REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-759/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Martini Erlić Đogaš, odvjetnici iz Rijeke, protiv 1. tuženika Grada Delnice, Delnice, Trg 138 Brigade HV kao sljednika iza: pok. ZO i ĆO, [adresa]., pok. FO, [adresa], pok. JO, 2. tuženice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi pod 2. i 3. zastupani po punomoćniku Miljenku Marincel, odvjetniku iz Delnica, 4. tuženika TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i za pok. BO, 5. tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] osobno i za pok. BO i 6. tuženice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] osobno i za pok. BO, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2. tuženice i 3. tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, od 28. veljače 2023., poslovni broj: P-3943/2019-48, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba 2. tuženice NO iz [adresa] i 3. tuženika GO iz [adresa] te se u odnosu na 2. tuženicu i 3. tuženika ukida presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, od 28. veljače 2023., poslovni broj: P-3943/2019-48. u pobijanoj točki I, II, III, IV i VI izreke i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja

presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj 1. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 15, dvorište i gospod. zgrada u [adresa], površine 64 čhv, koja nekretnina je na Skici lica mjesta Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag.ing.geod.et.geonf, broj 1262/2021-4, od 1. veljače 2022.g., prikazana rozim slovnim oznakama A-B-C-D-R-S-T i ispunom roze boje, površine 214 m2, koji Nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove presude, što su tuženi osobno i kao pravni sljednici upisanih suvlasnika dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja 1. na opisanoj nekretnini u zemljišnim knjigama, ili to u protivnom mijenja ova presuda.

II. Utvrđuje se da je tužitelj 1. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi sjenokoša u [adresa], i to u onom dijelu koji je geodetskim Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka geodetske struke Tomislava Vidmara, mag.ing.geod.et.geonf, broj 1262/2021-4, od 1. veljače 2022.g., na Skici lica mjesta označen rozim slovnim oznakama D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-OP-R i ispunom roze boje, u površini od 1026 m2, a koji Nalaz i mišljenje čine sastavni dio ove presude.

III. Ovlašćuje se tužitelj 1. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da temeljem ove presude provede parcelaciju nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio u površini od 1026 m2, a koji dio je prikazan u geodetskom Nalazu i mišljenju iz točke 2. izreke ove presude i tako izdvojeni dio od čestice k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] formira kao samostalna čestica s novim brojem, nakon čega se tužitelja ovlašćuje na provedbu geodetskog elaborata, prijavnog lista i navedene parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina].

IV. Ovlašćuje se tužitelj 1. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da temeljem ove presude i prijavnog lista iz točke 3. izreke ove presude, temeljem kojega će provesti parcelaciju nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja u 1/1 dijela, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva na novoformiranoj čestici sa imena pravnih prednika tuženika.

V. Utvrđuje se da je tužiteljica 2. RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica u stuki, površine 196 čhv, z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u 1/1 dijela, što su tuženi osobno i kao pravni sljednici upisanih suvlasnika dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice 2. na opisanoj nekretnini ili to u protivnom mijenja ova presuda.

VI. Nalaže se 2. i 3. tuženicima nadoknaditi 1. tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.076,79 Eur/15.647,57 kn, u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u ostalom dijelu zahtjev 1. tužitelja za naknadu troškova te zahtjev 2. i 3. tuženika u cijelosti, odbijaju.

riješeno je:

Odbacuje se tužba u dijelu toč. I. i V. tužbenog zahtjeva u kojima se određuje "sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude (točka I, II, III, IV i VI izreke) žale se 2. tuženica i 3. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP) i zbog odluke o trošku parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev ili odbaci, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, pred drugim raspravnim sucem, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navode da su u upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici i da tužiteljev posjed nije bio pošten su smislu članka 18. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer da je tužitelj zbog dugogodišnjeg neslaganja s prednicima tuženih i tuženicima imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a ukoliko je posjed nepošten, bez obzira na vrijeme posjedovanja ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću pa da su svi navodi koji se odnose na dužinu posjedovanja predmetnih nekretnina irelevantni, zatim da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da su tuženici, kako osobno, tako i putem svojih pravnih prednika u posjedu kč. br. [katastarska čestica] i dijela kč. br. [katastarska čestica], da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži posjed određene kvalitete i protek vremena, a da u obrazloženju prvostupanjskog suda nigdje nije navedeno od kada do kada su ovdje tužitelji bili u posjedu i na koje vremensko razdoblje se odnosi tijek dosjelosti, zatim da činjenice glede ispunjena zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uopće nisu utvrđene i da zbog toga nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava te da prvostupanjski sud svoja stajališta temelji na iskazima svjedoka, a da je upitno mogu li svjedoci imati relevantna saznanja o činjenicama koje su odlučne za ishod postupka.

2.2. Dalje navode da tužitelji ističu da su nekretnine naslijedili od svog oca, a da u sudski spis ne dostavljaju rješenje o nasljeđivanju niti povijesni izvadak iz katastra zemljišta iz kojeg bi se utvrdilo vrijeme od kada je njihov otac bio upisan kao posjednik, zatim da je na dijelu kč. br. [katastarska čestica] u površini od 539 m2 kao posjednik upisan IO i da je tužitelj predmetnu nekretninu nije mogao steći temeljem dosjelosti, da ostaju kod prigovora promašene pasivne legitimacije odnosu na 1. tuženika i sljedništvo ZO i ĆO, ČO i JO jer da bi sud mogao ocijeniti je li predmetna imovina ošasna, bilo je u postupku nužno objaviti oglas u Narodnim Novinama i pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se sudu prijave u roku od 6 mjeseci, što ujedno predstavlja zakonski preduvjet za utvrđivanje ošasne imovine i da u konkretnom slučaju tužitelji nisu predložili objavljivanje oglasa niti je proveden postupak u skladu s odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o nasljeđivanja pa da nije bilo niti moguće imovinu utvrditi ošasnom, a kao nasljednika Grad Delnice. Također navode da su kč. br. [katastarska čestica] bile predmet ostavinskog postupka iza pok ŽO, oca tuženih i to na temelju oporuke i da je njihov otac svojoj sestri UO (majci tužitelja) na ime nužnog dijela predao jelovu građu za gradnju kuće u [adresa].

2.3. Osim toga smatraju da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu odlučio suprotno osnovnom načelu parničnog postupka – načelu o teretu dokazivanja, koji je u ovom postupku na tužiteljima i da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a osobito u odnosu na prosudbu iskaza saslušanih stranaka i svjedoka jer je prosuđivao samo dijelove iskaza stranaka i svjedoka te da u obrazloženju odluke nije analizirao cjelovit iskaz tuženika i da je pod točkom III i IV izreke odlučivao o dijelu tužbenog zahtjeva koji ne spada u sudsku nadležnost, kao i da je podneskom tužitelja, kojim je uređen tužbeni zahtjev došlo do preinake tužbenog zahtjeva, odnosno do djelomičnog povlačenja tužbe, zatim da su tužitelji prije podnošenja tužbe trebali provesti parcelaciju predmetnih čestica te se žalitelji pozivaju na odredbu članka 9. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i članka 43.b Zakona o prostornom uređenju. Ističu da prvostupanjski sud nije utvrđivao je li u konkretnom slučaju parcelacija koja je sačinjena po geometru iz trgovačkog društva Vidmar d.o.o. moguća i dopuštena pa da se zbog toga za sada ne može ispitati zakonitost prvostupanjske odluke.

2.4. Zaključno ističu i bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 13. te ujedno navode da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i da je prvostupanjski sud razloge svoje odluke obrazložio nejasno i površno, uz nepravilno citiranje i navođenje materijalnih propisa koje je primijenio.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer prvostupanjska odluka ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati s obzirom da rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni, što ujedno ukazuje i na propust u utvrđivanju odlučnih činjenica, kako se osnovano u žalbi 2. i 3. tuženika navodi.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje vlasništva 1. tužitelja na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća broj 15, dvorište i gospodarska zgrada u [adresa] u površini od 64 čhv, koja je na skici lica mjesta vještaka Tomislava Vidmara prikazana oznakama A-B-C-D-R-S-T i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi sjenokoša u [adresa], u površini od 1026 m2, koja je na skici lica mjesta vještaka Tomislava Vidmara prikazana oznakama D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O- P-R te sukladno tome provođenje parcelacije kč. br. [katastarska čestica] i uknjižba prava vlasništva.

6.1. Predmet spora je i utvrđenje prava vlasništva 2. tužiteljice na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za koji predmet spora su pasivno legitimirani 4. tuženik TO, 5. tuženik AO i 6. tuženica ĐO, osobno i kao zakonski nasljednici pokojne BO, a koji nisu podnijeli žalbu na prvostupanjsku presudu.

7. Iz prvostupanjskog spisa utvrđeno je:

- da je OO podnio tužbu protiv Grada Delnice kao sljednika iza pokojnog ZO i ĆO, zatim protiv FO ujedno i kao pravne sljednice sestre ŠO, te tuženice NO i tuženika GO radi utvrđenja prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] i dijelu čk.br. 6010 k. o. [katastarska općina],

- da su u vrijeme podnošenja tužbe kao zemljišnoknjižni vlasnici na predmetnim nekretninama upisani ZO, ŠO i ĆO, FO, NO i SO, a kao posjednik tužitelj OO prema posjedovnom listu iz 1998.

- da je u spis dostavljen darovni ugovor od 15. rujna 1960., sastavljen u odvjetničkom uredu i ovjerenog potpisa darovatelja iz kojeg proizlazi da je OO iz [adresa] daruje svom bratu HO iz [adresa], između ostalog i kč. br. [katastarska čestica] u površini od 130 čhv i kč. br. [katastarska čestica] u površini od 64 čhv te da se KO u posjedu nekretnina nalazi već od ranije,

- da je u spis dostavljen i darovni ugovor od 9. srpnja 1992., sastavljen u odvjetničkom uredu i ovjerenog potpisa darovatelja iz kojeg proizlazi da je KO ranije iz Rogi broj 24, a nakon toga Kupjak 78, izvanknjižni vlasnik i posjednik između ostalog i kč. br. [katastarska čestica] u površini od 130 čhv, zatim kč. br. [katastarska čestica] u površini od 64 čhv i kč. br. [katastarska čestica] u površini od 196 čhv te da osim ostalih nekretnina i te nekretnine daruje svom bratu MO iz [adresa] te da se OO u posjedu nekretnina nalazi već od ranije,

- da je prije dostavljanja tužbe na odgovor tuženicima, dana 31. svibnja 2018., tužitelj OO preminuo i da je između njegovih nasljednika postojao dogovor oko podjele ostavinske imovine prema kojem su kč. br. [katastarska čestica] pripale njegovom sinu VO, a kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] njegovoj kćerki RO, da predmetna kč. br. [katastarska čestica] nije bila predmet tužbenog zahtjeva pa je podneskom od 20. rujna 2018. tužba proširena i za navedenu česticu, a kao tužitelji su naznačeni VO i RO te je tužba proširena i na tuženike TO, AO i ĐO, osobno i kao zakonskih nasljednika pokojne BO,

- da je tijekom parničnog postupka utvrđeno da je tuženica FO preminula prije više od 60 godina, da nije imala zakonskih nasljednika pa je podneskom 5. veljače 2020., kao njezin nasljednik i tuženik naznačen Grad Delnice,

- da iz tužbe proizlazi da su kč. br. [katastarska čestica] u posjedu 1. tužitelja, a kč. br. [katastarska čestica] u posjedu 2. tužiteljice, da su predmetne čestice od 1956. bile u posjedu njihovog oca i njegove obitelji i da je iste nekretnine 1956. od FO kupio DO (otac UO supruge MO i otac LO koji je otac tuženika GO), koji je iste nekretnine prodao zetu MO te je OO 1960. darovao iste nekretnine svome bratu KO, da bi mu KO 1992. darovnim ugovorom nekretnine vratio u vlasništvo, da kč. br. [katastarska čestica]. tužitelj uživa malim dijelom kao prolaz, a većim dijelom kao dvorište iza svoje kuće i voćnjak s kojeg ubire plodove i kosi, a kč. br. [katastarska čestica] kosi, održava, čisti i uređuje, a 2. tužiteljica kč. br. [katastarska čestica] kosi i održava,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 17. studenog 1954., proizlazi da je ŽO od FO kupio 1/8 dijela vlasništva kč. br. [katastarska čestica],

- da iz kupoprodajnog ugovora od 11. travnja 1956., proizlazi da je ŽO prodao predmetne nekretnine MO,

