Poslovni broj: Povrv-2814/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista IN, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tužene DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 25. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Gec iz Zagreba, Dankovečka 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-517/2023 od dana 27. lipnja 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 31,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 10,62 EUR od 21. listopada 2022. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 21. studenog 2022. godine do isplate,

- na iznos od 10,62 EUR od 21. prosinca 2022. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljerke Gec iz Zagreba, Dankovečka 3, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-517/2023 od dana 27. lipnja 2023. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2023. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 119,42 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 43,65 EUR za period od 27.06.2023.g. do 25.08.2025.g., kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 11. svibnja 2023.g. kod javnog bilježnika ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tužene, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 31,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga do isplate, te naknadu troška ovršnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, slijedom čega je javni bilježnik Ljerka Gec donijela rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-517/2023 dana 27. lipnja 2023.g.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi, tužena je pravodobno podnijela prigovor navodeći da su računi protekom roka od 6 mjeseci, stari tv je davno prodala za hranu i odavno nema nikakvog TV-a. Ona živi od socijalne pomoći koja joj nije niti dovoljna za lijekove koje redovito uzima te nije u mogućnosti platiti ovrhu. Dobiva račune za televizor koji ona uopće ne posjeduje, što ona smatra parafiksalnim nametom ili reketom. Ona živi od socijalne pomoći koja u RH iznosi 800,00 kn, odnosno 106,24 eura te kada bi i posjedovala televizor, ona ne bi trebala plaćati kao socijalni slučaj te je i teže bolesna. Stoga moli tužitelja da joj ne šalje nikakve račune za plaćanje i da se ovrha obustavi, a trošak padne na teret budžetskih sredstava.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv- 2814/2023 od 08. svibnja 2023.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-517/2023 od 27. lipnja 2023.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješenju ovog suda od 08.05.2023.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Sud je tijekom postupka izvođenja dokaza izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 10 spisa), izvadak iz evidencije pretplatnika (list 37 spisa), zahtjev za prijavu prijemnika (list 36 spisa), podneske stranaka kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sud je utvrdio visinu i dospijeće utuženog potraživanja, odnosno da se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćenu RTV pristojbu za televizijski prijamnik na adresi u [adresa]. kat, u ukupnom iznosu od 31,86 eura za mjesec listopad, studeni i prosinac 2022.g. a koji su mjesečni iznosi od 10,62 eura dospijevali određenog dana u mjesecu za tekući mjesec. Visina tužbenog zahtjeva, obračunata je temeljem čl. 53 st. 4 Zakona o hrvatskoj radioteleviziji, a sud izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a koju visinu tužbenog zahtjeva tužena nije niti osporila do okončanja ovog postupka.

8. Članak. 53 Zakona o hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 25/03) propisuje kako su vlasnici radijskih i televizijskih prijemnika na području Republike Hrvatske dužni plaćati HRT-u pristojbu. Nadalje, st. 4 istog članka određeno je da visina pristojbe iznosi 1,5 % prosječne neto mjesečne plaće zaposlenih u Republici Hrvatskoj, na temelju statističkih podataka za prethodnu godinu.

9. Daljnjim uvidom u izvadak iz evidencije pretplatnika (list 37 spisa) sud je neprijeporno utvrdio kako je tužena evidentirana pretplatnica tužitelja pod pretplatničkim brojem [broj telefona] za televizijski prijemnik na adresi u [adresa]-kat 7. počev od 23. lipnja 2016.g. sve do danas.

10. Kako je sud uvidom u naprijed citiranu dokumentaciju nedvojbeno utvrdio da je tužena bila aktivna pretplatnica tužitelja za TV prijemnik u utuženom periodu sve do danas, sud je utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tužene, pa time i osnov tužbenog zahtjeva, budući je plaćanje RTV pristojbe zakonom propisana obveza koja se temelji na prijavi prijamnika i egzistira neovisno o adresi prebivališta ili promjeni iste, a obveze se moguće osloboditi samo odjavom prijamnika na propisani način, a što tužena nije učinila sve do danas.

11. Naime, iako se tužena pred ovim sudom pozvala na činjenicu da je ona izvršila odjavu TV prijemnika prije utuženog razdoblja, imenovana takav dokaz poput zahtjeva za odjavu nije dostavila u ovaj spis, a što je imenovana bila u obvezi učiniti u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a. Kako tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP-a o odjavi TV prijemnika sve do okončanja postupka, to sud nalazi i zaključuje, u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa smatra kako je tužitelj u ovom postupku dokazao činjenicu da je tužena evidentirana korisnica RTV pristojbe za stan na adresi u [adresa], slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor tužene u odnosu na navedeno, neovisno o činjenici da je tužena u utuženom periodu posjedovala TV prijemnik ili ne.

12. Nadalje, iako se tužena pred ovim sudom pozvala na činjenicu da je ona socijalni slučaj i lošeg zdravstvenog stanja zbog čega je imenovana oslobođena od plaćanja rtv pristojbe, sud ističe da je za oslobođenje od takvog plaćanja (bilo potpuno ili djelomično od 50%) potrebno da pretplatnik dostavi HRT-u odgovarajuću dokumentaciju kako bi tužitelj donio odgovarajuću odluku o oslobođenju plaćanja rtv pristojbe sukladno Zakonu o hrvatskoj radioteleviziji i odlukama Nadzornog odbora HRT-a. Kako tužena nije dostavila sudu nikakav dokaz da je od tužitelja tražila oslobođenje od plaćanja zbog svojeg invaliditeta ili slabog imovinskog stanja, a niti je dostavila dokaz da ju je tužitelj temeljem njezinog zahtjeva oslobodio od plaćanja, a što je imenovana bila u obvezi učiniti u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a, to je sud ujedno otklonio prigovor tužene u odnosu na njezinu tvrdnju da je imenovana oslobođena od plaćanja rtv pristojbe.

13. Zastarni prigovor tužene sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, kako se u konkretnom slučaju utužena RTV usluga koristi za potrebe kućanstva, slijedom čega se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 232 st. 1 toč. 1 ZOO-a, to sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, zastara za svaku pojedinu uslugu za potrebe tuženikovog kućanstva nastupa protekom roka od 1 godine od dana dospijeća potraživanja. Obzirom na zastarni rok od godine dana računajući od dana dospijeća svake pojedinačne tražbine za mjesec listopad, studeni i prosinac 2022.g., a koji su računi dospijevali određenog dana u mjesecu za tekući mjesec te je stoga najstariji račun dospio na naplatu dana 20.10.2022.g., dok je tužitelj u odnosu na iste pokrenuo postupak radi utuženja podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 11.05.2023.g., to sud nalazi da je potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

14. Stoga, obzirom na utvrđen osnov i visinu tužbenog zahtjeva, a kako tužena tijekom postupka nije podastrla sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP- a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirila utuženo potraživanje bilo u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj za razliku od tužene podastro sudu izvod iz poslovnih knjiga kao dokaz svojih tvrdnji o neplaćenom dugovanju po utuženim računima, to je sud utvrdio da je tužena sukladno odredbi čl. 53. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji u obvezi platiti iznos od 31,86 EUR, a na što ju također obvezuju odredbe čl. 342. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je valjalo temeljem odredbe čl. 451 st. 3 ZPP-a održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod točkom I od 27.06.2023.g. za navedeni iznos i odlučiti kao u točci I izreke presude.

15. U odnosu na navode tužene u odnosu na njezinu tešku materijalnu situaciju, sud ističe da su isti irelevantni za meritum ovog spora obzirom ju navedene okolnosti ne oslobađaju od plateža dugovanja koje ima prema tužitelju, te se upućuje tuženu na možebitnu obročnu otplatu dugovanja da se obrati tužitelju radi možebitnog dogovora budući je navedeno dispozicija tužitelja, i na koju okolnost sud nema utjecaja.

16. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali 20-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 14,92 eura, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 43,65 eura, slijedom čega je sud usvojio zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 43,65 eura na ime troška ovršnog postupka. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

18. Tužitelj ostvaruje pravo na parnični trošak sukladno čl. 154 st. 1 ZPP-a sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12), i to temeljem Tbr 11 toč. 1, Tbr. 8 toč. 1 te Tbr. 42, 48 i 50. Trošak postupka se odnosi na trošak sastava podneska od 04.06.2024.g. u vrijednosti od 25 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno važećoj Tarifi koja je stupila na snagu dana 25.11.2023.g. iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 62,50 eura. Tužitelju je dosuđen ujedno ovršni trošak od 43,65 eura, kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 119,42 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci III izreke presude u odnosu na trošak.

19. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 41,48 EUR za period od 27.06.2023.g. do 25.08.2025.g. Nadalje, iako vrijednost predmeta spora iznosi manje od 132,72 eura, slijedom čega se primjenjuje u konkretnom slučaju jednokratna naknada za cjelokupni parnični postupak temeljem Tbr 7 toč. 8, sud je priznao tužitelju trošak sastava podneska od 04.06.2024.g. obzirom je tužitelj imao trošak samo jedne parnične radnje pa stoga ne bi bilo pravedno prema tuženoj obvezati ju da snosi trošak jednokratne naknade za cjelokupni postupak obzirom je presuda donijeta bez održavanja ročišta u pisanom postupku te je stoga odlučeno kao u točci IV izreke.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura

2. tuženoj

U Zagrebu, 25. kolovoza 2025. godine