REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-1/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Damiru Ujduru, u pravnoj stvari tužitelja TE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Hrvatskih velikana 49, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 4. srpnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Matea Barbira, odvjetnika u Vrgorcu i zakonskog zastupnika tužene EE, dana 25.08.2025 godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake dio č. zem. [katastarska čestica], ZU 519, za k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 1035 m2, i to baš onog dijela navedene nekretnine koja je prikazana u skici izmjere unutar lomnih točaka 1-18,1, a koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja Zlatana Polića, geometra od svibnja 2024. g. i ove presude.

II. Tužitelj je ovlašten temeljem ove Presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u toč. I izreke na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene.

III. Nalaže se se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.244,91 eura, a sve ovo u roku do 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi, kako je zemljišnim knjigama Općinskog suda u Metkoviću, kao vlasnik nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica], ZU 519, za k. o. [katastarska općina], upisana Republika Hrvatska, kao vlasnik za cijelo (1/1); Bez obzira na stanje Zemljišne knjige, a u odnosu na nekretninu iz toč. 1. Tužbe, tužitelj drži u posjedu i vlasništvu geometrijski odijeljeni dio označene nekretnine u površini 1035 m2, definirane u skici geometra Zlatana Polića, likom 1-18, 1, a koju skicu je tužitelj izradio za potrebe ovog postupka i uređenja imovinskih odnosa na rečenoj nekretnini. Nekretninu iz toč. 1. Tužbe tužitelj da je stekao u suvlasništvo (2/3 dijela) darovanjem od svoje majke i sestre. Nadalje, nekretnina pučki nosi naziv „Paljika“, te je položena pokraj ceste (makadamske) u [adresa], Grad Vrgorac, a istu je tužitelj, zajedno sa majkom i sestrom, u dijelove od po 1/3, naslijedio časom smrti svog prednika, sada pok. UE, a koji je opet vlasništvo stekao časom smrti svog prednika – oca, sada pok. OE p. T. Dakle, vlasništvo ove nekretnine se prenosilo s koljena na koljeno, tako da posjed predlagatelja, uključujući posjed njegovih prednika, na ovom lokalitetu traje preko 200 godina. U katastarskom operatu zabilježen je posjed prednika tužitelja na nekretnini iz toč. 1. i to u daleko većoj površini od one koja je uparničena. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Tužitelj se prije podnošenja ove Tužbe obratio tuženiku ( zz tužene) radi mirnog rješenja spora, i to zahtjevom za mirno rješenje spora koji je predan pošti 19.12.2024. g. (preporučeno!) da bi tužena u spisu ODO-a u Metković, br. N-DO- 58/24, zahtjev za mirno rješenje spora odbila, čime su ostvarene pretpostavke za tužbu, u duhu odredbe čl. 186a ZPP-a.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi, a s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužitelj ne dokazuje jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuje tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je prvenstveno dopuniti priloženu skicu lica mjesta koordinatama na način da bude pogodna za raspravljanje u sudskom postupku. Predlaže se zatim skicu lica mjesta dopuniti fotografijama lica mjesta. Nakon što predmet spora bude nedvojbeno identificiran, potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro sukladno odredbama Zakona o cestama i Zakona o komunalnom gospodarstvu te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje Grada Vrgorca kao nadležnog upravitelja nerazvrstanih prometnica na svom području. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine u slojevima od 1968. godine preko Hrvatske osnovne karte (1954. - 2009.) do danas. Predlaže se pribaviti očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi te izvesti dokaz saslušanjem lugara Šumarije Vrgorac nadležnog za gospodarsku jedinicu Kozica na adresi, Vrgorac, 3. bojne 156. br. HV 8 Predlaže se pribaviti i katastarske planove Habsburškog carstva te planove vojnih izmjera za predmetni lokalitet. Predlaže se također pozvati Grad Vrgorac, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. Tužena se obvezuje pribaviti sve predložene isprave i potvrde u primjerenom roku određenom od strane suda. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP-ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP.). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem i pregledom: Izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (list 3), Ugovora o darovanju (list 4), Rješenja o nasljeđivanju O-27/04 (list 5-8), Ugovora o doživotnom uzdržavanju posl. br. IR-46/87 sastavljen kod Općinskog suda u Vrgorcu (list 9-10), Položajni nacrt – skicu nekretnine izrađenu od Zlatana Polića kao sudskog vještaka (list 11 -13), Izvod iz posjedovnog lista (list 14), obavio očevid (uviđaj) dana 7. svibnja 2025. godine (list 31 – 36), pregledao fotografije (list 39), saslušao svjedoke CE, AE, ŠE, DE, ŽE, te tužitelja kao parnične stranku, izvršio uvid u očitovanje Grada Vrgorca (list 31), potvrdu Hrvatskih šuma o uključenosti k.č. u šumsko gospodarski plan (list 48), podatke iz informacijskog sustava prostornog uređenja (list 49-53), fotografije (list 54-61), color fotografije (list 63).

4. Punomoćnik tužitelja i zz tužene su popisali troškove postupka.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom geometrijski odijeljenog dijela nekretnine oznake k. č. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to u površini od 1035 m2.

6. Među strankama nije sporno da je tužena RH upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnica sporne nekretnine, a što proizlazi iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pa je ista pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, da je isti odbijen od strane zz tužene, što znači, da su ostvarene zakonske pretpostavke za vođenje postupka protiv tužene RH.

7. Sporno je, je li tužitelj mogao nasljeđivanjem, odnosno njegovi prednici dosjelošću steći vlasništvo sporne i utužene nekretnine.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 3 Poslovni broj: 9 Gž-683/2020-2 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08

- ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Uviđajem (očevidom) na licu mjesta, tužitelj je pokazao predmetnu nekretninu koja se nalazi južno u odnosu na makadamski put koji povezuje [adresa] sa zaseokom Bešići. Makadamski put je podzidan kamenom u odnosu na predmet spora, te po kazivanju tužitelja, ovaj put presjekao je nekretninu tužitelja koja se proteže dalje prema sjeveru. Pokazana nekretnina se spušta kaskadno prema jugu te se unutar iste nalaze žive stijene. Na uviđaju tužitelj je tvrdi da se nalaze „lazovi“ koji su se kroz povijest obrađivali pa tako tužitelj pokazuje ostatke suhozida na potezu istok zapad koji razdvaja nekretninu na dva (2) dijela, koja u svom završnom dijelu prema jugu udara u obradivu površinu-privatnu česticu, na kojoj se zapaža izrasla djetelina. Tužitelj je pokazao i zapadnu među predmeta spora koja je dijelom suhozid, koji se nadovezuje na već postojeće kamene stijene koje po pokazivanju tužitelja predstavljaju čvrstu među. Predmetna nekretnina je trokutastog oblika koja prema istoku završava kameno međašnjim znakovima. Prema kazivanju tužitelja pokazani predmet spora predstavlja dio njegove nekretnine koja dalje se proteže prema sjeveroistoku te je to razlog zašto nema suhozid na istočnom dijelu predmeta spora. Tužitelj je na licu mjesta pokazao i preostalu površinu svog posjeda, koja nije predmet ovog postupka.

9.1. Sud je prilikom uviđaja saslušao i stalnog sudskog vještaka za geodeziju, Zlatana Polića, a koji je za potrebe uređenja imovinskih odnosa na predmetu spora sačinio nalaz i mišljenje, odnosno geodetsku skicu izmjere od svibnja 2024. g. (koja čini sastavni dio izreke ove Presude). Vještak Polić je u svom iskazu naveo da je upravo on na zahtjev tužitelja izradio položajni nacrt nekretnine koja je predmet spora. Predmetna nekretnina predstavlja čest. zemlje [katastarska čestica] površine 1035m2 u naravi sa istočne strane omeđena kamenim međašima (ćurak). Nadalje sa južne strane je omeđena suhozidom a pošto je ukupna nekretnina oblika trokuta preostala međa predstavlja rub makadamskog puta za zaseok Bešići, a proteže se u pravcu jugozapad sjeveroistok.

9.2. Svjedok – stalni sudski vještak je na licu mjesta priložio u spis originalnu skicu lica mjesta koja je identična skici koja se već nalazi u spisu.

10. Navedena utvrđenja iz toč. 9., a koja su navedena u sadržaju zapisnika, vještak Polić je po nalogu suda fotografirao, te fotografije lica mjesta dostavio u spis. Pregledom fotografija lica mjesta, a koje su putem sustava e - komunikacije predane u koloru, vidljiv je predmet spora, i to baš očišćeni prostor južno u odnosu na makadamski put. Ove fotografije su jasnije kroz sustav e. komunikacije, te njihovim pregledom se uočava da je pokazani predmet spora u cijeloj svojoj površini očišćen, da je u cijeloj svojoj širini dostupan s javne makadamske ceste, da je u neposrednoj blizini obiteljskih kuća (vidljivo na fotografiji Polić j.d.o.o. zv. „pogled jugozapad“). Nekretnina se sastoji od kamenih stijena, unutar kojih su vidljive manje obradive površine. Točnije, vidljive su škrape ili lastve (pučki „lazi“), koji su nastajali krčenjem ovog prostora, o čemu će se detaljnije kod ocjene personalnih dokaza. Pregledom fotografija, a u kontekstu činjenica do kojih je sud došao uviđajem, jasno proizlazi, da se cijeli ovaj utuženi prostor nalazi u naseljenom mjestu, neposredno uz makadamski put, oko koje nekretnine su izgrađeni suhozidi koji razdvajaju posjede ljudi ovog područja, pa tako promatrana nekretnina ka jugu udara u obradivo zemljište, što znači, da je sud temeljem rezultata očevida stekao uvjerenje da je predmet spora netko posjedovao, odnosno, da je ova nekretnina sasvim sigurno kroz proteklo vrijeme bila u posjedu fizičkih osoba.

11. Sud je pregledao i fotografije lica mjesta koje je i tužitelj osobno, izvan sustava e - komunikacije, dostavio su spis sudu poštom preporučeno. I ove fotografije najplastičnije sugeriraju da je predmet spora, a s obzirom na njegov geografski položaj i izgled, netko posjedovao, pa je zadatak bio utvrditi tko je i na koji način posjedovao predmetnu nekretninu.

12. Iz ugovora o darovanju (list 4 spisa), sud je utvrdio da su KE (majka tužitelja) i NE r. KE (sestra tužitelja) , u svojstvu darovatelja, nekretninu oznake dio k. č. [katastarska čestica], u pov. 1035 m2, darovali TE – ovdje tužitelju, i to kompletno suvlasništvo koje im na toj nekretnini pripada iza smrti sada pok. UE.

13. Iz Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Ivana Kristića, kao povjerenika Općinskog suda u Vrgorcu, posl. br. O 27/04, UPP/OS-47/04, proizlazi da je prednik tužitelja (otac), sada pok. UE, rođ. **.**.1954. g., umro dne 10.03.2004. godine, te da su sva prava na njegovoj imovini prešla na njegove zakonske nasljednike i to na tužitelja (sin – u to vrijeme malodoban), za dio od 1/3, na majku tužitelja KE, za 1/3, te na sestru tužitelja NE, za dio od 1/3.

13.1. Pregledom citiranog rješenja, sud nalazi da je u ostavinu prijavljeno i izvan knjižno vlasništvo ostavitelja kao dio njegove ostavinske mase, i to ½ dijela nekretnine u P.L. br. 58, za k. o. [katastarska općina], pa između ostalih na str. 3. rješenja navedena je i nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], u površini od 167512 m2 (dio).

14. Iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju, proizlazi da je u spisu Općinskog suda u Vrgorcu, pod posl. br. I R 46/87 od 24.11.1987. godine, sastavljen i sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju, po kojem djed tužitelja, sada pok. KE OE pok. T, svu svoju nepokretnu imovinu ostavlja svojim sinovima i to ocu tužitelja, sada pok. UE i sinu ČE (davateljima uzdržavanja), na jednake dijelove, uz uvjet njegova uzdržavanja do smrti, kao jedne ugovorne strane, tj. primatelja uzdržavanja.

15. Iz posjedovnog lista br. 58, za k. o. [katastarska općina], proizlazi da je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], zv. „Šušunovac“, upisana u tom posjedovnom listu na ime tužiteljeva oca, sada pok. UE, za ½ dijela, te na ime SE, za ½ dijela, što znači, da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju iz toč. 14. očigledno proveden, te da je izvršen prijenos posjeda s imena UE OE pok. T na tužiteljeva oca i strica ČE i to na dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u posjedovnom listu br. 58, u k. o. [katastarska općina].

16. Iz iskaza svjedoka CE pok. T, (81. godina starosti), proizlazi da je rođen u [adresa], da i sam ima nekretnine na tom području udaljeno cca 1000 m. Poznavao sam pradida od TE, ME, dida mu OE i oca UE koji je to naslijedio te sada u posjedu drži TE koji je četvrto koljeno. Predio na kojem se ova nekretnina nalazi zovu "Paljika", poviše predmetne nekretnine nalazi se seoski put. Nadalje navodi da u sklopu te nekretnine se nalaze "škrapice" koje se nalaze između kamenja i u tim škrapicama se sijalo sočivo. Na poseban upit pun. tužitelja pojašnjava da su se te škrapice stvarale na način da bi se motikom i mašljinom vadio kamen te stvarale male obradive površine. Nadalje odgovara da su na tom području nekretnine gotovo sve u kršu, ponegdje se ali vrlo malo nađe nešto obradivih površina. Nadalje odgovara da je on viđao ME, pradjeda tužitelja koji je umro negdje oko 1975. godine a tada je imao oko 85 godina, a on 30 godina. Sin OE koji ga je naslijedio je umro mlađi negdje oko 65 godina života, a njega je naslijedio UE otac od TE koji je također umro dosta mlad u 50-toj godini života. Nadalje odgovara da tu nema nekih većih suhozida nešto malo postoji ako ima. Na poseban upit zz tuženika svjedok navodi da njemu nije poznato koju površinu je TE utužio. TE je imao jednu vrtaču i od te vrtače pa do puta je ono o čemu je prethodno iskazivao. Nadalje odgovara da bi dužina međe koja se pruža uz puta bila negdje oko 50 m. Navodi da je bilo nekoliko škrapica koje su se mogle rukama obuhvatiti. Nadalje odgovara da je poslije T radio sin OE, iza E UE, a sada TE. Radilo se na isti način. Nadalje odgovara da on na tom području nije vidio lugara niti mu je poznato da bi isti tuda dolazio, odnosno čistio, obilježavao ili sadio. Nadalje odgovara da je T imao stoke ali nije je držao tu, poslije se to "smaklo".

17. Svjedok AE pok. U iz [adresa], (77. godina starosti), navodi da se rodio i živi od 1948. godine u [adresa] se sastoje od šest zaseoka. On da je rođen u zaseoku Zubače te da je kao dijete dolazio na područje koje je predmet ovog spora a taj dio smo zvali Pasika. On je poznavao Željkina pradjeda T“, njegovu ženu O, djeda mu OE, ženu mu C, njihove sinove SE i UE. UE je otac od TE. Na tom području je bio konjski put na kojem je kasnije napravljena makadamska cesta koja vodi prema zaseocima Vujčići, odnosno Bešići. Nikolina, odnosno Željkina nekretnina se protezala i sa južne i sjeverne strane do konjskog puta koji je kasnije proširen te danas u naravi predstavlja makadamski put koji razdvaja tu nekretninu sa sjeverne i južne strane. Ovo što je danas predmet ovog raspravljanja se nalazi sa strane južnog dijela puta. Nekretnina je u naravi kamenjar na kojem se nalazila poneka škrapa koja se obrađivala, a iste su nazivali "lastve". Nadalje odgovara da je površina ovog južnog dijela negdje oko 1000 m2 te da su parcele bile omeđene suhozidom a nešto od toga je vidljivo i danas. Nadalje odgovara da je T imao jednog brata koji je otišao u Australiju, koji se nikada nije vratio. T je ostao na tom području te je sve to pripalo njemu zbog čega su nekretnine koje su pripale njemu znatno veće od ostalih. Na tim škrapama se sijalo sočivo, nešto pšenice. Nadalje odgovara da mu je poznato što znači pojam "muša" i to se nalazilo dalje od ovog područja i to su nazivali „Narodna imovina“. Nadalje odgovara da nije vidio na ovom području lugara da bi nešto isti obilježavao ili branio korištenje. Navodi da su ove nekretnine ljudi smatrali svojima jer da su na istim napasali stoku, a kao što je već iskazao "mušom" su smatrali jedno područje koje se nalazi dalje od predmetne nekretnine i to područje su obilazili lugari i šumari. Nikada nisam čuo da bi T i njegovog sina OE netko ometao ili im branio posjed. Čuo je da su se SE i UE sinovi od OE međusobno podijelili te da to vjerojatno postoji negdje, a nekretnina o kojoj on ovdje iskazuje je pripala UE, a preko ceste je koliko je njemu poznato pripala SE koji je tamo nešto radio. Na poseban upit zz tuženika svjedok navodi da su te škrapice bile različitog oblika od metar do nekoliko metara površine te se na istim sijao sočivo. Nadalje odgovara da se te škrapice ne rade od Mirkine smrti. Nadalje odgovara da je suhozid vidljiv sa sjeverozapadne strane predmetne nekretnine. Nadalje odgovara da je suhozid uglavnom istih gabarita osim u dijelovima u kojima se je vremenom urušio. Suhozid je bio visine oko metar i nešto a služio je da bi priječio životinjama da slobodno izlaze izvan nekretnine.

18. Svjedok ŠE (70. godina starosti), navodi da je u daljnjem srodstvu sa TE, da je osobno pomagao njima u obradi ove a i drugih njihovih nekretnina u blizini. Nadalje navodi da je poznavao djeda od TE, pok. T, koji je imao dva sina OE, A i kćer SE. Š, kćer SE, odrekla se imovine iza smrti T u korist braće OE i A ali kako je sada pok. T imao svoju sestru, koja se zvala D, i koja je bila suvlasnik imovine, ali bez potomaka, njeno imanje je naslijedio sada pok. A a dobio je dio i Nikolinog imanja. Ova nekretnina je pripala E, odnosno kasnije UE i SE njegovim sinovima, a koji su se podijeli tako da je ova nekretnina bila vlasništvo oca tužitelja sada pok. UE. On inače živi tu u blizini a tu se i rodio. Područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina su zvali "paljika". Pored nekretnine se nalazi makadamski put za selo Bešići. Predmetna nekretnina je dijelom bila omeđena suhozidom, i to između A, rođaka od OE, i Mirkine zemlje koja se pružala i dalje u odnosu na nekretninu koja je sada predmet spora. Nadalje pojašnjava da se u škrapicama sadila slani grah, poljak i slično dok bi se na većim obradivim dijelovima sadio krumpir i slično. Na poseban upit zz tuženika odgovara da bi površina nekretnine koja je sada predmet spora mogla biti negdje oko 1000 m2. Nadalje odgovara da su škrapice bile manjih površina, a bilo ih je negdje oko 10-etak neka veća, a neka manja. Nadalje odgovara da se to radilo do 80-tih godina a poslije se to pomalo zapustilo. Nadalje odgovara da tu nikada nije vidio šumara koji bi nešto obilježavao ili branio da obrađuju tu nekretninu.

19. Svjedokinja DE (stara 77 godina), navodi da ima kuću u dugim Njivama odakle je njen pok. muž , tako da dobro zna gdje se ova nekretnina nalazi. Ona je 70-tih godina držala u najmu ugostiteljski objekt u blizini ove nekretnine. Na predmetnoj nekretnini su stari u škrapama sijali sočivo. Pored nekretnine postoji makadamski put. Nekretnina se pruža južno od tog makadamskog puta koji je prije bio konjski put. Predmetna nekretnina je površine oko 1000 m2, a tu je viđala dida OE i babu C koji su okopavali te vrtače – škrape. Nadalje navodi da se ne može izjasniti koliko je bilo tih škrapa, bilo ih je više a radilo se o manjim površinama zemlje. Nadalje odgovara da je predmetnu nekretninu radio did OE, a kasnije baba C. Nadalje odgovara da na tom području nema šume i da nikada nije vidjela šumara pogotovo da bi isti nešto obilježavao ili branio. Nadalje odgovara da suhozid postoji na dijelu uz cestu te sa desne strane gledano sa ceste a pored se nalazi i puteljak.

20. Tužitelj u svojstvu parnične stranke izjavljuje je njegova obitelj već dugi niz godina, preko 100, u posjedu nekretnine koja je predmet spora. Još od kada je bio dijete pok. baba C mu je govorila da je to njihov dio zemlje kojeg su naslijedili od pok. pradjeda T, a kako je T umro tu zemlju je naslijedio pok. djed OE koju je svoju zemlju dijelio svojim sinovima, njegovu ocu UE i stricu pok. SE. Nadalje oni su se podijelili na način da je ova nekretnina koja je predmet spora pripala njegovu ocu UE. Ispod nekretnine koja je predmet spora u posjedu su i jednog dolca zemljanog koji se trajno obrađuje, a sada ga trenutno obrađuje njegov daljnji rođak ŠE. Na ovoj nekretnini koja je predmet spora nalaze se mali vrtlići od cca 2 do 7 m2, a cijela nekretnina je oko 1000 m2. Već nekoliko godina čak i prije smrti oca mu UE to nisu obrađivali iz razloga što je otac bio stalno zaposlen kao i majka a također u selu su imali i restoran. Međutim sve ove godine su u neometanom posjedu sporne nekretnine te nikada nitko nije doveo u pitanje njihovo vlasništvo nad istom. Na poseban upit pun. tužitelja tužitelj odgovara da se na tim vrtačama prema kazivanju njegovih prednika sadile kulture poput sočiva, boba i sl., jer je zemlja bila škrta i svaki se komad zemlje koristio da bi se od nje nešto dobilo. Također može kazati da pokraj zemlje prolazi makadamski put za zaseok Bešići i uz duž tog makadamskog puta nalazi se i suhozid. Također na jednoj strani te nekretnine nalazi se i međa koja se pravila na način da se koristio prirodni položaj kamena u kombinaciji sa kamenom koji bi se zidao uz taj prirodni položaj kamena a sve kako bi se dobio oblik međe uz duž te nekretnine. S druge strane su postavljeni "čuljci" a stvarna međa te nekretnine se pruža sjeverno prema vinogradu koji je pokazan na očevidu iako isti nije ušao u zapisnik o očevidu niti predstavlja predmet spora.

21. Iz iskaza ŽE, šumarski tehničar – lugar, proizlazi da on obavlja poslove lugara u Šumariji Vrgorac te pokriva područje gospodarske jedinice Kozica. Ta gospodarska jedinica obuhvaća osim Kozica dijelove Dragljana, Dubrave, Dugih Njiiva, jedan dio Kljenka. On da je uvidom u skicu geodeta Polića Zlatana utvrdio da se predmetna nekretnina vodi na RH, a kojom nekretninom gospodare Hrvatske šume. Na predmetnoj kat. čestici svake godine se provodi plan čuvanja šuma za svaku godinu i čuvanje šuma u protupožarnoj sezoni od 1.6. do 1.10. Radi se o aktivnostima koje se vode na cijelom području gospodarske jedinice a i šire. Njegov posao između ostalog obuhvaća čuvanje nekretnina koje su u njegovu reonu što obuhvaća zabranu odlaganja komunalnog otpada i da ne dozvoljava bespravno pilanje i siječu drveća, odvoz zemlje i kamena i sl. Nadalje navodi da je nekretnina koja je predmet postupka u naravi obrasla degradacijskim stadijem šume te kao takav temeljem Zakona o šumama predstavlja dobro od interesa za RH. Nadalje navodi da je iz evidencije kojom on raspolaže predmetna nekretnina od 1.1.2022. do 31.12. 2031. godine u sastavu programa gospodarenja. Nadalje pojašnjava da se plan donosi svako 10. godina. Na poseban upit zz tuženika, svjedok navodi da se na predmetnoj nekretnini nalazi jasen, hrast, bijeli grab, smrič. Nadalje odgovara da je i u ranijem programu gospodarenja predmetna nekretnina bila u obuhvatu. Na poseban upit pun. tužitelja, svjedok odgovara da je na predmetnoj nekretnini bio prije 5 dana, prije mjesec dana te navodi da ide stalno. Pojašnjava da ne ide svaki dan ali ide često. Na posebno pitanje pun. tužitelja kakvom cestom ide do predmetne nekretnine, svjedok odgovara da ide do predmetne nekretnine makadamskom cestom. Dakle cesta ide od glavne ceste desno, ide se asfaltnim putem do raskrsnice gdje se skreće prema selu Jovićima. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je u zadnje vrijeme na predmetnoj nekretnini nešto čišćeno, svjedok odgovara da šumarija nije čistila predmetni lokalitet a niti je sa strane šumarije bilo nekakvih postupanja prema drugim osobama. Nadalje odgovara da se predmetna nekretnina nalazi s desne strane gledajući prema Jovićima te da na predmetnoj nekretnini postoji suhozid, a kojim upravljaju Hrvatske šume. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je svjedoku poznato da na cijeloj k. č. [katastarska čestica] postoje sagrađene obiteljske kuće, svjedok odgovara da mu nije poznato. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li se predmetna nekretnina pruža kaskadno, koso, uzdiže, pada u ovom geodetskom prostoru, svjedok odgovara da on nije geodet i da ne može odgovoriti na ovo pitanje. Na posebno pitanje pun. tužitelja kolika je površina predmetne nekretnine koja je predmet spora, svjedok odgovara da je 1035 m2. Nadalje odgovara da mu je to poznato iz skice vještaka koja mu je dostavljena prije ovog ročišta. Nadalje odgovara da mu je skicu dostavio upravitelj.

22. Sud je prihvatio kao istinite iskaze svjedoka predloženih po tužitelju, kao i stranački iskaz tužitelja, s obzirom na činjenicu da su ti iskazi međusobno podudarni, a svjedoci su uvjerljivo iskazivali na okolnosti obiteljskih odnosa i posjedovanja koji su doveli do tužiteljevog isključivog vlasništva predmetne nekretnine kako je opisano u izreci presude. Svjedoci su iskazivali da im je dobro poznato o čemu svjedoče, a njihovi iskazi su potkrijepljeni ispravama priloženim u spisu. Svi svjedoci su jasno iskazivali o tome da od kada oni znaju za sebe da je sporna nekretnina bila u posjedu tužiteljeve obitelji i to po saznanjima svjedoka posjed traje još od tužiteljevog pradjeda T, koji je zasigurno živio u 19.stoljeću, a koji posjed je prešao na tužiteljeva djeda OE, a kasnije na oca i strica, odnosno diobom na oca UE, a koji posjed je kasnije prešao na tužitelja i njegovu majku i sestru, a naposljetku na samog tužitelja („četvrto koljeno“).

22.1. Istina, pismenog ugovora o diobi između UE i ME u spisu nema, pa je po mišljenju suda, u konkretnom slučaju od odlučnog značaja utvrditi opstojnost i sadržaj sporazuma o diobi ako i kad se radi o usmenom sporazumu, pri čemu treba reći da je ugovor o diobi dvostrani ugovor u kojem svaka ugovorna strana nešto dobiva, a nešto daje, pa kada se radi o usmenoj i stvarno izvršenoj fizičkoj diobi nekretnine, može se smatrati da je fizička dioba stvarno izvršena samo ako je svaki od suvlasnika dobio točno fizički određeni dio nekretnine, a za sud nema dileme da je pok. UE ustupio ČE nekretnine na drugoj lokaciji, a za uzvrat je dobio posjed utužene nekretnine. Ta okolnost izvire iz svjedočkih iskaza, a posebno iz iskaza svjedoka AE, koji kategorički tvrdi da je za ovu nekretninu, ČE dobio nekretninu „preko ceste“, koju je radio.

22.2. Kako god, glede nasljeđivanja i diobe unutar obitelji tužitelja, valja reći da se ovdje ne radi o parnici radi utvrđenja prava vlasništva između tužitelja i članova njegove obitelji već između tužitelja i tuženice, pa se međusobni rodbinski odnosi tužitelja tužene i ne tiču.

23. Sud nije prihvatio iskaz šumskog tehničara ŽE, a sve iz razloga što na predmetnoj nekretnini sud nije uočio postojanje šume, odnosno stabla jasena, hrasta, bijelog graba, smriča. Isto tako, iskaz ŽE se ograničava na stanje zemljišne knjige i upisom u zemljišnu knjigu, po kojoj je nekretnina u naravi označena kao „šuma“. Naime, svi svjedoci a i sam tužitelj se nisu egzaktno mogli očitovati o površini utužene nekretnine, za razliku od svjedoka ŽE, koji je prije održavanja ročišta imao uvida u skicu vještaka Zlatana Polića, za koju tvrdi da mu je predana od strane uprave Hrvatskih šuma. Dakle, sud nije prihvatio iskaz ŽE, koji se u svom iskazu isključivo bavio oznakama nekretnine (4588/1), njenom upisu u javnom registru. Neživotno je i nelogično da su suhozidi koji razdvajaju određene nekretnine na nekom prostoru pod upravom Hrvatskih šuma, jer samo postojanje suhozida na nekoj nekretnina upućuje na zaključak da nekretnina u naravi nije šuma i šumsko zemljište. Dakle, sud je mišljenja, da svjedok ĆE nema saznanja o činjenicama koje su predmetom utvrđivanja u ovom postupku. Ovo, zato, što predmet spora nije šumsko zemljište (šuma) u naravi, a svjedok se o činjenici nečijeg posjedovanja ovog prostora i nije mogao posebno izjasniti, a posebno ne na okolnost postojanja obiteljske kuće u susjedstvu, za koju nema nikakvih saznanja. Upravo komparacijom fotografije lica mjesta vještaka Polića (zv. „pogled jugozapad) vidljiva je i obiteljska kuća u pravcu istoka, čiji položaj kada se dovede u vezu sa str. 3. vještva Zlatana Polića („preklop izmjerenog stanja i katastarskog plana“) jasno sugerira da je tamo fotografirana kuća također izgrađena na dijelu k. č. [katastarska čestica], radi čega ne stoji tvrdnja da je utužena nekretnina šuma, odnosno zemljište obraslo šumom.

24. Iz potvrde Hrvatske šume d.o.o., klasa ST/25-01/304, Ur. br. 15-00 -05/02- 25-03 od 03.02.2025. proizlazi da navedeno trgovačko društvo nema podataka u uključenosti u šumsko gospodarski pojas predmeta spora za razdoblje od 1984.1993., ali da je utužena nekretnina u skici Zlatana Polića, obuhvaćena Programom gospodarenja GJ Kozica, za razdoblje od 01.01.2022 – 31.12.2031. g., odnosno, da je dio k. č. [katastarska čestica], u pov. 1272477 m2 obuhvaćeno Programom gospodarenja GJ Kozica za navedeno razdoblje.

25.Prema odredbama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 54/83, 5/84, 32/87, 47/89, 41/90, 52/90, 9/91, 14/93, 76/93, 13/02, 22/02, 160/04, 140/05, 82/06 i 129/08), šume su dobra od interesa Republike Hrvatske i imaju njezinu posebnu zaštitu, međutim ovdje se ne radi o šumi i šumskom zemljištu, već o iskrčenom zemljištu, lastvama ili vrtačama, sve dijelom ograđeno suhozidom i zidom.

26. Iz očitovanja Grada Vrgorca, klasa: 940-01/25-01/2, ur. br. 2181-15-08- 04/04-25-2 od 31.01.2025. g., proizlazi da utužena nekretnina nema karakteristike nerazvrstane ceste shodno čl. 98. st. 1. Zakona o cestama.

27. Iz podataka informacijskog sustava prostornog uređenja, sud nije mogao utvrditi stanje lica mjesta. Naime, radi se o nečitkim fotografijama, crno bijeli font, s prikazom različitih razdoblja, u mjerilu 1:1000. Naime, i iz ovakvih digitalnih ortofoto snimaka jasno se vide suhozidi na cijelom ovom prikazanom lokalitetu, te se izvodi zaključak da stvarno stanje na terenu ne odgovara međama evidentiranih nekretnina, što samo po sebi upućuje da je stanje zemljišne knjige neusklađeno sa stanjem lica mjesta.

28. Prethodno navedenim dokazima, kako materijalnim tako i personalnim, koji su izvedeni tijekom postupka utvrđeno je:

- da se tužiteljev posjed proteže na dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 1035 m2

- da je pravo vlasništva dosjelošću na predmetnim nekretninama kroz pošteni i neometani posjed stekao pradjed tužitelja sada pok. HE, koji je rođen u 19. stoljeću – budući je umro u 85. godini života (1975. godine). Taj posjed se manifestirao na način da se krčio kamen, i u škrtoj zemlji (pravilo na ovom lokalitetu), sijale povrtne kulture, u malim vrtačama (tzv. lastvama, škrapama, lazima), koje bi nastajale krčenjem kamena,

- da je djeda tužitelja, sada pok. OE, u miran i savjestan posjed utužene nekretnine uveo njegov otac, sada pok. HE,

- da je djed tužitelja sada pok. OE svojim sinovima i to UE i ČE za pruženo uzdržavanje dao sve nekretnine, pa i utuženu, u jednakim omjerima,

- da su se otac tužitelja UE i njegov stric ČE upisali u katastarskom operatu kao posjednici ove, a i drugih nekretnina u k. o. [katastarska općina], u dijelovima od po ½.

- da su otac tužitelja i ČE fizički odijelili, tako da je predmetna nekretnina predana u posjed tužiteljevu ocu,

- da je nakon smrti tužiteljeva oca, nekretnina raspoređena u korist tužitelja i njegove majke i sestre u jednakim omjerima,

- da su sestre tužitelja i majka tužitelja, u svojstvu nasljednika iza sada pok. UE, svoja prava na nekretnini ustupili tužitelju, za cijelo (1/1),

- da je stoga tužitelj dokazao slijed i pošteno posjedovanje predmetnih nekretnina kroz vlastiti i posjed njegovih pravnih prednika kroz zakonom potrebno vrijeme, čime je dokazao da je vlasnik predmeta spora.

29. Kako je prethodno izvedenim dokazima utvrđena potrebna kvaliteta posjeda, sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog 1 vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa presudio kao u izreci. U postupku je, dakle, utvrđeno da je tužitelj u posjedu sporne nekretnine preko svojih prednika bio neprekidno preko 40 godina do 6. travnja 1941. godine, kao i da ga nitko nije ometao u tom posjedu. Naime, vlasništvo na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu bez obzira radi li se o šumskom ili nekom drugom zemljištu mogao je steći dosjelošću onaj koji je nekretninu držao u posjedu kao pošten posjednik 40 godina, a sve prema propisima koji su važili do 6. travnja 1941. godine (pravno pravilno paragrafa 1472 OGZ-a). Napomenuti je da se i prema sada važećoj odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96.) za stjecanje dosjelošću vlasništva nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske traži pošten samostalni posjed u trajanju od 40 godina. Uzgred je navesti da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-374/1988. od 12. siječnja 2000. godine ("Narodne novine", br. 8/2000.) ukinuta odredba čl. 55. st. 2. Zakona o šumama ("Narodne novine", br. 52/90 - pročišćeni test, 5/91., 9/91., 61/91., 26/93. i 76/93.) prema kojoj se na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

30. Ističe se kako sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., tada su tužiteljevi prednici stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju 1956-1.1.1997).

31. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine.

32. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

33. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U vremenu 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz provedenih dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

34. Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev jer je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva, a tuženica je, nakon izrade prijavnog lista, dužna trpjeti uknjižbu tog prava prethodnim brisanjem s imena tuženice.

35. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, u iznosu od 150,00 eura, za sastav tužbe u iznosu od 150 eura, te za zastupanje tužitelja na roč. 04.07.2025, 04.06.2025., 07.05.2025., 07.03.2025., u iznosu od po 150,00 eura, što ukupno iznosi 900,00 eura, kojem iznosu treba nadodati iznos od 225,00 eura PDV- a, 100,00 eura s naslova troškova očevida i sudske pristojbe, što ukupno iznosi 1.244,91 euro, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

36. Zbog svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 25. kolovoza 2025.

S u d a c:

Damir Ujdur

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu

2. ODO u Metkoviću