REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-312/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženice Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 28. siječnja 2025., poslovni broj P-443/2023-10, na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljice TR prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 28. siječnja 2025., poslovni broj: P-443/2023-10;
1. potvrđuje u točkama I., II., III., IV. i V. izreke presude;
2. preinačuje u točki VII. izreke (troškovi postupka) i sudi tako da se nalaže tuženici da tužiteljici na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 989,32 eura, umjesto iznosa od 689,32 eura.
II. Odbija se tuženica Raiffeisenbank Austria d.d. sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
III. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici TR naknadi trošak žalbe u iznosu od 31,25 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 1./prvo/IZNOS KREDITA Ugovora o kreditu broj 628-50-3883141 od 18.01.2007. godine u kojima je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi:
"..... CHF ......po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita."
II. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 7./sedmo/ NAČIN OTPLATE Ugovora o kreditu broj 628-50- 3883141 od 18.01.2007. godine u kojoj je ugovorena valutna klauzula CHF, a koji glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća..."
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove preplaćene razlike zbog valutne klauzule CHF isplati ukupan iznos od 2.454,52 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12 % godišnje, a počevši od 01.08.2015. g. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 0,00 eur, počam od 28.02.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.03.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.04.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.05.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.06.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.07.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.08.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.09.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.10.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.11.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.12.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.01.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 29.02.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,09 eur, počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.05.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.06.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.07.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.08.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.09.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,49 eur, počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,69 eur, počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,63 eur, počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,16 eur, počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,87 eur, počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,74 eur, počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,11 eur, počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,27 eur, počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,17 eur, počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,74 eur, počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,87 eur, počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 8,78 eur, počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,66 eur, počam od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 9,81 eur, počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,53 eur, počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,99 eur, počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,45 eur, počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,79 eur, počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,18 eur, počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 17,44 eur, počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 28,14 eur, počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 25,98 eur, počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 32,76 eur, počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 30,48 eur, počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 26,78 eur, počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 34,76 eur, počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 44,93 eur, počam od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 37,84 eur, počam od 31.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 40,42 eur, počam od 28.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 37,29 eur, počam od 31.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 37,93 eur, počam od 30.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,67 eur, počam od 31.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,10 eur, počam od 30.06.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 64,85 eur, počam od 31.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 59,04 eur, počam od 31.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,66 eur, počam od 30.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,45 eur, počam od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,01 eur, počam od 30.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,21 eur, počam od 31.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,01 eur, počam od 31.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,45 eur, počam od 29.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 56,62 eur, počam od 31.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,98 eur, počam od 30.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,93 eur, počam od 31.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,53 eur, počam od 30.06.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,99 eur, počam od 31.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 56,96 eur, počam od 31.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,63 eur, počam od 30.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,27 eur, počam od 31.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,58 eur, počam od 30.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,79 eur, počam od 31.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 53,01 eur, počam od 31.01.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,22 eur, počam od 28.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,66 eur, počam od 31.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 56,12 eur, počam od 30.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,13 eur, počam od 31.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 51,08 eur, počam od 30.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 52,40 eur, počam od 31.07.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 54,47 eur, počam od 31.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,33 eur, počam od 30.09.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 55,98 eur, počam od 31.10.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 57,08 eur, počam od 30.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 58,32 eur, počam od 31.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 59,22 eur, počam od 31.01.2014. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe,
IV. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 2./drugo/KAMATNA STOPA Ugovora o kreditu broj 628-50- 3883141 od 18.01.2007. godine u kojima je ugovorena promjenjiv kamatna stopa sukladno odluci banke, a koji glasi:
„ skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“
V. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe 9./deveto/OSTALI UVJETI Ugovora o kreditu broj 628-50- 3883141 od 18.01.2007. godine, a koji glasi:
„Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat sa uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom...“
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da tužiteljici s osnove preplaćene razlike zbog promjenjive kamatne stope sukladno Odlukama banke isplati ukupan iznos od 762,83 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno Zakonu o obveznim odnosima i odlukama HNB do 31.07.2015. g. iznosi 12 % godišnje, a počevši od 01.08.2015. g. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja na pojedine iznose teče kako slijedi:
- na iznos od 0,00 eur, počam od 28.02.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.03.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.04.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.05.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.06.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.07.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.08.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 30.09.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.10.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,76 eur, počam od 30.11.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,65 eur, počam od 31.12.2007. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,72 eur, počam od 31.01.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,72 eur, počam od 29.02.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,77 eur, počam od 31.03.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,51 eur, počam od 30.04.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,35 eur, počam od 31.05.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,38 eur, počam od 30.06.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,06 eur, počam od 31.07.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,95 eur, počam od 31.08.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 10,96 eur, počam od 30.09.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,72 eur, počam od 31.10.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,00 eur, počam od 30.11.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,62 eur, počam od 31.12.2008. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,59 eur, počam od 31.01.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,50 eur, počam od 28.02.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 18,28 eur, počam od 31.03.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 18,10 eur, počam od 30.04.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 17,54 eur, počam od 31.05.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 17,08 eur, počam od 30.06.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,92 eur, počam od 31.07.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,82 eur, počam od 31.08.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,58 eur, počam od 30.09.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,23 eur, počam od 31.10.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,21 eur, počam od 30.11.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,15 eur, počam od 31.12.2009. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,15 eur, počam od 31.01.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,85 eur, počam od 28.02.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,92 eur, počam od 31.03.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,59 eur, počam od 30.04.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,44 eur, počam od 31.05.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 16,16 eur, počam od 30.06.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,67 eur, počam od 31.07.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,99 eur, počam od 31.08.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,48 eur, počam od 30.09.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,86 eur, počam od 31.10.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,22 eur, počam od 30.11.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 15,72 eur, počam od 31.12.2010. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,82 eur, počam od 31.01.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,69 eur, počam od 28.02.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,10 eur, počam od 31.03.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,81 eur, počam od 30.04.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,46 eur, počam od 31.05.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 14,19 eur, počam od 30.06.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 13,25 eur, počam od 31.07.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 12,53 eur, počam od 31.08.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 11,80 eur, počam od 30.09.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,98 eur, počam od 31.10.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,71 eur, počam od 30.11.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,56 eur, počam od 31.12.2011. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,41 eur, počam od 31.01.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 7,15 eur, počam od 29.02.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,83 eur, počam od 31.03.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,60 eur, počam od 30.04.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,35 eur, počam od 31.05.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 6,03 eur, počam od 30.06.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,78 eur, počam od 31.07.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,46 eur, počam od 31.08.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 5,13 eur, počam od 30.09.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,90 eur, počam od 31.10.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,64 eur, počam od 30.11.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 4,34 eur, počam od 31.12.2012. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,95 eur, počam od 31.01.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,74 eur, počam od 28.02.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,45 eur, počam od 31.03.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 3,13 eur, počam od 30.04.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,76 eur, počam od 31.05.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,46 eur, počam od 30.06.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 2,18 eur, počam od 31.07.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,90 eur, počam od 31.08.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,61 eur, počam od 30.09.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 1,29 eur, počam od 31.10.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,97 eur, počam od 30.11.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,65 eur, počam od 31.12.2013. godine pa do isplate,
- na iznos od 0,00 eur, počam od 31.01.2014. godine pa do isplate,
sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
VII. Nalaže se tuženiku Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magzinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužiteljici TR iz [adresa], 6 Poslovni broj:
P-443/2023-10 OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 689,32 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovanim."
2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno podnijele tužiteljica i tuženica.
