REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

[adresa]

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji pojedincu toga suda Maji Župančić Ukropina, prema nacrtu odluke više sudske savjetnice, specijaliste GČ, uz sudjelovanje zapisničara Lee Jagatić, odlučujući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IČ, radi djela prekršaja iz članka 38A. stavak 1. točka 1. kažnjivo po članku 38A. stavak 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu (Narodne novine br. 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022), povodom optužnog prijedloga PUZ-a, I Postaje prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-1/6670, URBROJ: 511-19-44-25-1 od 2. svibnja 2025., nakon provedene glavne i javne rasprave, 25. kolovoza 2025. javno je objavio i temeljem čl.179.st.1., 2. i 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 70/17,118/18, 114/22),

presudio

Okrivljenik IČ, sin G i EČ, djevojački I, rođen **.**.1996. u [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin BiH, SSS, po zanimanju vozač, zaposlen HM line d.o.o., oženjen, otac dvoje djece, s mjesečnim primanjima u iznosu od 800,00 eura, prekršajno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni ili kazneni postupak,

I Temeljem članka 183. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona

kriv je

što je 2. svibnja 2025. u 14,40 sati na cesti A3 Bregana - Čvorište Zagreb Zapad (A2) – čvorište Lučko (A1) – Zagreb – Čvorište Jakuševec (A11) – Čvorište Zagreb Istok (A4) – Slavonski Brod – Čovrište Sredanci (A5) – Lipovac (GP Bajakovo), upravljao autobusom registarskih oznaka [registarska oznaka] krećući se kolnikom autoceste A3 u smjeru juga te je nadzorom vozila i vozača na naplatnim postajama Zagreb Istok utvrđeno da vozilo posjeduje digitalni tahografski uređaj a vozači digitalne kartice vozača te je očitanjem tahografskog uređaja i kartica vozača utvrđeno da je okrivljeni 13. travnja 2025. u vremenu od 8,45 sati preuzeo autobus registarskih oznaka [registarska oznaka] u Republici Italiji te da je upravljao istim sve do 16. travnja 2025. kad završava u Republici Njemačkoj u 15,15 sati nakon čega je 17. travnja 2025. ručnim unosom evidentirao cijeli dan kao odmor iako je istovremeno na državnoj granici Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom evidentiran kao treći vozač autobusa reg. oznaka [registarska oznaka] u vremenu od 4,50 sati te je na taj način trajno uništio, prikrio i zatajio podatke koji su trebali biti evidentirani na kartici vozača i tahografskom uređaju protivno AETR-a sporazuma članka 12. stavak 8.

dakle, kao vozač prikrio, zatajio ili uništio podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene na kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, odnosno rukovao je tahografskim listićem na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija,

čime je počinio prekršaj iz članka 38A stavak 1. točka 1. kažnjiv po članku 38A. stavak 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu

pa mu se temeljem citiranih propisa uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona izriče

novčana kazna u iznosu od 600,00 (šesto) eura

Temeljem čl.33.st.11. Prekršajnog zakona, okrivljeni je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude putem priložene uplatnice. Ukoliko okrivljeni u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. U protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

II.) Temeljem 139.st.6. PZ-a u svezi čl.138.st.2. toč. 3a PZ-a, okrivljeni se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. PU Zagrebačka, I Postaja prometne policije Zagreb, izdala je protiv okrivljenog IČ, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, prekršajni nalog pod brojem Klasa: 211-07/25-1/6670, URBROJ: 511-19-44-25-1 od 2. svibnja 2025., na koji je okrivljeni stavio prigovor te je temeljem članka 238.st.9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog stavljen van snage i isti se smatra optužnim prijedlogom te je provedena glavna rasprava.

2. Okrivljeni je u svojoj obrani iskazao da se ne smatra krivim i da ne priznaje počinjenje prekršajnog djela te da nije sporno da je u vremenu od 13.4.2025. do 16.4.2025. upravljao autobusom koji je preuzeo u Italiji i vožnju je završio u Münchenu i to upravo 16.4.2025. u 15,15 sati. Nakon toga je imao odmor i našao se kao putnik u autobusu registarskih oznaka [registarska oznaka] no tim autobusom nije upravljao već se vozio kao putnik i iz tog razloga na tahografskom listiću nisu zabilježene nikakve radnje odnosno vožnja jer je cijeli dan 17.4.2025. evidentiran kao dan odmora budući da se njegova tahografska kartica nalazila u digitalnom tahografu predmetnog autobusa. Dodao je da se, tog 17.4.2025. vraćao kući iz Münchena i po dolasku na granicu sa BiH, Slavonski Brod - Bosanski Brod, prilikom kontrole na granici, u 04,50 sati vozač koji jest upravljao autobusom je uzeo i njegove dokumente i prijavio ga kao vozača iako uopće nije upravljao tim autobusom a radi se o vozaču DČ.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže sudskom spisu i to u putnu kartu na ime okrivljenika (list 3 spisa), Ugovor o radu na ime okrivljenika, kontrolno izvješće, ispis tahografskog listića, Kazalo inspekcijskog izvješća, evidencija putnika (list 17 do 20), u izvadak iz PE na ime okrivljenika te je izvan raspravno saslušao svjedoka policijskog službenika NČ.

4. U daljnjem dokaznom postupku svjedok NČ je na raspravi kod ovog suda iskazao da se sjeća kontrole koju je obavljao 2. svibnja 2025. u 14,40 sati na naplatnim postajama Zagreb - Istok, gdje je kontrolirao autobus registarskih oznaka [registarska oznaka] i njegovog vozača za kojeg je utvrdio da se radi o IČ. U odnosu na predmetnog vozača uočio je nepravilnost koja se je odnosila na prikrivanje i promjenu podataka koji su trebali biti evidentirani na kartici vozača i tahografskog uređaja. Naveo je da se radilo o tome da je predmetni vozač 12. travnja 2025. započeo put prema Italiji kao putnik gdje je preuzeo autobus zagrebačkih registarskih oznaka kojim je upravljao od 13.4.2025. do 16.4.2025. kada je putovanje završio u Njemačkoj. Iz Njemačke konkretnije iz Münchena je kao putnik ušao u slijedeći autobus ponovno bosanskih registarskih oznaka [registarska oznaka] bi na graničnom prijelazu u 04,50 sati bio evidentiran kao vozač u tom autobusu. Uvidom u tahografski zapis utvrdio je da okrivljeni nije putovanje iz Bosne do Italije kao i iz Njemačke prema Bosni evidentirao kao rad budući da, bez obzira što on sebe naziva putnikom a ne vozačem u to sporno vrijeme, u smislu pravilnika i zakona, taj dio spada pod njegov rad a ne odmor. Pod odmorom se podrazumijeva da je vozač smješten u neki objekt sa krevetom i da sa svojim vremenom može raspolagati kao sa slobodnim vremenom a ne da se odmara kao putnik u autobusu jer se takva vrsta neaktivnosti vozača ne smatra odmorom u smislu zakona i AETR Sporazuma. Na poseban upit svjedoku da pojasni propust okrivljenika koji se odnosi na navod da je ručno promijenio podatke unosom evidencije cijelog dana kao odmora za dan 17.4.2025., isti je naveo da budući da je on putovao autobusom ta činjenica ne smatra se odmorom vozača kao takvog a prema evidencijama proizlazi da je tog istog dana evidentiran na granici u 04,50 sati. To konkretno znači a vidljivo je i iz zapisa da je okrivljeni u vremenu od 16.4.2025. u 15,15 sati kada je završio vožnju u Njemačkoj trebao negdje odspavati odnosno napraviti dnevni odmor od minimalno 9 sati i tek tada bi mogao nesmetano krenuti na put kao putnik ili vozač što je on naveo da je u tom periodu i bio. Sukus svega je upravo činjenica da okrivljeni izjednačava vrijeme kada putuje autobusom kao putnik sa vremenom odmora što nikako nije ispravno. U trenutku kada je ponovo umetnuo karticu u sljedeći tahografski uređaj, sam uređaj nudio je opciju da vozač navede što je prethodno radio pa tako može označiti da je radio, da se odmarao ili bio u pripravnosti a iz ovog zapisa je vidljivo da je okrivljeni ručno unio podatak da se odmarao iako to ne odgovara pravom stanju stvari i na taj način je zapravo zatajio prave podatke. Odmori vozača su vrlo važni upravo zbog velike odgovornosti u samom prometu i za putnike te je napomenuo da velik broj prometnih nesreća sa teškim posljedicama budu rezultat ovakvih prekršaja. Na glavnoj raspravi održanoj 29. svibnja 2025. sud je okrivljenom pročitao iskaz svjedoka te je okrivljeni naveo da može reći da je iskaz djelatnika policije činjenično točan ali da on i dalje smatra da je dio vremena kada je bio kao putnik u biti odmarao i da nije bio u svojstvu vozača u autobusu. Nadalje, je iskazao da smatra da on nije ugrozio promet i da nije to niti mogao u samom prometu u vremenu koje mu se stavlja na teret jer je dio vremena bio u svojstvu putnika u autobusu a ne vozača. Okrivljeni je u spis priložio ispis iz tahografa za 16. 4. i 17.4.2025. iza kojih se vidi aktivnosti za dva vozača i to: OČ i DČ iz čega se vidi da u to vrijeme nije bio u svojstvu vozača. Konkretno kada je DČ stavio prijavu i u njoj okrivljenika naveo u svojstvu posade predmetnog vozača autobusa, on je napravio previd, a okrivljeni je i dalje inzistirao na tome da je bio putnik dio vremena.

