Poslovni broj: P-366/2019-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Kuželički, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Općine Malinska-Dubašnica, OIB: 36462926568, Malinska, Lina Bolmarčića 22, zastupanog po punomoćnici Maji Maračić, odvjetnici u Malinskoj, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 25. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općina Malinska-Dubašnica, OIB: 36462926568, Lina Bolmarčića 22, 51511 Malinska, isplatiti tužitelju GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 21.901,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 4. ožujka 2016. godine do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22), a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju se Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 25. listopada 2013. do 3. ožujka 2016. godine tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Općina Malinska-Dubašnica, OIB: 36462926568, Lina Bolmarčića 22, 51511 Malinska, naknaditi tužitelju GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.030,88 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. srpnja 2016. godine podnio tužbu radi isplate, odnosno radi povrata plaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 165.016,26 kn. Naime, rješenjem tuženika Klasa: UP/I-350-06/13-01/19, Urbroj: 2142/05-04-03/5-13-2 od 25. listopada 2013. godine tužitelju je bilo naloženo da radi izgradnje obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] plati komunalni doprinos u iznosu od 165.016,26 kn, sve temeljem rješenja o uvjetima građenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave Krk, Klasa: UP/I-361-03/13-03/119, Urbroj: 2170/1-03-04/4- 13-17 od 27. studenog 2013. i dopune rješenja Klasa: UP/I-361-03/14-04/3, Urbroj:

2170/1-03-04/4-14-10 od 16. lipnja 2014. godine. Toč. 3. rješenja o uvjetima građenja određeno je da predmetno rješenje prestaje važiti ako investitor, ovdje tužitelj, ne pristupi radovima u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti rješenja. Kako tužitelj nije započeo radove na izgradnji obiteljske kuće na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema rješenju o uvjetima građenja, predmetno je rješenje prestalo važiti. Tužitelj stoga potražuje povrat plaćenog iznosa komunalnog doprinosa i to pozivom na odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju institut stjecanja bez osnove, budući da Zakon o komunalnom gospodarstvu ne sadrži odredbe o povratu plaćenog komunalnog doprinosa u slučajevima kada investitor odustane od gradnje. Budući da je odustankom od građenja prestalo važiti rješenje o uvjetima građenja, prema mišljenju tužitelja otpala je pravna osnova temeljem koje je tuženik donio rješenje o komunalnom doprinosu te su ispunjeni uvjeti iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku isplatu iznosa od 165.016,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, bez određenog dana početka tijeka kamata, kao i naložiti tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka.

1.1. Podneskom od 26. siječnja 2017. godine tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je kao dan početka tijeka zakonskih zateznih kamata na iznos od 165.016,26 kn odredio dan 7. ožujka 2016. godine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 1. rujna 2016. godine osporio tužbeni zahtjev i istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti ovoga suda uz obrazloženje da je odlučivanje o komunalnom doprinosu predmet upravnog postupka. Tuženik je istaknuo da Zakon o komunalnom gospodarstvu ne previđa mogućnost povrata plaćenog komunalnog doprinosa u slučaju kada investitor odustane od gradnje, a niti Odluka tuženika o komunalnom doprinosu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja predmetnog rješenja nije predviđala mogućnost povrata plaćenog komunalnog doprinosa u slučaju prestanka važenja rješenja o uvjetima građenja. Dakle, prema navodima tuženika odustanak od gradnje nije razlog za stavljanje izvan snage rješenja o komunalnom doprinosu shodno čemu da je pravna osnova plaćanja – rješenje o komunalnom doprinosu – i dalje na snazi. Predlaže se stoga prvenstveno odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbu i naložiti tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

3. Međupresudom posl. br. P-2011/2016 od 30. svibnja 2017. godine utvrđeno je da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos koji je bio uplaćen na ime komunalnog doprinosa.

3.1. Povodom žalbe tuženika, rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž- 1732/2017 od 13. ožujka 2019. godine međupresuda je ukinuta i tužba je odbačena te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka.

3.2. Tužitelj je protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1732/2017 od 13. ožujka 2019. godine podnio reviziju povodom koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl. br. Rev-3145/22019 ukinuo pobijano drugostupanjsko rješenje i vratio predmet sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

3.3. U ponovljenom postupku Županijski sud u Rijeci je presudom posl. br. Gž- 466/2023 od 5. lipnja 2024. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio međupresudu posl. br. P-2011/2016 od 30. svibnja 2017. godine. Drugostupanjski je sud potvrdio stajalište prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju odustankom od građenja prestalo važiti rješenje o uvjetima građenja, a čime je otpala pravna osnova plaćanja komunalnog doprinosa te su se ispunili uvjeti stjecanje bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

4. Nakon potvrđujuće presude drugostupanjskog suda, tužitelj je podneskom od 9. srpnja 2024. godine uredio tužbeni zahtjev, odnosno izvršio konverziju istoga u EUR prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450 kn = 1 EUR), uvećano za pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 25. listopada 2013. godine. S obzirom da tijekom postupka koji je prethodio donošenju međupresude nije formalno zaključen prethodni postupak, kao i s obzirom da se tuženik nije protivio preinaci niti se očitovao na podnesak tužitelja od 9. srpnja 2024. godine, sud je temeljem odredbe čl. 190. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate te je presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 9. srpnja 2024. godine (list 114 spisa).

5. Budući da je tijekom postupka došlo do promjene uređujućeg suca, na ročištu održanom 17. srpnja 2025. godine glavna rasprava je u smislu čl. 315. st. 3. ZPP-a započela iznova. Tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva i predložio zaključenje glavne rasprave, dok je tuženik predložio prekid postupka do okončanja postupka povodom prijedloga za dopuštenje revizije koji je tuženik podnio protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-466/2023. Sud nije prihvatio prijedlog za prekid postupka iz razloga što je presudom Županijskog suda pravomoćno utvrđena obveza tuženika na povrat plaćenog komunalnog doprinosa tužitelju te bi prekid postupka dodatno odugovlačio parnični postupak u kojem je već prihvaćen zahtjev tužitelja za suđenje u razumnom roku. Sud je stoga na ročištu 17. srpnja 2025. godine izvršio uvid u isprave priležeće spisu i odredio da se daljnji dokazi neće provoditi te je zaključio glavnu raspravu.

6. U smislu čl. 8. ZPP-a, sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala.

8. Budući da je međupresudom pravomoćno utvrđeno je da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos plaćenog komunalnog doprinosa, sud je u ovom postupku utvrđivao samo visinu tužbenog zahtjeva.

8.1. Iako je tuženik tijekom postupka osporavao tužbeni zahtjev u cijelosti, dakle i osnov i visinu, na okolnost visine nije predložio izvođenje nikakvih dokaza te je sud, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, izvršio uvid u isprave priležeće spisu. Sud nije izveo dokaz saslušanjem predložene svjedokinje RM niti je izvršio uvid u plan i realizaciju izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture jer su predloženi dokazi irelevantni za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, već bi izvođenje istih eventualno moglo biti od značaja za odluku o osnovu tužbenog zahtjeva o kojem je već pravomoćno odlučeno.

8.2. Rješenjem Općine Malinska-Dubašnica, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa:

UP/I-350-06/13-01/19, Urbroj: 2142/05-04-03/5-13-2 od 25. listopada 2013. godine tužitelju je naloženo plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od ukupno 165.016,26 kn, na koji iznos je i postavljen tužbeni zahtjev od 25. srpnja 2016. godine. Iako uz tužbu nije dostavljena potvrda o uplati navedenog iznosa, iz Odluke Općinskog vijeća

Općine Malinska-Dubašnica Klasa: UP/I-350-06/13-01/19, Urbroj: 2142/05-04-03/5- 16-10 od 12. svibnja 2016. godine jasno proizlazi da je komunalni doprinos po rješenju od UP/I-350-06/13-01/19, Urbroj: 2142/05-04-03/5-13-2 od 25. listopada 2013. godine plaćen u cijelosti jer se u toč. 1. Odluke navodi da će se uplaćeni komunalni doprinos priznati prilikom ishodovanja nove građevinske dozvole na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je tako u odluci kojom je odbio zahtjev tužitelja za povratom uplaćenog komunalnog doprinosa u iznosu od 165.016,26 kn priznao da je isti plaćen. Osim toga, tuženik tijekom parničnog postupka nije osporavao da je tužitelj uplatio komunalni doprinos u iznosu kojeg potražuje tužbenim zahtjevom, već je u bitnome osporavao samo pravni osnov tužbenog zahtjeva. Stoga je zaključak ovoga suda da visina tužbenog zahtjeva nesporno proizlazi iz navedenih isprava priležećih spisu.

9. U odnosu na početak tijeka zakonskih kamata na iznos plaćenog komunalnog doprinosa, sud je isti odredio pozivom na čl. 1115. ZOO-a prema kojem se prilikom vraćanja stečenog bez osnove moraju vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9.1. S obzirom da je rješenje o komunalnom doprinosu izdano temeljem rješenja o uvjetima građenja koje je bilo važeće u vrijeme donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, tuženik se prema stavu ovoga suda ima smatrati poštenim stjecateljem te je tuženik kao pošteni stjecatelj dužan vratiti plaćeni iznos komunalne naknade uvećan za zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva, a ne od dana stjecanja. Iz povratnice na listu 18 spisa proizlazi da je tužitelj zahtjev za povrat sredstava tuženiku uputio 4. ožujka 2016. godine, shodno čemu je zakonske zatezne kamate valjalo dosuditi od 4. ožujka 2016. godine, a ne od 25. listopada 2013. godine kako je to zatraženo u tužbi te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

11. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, odnosno na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a prema kojoj sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Budući da tužitelj nije uspio u sporu samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate za dio utuženog razdoblja, a što nije uzrokovalo posebne troškove, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka.

11. 1. Sukladno čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

11.2. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznose 250 boda. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 13. prosinca 2016., 13. travnja 2017. i 9. srpnja 2024. u visini od 250 boda za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 1.000 bodova što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR iznosi ukupno 2.000,00 EUR (Tbr. 54. Tarife). Tužitelju je nadalje priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 23. siječnja 2017. (u troškovniku očitom omaškom navedeno 23.01.2016.) u zatraženom iznosu od 100 bodova te na ročištima održanima 4. travnja 2017., 30. svibnja 2017., 28. studenog 2024. i 17. srpnja 2025. godine, za svako u visini 250 boda (Tbr. 9. toč 1. Tarife), ukupno 1.100 bodova, odnosno 2.200,00 EUR. Tužitelju je pozivom na Tbr. 10. toč. 5. priznat i trošak sastava revizije u visini 375 boda, ukupno 750,00 EUR te trošak sastava podnesaka od 20. listopada 2016., 24. siječnja 2017., 14. svibnja 2019., 8. prosinca 2021. i 10. listopada 2024., za svaki u visini 25 bodova (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), ukupno 125 bodova, odnosno 250,00 EUR. Tužitelju je tako s osnova zastupanja priznat trošak u iznosu od ukupno 5.200,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV od 25% iznosi 6.500,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. prosinca 2018. godine jer takav podnesak ne prileži spisu.

11.2. Pored troškova zastupanja po odvjetniku tužitelju je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 265,44 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 265,44 EUR.

U Krku, 25. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.