2.1. Tuženica je žalbu podnijela protiv točaka I., II., III., IV., V. i VII. izreke i to zbog žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima, zbog čega ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP). Navodi da prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje navode tuženice da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi tužiteljici bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženica postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja budući da su djelatnici tuženice svakom klijentu, koji želi sklopiti ugovor o kreditu objasnili sve činjenice važne za donošenje odluke o zaključenju Ugovora o kreditu, a da svaka stranka sama odlučuje u kojoj valuti želi sklopiti ugovor o kreditu pa je tako i tužiteljici, u trenutku zaključenja predmetnog ugovora, valutna klauzula CHF najviše odgovarala, te da je tužiteljica samostalno izabrala valutu CHF. Tuženica smatra da je prvostupanjski uopće nije utvrđivao jesu li sporne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive niti jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je propustio utvrditi da su ugovorne strane pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženica navodi da je prvostupanjska presuda posljedica pogrešne primjene članka 118. Zakona o zaštiti potrošača, jer da je pogrešno utvrđenje da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite i da je prvostupanjski sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja, pa da se time postavlja pitanje uloge suda u tzv. individualnim parnicama i da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama, pa da sud nije imao mogućnosti ispitivati jesu li sporne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zaključno ističe da prvostupanjski sud presumira nepoštenje tuženice kao neoborivu presumpciju, a što je u suprotnosti sa zakonskim odredbama, te da s obzirom da odluke u slučaju „Franak“ ne djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati da je jasno da su navedeni propusti prvostupanjskog suda rezultirali presudom koja se ne može pravilno ispitati. Osporava troškove parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud prije svega preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te naloži tužiteljici naknadu troškova parničnog postupka, kao i trošak žalbenog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, dok podredno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.
2.2. Tužiteljica je pak žalbu podnijela samo protiv točke VII. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, jer smatra da prvostupanjski sud nije imao u vidu kvantitativni već samo kvalitativni uspjeh tužiteljice u postupku. Ističe kako je u odnosu na meritum spora uspjela u cijelosti, jer je dokazala ništetnost odredbi sklopljenog ugovora o kreditu odnosno valutne klauzule i kamatne stope, a odbijena je samo dijelom zahtjeva koji se odnosio na isplatu zbog ništetnosti kamatne stope, pa je njezin konačni uspjeh 76%, a ne 52% kako je to ocijenio prvostupanjski sud. Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženice nije osnovana, dok je žalba tužiteljice osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući je prvostupanjski sud za svoje pravne stavove i odluku dao jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima i sadržajem isprava te važećom sudskom praksom, tako da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5.1. Nije počinjena niti neka od bitnih povreda postupka, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavak 2. ZPP.
6. U predmetnoj stvari nije sporno da su tužiteljica i tuženica zaključile Ugovor o kreditu broj 628-50-3883141 od 18. siječnja 2007. na temelju kojeg je tužiteljici isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.389,97 CHF, obračunat prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s rokom otplate od 84 mjesečna obroka, te da je kredit podignut radi kupnje osobnog automobila za vlastite potrebe. U žalbenoj fazi postupka sporno je jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu sa Odlukama kreditora nepoštene, a time i ništetne te je li tuženica dužna vratiti tužiteljici ono što je na temelju odredbe o valutnoj klauzuli primila.
7. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 18.siječnja 2007. i to slijedeće odredbe:
- odredba članka 81. stavka 1. Zakona kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. navedenog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati,
- odredba članka 82. Zakona koja propisuje da ugovorne odredbe, koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovog Zakona mogle smatrati nepoštenima, jesu npr. odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenjanje ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga,
- odredba članka 87. Zakona koja propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
8. Isto tako bitne su i odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07- dalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora, i to:
- odredba članka 96. ZZP/07, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati,
- odredba članka 99. ZZP/07, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive,
- odredba članka 100. ZZP/07, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive,
- odredba članka 101. ZZP/07, kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača,
- odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.
9. Tužiteljica je potrošač u smislu odredbe čl. 3. ZZP/03 jer je ista predmetni pravni posao zaključila kao fizička osoba u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, budući se radilo o kreditu za kupnju novog vozila, što među strankama nije sporno.
10. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III- 5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
11. U konkretnom slučaju tuženica nije dokazala da se o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo i da je tuženica postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, te da su djelatnici tuženice svakom klijentu koji želi sklopiti ugovor o kreditu objasnili sve činjenice važne za donošenje odluke o zaključenju Ugovora o kreditu.