- da iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O.43/68 od 8. ožujka 1968. proizlazi da je DO preminuo 1968. i da su istim rješenjem kao njegova ostavinska imovina obuhvaćene kč. br. [katastarska čestica] u 1/8 dijela, koje su na temelju oporuke pripale njegovom sinu GO u cijelosti i da je oporučni nasljednik dužan zakonskoj nasljednici UO, dakle svojoj sestri na ime nužnog dijela predati jelovu građu za gradnju kuće,

- da je u predmetu P.360/71-3, dana 23. studenog 1971. sklopljena sudska nagodba kojom se SO u roku od 15 dana obveza UO predati jelovu građu za gradnju kuće u [adresa]

- da je pokojni OO (ranije tužitelj u ovom sporu) 6. veljače 2013. pokrenuo pojedinačni ispravni postupak u svezi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i drugih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] radi upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, da je pojedinačni ispravni postupak pokrenut u odnosu na sve nekretnine i vodio se pod poslovnim brojem RZ-13/13 i da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama poslovni broj RZ- 13/2013-27 od 19. ožujka 2018. određen upis prava vlasništva MO na svim nekretninama, osim na kč. br. [katastarska čestica], u odnosu na koje je prijedlog odbijen kao neosnovan jer predlagatelj nije dokazao da ima pravo vlasništva na predmetnim nekretninama,

- da je 1. tužitelj iskazao da kč. br. [katastarska čestica] predstavlja zidinu od nekadašnje kuće, a iza iste se nastavlja kč. br. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja voćnjak , da je to nekada bila njegova rodna kuća, a rođen je 1948., da je kuća bila u stvari vlasništvo njegovog djeda ŽO, koji je nekretnine prodao tužiteljevom ocu 1953. ili 1954. te je preostali dio njegov otac kupio od FO, da je kč. br. [katastarska čestica] do polovice njegova i da ju čisti i održava, a da je kč. br. [katastarska čestica] oduvijek njegova i nikada nije bila od tuženika te da ju drži u posjedu,

- da je tuženik SO u iskazu naveo da je kuća nekada bila vlasništvo njegovog djeda ŽO, a sada se tu nalaze samo temelji, da su u toj kući nekada živjeli baka i djed, međutim da su kupili drugu kuću i odselili, a u spornoj kući ostali su roditelji od tužitelja koji su nakon toga otišli u Lokve, a poslije u [adresa], da su njegovi roditelji živjeli s djedom u njegovoj kući i da je ova stara kuća po nasljedstvu pripala njegovom ocu, koju je on srušio te drvenu građu dao svojoj sestri, majci tužitelja, da je parcela na kojoj se nalazi zidina njegova i od njegove sestre, a da kč. br. [katastarska čestica] i to dio manji od polovine pripada tužitelju i da on tu drži kontejner te da je otac tužitelja OO preko kč. br. [katastarska čestica] dobio samo prolaz u širini od 2,5 m kako bi mogao pristupiti na kč. br. [katastarska čestica],

- da je tuženica NO potvrdila iskaz tuženika GO i iskazala da ne zna kada je 1. tužitelj na kč. br. [katastarska čestica] postavio kontejner, ali da nije dolazio na predmetnu česticu sve dok nije otišao u mirovinu,

- da je svjedoci AO i TO potvrdili da je na nekretnini, na kojoj je sada ruševina, prije postojala kuća i da su u istoj živjeli roditelji 1. tužitelja, a da je poslije tu živio podstanar kojem je kuću iznajmila majka 1. tužitelja, da je djed tužitelja živio u drugoj kući, a s njim i roditelji 2. tuženika,

- da je u predmetu P-366/82, koji je radi smetanja posjeda 13. rujna 1983. pokrenuo SO protiv GO i UO i u kojem predmetu je sklopljena sudska nagodba, SO naveo da je u posjedu cijelog prijepora, kao i ruševine ranije kuće od 1968., odnosno od očeve smrti.

8. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja, prihvaćajući njihove iskaze kao vjerodostojnije i objektivnije od iskaza tuženika i utvrđujući da je 1. tužitelj dostavio kupoprodajni ugovor da su njegovi roditelji kupili spornu kuću od djeda, da je posjed evidentiran u katastru, da je obitelj tužitelja živjela u toj kući, a kasnije raspolagala s kućom dajući ju u najam, pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbe članka 159. stavak 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) i članka 18. ZV-a, na paragraf 1468. i 326. OGZ-a. Po ocijeni prvoatupanjskog suda 1. tužitelj je dokazao da je posjed njegovih prednika u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i dio kč. br. [katastarska čestica] bio pošten jer je njegov otac od svog tasta predmetne nekretnine stekao kupoprodajnim ugovorom i očito se na temelju istog upisao u katastarskoj evidenciji te izvršavao takav posjed, a da to što su prednici stranaka vodili sporove i što su sporne nekretnine bile predmet rješenja o nasljeđivanju iza DO nije od utjecaja na navedeno činjenično stanje jer nije utvrđeno da je zbog toga posjed prednika 1. tužitelja postao nepošten te da nije utvrđeno da bi prednik 2. i 3. tuženika, a niti oni sami izvršavali posjed.

9. Sukladno odredbi članka 159. stavak. 1., 2. i 3. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten dosjelošću stječe vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a posjednik kojemu je posjed barem pošten protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), a prema st. 2. istog članka posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je prema stavku 3. istog članka posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

9.1. Dakle, za redovnu dosjelost odlučne pretpostavke su zakonit, istinit i pošten posjed, a za izvanrednu dosjelost pošten posjed. Nepošteni posjednik ne može steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću ni u slučaju redovne, ni u slučaju izvanredne dosjelosti pa je prvostupanjski sud pitanje poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika trebao valjano i jasno obrazložiti, kao i kontinuitet posjedovanja jer kad dosjedanje prednika bude prekinuto ne može se nastaviti, već može započeti samo novo dosjedanje. U ovom dijelu potpuno je izostalo obrazloženje prvostupanjske presude, a posebno imajući u vidu utvrđene činjenice da je prednik 1. tužitelja OO dana 6. veljače 2013. pokrenuo pojedinačni ispravni postupak u svezi kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi upisa vlasništva u zemljišnim knjigama, slijedom čega je V znao da nekretnine koje posjeduje nije njegovo vlasništvo zbog čega je i inicirao pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak. Osim toga da su predmetne nekretnine na temelju rješenja o nasljeđivanju O.43/68 od 8. ožujka 1968. pripale u vlasništvo GO i na temelju rješenja o nasljeđivanju upisane kao njegovo vlasništvo u zemljišne knjige poznato je bilo prednici 1. tužitelja, UO, koja je sudjelovala u ostavinskom postupku te nakon toga na ime nužnog dijela primila jelovu građu, a osim toga napisala je pismo pokojnom ocu zbog toga što su nekretnine pripale na temelju oporuke u isključivo vlasništvo GO, njezinog brata.

9.2. Imajući u vidu navedeno nije jasno niti obrazloženo na temelju čega je sud prvog stupnja utvrdio da je posjed 1. tužitelja pošten, s obzirom na odredbu članka 18. stavka 3. ZV-a prema kojoj je za poštenje posjeda potrebno da posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, kao i na činjenicu da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, ukoliko posjed nije pošten, ma koliko on trajao, dosjelošću se ne može steći vlasništvo nekretnine. Osim toga, prema pravnom shvaćanju građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, o čemu je također izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda.

10. Prema tome, u prvostupanjskoj presudi nisi dani razlozi o odlučnim činjenicama pa se prvostupanjska presuda ne može ispitati zbog čega je bez obzira na ostale žalbene razloge na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na 2. i 3. tuženike u pobijanim točkama I, II, III, IV i VI izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovnom postupku sud prvog stupnja ispravit će nedostatke na koje je ovim rješenjem ukazano te utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini i u skladu s tim utvrđenjem pravilno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dajući za svoje zaključke jasne i obrazložene razloge, a novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka.

12. U odnosu na 1. tuženika Grad Delnice, kao i u odnosu na 2. tužiteljicu RO (točka v izreke) presuda ostaje neizmijenjena te pri tome valja navesti da žalitelji ne mogu isticati prigovor promašene pasivne legitimacije u ime druge stranke, odnosno u ime 1. tuženika Grada Delnice, koji nije ponio žalbu na prvostupanjsku odluku.

13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 25. kolovoz 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić