REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-1007/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Draženke Ilak i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po Odvjetničkom društvu Knezović i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 30. listopada 2024., poslovni broj: P-622/2021-35., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku od 30. listopada 2024., poslovni broj: P-622/2021-35 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
""I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba: - iz čl. 4. st.2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sklopljenog dana 23.05.2006. godine između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“ - iz čl. 3. st.4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, sklopljenog dana 23.05.2006. godine između tužitelja i prednika tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „..po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“
II/ Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da u roku od 15 dana po osnovi preplaćenog tečaja isplati tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.653,09 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
8,26 EUR tekućom od 15.01.2009.
9,62 EUR tekućom od 15.02.2009.
10,31 EUR tekućom od 15.03.2009.
8,68 EUR tekućom od 15.04.2009.
8,44 EUR tekućom od 15.05.2009.
5,88 EUR tekućom od 15.06.2009.
3,63 EUR tekućom od 15.07.2009.
4,41 EUR tekućom od 15.08.2009.
6,08 EUR tekućom od 15.09.2009.
5,13 EUR tekućom od 15.10.2009.
4,20 EUR tekućom od 15.11.2009.
6,33 EUR tekućom od 15.12.2009.
8,35 EUR tekućom od 15.01.2010.
10,48 EUR tekućom od 15.02.2010.
9,92 EUR tekućom od 15.03.2010.
13,50 EUR tekućom od 15.04.2010.
12,58 EUR tekućom od 15.05.2010.
14,38 EUR tekućom od 15.06.2010.
24,51 EUR tekućom od 15.07.2010.
22,21 EUR tekućom od 15.08.2010.
30,86 EUR tekućom od 15.09.2010.
26,30 EUR tekućom od 15.10.2010.
22,86 EUR tekućom od 15.11.2010.
33,30 EUR tekućom od 15.12.2010.
39,76 EUR tekućom od 15.01.2011.
35,08 EUR tekućom od 15.02.2011.
35,76 EUR tekućom od 15.03.2011.
32,40 EUR tekućom od 15.04.2011.
33,44 EUR tekućom od 15.05.2011.
44,87 EUR tekućom od 15.06.2011.
56,07 EUR tekućom od 15.07.2011.
77,26 EUR tekućom od 15.08.2011.
49,82 EUR tekućom od 15.09.2011.
44,94 EUR tekućom od 15.10.2011.
44,47 EUR tekućom od 15.11.2011.
45,26 EUR tekućom od 15.12.2011.
49,86 EUR tekućom od 15.01.2012.
51,69 EUR tekućom od 15.02.2012.
50,07 EUR tekućom od 15.03.2012.
49,65 EUR tekućom od 15.04.2012.
7,07 EUR tekućom od 15.05.2012.
2.595,41 EUR tekućom od 15.05.2012.
godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANKA d.d. Zagreb iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju NN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.312,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 30. listopada 2024. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila drugostupanjskom sudu da preinači presudu tako da odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka, a podredno da ukine istu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), te iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 187. ZPP- a, jer sud nije obrazložio u čemu se ogleda pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora o kreditu, zatim da se neosnovano pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora, jer da se ta utvrđenja prema članku 502.c ZPP-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, odnose samo na postupke radi naknade štete, a ne i radi stjecanja bez osnove, kao i da je spornu odredbu utvrdio ništetnom, a da nije proveo tzv. transparentnosti i tzv. test poštenosti iz Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), i to unatoč tome što su odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako razumljive i lako uočljive, pa da je to protivno i praksi Suda Europske unije.
2.2. Osim navedenog, da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o tome zašto prvostupanjski sud nije prihvatio tuženikov prijedlog provođenja financijskog vještačenja, jer ako smatra da je odredba o valutnoj klauzuli CHF ništetna da se radi o kunskom kreditu, pa da je slijedom toga trebalo primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za takve (kunske) kredite u predmetnom razdoblju, kao i da nije imao u vidu da je ugovaranje valutne klauzule u ugovorima o kreditu izričito dopušteno člankom 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), te da ovlaštenje ugovornih strana da ugovore primjenu valutne klauzule proizlazi iz članka 2. ZOO-a koji propisuje slobodu uređivanja obveznih odnosa, a da su ugovaranjem valutne klauzule u ovom konkretnom slučaju tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja, s tim da tužitelju nije moglo ostati nepoznato na koji način bi porast vrijednosti CHF mogao utjecati na njegove ugovorne obveze.