12. Prvostupanjski sud je, nakon što je izvršio analizu spornih odredbi Ugovora o kreditu i proveo dokazni postupak, pravilno prihvatio navode tužiteljice da Ugovor o kreditu ne sadrži jasne kriterije koji bi sadržavali i pojašnjavali informacije o specifičnosti i mogućim rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, jer je Ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor po kojem je unaprijed izrađen model Ugovora, a da u vrijeme zaključenja ugovora tuženica nije s tužiteljicom pregovarala, niti je posebno upozorila korisnicu kredita o mogućim rizicima vezanosti za tečaj švicarskog franka, te je pravilno zaključio prvostupanjski sud da to uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
13. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je i zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u odluci poslovni broj: Revt 249/14-2, da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
14. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13/EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Iako je valutna klauzula kao dispozitivna odredba predviđena nacionalnim pravom (članak 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO), a prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute CHF u vrijeme plaćanja anuiteta, tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti. Naime takva ugovorna odredba kojom je sav rizik tečajnih razlika prebačen na korisnika kredita unosi neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao korisnice kredita, pa takva odredba ne može biti odraz dispozitivne odredbe predviđene člankom 22. stavka 1. ZOO.
15. Kako je nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, odnosno vezanosti otplate kredita uz tečaj valute CHF, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi, utvrđena već u kolektivnom sporu, a u predmetnoj stvari tuženica nije dokazala da su ugovorne stranke o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale i da je tužiteljica dobila sve potrebne obavijesti u odnosu na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi, što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, slijedom čega su odredbe u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, nepoštene.
16. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženice, jer je u postupku utvrđeno da je tuženica kao banka povrijedila interes i prava tužiteljice kao potrošača, odnosno korisnice kredita i to na način da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, nego da su ponuđene tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženice, kao i da te odredbe nisu jasne, lako razumljive i uočljive pa je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno kad je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Visina potraživanja žalbom se ne osporava, a ista nije bila sporna ni tijekom postupka.
17. Što se tiče odluke o troškovima postupka prvostupanjski je sud svoju odluku temeljio na odredbi članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a smatrajući da je tužiteljica u parnici uspjela sa 76% dok je tuženik uspio sa 24%, pa je nakon obračuna troškova postupka tužiteljici dosudio 52% ukupnog troška.
17.1. Ovakav obračun troškova postupka je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pogrešan jer sud nije vodio računa o tome da je tužiteljica u pogledu osnove zahtjeva uspjela u cijelosti, a samo u matematičkom dijelu njezin je uspjeh iznosio 76%. Kada se uspjeh tužiteljice u matematičkom dijelu umanji za uspjeh tuženika (76%-24%) dobije se uspjeh od 52% kojem uspjehu je potrebno dodati uspjeh od 100% u pogledu osnove te podijeliti sa 2 (pravna osnova i visina), te se dobije konačni uspjeh tužiteljice od 76%.
17.2. Trošak tužiteljice sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7 točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje: Tarifa), troška sastava dva obrazložena podneska u iznosu od po 200,00 eura svaki, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, troška pristupa na dva ročišta u iznosu od po 200,00 eura svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, te troška PDV-a u iznosu od 250,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.250,00 eura, odnosno 950,00 eura s obzirom da je u sporu uspjela sa 76%. Ovom je trošku dodan trošak sudske pristojbe u iznosu od 39,32 eura, tako da ukupni trošak tužiteljice iznosi 989,32 eura, a ne 689,32 eura, kako je to ocijenio prvostupanjski sud.
18. Zbog navedenog je, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanim točkama I., II., III., IV. i V. izreke presude, dok je žalbu tužiteljice u pogledu odluke o troškovima postupka valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu u točki VII. izreke, te tužiteljici dosuditi parnični trošak u iznosu od 989,32 eura, umjesto iznosa od 689,32 eura. Ova se odluka temelji na članku 380. točka 3. ZPP-a.
19. Budući je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom pripada joj i pravo na trošak žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu (300,00 eura) i prema uspjehu sa žalbom (100%). Trošak žalbenog postupka sastoji se od troška sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura, sukladno Tbr. 10. točki 4. Tarife, jer se radi o žalbi protiv rješenja o troškovima postupka, te trošku PDV-a u iznosu od 6,25 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno ukupnom trošku od 31,25 eura. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer je ista, temeljem članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) oslobođena plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku, a iz prvostupanjskog spisa proizlazi da na plaćanje pristojbe kako za žalbu, tako i za presudu, nije niti pozvana. Zbog navedenog, a temeljem članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.
20. Tuženica koja nije uspjela sa žalbom odbijena je sa svojim zahtjevom za naknadu troška žalbe. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. ZPP-a.
21. U nepobijanom dijelu (točka VI. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 25. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
