REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-74/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčića, kao predsjednika vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Pehar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Fak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gjurašić, Fak & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-243/2020-30, od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja ĆP odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-243/2020-30, od 20. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1701/2021-24, od 27. lipnja 2024., presuđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĆP koji glasi:

''Nalaže se tuženici da nekretninu opisanu kao etaža broj 3 (E-3) jedan stan od jedne sobe sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu desno, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika koja se nalazi na z.k. č. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] isprazni od svih osoba i stvari te preda u nesmetani samostalni posjed tužitelju i to u roku od 15 dana pod prijetnjom prisilnog izvršenja.''

II. Nalaže se tužitelju ĆP naknaditi tuženici CP parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ĆP za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.000,00 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2024. do isplate.

2. Protiv presude žalbu je uložio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga s posebnim naglaskom na pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz dosudu tužitelju troškova postupka.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj dodatno elaborira svoje tumačenje odredbe članka 40. Zakona o najmu stanova i smatra da su ispunjeni svi zakonski uvjeti da se njegovom tužbenom zahtjevu udovolji u cijelosti. Pri tome se posebno pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da je za otkaz stana zaštićenom najmoprimcu preduvjet da mu jedinica lokalne samouprave osigura stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

3. U odgovoru na žalbu tuženica smatra da su žalbeni razlozi neosnovani i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana. Pri tome elaborira svoj stav kako je prvostupanjski sud ispravnim tumačenjem odredaba članka 40. Zakona o najmu stanova, pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti da bi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U razlozima presude prvostupanjski sud sasvim jasno je obrazložio i definirao razloge za svoj pravni stav, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženice kao zaštićenog najmoprimca i predaje stana u posjed. Pri tome je u drugostupanjskom postupku sporna primjena odredbi članka 40. Zakonu o najmu stanova (''Narodne novine'' br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18. 105/20.)

8. Iz dokumentacije u spisu utvrđene su činjenice koje nisu sporne među strankama:

- da iz uvida u izvadak iz zemljišne knjige proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine – suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 3) jedan stan od jedne sobe sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu desno, koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 19, [adresa], Poslovna zgrada br. 19/1, Poslovna zgrada br. 19/2, poslovna zgrada br. 19/3, garaža, pomoćna zgrada, pomoćna zgrada i dvorište, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

- da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2314/1997 od 7. listopada 1999. u postupku tužiteljice CP, (tuženice u ovom postupku), protiv ŠP iz [adresa], proizlazi kako je tom presudom utvrđeno da je CP kao nositeljica stanarskog prava stekla pravo na sklapanje ugovora o najmu stana u [adresa], zgrada sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa], na I. katu, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, smočnice i wc-a, površine 57,40 m2 i da je slijedom toga ŠP kao vlasnica stana bila dužna sklopiti ugovor o najmu stana te je istom presudom taj ugovor u cijelosti nadomješten.

9. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je između ostalog da je stan kupio kako bi riješio svoje stambeno pitanje, da nema drugih nekretnina u svom vlasništvu, da ima više od 60 godina života i da ima pravo useliti u taj stan koji je kupio.

9.1. Tuženica je iskazala da u stanu živi od rođenja i da je sukladno odredbama zakona ishodila je status zaštićenog najmoprimca.

10. Iz sadržaja otkaza ugovora o najmu stana koji je tužitelj dostavio tuženici, proizlazi da je ugovor otkazao sukladno odredbi čl. 40. stavka 1. podstavka 2. ZNS-a, jer je tužitelj osoba starija od 60 godina i time ispunjava uvjete iz navedene zakonske odredbe. Istim dokumentom tuženica je obaviještena da je otkaz upućen i Gradskom uredu za upravljanje i imovinu Grada, Odjel za stanove i stambeno zbrinjavanje i u njemu je navedeno da im se može obratiti radi ostvarivanja prava na alternativni smještaj.