2.3. Tuženica žalbenim navodima osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja obzirom da tužitelj nije bio stranka kolektivnog spora u tzv. predmetu Franak, pa da u ovom slučaju nije moglo doći do prekida zastare, a kako je od sklapanja Ugovora o kreditu proteklo više od pet godina da je tužiteljevo potraživanje u zastari u smislu odredbe 225. ZOO-a, dok u odnosu na dosuđene zatezne kamate smatra da iste mogu početi teći tek od dana pravomoćnog utvrđenja ništetnosti, a ne od dana stjecanja.
2.4. Tuženica zaključno osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da je podneskom od 18. studenog 2023. i 15. studenog 2023. tužitelj isključivo specificirao tužbeni zahtjev u skladu sa provedenim vještačenjem, pa da se ne radi o obrazloženom podnesku, zatim navodi da je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe za tužbu pa predlaže odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe, zatim da su tužitelju pogrešno dosuđeni troškovi za sve poduzete radnje prema vrijednosti boda u iznosu od 1,99 eura (15,00 kn), iako je navedena vrijednost boda stupila na snagu tek 5. studenog 2022. Traži trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pravilno tuženica u žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da proturječi sama sebi i razlozima presude.
6. Naime, iz točke I. pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio ništetnima dijelove odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, u točki II. dosuđuje iznos od 3.653,09 eura koji iznos se odnos na preplaćeni tečaj zbog ništetne valutne klauzule, a u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud, između ostalog, navodi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženica vrati ono što je primila po osnovi ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita (točka 19. obrazloženja), zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje žalbom.
7. Nadalje, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda kako nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka kojega je predložila tuženica, a prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski je sud u pojedinačnom postupku u kojemu potrošač zahtijeva restituciju zbog nepošteno ugovorenih i posljedično ništetnih ugovornih odredbi, dužan utvrđivati pretpostavke nepoštenosti tih ugovornih odredbi, ako je tuženica predložila dokaze na okolnost da se s tužiteljem pojedinačno pregovaralo u smislu razjašnjenja svih okolnosti predmetnog ugovora o kreditu, a posebice u dijelu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
8. U ovom postupku tuženica je predložila dokaz na okolnost da je tužitelju u postupku sklapanja ugovora o kreditu davala odgovarajuće obavijesti o sadržaju spornih odredbi. S obzirom na navedeno, pravovremeno predloženi dokaz saslušanja svjedoka ŠN je trebao biti izveden, jer okolnost na koju je predložena nije bila predmet kolektivnog pojedinačnog postupka, te predstavlja jedan od odlučnih dokaza koji može utjecati na njegov ishod i pravičnost postupka u cjelini. Iz navedenog se nameće zaključak da načelo procesne ravnopravnosti koje podrazumijeva postojanje razumne mogućnosti obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima tako da niti jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, u ovom slučaju, povrijeđeno jer je odluka suda utemeljena na zaključku da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama spornog ugovora o kreditu, a ta okolnost nije bila predmet utvrđivanja, niti je o njoj tuženici omogućeno dokazivanje u ovom pojedinačnom postupku.
9. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023., Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023., Rev 84/2023- 2 od 19. travnja 2023. te Rev 296/2023-2 od 5. travnja 2023. i dr. zauzeo pravno shvaćanje da se u postupku kolektivne zaštite o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi u kojima sud ne uzima u obzir specifičnost konkretnog slučaja, tj. konkretnog ugovornog odnosa, dok je u postupku individualne zaštite i kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinačnog slučaja, stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne sudske zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača o kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.
10. Stoga je prema tamo izraženom pravnom shvaćanju tuženica mogla tvrditi da joj sud mora omogućiti dokazivanje da se u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način date odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kada banci ne bi bilo omogućeno dokazivanje da je određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, unatoč tome što je na njoj teret dokazivanja te okolnosti, tada bi se odluka suda o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba, zbog povrede potrošača na obaviještenost, kao odlučnoj okolnosti za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u pojedinim potrošačkim sporovima, temeljila na pravnoj presumpciji koja ni u jednom sudskom postupku nije utvrđena, jer tuženoj banci nije omogućeno dokazivanje o protivnom. Pritom se u navedenim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske poziva i na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci poslovni broj: U- III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.
11. Zbog navedenog je u pravu tuženica kada u žalbi navodi da je, između ostalog počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom.
12. Slijedom iznesenog, žalba tuženice je prihvaćena, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu radi dopune činjeničnog stanja saslušanja predloženog svjedoka, sve sukladno članku 370. ZPP-a. Osim toga, prvostupanjski će sud otkloniti i bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju mu je ukazano ovom odlukom. Novom odlukom prvostupanjski će sud odlučiti o cjelokupnim troškovima, uključujući i trošak žalbe.
13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.
Slavonski Brod, 25. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