5. Na raspravi održanoj 25. kolovoza 2025. sud je ponovo izvršio uvid u spis, pročitao obranu okrivljenika i iskaz svjedoka te izvršio uvid u PE za okrivljenika od 5.5.2025. i 25.8.2025. te u ispis tahografskih listića koje je okrivljeni dostavio sudu nakon čega je zaključio da nema potrebe za provođenjem daljnjeg postupka te je glavna rasprava zaključena i donesena je i javno objavljena presuda.

6. Na temelju obrane okrivljenika i provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio djelo prekršaja koje mu je stavljeno na teret optužnim prijedlogom.

7. Unatoč navodu i obrani okrivljenog da se ne smatra odgovornim za počinjenje djela prekršaja koje mu je stavljenog na teret optužnim prijedlogom jer je imao putnu kartu i u autobusu je bio u svojstvu putnika a ne vozača iako je navedeno drugačije što dokazuje putnom kartom kupljenom u Münchenu, sud je takvu obranu okrivljenika ocijenio kao usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti dok je svoju vjeru u cijelosti poklonio iskazu policijskog službenika kao nepristranog i objektivnog te osobe koja nema nikakvih motiva neosnovano teretiti okrivljenika za počinjenje djela prekršaja ukoliko do istog nije došlo.

8. Naime, sud je mišljenja da je iskaz svjedoka kao službene osobe koja ima adekvatnih znanja o problematici vezanoj za provedbu Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, te koji je upoznat sa problematikom činjenja prekršaja prema ovom zakonu, vrlo jasno i argumentirano opisao svoj stav na temelju kojeg smatra da na strani okrivljenika postoji odgovornost za počinjenje djela prekršaja koje mu je stavljeno na teret. Iz samog slijeda događaja, sud je utvrdio da nije sporno da je okrivljeni kao putnik krenuo prema Italiji gdje je preuzeo autobus zagrebačkih registarskih oznaka kojim je upravljao od 13. do 16. travnja 2025. nakon čega je vožnju završio u Republici Njemačkoj.

9. Međutim, sporan je status okrivljenika sljedećeg dana, odnosno 17. travnja 2025., budući da je tog cijelog dana okrivljeni ručno evidentirao na tahografskom listiću svoje vrijeme kao odmor pri čemu tvrdi da je bio putnik u autobusu reg. oznaka [registarska oznaka] a ne vozač iako je, prema dostavljenoj dokumentaciji, razvidno da je okrivljeni u predmetnom autobusu, prilikom prelaska granice, naveden kao vozač. U tom smislu okrivljeni je naveo da se radi o previdu dva vozača koja doista jesu upravljala navedenim autobusom a to su UČ i DČ i koji su njega naveli kao vozača radi lakšeg prelaska granice. U pogledu navede okolnosti sudu nije jasno niti logično da bi dva vozača koja su zadužena za upravljanje autobusom i čine posadu autobusa u sastavu od dva vozača, sve u skladu sa Uredbom br. 561/2006 i Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, naveli još jednog vozača ako isti to nije bio. Okrivljeni u svojoj obrani ne pojašnjava u čemu bi se sastojao olakšani prijelaz preko granice zbog prisutnosti trećeg vozača. Naime, Odredbe AETR-a na koju se poziva i tužitelj, uglavnom odgovaraju odredbama Uredbe (EZ) br. 561/2006 koja vrijedi neposredno u svim državama članicama pri čemu valja istaknuti da se AETR-a primjenjuje umjesto Uredbe na međunarodni prijevoz u cestovnom prometu koji se djelomično odvija izvan država članica Švicarske i EGP-a te se prema navedenoj Uredbi pod pojmom vozač podrazumijeva svaka osoba koja upravlja vozilom čak i na kratko razdoblje ili osoba koja se nalazi u vozilu kako bi u okviru svoji dužnosti mogla upravljati vozilom ako to bude potrebno. U konkretnom slučaju sud je mišljenja da se radi upravo o navedenoj situaciji gdje je okrivljeni de facto evidentiran kao treći član posade. U tom smislu višečlana posada označava situaciju u kojoj, tijekom svako razdoblja vožnje i između bilo koja dva uzastopna razdoblja dnevnog odmora ili između razdoblja dnevnog odmora i razdoblja tjednog odmora, postoje najmanje dva vozača u vozilu koji upravljaju vozilom. U povezanosti navedenih pojmova valja navesti i pojam odmora koji podrazumijeva da je odmor svako neprekinuto razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom. Iako bi se iz obrane okrivljenika dalo zaključiti da se isti poziva upravo na činjenicu da je bio putnik u predmetnom autobusu što dokazuje putnom kartom, sud se priklanja tumačenju svjedoka u smislu da, biti putnik nakon dugotrajne vožnje kakvu je odradio okrivljeni do dolaska u München, ne znači da se okrivljeni odmarao u smislu kako to predviđa AETR-a i Uredba (EZ) br. 561/2006. Prema smjernici br.6. navedene Uredbe, vrijeme dolaska ili odlaska do ili od vozila se samo onda smatra stankom ili prekidom vožnje ako se vozač nalazi u vlaku ili na trajektu te ima pristup kabini ili ležaju slijedom čega se u konkretnom slučaju ne može raditi o odmoru kako to opisuje okrivljeni. Isti kao putnik u autobusu nema adekvatan odmor niti se njegovo putovanje od mjesta gdje je završio vožnju prema drugom mjestu gdje bi mogao ponovo preuzeti funkciju vozača, može smatrati odmor u gore opisanom smislu. U pogledu navedenog sud se priklanja tumačenju svjedoka u kojem navodi da se na taj način izbjegavaju odredbe Uredbe (EZ) br. 561/2006 i Zakona o obveznim odmorima mobilnih radnika, dolazi do prekomjernog rada pa podredno time i do iscrpljenosti vozača uslijed čega je velika vjerojatnost nastanka nesreća. Slijedom svega navedenog sud smatra da je okrivljeni na ovaj način pokušao drugačije prikazati stvarno stanje pri čemu je isti, tijekom putovanja u predmetnom autobusu reg. oznaka [registarska oznaka] zapravo bio u pričuvnom sastavu odnosno prema terminologiji Uredbe "u stanju raspoloživosti" što se ne može smatrati odmorom pa se kao takvo ne može evidentirati u tahografskom listiću vozača slijedom čega proizlazi da je isti odgovoran za počinjenje djela prekršaja koje mu je stavljeno na teret pa ga je sud oglasio krivim.

10. Za navedeno djelo prekršaja propisana je novčana kazna u iznosu od 920,00 do 1.980,00 eura.

11. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti propisane odredbom članka 36. Prekršajnog zakona te je okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu da se radi o vrlo mladoj osobi, te njegove osobne i imovinske prilike budući da ima primanja ispod prosjeka u RH, a u obvezi je uzdržavanja dvoje malodobne djece te do sada nije osuđivan dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Slijedom navedenog sud je okrivljeniku izrekao ublaženu novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma koju smatra primjerenom stupnju njegove odgovornosti načinu počinjenja djela i svim okolnostima slučaja te da će se tako izrečenom kaznom postići svrha specijalne i generalne prevencije u smislu da će se utjecati na okrivljenika i na druge pripadnike društva da ne čine prekršaje i da osvijeste potrebu sankcioniranja počinitelja. U pogledu izrečene novčane kazne određeno je da, ukoliko okrivljeni u za to ostavljenom roku, plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

12. Sud je okrivljenika oslobodio dužnosti plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu ocjenjujući da bi plaćanjem istih bila dovedena u pitanje egzistencija okrivljenika i osoba koje je dužan uzdržavati.

Zagreb, 25. kolovoza 2025.

Zapisničar

Viša sudska savjetnica, specijalist

Lea Jagatić

GČ

Sutkinja

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl.192.st.1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku ove presude Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u dva istovjetna primjerka, putem ovog suda, na adresu [adresa], bez naplate pristojbe.

Dostavna naredba:

1. Okrivljenom, IČ, [adresa], 72220 Zavidovići, Bosna i Hercegovina,

2. Ovlaštenom tužitelju, PUZ I PPrP Zagreb, na broj Klasa: 211-07/25-1/6670, URBROJ: 511-19-44-25-1 od 2. svibnja 2025.

3. Prekršajna evidencija,

4. Pismohrana, ovdje.