REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-271/2025-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice BŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Allianz Zagreb d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. srpnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Josipa Savića u zamjeni za odvjetnika Zvonimira Bodrožića, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 25. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Tuženik ALLIANZ HRVATSKA d.d. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, dužan je platiti tužiteljici ČŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- iznos od 2.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01.08.2015. g. pa do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. g. pa do 31.12.2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

- zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 665,67 eura teče od 01.08.2015. g., pa do 05.01.2017. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana,

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.716,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povišenjem zahtjeva kako je to tužiteljica zatražila podneskom od 13. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 23.10.2014. godine nastradala kao pješakinja kada je na obilježenom pješačkom prijelazu na nju naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika. Kako je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, to ista zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Kao činjenice navodi da je zbog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnost i strah kao i da je postojala potreba za tuđom pomoći i njegom zbog čega svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da sud, imajući na umu rečene činjenice, težinu povreda i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu naknadu u visini od 2.000,00 eur sa kamatom od 01.08.2015., od kojeg iznosa je prethodno oduzela iznos od 1.061,78 eur koji joj je tuženik isplatio prije tužbe te iznos od 665,67 eur isplaćen tijekom postupka. Tužiteljica također konačno postavljenim zahtjevom potražuje i zatezne kamate na isplaćeni joj iznos od 665,67 eur za razdoblje od dospijeća 01.08.2015. pa do 05.01.2017., sve to uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost, osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužiteljicu preko prekomjernog iznosa.

3. Ovosudnom presudom Pn-3642/15 od 30.12.2016. sud je u cijelosti prihvatio zahtjev tužiteljice te je tuženiku naložio isplatu iznosa od 12.500,00 kn s osnova neimovinske štete i iznosa od 2.907,00 kn s osnova tuđe pomoći i njege uz naknadu parničnog troška. Županijski sud u Zagrebu preinačio je svojom presudom Gž-5060/17 od 22.8.2019. navedenu prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 8.000,00 kn s obzirom da je taj iznos tuženik tužiteljici isplatio nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, a sud je navedeno propustio uzeti u obzir.

4. Rješenjem Vrhovnog suda RH Rev-458/20 od 17.9.2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-5060/17 od 22.8.2019. i predmet je vraćen tome drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Gž-5467/24 od 21.1.2025. ukinuta je presuda Pn-3642/15 za iznos od 8.000,00 kn te za dosuđeni parnični trošak i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je potrebno utvrditi na koju štetu se odnosi isplaćeni iznos od 8.000,00 kn i da li je isti uzet u obzir prilikom odlučivanja o visini neimovinske i imovinske štete.

5. S obzirom da je tužiteljica nakon ukidanja prvostupanjske presude podneskom od 13.02.2025. izvršila preinaku tužbe povišenjem zahtjeva, valja navesti da je odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 190. st. 2. istog zakona, određeno da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen 04.02.2016., to tužiteljica ne bi mogla preinačiti tužbu.

6. Međutim, odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a predviđena je iznimka od takvog pravila prema kojoj se tužba može preinačiti do zaključenja glavne rasprave, ali samo ukoliko tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, preinaka je iznimno dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio opseg ozljeda i posljedica, kao i odstupanje od činjenica koje su se mogle utvrditi temeljem same dokumentacije. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena, već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede odredbe čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako su u konkretnom slučaju tek nakon ukidanja prvostupanjske presude konačno utvrđeni elementi koji su od utjecaja i opravdavaju povećanje tužbenog zahtjeva u pogledu potraživanja s osnova neimovinske štete, koje elemente tužiteljica kao laik bez vještačenja nije mogla znati u punom opsegu, a od dana podnošenja tužbe došlo je i do promjene Orijentacijskih kriterija VSRH, nastavno na pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 47/2020-5 održanoj 20. ožujka 2020. g. i 15. lipnja 2020. g., te visokoj stopi inflacije od 2020. pa nadalje, a što sve utječe na visinu štete na koju tužiteljica ima pravo (odluka Ustavnog suda RH U-III/7796/2014 od 11. veljače 2016. g.),sud smatra da je preinaku valjalo dopustiti kao svrsishodnu, pri čemu valja istaknuti da se istoj niti sam tuženik nije posebno protivio.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 5), zapisnik o očevidu (list 7), medicinsku dokumentaciju (list 10-14), nalaz i mišljenje vještaka dr. Roberta Rohera (list 27).

9. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Među strankama je nesporan nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a nije sporno niti to da je tuženik nakon podnošenja odštetnog zahtjeva isplatio tužiteljici iznos od 8.000,00 kn (sada 1.061,78 eur) na ime naknade štete. Sporno je da li je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede te u kojem obimu, kao i to da li je izvršenom isplatom tužiteljici naknađena šteta, slijedom čega je sporna i postavljena visina tužbenog zahtjeva, a uzimajući u obzir i jednu isplatu u iznosu od 665,67 eur tijekom ovog parničnog postupka.

11. Pritom sud navodi da je, sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu iz ukidnog rješenja Gž-5467/24 od 21.1.2025., sud rješenjem od 17.4.2025. naložio tuženiku da se očituje po kojoj osnovi je tužiteljici vršio plaćanja po utuženom štetnom događaju kao i koliko joj je ukupno platio. Navedeno rješenje tuženik je uredno zaprimio 3.5.2025. te po istom nije postupio, a nije pristupio niti na ročište za glavnu raspravu 10.7.2025., dok je tužiteljica navela da joj je tuženik platio iznos od 8.000,00 kn prije podnošenja tužbe na ime neimovinske štete, kao i iznos od 665,67 EUR tijekom postupka za vrijeme dok je prvostupanjska presuda bila pravomoćna, a tu isplatu izvršio je dana 5.1.2017.

12. Primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221. a ZPP-a sud je prihvatio navod tužiteljice smatrajući da tuženik suprotno tome nije tvrdio, a niti je pokušao dokazati (isplatnicama uz opis o vrsti plaćanja, ili na drugi način).

13. Međutim sud smatra, a uzimajući u obzir recentne odluke Vrhovnog suda RH prema kojima kod šteta pokrivenih obveznim osiguranjima u prometu kamate na tuđu pomoć i njegu također teku od odštetnog zahtjeva, što je tužiteljica i potraživala svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, da navedena činjenica isplata po pojedinim kvalifikatornim okolnostima za ocjenu osnovanosti njezinog zahtjeva čak nije niti pravno odlučna.

14. Stoga je, s obzirom na u konačnici ukinutu prvostupanjsku presudu Pn-3642/15 za iznos od 8.000,00 kn te za čitav trošak parničnog postupka, ovaj predmet naknade štete valjalo sagledati iznova te pritom uzeti u obzir izvršene isplate.

15. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Robertu Roheru. Iz istog proizlazi da je tužiteljica zadobila ozljedu koljena, lakta i ramena, zbog čega je nosila longetu i u tri navrata obavila fizikalnu terapiju.

16. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je da je tužiteljica pretrpjela strah jačeg intenziteta u trajanju od 15 dana i srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dan. Nadalje, iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta 15 dana, srednjeg 21 dan, te manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 56 dana.

17. Vještak je utvrdio da kod tužiteljice postoji smanjenje opće životne i radne sposobnosti u obimu od 5 % u kojem će obimu biti potrebno ulagati pojačane napore u daljnjem životu i radu, a bila joj je potrebna i pomoć druge osobe u opsegu od 153 sati ukupno.

18. Na tako sačinjen nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, a sud ga je prihvatio u cijelosti kao stručan, obrazložen i sačinjen u skladu s pravilima medicinske znanosti.

19. Zadobivenim ozljedama povrijeđeno je pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Sud je slijedom navedenog na temelju čl. 1100 st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.500,00 eur. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1969. godine te je imao u vidu da će zadobivene ozljede i njihove posljedice još dugo osjećati i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla te biti ovisan o pomoći drugih osoba. Konačno sud je cijenio da je tužiteljica u vrijeme ozljeđivanja bila radno aktivna u svojoj profesiji (učiteljica u školi) koja zahtjeva duže stajanje, a smanjena pokretljivost zaostala joj je u koljenskom zglobu, kao i perzistirajući bolovi, što joj zasigurno predstavlja nelagodu u svakodnevnom životu i radu. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 3.500,00 eur kao pravične novčane naknade.

21. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć ukupno 153 sati. Tužiteljici je za jedan sat tuđe pomoći dosuđen iznos naknade od 2,52 eur, koji se svakako ukazuje primjerenim i s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen u cijelosti zatraženi iznos od 385,83 eur.

22. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 3.500,00 eur valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 385,83 eur, što stoga iznosi 3.885,83 eur.

23. Kako je nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tužiteljici isplaćen nesporni dio u iznosu od 1.061,78 eur, a tijekom postupka i daljnji iznos od 665,67 eur, to sud smatra da tužiteljici ukupno pripada 2.158,38 eur, no kako je ista konačno postavljenim zahtjevom potraživala 2.000,00 eur to joj je navedeni iznos dosuđen u cijelosti.

24. Na ovako utvrđeni iznos štete tužiteljici je dosuđena kamata od dana podnošenja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete, tj. od 08.08.2015., a u smislu čl. 1103 ZOO-a. Toga dana je tuženiku naime dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

25. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već bila prestala. Naime, u smislu čl. 1086 ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st.4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

26. Kako je tuženik dio neimovinske štete tužiteljici platio tijekom postupka, i to iznos od 665,67 eur dana 05.01.2017., to tužiteljica konačno postavljenim zahtjevom traži da joj sud dosudi zatezne kamate na navedeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana plaćanja.

27. Sud navedeni dio zahtjeva nalazi osnovanim sukladno odredbi čl. 31. st.2. ZOO- a jer je tuženik nesporno svoju obvezu ispunio sa zakašnjenjem i u obvezi je platiti zatezne kamate, sukladno čl. 1103 ZOO-a.

28. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a.

29. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a, tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, a s obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i vrijednost predmeta spora dosuđena je naknada koja se odnosi na: sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe (tbr. 7/1) 100 bodova, zastupanje na ročištima 4.2.2016., 16.12.2016. i 10.7.2025. (tbr. 9/1) po 100 bodova, sstav podnesaka od 28.9.2016. i 13.2.2025. (tbr. 8/1) po 100 bodova, sastav žalbe (tbr. 10/1) 125 bodova i sastav revizije (tbr. 10/5) 150 bodova, ukupno 975 bodova odnosno 1.950,00 eur. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 487,50 eur, trošak vještačenja od 145,99 eur i pristojbe na tužbu i presudu od po 66,36 eur, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi 2.716,21 eur, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155 ZPP-a.

30. Na tako utvrđeni trošak valjalo je dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U Zagrebu 25. kolovoza 2025. godine

Sudac:

Ivana Požar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku