REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-472/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Palić, Bakarić i Bakovčević Piršić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Freistaat Bayern, OIB: 38825333345, München, Franz-Josef-StraussRing 1, Njemačka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 17. travnja 2025., poslovni broj: P-709/2025-13 (u gornjem desnom kutu na oba lista rješenja krivo označen poslovni broj: P-709/2025-13, a ispravno je poslovni broj: P-709/2024-13), 25. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja ĆT iz [adresa], odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 17. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odbacuje se tužba tužitelja ĆT od 26. siječnja 2024., protiv tuženika Freistaat Bayern, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom."

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 155/23; - dalje: ZPP) .

2.1. U žalbi navodi da mu je rješenjima prvostupanjskog suda od 2. listopada 2024. i 18. veljače 2025., naloženo da dostavi prevedeno po sudskom tumaču za njemački jezik: tužbu s prilozima i dva sudska rješenja broj P-709/2024 od 26. travnja 2024. i 29. travnja 2024., da je 13. ožujka 2025. dostavio sudu ovjereni prijevod tužbe od 26. siječnja 2024., a 9. travnja 2025. da je dostavio podnesak u kojem je obavijestio sud da odustaje od priloga uz tužbu zato što nije imao financijskih sredstava za podmirivanje troška ovjerenog prijevoda brojnih priloga i dva rješenja koje je sud smatrao potrebnim prevesti na njemački jezik, te da su njegovi punomoćnici ustrajali u traženju da se prevedena tužba bez priloga, uputi tuženiku, ali da je sud to bezrazložno odbio unatoč njegovoj obavijesti, pa smatra da mu je navedenim postupanjem povrijeđeno pravo na pristup sudu, da su povrijeđene odredbe parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2.2. Slijedom navedenog predlaže da se žalba uvaži i ukine pobijano rješenje, podredno da se preinači.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj u žalbi ne konkretizira koje je bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a. Odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno je utvrdio u smislu članka 8. ZPP-a, tako da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo odredbe članka 109. stavka 4.

ZPP-a kada je odbacio tužbu tužitelja.

4.1. Vezano za navode tužitelja da mu je donošenjem pobijanog rješenja povrijeđeno pravo na pristup sudu, koje je jedan od čimbenika prava na pravično suđenje, ističe se da članak 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06) i članak 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj, slijedom čega tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pristup sudu.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr- 3082/2023 od 19. prosinca 2023. na nekretnini tužitelja kao ovršenika.

6. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tužitelj 26. siječnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika Freistaat Bayern, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, koju je podnio na hrvatskom jeziku isto kao priloge uz tužbu,

- da je prvostupanjski sud 13. svibnja 2024., dostavio tuženiku: tužbu sa prilozima, rješenje poslovni broj: P-709/24-2 od 26. travnja 2024. (kojim se tuženik sukladno odredbi članka 146. stavka 2. ZPP-a poziva da u roku od 15 dana od dana dostave postavi punomoćnika za primanje pismena u RH, te da o imenu, prezimenu, zanimanju i adresi te osobe u istom roku obavijesti sud, uz upozorenje da će mu u protivnom sud na njegov trošak postaviti punomoćnika za primanje pismena) i rješenje poslovni broj: P-709/24-3 od 29. travnja 2024. (kojim se tuženik poziva da u roku od 30 dana podnese pisani odgovor na tužbu i upozorava o posljedicama propuštanja podnošenja odgovora na tužbu, te dužnosti i načinu iznošenja činjenica i dokaza), uz koje pravilno dostavio tuženiku i interaktivne obrasce i to: obrazac A - zahtjev za dostavu pismena (članak 8. stavak 2. Uredbe (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena), te obrazac L - informacije namijenjene adresatu o pravu na odbijanje primitka pismena (članak 12. stavci 2. i 3. Uredbe (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena),