11. Pravni okvir spora vezan je primjenu i tumačenje odredbe članka 40. Zakona o najmu stanova-ZSN-a i to:

- Zakonom o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 68/18 - dalje: ZIDZNS) u čl. 4. izmijenjena je odredba čl. 40. ZNS, koja je na snazi i primjenjuje se u ovom postupku, a glasi:

(1) Zaštićenom najmoprimcu najmodavac može dati otkaz ugovora o najmu stana i pored razloga iz članka 19. ovoga Zakona, zbog razloga:

- propisanog u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona,

- ako nema riješeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a na temelju posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina.

(2) U slučaju iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka najmodavac može zaštićenom najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana samo ako je najmoprimcu osigurao drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(3) U slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužni su najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

(4) Najmodavac, odnosno jedinica lokalne samouprave ili Grad Zagreb nisu dužni u slučajevima iz stavaka 2. i 3. ovoga članka osigurati drugi odgovarajući stan najmoprimcu koji ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan na području općine ili grada gdje se nalazi stan u kojem stanuje.

(5) Najmodavac koji je otkupio stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92. – pročišćeni tekst, 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95. i 11/96.) te njegovi pravni sljednici ne mogu otkazati ugovor o najmu zaštićenom najmoprimcu zbog razloga određenih u stavku 1. ovoga članka.

(6) Na otkaz ugovora iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 22. ovoga Zakona, s time što je otkazni rok šest mjeseci.

(7) Ako jedinica lokalne samouprave u slučaju iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka najmoprimcu ne osigura drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca u roku od šest mjeseci od dana podnošenja osnovanog zahtjeva najmodavca, najmodavac može putem suda tražiti ispunjenje ove obveze. Ovaj sudski postupak je hitan.“

11.1. Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3242/18 od 14. rujna 2020. („Narodne novine“ broj 105/2020) nije prihvaćen prijedlog za ocjenu ustavnosti navedene zakonske odredbe s Ustavom RH, uz obrazloženje da je izmijenjenim čl. 40. ZNS izjednačen sadržaj obveze najmodavca i obveze jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, a to je da najmoprimcu osiguraju drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

12. S obzirom na navedeno, kada tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženici osigurao drugi odgovarajući stan s pravima zaštićenog najmoprimca, a ista na području grada nema u vlasništvu odgovarajuću useljivu nekretninu, nisu ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o najmu stana.

13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da sama namjera tužitelja da useli u stan koji korist tuženica kao zaštićeni najmoprimac, s ciljem rješavanja svog stambenog pitanja kojeg ne može riješiti na drugi način, nije sama po sebi dovoljna za otkaz ugovora o najmu stana na temelju odredbe čl. 40. st. 1. podst. 1. ZNS („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18), jer je odredbom st. 2. istog članka sasvim jasno propisana obveza vlasnika stana (najmodavca) da u tom slučaju najmoprimcu osigura drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca. Isto tako nije ispunjena ni obveza iz st. 3. istog članka prema kojoj su jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužni najmoprimcu osigurati drugi odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca.

13.1. Takva je obveza, u st. 4. istog članka, isključena samo u situaciji ako najmoprimac na području grada ili općine gdje se nalazi stan u kojem stanuje ima u vlasništvu useljivi odgovarajući stan.

14. Tužitelju je kao najmodavcu bila na raspolaganju mogućnost da u smislu odredbe čl. 40. st. 7. ZNS-a, u situaciji kad Grad Zagreb nije osigurao drugi stan tuženici, protiv Grada Zagreba podnese tužbu sudu, ali tu mogućnost tužitelj nije iskoristio.

15. Kako tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 40. st. 2, 3. i 7. ZNS-a pravilno je odbijen zahtjev tužitelja radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana.

16. Nije osnovana žalba tužitelj u odnosu na odluku o troškovima postupka, jer je pravilno primijenjena odredba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa).

16.1. Troškovi se odnose na trošak jednokratne nagrade koja se odnosi na zastupanje tijekom čitavog prvostupanjskog od ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (400,00 EUR) i uvećano za 25% PDV-a (100,00 EUR) ukupno iznosi 500,00 EUR.

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Požegi 25. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Berislav Devčić