog stupnja koja proizlaze iz opsežne dokumentacije pravilno je primijenjena odredba čl. 124. st. 4. ObZ-a jer pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da postoje iznimno opravdane okolnosti da se odredi navedena mjera pod nadzorom voditelja stručne osobe Centra za socijalni rad i da je mjera potrebna na način kako je to odredio sud prvog stupnja koji je vodio računa o sadržaju odredbe čl. 84. st. 4. ObZ-a da djeca imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima s kojima ne stanuju kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima cijeneći njihovu dob i mogućnost da shvate događaje između roditelja.

25. Također sud prvog stupnja je vodio računa i o sadržaju odredbe čl. 86. ObZ- a o pravu djece da izraze svoje mišljenje i da je to mišljenje trebalo poštivati sukladno s njihovom dobi i zrelošću, te posebno vodeći računa i o drugim okolnostima koje su utvrđene tijekom postupka te je pravilno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 7. i 9. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine Međunarodni ugovori broj 12/1993) jer se vodilo računa o najboljem interesu zajedničke djece cijeneći sve okolnosti koje su utvrđene tijekom postupka pa ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja vodio računa da je privremena mjera donijeta i usmjerena je na zaštitu interesa djeteta i njihovog prava da održavaju osobne odnose s roditeljem s kojim ne žive u zajedničkom domaćinstvu dok se ne donese konačna odluka u ovom postupku te da je ova privremena mjera bila nužna za pravilan psihički i emocionalni razvoj zajedničke djece.

26. Isto tako sud prvog stupnja je postupio u okviru odredbe čl. 5. st. 1. ObZ-a jer donoseći produženje privremene mjere uz nadzor stručne osobe štitio je prava zajedničke djece i njihovu dobrobit. Tijekom izbora navedene privremene mjere vodio je računa i o načelu razmjernosti iz čl. 128. ObZ-a te je odredio produženje privremene mjere kojom se najmanje ograničava pravo roditelja, u konkretnom slučaju tužiteljice, na ostvarivanje osnovnog prava održavanja osobnih odnosa s djecom, činjenica da sud nije cijenio da Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad nije sačinio izvanredno izvješće prvostupanjskom sudu nakon što je obaviješten o tome da je mlt. RM teti poslao poruku s fotografijom ozljeda koje mu je nanio otac, a što je prijavljeno i nadležnoj Policijskoj upravi nije od relevantnog značenja jer je sud prvog stupnja utvrdio relevantne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari kako je prije izloženo vodeći računa o kompleksnoj situaciji i izrazito negativnim odnosima između roditelja, a tužiteljica nije predložila tijekom ovog postupka da se izvrši upit od Područnog ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad i Policijske uprave o tome da li je zajedničko dijete ozlijeđeno od strane tuženika na način kako to tužiteljica navodi u žalbi.

27. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenja suda prvog stupnja potvrditi jer je kako je izloženo činjenično stanje pravilno utvrđeno, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a pravilno su primijenjene odredbe čl. 124. st. 4., čl. 413. st. 1., čl. 84. i čl. 86. ObZ-a kao i članci 7. i 9. Konvencije o pravima djeteta te je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 25. kolovoza 2025.

Sutkinja

Filka Pejković