REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-351/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Odvjetničkom društvu Dragičević i Partner, protiv tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB 23057039320, Rijeka, Jadranski Trg 3/a, zastupana po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2025., poslovni broj: P-7056/2019-53., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. siječnja 2025., poslovni broj: P-7056/2019-53, u cijelosti.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 6. studenog 2024.
II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.586,80 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 2,68 eura od dana 2. listopada 2004. do isplate,
- na iznos od 2,86 eura od dana 2. studenog 2004. do isplate,
- na iznos od 8,09 eura od dana 2. prosinca 2004. do isplate,
- na iznos od 5,55 eura od dana 2. siječnja 2005. do isplate,
- na iznos od 1,67 eura od dana 2. ožujka 2005. do isplate,
- na iznos od 10,69 eura od dana 2. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 10,83 eura od dana 2. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 10,66 eura od dana 2. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 10,50 eura od dana 2. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 10,56 eura od dana 2. lipnja 2008. do isplate,
- na iznos od 10,56 eura od dana 2. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 10,50 eura od dana 2. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 10,58 eura od dana 2. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 11,20 eura od dana 2. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 11,39 eura od dana 2. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 10,93 eura od dana 2. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 21,09 eura od dana 2. siječnja 2009. do isplate,
- na iznos od 20,89 eura od dana 2. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 11,43 eura od dana 2. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 12,20 eura od dana 2. travnja 2009. do isplate,
- na iznos od 20,15 eura od dana 2. svibnja 2009. do isplate,
- na iznos od 18,39 eura od dana 2. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 18,86 eura od dana 2. srpnja 2009. do isplate,
- na iznos od 18,29 eura od dana 2. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 18,51 eura od dana 2. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 18,31 eura od dana 2. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 18,44 eura od dana 2. studenog 2009. do isplate,
- na iznos od 18,43 eura od dana 2. prosinca 2009. do isplate,
- na iznos od 23,25 eura od dana 2. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 27,34 eura od dana 2. veljače 2010. do isplate,
- na iznos od 25,61 eura od dana 2. ožujka 2010. do isplate,
- na iznos od 31,49 eura od dana 2. travnja 2010. do isplate,
- na iznos od 35,21 eura od dana 2. svibnja 2010. do isplate,
- na iznos od 39,35 eura od dana 2. lipnja 2010. do isplate,
- na iznos od 49,34 eura od dana 2. srpnja 2010. do isplate,
- na iznos od 41,59 eura od dana 2. kolovoza 2010. do isplate,
- na iznos od 64,53 eura od dana 2. rujna 2010. do isplate,
- na iznos od 52,72 eura od dana 2. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 49,16 eura od dana 2. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 60,15 eura od dana 2. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 72,22 eura od dana 2. siječnja 2011. do isplate,
- na iznos od 57,60 eura od dana 2. veljače 2011. do isplate,
- na iznos od 62,57 eura od dana 2. ožujka 2011. do isplate,
- na iznos od 56,28 eura od dana 2. travnja 2011. do isplate,
- na iznos od 69,21 eura od dana 2. svibnja 2011. do isplate,
- na iznos od 74,60 eura od dana 2. lipnja 2011. do isplate,
- na iznos od 78,76 eura od dana 2. srpnja 2011. do isplate,
- na iznos od 126,85 eura od dana 2. kolovoza 2011. do isplate,
- na iznos od 79,49 eura od dana 2. rujna 2011. do isplate,
- na iznos od 73,26 eura od dana 2. listopada 2011. do isplate,
- na iznos od 66,58 eura od dana 2. studenog 2011. do isplate,
- na iznos od 66,61 eura od dana 2. prosinca 2011. do isplate,
- na iznos od 74,03 eura od dana 2. siječnja 2012. do isplate,
- na iznos od 76,96 eura od dana 2. veljače 2012. do isplate,
- na iznos od 76,31 eura od dana 2. ožujka 2012. do isplate,
- na iznos od 74,50 eura od dana 2. travnja 2012. do isplate,
- na iznos od 76,02 eura od dana 2. svibnja 2012. do isplate,
- na iznos od 78,19 eura od dana 2. lipnja 2012. do isplate,
- na iznos od 75,20 eura od dana 2. srpnja 2012. do isplate,
- na iznos od 75,42 eura od dana 2. kolovoza 2012. do isplate,
- na iznos od 69,62 eura od dana 2. rujna 2012. do isplate,
- na iznos od 74,26 eura od dana 2. listopada 2012. do isplate,
- na iznos od 75,83 eura od dana 2. studenog 2012. do isplate,
- na iznos od 74,18 eura od dana 2. prosinca 2012. do isplate,
- na iznos od 76,02 eura od dana 2. siječnja 2013. do isplate,
- na iznos od 70,13 eura od dana 2. veljače 2013. do isplate,
- na iznos od 71,54 eura od dana 2. ožujka 2013. do isplate,
- na iznos od 75,65 eura od dana 2. travnja 2013. do isplate,
- na iznos od 67,39 eura od dana 2. svibnja 2013. do isplate,
- na iznos od 66,93 eura od dana 2. lipnja 2013. do isplate,
- na iznos od 65,17 eura od dana 2. srpnja 2013. do isplate,
- na iznos od 68,25 eura od dana 2. kolovoza 2013. do isplate,
- na iznos od 70,44 eura od dana 2. rujna 2013. do isplate,
- na iznos od 72,59 eura od dana 2. listopada 2013. do isplate,
- na iznos od 72,98 eura od dana 2. studenog 2013. do isplate,
- na iznos od 75,83 eura od dana 2. prosinca 2013. do isplate,
- na iznos od 72,50 eura od dana 2. siječnja 2014. do isplate,
- na iznos od 66,47 eura od dana 2. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 68,02 eura od dana 2. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 67,12 eura od dana 2. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 65,51 eura od dana 2. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 64,71 eura od dana 2. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 65,40 eura od dana 2. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 67,33 eura od dana 2. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 69,79 eura od dana 2. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 70,20 eura od dana 2. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 71,05 eura od dana 2. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 72,49 eura od dana 2. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 71,66 eura od dana 2. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. veljače 2015 do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 72,77 eura od dana 2. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 101,20 eura od dana 2. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 95,78 eura od dana 2. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 93,00 eura od dana 2. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 90,71 eura od dana 2. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 97,97 eura od dana 2. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 96,50 eura od dana 2. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 92,76 eura od dana 2. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 96,53 eura od dana 2. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 98,06 eura od dana 2. studenog 2016. do isplate,
- na iznos od 100,77 eura od dana 2. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 103,00 eura od dana 2. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 101,49 eura od dana 2. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 100,42 eura od dana 2. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 99,26 eura od dana 2. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 96,36 eura od dana 2. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 91,86 eura od dana 2. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 90,99 eura od dana 2. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 78,03 eura od dana 2. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 76,64 eura od dana 2. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 80,05 eura od dana 2. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 76,66 eura od dana 2. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od 75,82 eura od dana 2. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 74,73 eura od dana 2. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od 72,61 eura od dana 2. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 76,29 eura od dana 2. ožujka 2018. do isplate,
- na iznos od 69,70 eura od dana 2. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 63,06 eura od dana 2. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 74,52 eura od dana 2. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 72,37 eura od dana 2. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 72,56 eura od dana 2. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 82,51 eura od dana 2. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 81,11 eura od dana 2. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 78,91 eura od dana 2. studenog 2018. do isplate,
- na iznos od 79,02 eura od dana 2. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 81,51 eura od dana 2. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 79,69 eura od dana 2. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 80,18 eura od dana 2. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 84,51 eura od dana 2. travnja 2019. do isplate,
i to po stopi koja se od 1. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 592,49 eura zajedno sa zateznom kamatom kako slijedi:
- na iznos od 3,08 eura od dana 2. rujna 2004. do isplate,
- na iznos od 0,14 eura od dana 2. veljače 2005. do isplate,
- na iznos od 4,13 eura od dana 2. travnja 2005. do isplate,
- na iznos od 3,55 eura od dana 2. svibnja 2005. do isplate,
- na iznos od 4,17 eura od dana 2. lipnja 2005. do isplate,
- na iznos od 8,24 eura od dana 2. srpnja 2005. do isplate,
- na iznos od 9,23 eura od dana 2. kolovoza 2005. do isplate,
- na iznos od 3,30 eura od dana 2. rujna 2005. do isplate,
- na iznos od 4,37 eura od dana 2. listopada 2005. do isplate,
- na iznos od 4,10 eura od dana 2. studenog 2005. do isplate,
- na iznos od 4,16 eura od dana 2. prosinca 2005. do isplate,
- na iznos od 4,76 eura od dana 2. siječnja 2006. do isplate,
- na iznos od 6,60 eura od dana 2. veljače 2006. do isplate,
- na iznos od 9,71 eura od dana 2. ožujka 2006. do isplate,
- na iznos od 11,36 eura od dana 2. travnja 2006. do isplate,
- na iznos od 10,68 eura od dana 2. svibnja 2006. do isplate,
- na iznos od 10,11 eura od dana 2. lipnja 2006. do isplate,
- na iznos od 11,25 eura od dana 2. srpnja 2006. do isplate,
- na iznos od 11,60 eura od dana 2. kolovoza 2006. do isplate,
- na iznos od 10,75 eura od dana 2. rujna 2006. do isplate,
- na iznos od 9,19 eura od dana 2. listopada 2006. do isplate,
- na iznos od 10,58 eura od dana 2. studenog 2006. do isplate,
- na iznos od 11,06 eura od dana 2. prosinca 2006. do isplate,
- na iznos od 13,70 eura od dana 2. siječnja 2007. do isplate,
- na iznos od 15,72 eura od dana 2. veljače 2007. do isplate,
- na iznos od 14,65 eura od dana 2. ožujka 2007. do isplate,
- na iznos od 15,13 eura od dana 2. travnja 2007. do isplate,
- na iznos od 19,62 eura od dana 2. svibnja 2007. do isplate,
- na iznos od 20,72 eura od dana 2. lipnja 2007. do isplate,
- na iznos od 23,30 eura od dana 2. srpnja 2007. do isplate,
- na iznos od 20,35 eura od dana 2. kolovoza 2007. do isplate,
- na iznos od 20,17 eura od dana 2. rujna 2007. do isplate,
- na iznos od 23,14 eura od dana 2. listopada 2007. do isplate,
- na iznos od 21,76 eura od dana 2. studenog 2007. do isplate,
- na iznos od 20,64 eura od dana 2. prosinca 2007. do isplate,
- na iznos od 16,41 eura od dana 2. siječnja 2008. do isplate,
- na iznos od 16,90 eura od dana 2. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 13,95 eura od dana 2. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 17,75 eura od dana 2. travnja 2008. do isplate,
- na iznos od 21,18 eura od dana 2. svibnja 2008. do isplate,
- na iznos od 19,75 eura od dana 2. lipnja 2008. do isplate,
- na iznos od 19,75 eura od dana 2. srpnja 2008. do isplate,
- na iznos od 21,20 eura od dana 2. kolovoza 2008. do isplate,
- na iznos od 19,42 eura od dana 2. rujna 2008. do isplate,
- na iznos od 5,99 eura od dana 2. listopada 2008. do isplate,
- na iznos od 1,71 eura od dana 2. studenog 2008. do isplate,
- na iznos od 11,72 eura od dana 2. prosinca 2008. do isplate,
- na iznos od 0,97 eura od dana 2. ožujka 2009. do isplate,
- na iznos od 1,94 eura od dana 2. lipnja 2009. do isplate,
- na iznos od 3,21 eura od dana 2. kolovoza 2009. do isplate,
- na iznos od 0,24 eura od dana 2. rujna 2009. do isplate,
- na iznos od 2,92 eura od dana 2. listopada 2009. do isplate,
- na iznos od 1,17 eura od dana 2. studenog 2009. do isplate,
i u iznosu od 2.028,90 eura zajedno sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od:
- na iznos od 30,81 eura od dana 2. veljače 2014. do isplate,
- na iznos od 30,97 eura od dana 2. ožujka 2014. do isplate,
- na iznos od 30,88 eura od dana 2. travnja 2014. do isplate,
- na iznos od 30,71 eura od dana 2. svibnja 2014. do isplate,
- na iznos od 30,63 eura od dana 2. lipnja 2014. do isplate,
- na iznos od 30,70 eura od dana 2. srpnja 2014. do isplate,
- na iznos od 30,90 eura od dana 2. kolovoza 2014. do isplate,
- na iznos od 31,17 eura od dana 2. rujna 2014. do isplate,
- na iznos od 31,21 eura od dana 2. listopada 2014. do isplate,
- na iznos od 31,30 eura od dana 2. studenog 2014. do isplate,
- na iznos od 31,45 eura od dana 2. prosinca 2014. do isplate,
- na iznos od 31,37 eura od dana 2. siječnja 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. veljače 2015 do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. ožujka 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. travnja 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. svibnja 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. lipnja 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. srpnja 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. kolovoza 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. rujna 2015. do isplate,
- na iznos od 31,46 eura od dana 2. listopada 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. studenog 2015. do isplate,
- na iznos od 31,47 eura od dana 2. prosinca 2015. do isplate,
- na iznos od 31,46 eura od dana 2. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 31,48 eura od dana 2. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 34,46 eura od dana 2. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 33,89 eura od dana 2. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 33,60 eura od dana 2. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 33,36 eura od dana 2. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 34,12 eura od dana 2. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 33,97 eura od dana 2. kolovoza 2016. do isplate,
- na iznos od 33,58 eura od dana 2. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 33,97 eura od dana 2. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 34,13 eura od dana 2. studenog 2016. do isplate,
- na iznos od 34,42 eura od dana 2. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 34,65 eura od dana 2. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 34,49 eura od dana 2. veljače 2017. do isplate,
- na iznos od 34,38 eura od dana 2. ožujka 2017. do isplate,
- na iznos od 34,26 eura od dana 2. travnja 2017. do isplate,
- na iznos od 33,95 eura od dana 2. svibnja 2017. do isplate,
- na iznos od 33,48 eura od dana 2. lipnja 2017. do isplate,
- na iznos od 33,39 eura od dana 2. srpnja 2017. do isplate,
- na iznos od 32,03 eura od dana 2. kolovoza 2017. do isplate,
- na iznos od 31,88 eura od dana 2. rujna 2017. do isplate,
- na iznos od 32,24 eura od dana 2. listopada 2017. do isplate,
- na iznos od 31,88 eura od dana 2. studenog 2017. do isplate,
- na iznos od 31,80 eura od dana 2. prosinca 2017. do isplate,
- na iznos od 31,68 eura od dana 2. siječnja 2018. do isplate,
- na iznos od 31,46 eura od dana 2. veljače 2018. do isplate,
- na iznos od 31,84 eura od dana 2. ožujka 2018. do isplate,
- na iznos od 31,15 eura od dana 2. travnja 2018. do isplate,
- na iznos od 30,45 eura od dana 2. svibnja 2018. do isplate,
- na iznos od 31,66 eura od dana 2. lipnja 2018. do isplate,
- na iznos od 31,43 eura od dana 2. srpnja 2018. do isplate,
- na iznos od 31,45 eura od dana 2. kolovoza 2018. do isplate,
- na iznos od 32,50 eura od dana 2. rujna 2018. do isplate,
- na iznos od 32,35 eura od dana 2. listopada 2018. do isplate,
- na iznos od 32,12 eura od dana 2. studenog 2018. do isplate,
- na iznos od 32,13 eura od dana 2. prosinca 2018. do isplate,
- na iznos od 32,39 eura od dana 2. siječnja 2019. do isplate,
- na iznos od 32,20 eura od dana 2. veljače 2019. do isplate,
- na iznos od 32,25 eura od dana 2. ožujka 2019. do isplate,
- na iznos od 32,71 eura od dana 2. travnja 2019. do isplate,
i to po stopi koja se od 1. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.657,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. siječnja 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
V Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška."
2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila drugostupanjskom sudu da pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
2.1. U uvodnom dijelu žalbe tuženica iznosi svoj stav o subjektivnoj i objektivnoj nepristranosti suda, navodeći da suci koji sude u ovom sporu ne bi trebali imati kredite u CHF, te smatra da je u ovom parničnom postupku potrebno razmotriti postoje li spomenute ili slične okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavka 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a da ukoliko na strani suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od navedenih okolnosti, da se ovaj dio žalbe treba se smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu odredbe članka 73. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 71. stavka 7. ZPP-a.
2.2. Osim navedenog u žalbi se ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je odredba članka 8. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, nepoštena, a time i ništetna, jer da je nerazumljiva i da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, s tim da se u razlozima za takav zaključak prvenstveno pozvao na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, budući je nesporno da je tuženik o svakoj promjeni kamatne stope o tome pravovremeno obavijestio korisnika kredita i da mu je dostavio izmijenjeni otplatni plan, pa da se ne može smatrati da bi tužitelju odredba o kamatnoj stopi bila nerazumljiva, nejasna ili neuočljiva, kao i da iz iskaza svjedoka službenika tuženice proizlazi kako je razlog radi kojeg su klijenti odabirali kredit u CHF valuti bio upravo taj što su imali nižu kamatnu stopu nego krediti u ostalim valutama, te da su znali da su takvi krediti uvijek rizični, ali da su to prihvaćali.
2.3. Nadalje tuženica žalbenim navodima ukazuje da je prema shvaćanju Suda EU u odlukama C-81/19 i C-243/20 ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te da ukoliko bi i bilo dopušteno utvrđivati ništetnost navedene ugovorne odredbe, da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije mogao samo pozvati na odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. uz primjenu odredbe članka 502.c ZPP-a.
2.4. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a iz razloga što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da su navedeni razlozi nejasni i proturječni, te u suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokazima, kao i da je počinjena i relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 8. i 338. ZPP-a iz razloga što prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo sve zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio i kojim dokazima, te što odluku nije donio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno.
2.5. Zaključno tuženica žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, te da je pogrešno dosudio zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog iznosa, obzirom da se tuženica nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, pa da zatezne kamate mogu teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost, odnosno najranije od podnošenja tužbe, kao i da je neosnovano odbio tuženikov prigovor radi prijeboja manje plaćenih anuiteta za razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit i manje plaćenih kamata za razdoblje kada se tužitelju primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženica smatra da je pogrešna i odluka o troškovima postupka, kao i zbog toga što je tužitelju priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 130,77 eura, suprotno odredbi članka 11. stavka 1. točke 20. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne
1 0
stope sukladno jednostranoj odluci, zatim u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, te zahtjev za isplatom iznosa od 8.586,80 eura s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi
6. U odnosu na žalbene navode tuženice vezane uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, prema kojima je tuženica pozivajući se na odredbu članka 71. točka 7. ZPP-a, predložila da se u ovom drugostupanjskom postupku razmotri postojanje okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost suda, kao što su: da sudac ili njemu bliska osoba ima ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom u CHF, ili bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom društvu koje zastupa veći broj tužitelja u takvim ili sličnim predmetima protiv banke, a ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od navedenih okolnosti, da se taj dio žalbe smatra zahtjevom za njegovo izuzeće (članak 73. u vezi sa člankom 71. točka 7. ZPP), uz prijedlog da o tim okolnostima sudac obavijesti predsjednika suda (članak 72. stavak 2. ZPP), koji će odlučiti o njegovom izuzeću, ovaj sud na smatra zahtjevom za izuzeće i po njemu nije postupio. Naime, ovakvi navodi tuženice predstavljaju uvjetno podneseni prigovor koji nije pravno obvezujući s obzirom da tuženica iznosi samo hipotetsku mogućnost, a odredbama ZPP-a ne predviđeno uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, kako ga i sama tuženica naziva, jer ga postavlja pod uvjetom da su na strani sudaca nastupile određene okolnosti, te se, po ocjeni ovog suda, ne radi o zahtjevu za izuzeće. Osim navedenog tuženica u zahtjevu ne konkretizira osobu suca, a niti opisuje situaciju u kojoj se sudac (članovi vijeća) ili njemu bliska osoba nalazi, a koja odgovara poziciji u kojoj su i stranke ovog postupka, pa da bi time, prema tvrdnjama tuženice, bila uvjetovana njihova pristranost.
7. Neosnovano, nadalje, tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
7.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom odredbom članka 8. i 338. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženica, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
8. Na temelju priložene dokumentacije u postupku je utvrđeno, a što prema žalbenim navodima nije niti sporno, da je Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/ 51400607-5101956434 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) zaključen 18. lipnja 2004. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženice, kao kreditora, kojim ugovorom je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od
1 1
63.938,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da je u članku 8. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja u na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 4,99 % godišnje, kao i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženica mijenjala kamatne stope.
9. Prema žalbenim navodima tuženice sporno je da li su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u predmetnom Ugovoru o kreditu ništetne, te da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i u kojem iznosu, zatim od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate i da li je nastupila zastara potraživanja, kao i da li je osnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.
10. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno, jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, a što osnovano ističe i tuženica u žalbi, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13 i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako je to smatrao i Ustavni sud RH u rješenju broj:
U-I-392/2011. od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito imajući u vidu da iz iskaza svjedoka JVL i tužitelja proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tužitelju bilo objašnjeno o čemu će ovisiti promjena kamatne stope, odnosno koji su to točno parametri koji utječu na promjenu kamatne stope, niti su mu pojašnjeni rizici vezani uz ugovaranje valutne klauzule u CHF koja je u to vrijeme bila stabilna, kao i da je ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženice i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženica sudjelovala kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem: Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnima ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
12. Prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi tuženice, pravilno utvrdio da je tuženica u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj, jer je odgovorna za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je sporne odredbe nametnula tužitelju bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužitelj ovlašten tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja mjesečnih iznosa, jer je tuženica kao nesavjestan stjecatelj dužna platiti kamatu od dana stjecanja preplaćenih iznosa.
1 2
13. Prvostupanjski sud je, također, pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane tuženice iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
13.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj: P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Darka Prpić iz Darfina d.o.o., na koji tuženica nije imala primjedbi u odnosu na matematički izračun, utvrđeno je kako ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženice i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženice iznosi 1.096,85 CHF, odnosno da kunska protuvrijednost iznosi 5.704,99 kuna primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja. Ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 58.992,25 kuna, za anuitete koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos. Ukupna razlika između anuiteta s osnove promjena kamatne stope i s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 8.586,80 eura.
15. Imajući u vidu sve izneseno, te da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 8.586,80 eura, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je, sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a, u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, zbog čega je valjalo žalbu tuženice u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki II. izreke potvrditi.
16. Prvostupanjski sud je, nadalje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tuženika da se utvrdi da postoje tražbine tuženice prema tužitelju u iznosu od 592,49 eura i 2.028,90 eura u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je zatražio isplatu s osnova ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli,
1 3
odnosno s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i prigovore radi prijeboja navedenih tražbina tuženice sa tražbinama tužitelja.
16.1. Tuženica je, naime, istaknula procesnopravni prigovor prijeboja kojim traži da se tražbina tužitelja prebije sa tražbinom koju ona ima prema tužitelju, a svoju tražbinu zasniva na ništetnosti dijela odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pozivajući se pri tome na odredbu članka 323. ZOO- a kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Obzirom da tužitelj plaćanjem otplatnih obroka kredita nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove, pa time niti tražbinu tuženice po osnovi navedene ništetne odredbe, navedena tražbina tuženice i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ne ispunjava zakonske pretpostavke iz odredbe članka 323. ZOO-a.
16.2. Osim navedenog odredbom članka 323. stavka 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora, da je odgovoran za štetu suugovaratelju koju trpi zbog ništetnosti, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a imajući u vidu da tuženica nije pregovarala sa tužiteljem, niti ga je informirala o odlučnim okolnostima vezanim uz rizičnost valutne klauzule u CHF-u, u konkretnom slučaju krivnja za ništetnost ugovornih odredbi je na strani tuženice, zbog čega je valjalo žalbu tuženice i u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki III. izreke potvrditi.
17. Što se tiče odluke o troškovima postupka valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno tužitelju dosudio troškove postupka sukladno članku 154. stavak 1. i članku 155. stavak 1. ZPP-a, i to na način da su dosuđeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, te prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje, jer je odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi donio 31. siječnja 2025., a odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je u odredbi Tbr. 54. Tarife označena vrijednost boda u visini od 2,00 eura.
17.1. Osnovano međutim tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 130,77 eura. To zato što je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama koji je objavljen u Narodnim novinama broj 51/23, koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023., člankom 6. izmijenjena odredba članka 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama na način da su tužitelji oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga, a budući je presuda u ovom predmetu donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama, to nije bilo osnove tužitelja zvati na plaćanje pristojbe na presudu, a time niti mu priznati pravo na taj trošak.
1 4
17.2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na ukupni trošak u iznosu od 2.907,50 eura koji iznos pravilno predstavlja zbroj priznatih troškova, uključujući i sudsku pristojbu na presudu. Tužitelj, međutim ima pravo na trošak u iznosu od 2.776,73 eura (kada se oduzme trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 130,77 eura). Međutim, kako je u izreci prvostupanjske presude navedeno da se tužitelju dosuđuje trošak u iznosu od 2.657,50 eura, i kako tužitelj nije uložio žalbu protiv ovakve odluke to, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč tome što je žalba tuženice u pogledu troškova postupka (samo u dijelu koji se odnosi na trošak sudske pristojbe za presudu) osnovana, nije bilo uvjeta za preinačenje prvostupanjske presude, jer je tužitelju dosuđen manji iznos troškova nego mu pripada kada se od ukupnog iznosa priznatih troškova oduzme trošak sudske pristojbe (2.907,50 ukupno priznati troškovi – 130,77 trošak pristojbe na presudu = 2.776,73 eura). Zbog navedenog je i u ovom dijelu žalba tuženice odbijena kao neosnovana.
18. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe, jer s istom nije uspjela, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
19. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.
Slavonski Brod, 25. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