- da je tuženik odbio primitak navedenih pismena te ih vratio prvostupanjskom sudu uz obrazac L (zaprimljeno kod prvostupanjskog suda 23. kolovoza 2024., te uz pisanu izjavu u kojoj se navodi da odbija primiti pismena zbog jezika na kojem su dostavljena,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-709/2024-7 od 2. listopada 2024. naložio tužitelju da u roku od 15 dana dostavi prevedeno po sudskom tumaču za njemački jezik: tužbu s prilozima, rješenje poslovni broj: P-709/24-2 od 26. travnja 2024. i rješenje poslovni broj: P-709/24-3 od 29. travnja 2024., obzirom da je tuženik odbio primitak zbog činjenice što mu navedeno nije dostavljeno na njemačkom jeziku,

- da navedenom traženju tužitelj nije udovoljio,

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj: P-709/2024-9 od 18. veljače 2025. ponovno naložio tužitelju da u roku od 15 dana dostavi prevedeno po sudskom tumaču za njemački jezik: tužbu s prilozima, rješenje poslovni broj: P-709/24-2 od 26. travnja 2024. i rješenje poslovni broj: P-709/24-3 od 29. travnja 2024., obzirom da je tuženik odbio primitak zbog jezika, pozivajući se pri tome na članak 12. stavak 2. i 3. Uredbe (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena), i uz upozorenje tužitelju da će se smatrati da je tužba od 26. siječnja 2024. povučena ukoliko ne dostavi traženo u određenom roku, a ako bude dostavljeno bez ispravka ili dopune, da će se odbaciti, primjenom odredbe članka 109. stavka 4. ZPP-a,

- da je tužitelj 13. ožujka 2025. dostavio sudu samo ovjereni prijevod tužbe (bez prijevoda priloga uz tužbu, rješenja poslovni broj: P-709/24-2 od 26. travnja 2024. i rješenja poslovni broj: P-709/24-3 od 29. travnja 2024.),

- da je prvostupanjski sud stoga rješenjem poslovni broj: P-709/2024-11 od 17. ožujka 2025. naložio tužitelju da u roku od 15 dana dostavi prevedeno po sudskom tumaču za njemački jezik: priloge uz tužbu, rješenje poslovni broj: P-709/24-2 od 26. travnja 2024. i rješenje poslovni broj: P-709/24-3 od 29. travnja 2024., ponovno uz isticanje odredbe članka 12. stavak 2. i 3. Uredbe i uz upozorenje na odredbu članka 109. stavka 4. ZPP-a,

- da je tužitelj 9. travnja 2025. dostavio podnesak u kojem je obavijestio sud da odustaje od priloga uz tužbu, ali uz isti nije dostavio prevedeno na njemački jezik, rješenje poslovni broj: P-709/24-2 od 26. travnja 2024. i rješenje poslovni broj: P-

709/24-3 od 29. travnja 2024.,

- da je obzirom da tužitelj nije u cijelosti postupio po rješenju poslovni broj: P-709/2024- 11 od 17. ožujka 2025., prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 109. stavka 4. ZPP-a, odbacio tužbu tužitelja.

7. Dakle, ovaj sud je utvrdio da je Općinski građanski sud u Zagrebu, tužbu sa naprijed navedenim prilozima pravilno dostavio tuženiku uz navedene interaktivne obrasce, sukladno odredbi članka 12. stavka 2. Uredbe (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena); - dalje u tekstu Uredba. Sudska pismena koja se dostavljaju stranci u drugoj državi članici mogu se dostavljati na jeziku suda iz kojega se dostavlja pismeno, u konkretnom slučaju na hrvatskom jeziku, a stranka kojoj je to pismeno upućeno (adresat) ima pravo odnosno može odbiti primitak pismena koje se treba dostaviti ako pismeno nije sastavljeno na jednom od sljedećih jezika ili ako mu nije priložen prijevod na jedan od sljedećih jezika: (a) jezik koji adresat razumije; ili (b) službeni jezik države članice primateljice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se treba izvršiti dostava (članak 12. stavka 1. Uredbe).

7.1. Sukladno navedenom, tuženiku je tužba s prilozima dostavljena bez prijevoda, međutim tuženik je budući da ne razumije hrvatski jezik niti mu je to službeni jezik, odbio primitak koje odbijanje je pravno dopušteno, nakon čega je prvostupanjski sud ponovnu dostavu pismena mogao izvršiti samo uz prijevod pismena na njemačkom jeziku.

7.2. Stoga je bilo nužno u svrhu nastavka postupka, tužbu i sve relevantne priloge, po ovlaštenom sudskom tumaču prevesti na njemački jezik kako bi sud ponovno mogao tuženiku poslati sva potrebna pismena sukladno odredbama Uredbe, jer tada bi u slučaju da tuženik drugi put odbije dostavu prvostupanjski sud mogao smatrati da je dostava valjano izvršena (ako su ispunjeni uvjeti iz članka 12. stavka 5. Uredbe) jer su pismena prevedena i da tuženik svjesno izbjegava primitak, te bi u tom slučaju prvostupanjski sud mogao nastavati sa postupkom, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo zbog propusta tužitelja.

7.3. Nije sporno da je tužitelj obavijestio sud da odustaje od priloga dostavljenih uz tužbu, čime ti prilozi više nisu dio činjenične osnove tužbe, te nije sporno da ih sud nije morao ponovno dostavljati tuženiku i da tužitelj više nije imao obvezu prevođenja istih na njemački jezik jer ih ne želi koristiti, međutim prvostupanjski sud unatoč dostavljenom prijevodu tužbe na njemačkom jeziku, nije mogao na valjani način izvršiti dostavu, obzirom da bi tuženik mogao s punim pravom ponovno odbiti primitak i prvostupanjski sud ne bi mogao dostavu smatrati izvršenom jer ne bi imao dokaz da su sva pismena (što se odnosi na rješenja od 26. travnja 2024. i 29. travnja 2024. koja tužitelj nije preveo na njemački jezik) bila razumljiva tuženiku.

8. Odredbom članka 109. stavka 1.-4. ZPP-a propisano je:

„Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, sud će odrediti rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska.

Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se.“

8.1. Navedene zakonske odredbe su izričito jasne i sud mora u skladu s istima postupati i donijeti zakonitu odluku.

8.2. Stoga tužitelj ne može birati što hoće, a što neće prevesti jer ako uz glavno pismeno (tužbu) postoje prilozi (rješenja od 26. i 29. travnja 2024.) koji su bitni za razumijevanje postupka i oni moraju biti prevedeni obzirom da se ne radi o suštinskom nego formalnom uvjetu bez kojeg se tuženik ne može legitimno uključiti u postupak, pri čemu se ističe da poziv za davanje odgovora na tužbu uvijek treba biti preveden jer je njegov sadržaj ključan za ostvarenje prava tuženika na raspravljanje pred sudom, a time i na pravo na pristup sudu. Naime bez prijevoda poziva (što je u konkretnom slučaju rješenje od 29. travnja 2024.) čak i u slučaju kada je tužba prevedena dostava bi bila nevaljana jer tuženik ne zna kako i do kada treba postupiti, a kako tužitelj unatoč izričitom nalogu suda navedene priloge nije preveo, pri čemu mu je ostavljen primjereni rok i upozoren je na posljedice nepostupanja po sudskom nalogu, pravilno je prvostupanjski sud primjenom članka 109. stavka 4. ZPP-a, odbacio tužbu.

9. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

10. Ukazuje se prvostupanjskom sudu da vezano za krivo označeni poslovni broj spisa u pobijanoj odluci, postupi sukladno odredbi članka 342. ZPP-a u vezi s člankom 347. ZPP-a.

Slavonski Brod, 25. kolovoza 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec