REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž R-59/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Ilić Radnić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika Brodomerkur d.d. Split (Grad Split), Solinska 47, OIB: 33956120458 zastupanog po punomoćnici EC, zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 17. ožujka 2025., poslovni broj: Pr- 2023/2022-22, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se žalbe tužitelja ŠC iz [adresa] i tuženika Brodomerkur d.d Split kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 17. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-2023/2022-22.
II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Dužan je tuženik Brodomerkur d.d., OIB: 33956120458, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike plaća, bruto iznos od 13.954,77 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos i to baš na iznos od:
- 207,66 EUR teče od 15.06.2017.g. pa do isplate
- 195,62 EUR teče od 15.07.2017.g. pa do isplate
- 199,31 EUR teče od 15.09.2017.g. pa do isplate
- 143,14 EUR teče od 15.08.2017.g. pa do isplate
- 147,05 EUR teče od 15.10.2017.g. pa do isplate
- 136,73 EUR teče od 15.11.2017.g. pa do isplate
- 187,17 EUR teče od 15.12.2017.g. pa do isplate
- 197,19 EUR teče od 15.01.2018.g. pa do isplate
- 231,52 EUR teče od 15.02.2018.g. pa do isplate
- 212,26 EUR teče od 15.03.2018.g. pa do isplate
- 178,88 EUR teče od 15.04.2018.g. pa do isplate
- 122,70 EUR teče od 15.05.2018.g. pa do isplate
- 205,53 EUR teče od 15.06.2018.g. pa do isplate
- 195,77 EUR teče od 15.07.2018.g. pa do isplate
- 214,78 EUR teče od 15.08.2018.g. pa do isplate
- 224,11 EUR teče od 15.09.2018.g. pa do isplate
- 161,13 EUR teče od 15.10.2018.g. pa do isplate
- 180,08 EUR teče od 15.11.2018.g. pa do isplate
- 169,07 EUR teče od 15.12.2018.g. pa do isplate
- 162,52 EUR teče od 15.01.2019.g. pa do isplate
- 172,91 EUR teče od 15.02.2019.g. pa do isplate
- 153,70 EUR teče od 15.03.2019.g. pa do isplate
- 161,39 EUR teče od 15.04.2019.g. pa do isplate
- 169,04 EUR teče od 15.05.2019.g. pa do isplate
- 176,76 EUR teče od 15.06.2019.g. pa do isplate
- 153,70 EUR teče od 15.07.2019.g. pa do isplate
- 176,76 EUR teče od 15.08.2019.g. pa do isplate
- 169,07 EUR teče od 15.09.2019.g. pa do isplate
- 161,39 EUR teče od 15.10.2019.g. pa do isplate
- 172,23 EUR teče od 15.11.2019.g. pa do isplate
- 161,39 EUR teče od 15.12.2019.g. pa do isplate
- 168,47 EUR teče od 15.01.2020.g. pa do isplate
- 174,10 EUR teče od 15.02.2020.g. pa do isplate
- 136,42 EUR teče od 15.03.2020.g. pa do isplate
- 166,50 EUR teče od 15.04.2020.g. pa do isplate
- 119,47 EUR teče od 15.05.2020.g. pa do isplate
- 437,59 EUR teče od 15.06.2020.g. pa do isplate
- 442 ,67 EUR teče od 15.07.2020.g. pa do isplate
- 460,48 EUR teče od 15.08.2020.g. pa do isplate
- 437,59 EUR teče od 15.09.2020.g. pa do isplate
- 439,00 EUR teče od 15.10.2020.g. pa do isplate
- 454,30 EUR teče od 15.11.2020.g. pa do isplate
- 424,87 EUR teče od 15.12.2020.g. pa do isplate
- 460,48 EUR teče od 15.01.2021.g. pa do isplate
- 434,57 EUR teče od 15.02.2021.g. pa do isplate
- 366,66 EUR teče od 15.03.2021.g. pa do isplate
- 460,48 EUR teče od 15.04.2021.g. pa do isplate
- 442,67 EUR teče od 15.05.2021.g. pa do isplate
- 434,57 EUR teče od 15.06.2021.g. pa do isplate
- 442,67 EUR teče od 15.07.2021.g. pa do isplate
- 455,39 EUR teče od 15.08.2021.g. pa do isplate
- 580,43 EUR teče od 15.09.2021.g. pa do isplate
- 514,83 EUR teče od 15.10.2021.g. pa do isplate s
sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od 15. 6.2017. pa do 31.12.2022., a za razdoblje od 1. 1. 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
II. Dužan je tuženik Brodomerkur d.d., OIB: 33956120458, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
2. Protiv navedene presude žale se tužitelj i tuženik.
3. Tužitelj pravovremenom žalbom presudu pobija u odnosu na parnični trošak (točka II izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
3.1. U žalbi navodi da ukupan trošak postupka iznosi 4.900,00 eura i da je prvostupanjski sud dosudio 2.000,00 eura manje od zatraženog iznosa, iako je obračun troškova sačinjen ispravno i u skladu s materijalnim propisima. Navodi da je vrijednost predmeta spora 13.954,77 eura, prema kojoj vrijednosti tužitelju za svaku radnju pripada 250 bodova što iznosi 500,00 eura te da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao pojedine radnje u iznosu od 100 bodova. Predlaže preinačiti točku II izreke u skladu sa žalbenim navodima i dosuditi mu cjelokupno zatražene troškove ili u pobijanom dijelu presudu ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Troškove žalbe tužitelj ne traži.
4. Tuženik pravovremenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o parničnom trošku.
4.1. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije na valjan način utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke, da odluku temelji na iskazima svjedoka CC i ZC, koji u nijednom dijelu svoga iskaza nisu ukazali na istinitost navoda iz tužbe budući da iz iskaza IC proizlazi da je radio u organizaciji špediterskog prijevoza, dok je tužitelj bio kontakt za paketno naručivanje, a da iz iskaza ZC proizlazi da tužitelj i IC nisu obavljali iste poslove jer svjedokinja nije bila u nikakvom kontaktu sa svjedokom IC te da iz iskaza svjedoka ĆC jasno proizlazi da je tužitelj obavljao poslove referenta u razdoblju od srpnja 2021. pa do svjedokovog odlaska u mirovinu.
4.2. Nadalje tuženik navodi da je tužitelj obavljao poslove u okviru svog ugovora o radu, na radnom mjestu referenta i za obavljeni rad primao plaću sukladno ugovoru o radu, koji je tužitelj sklopio slobodnom voljom i nikada nije podnio pisane prigovore na postupanje tuženika. Ujedno ističe da na temelju sklopljenog ugovora o radu mogao biti raspoređen i na sve druge poslove koje s obzirom na ustrojstvo rada proistječu iz standarda struke i spadaju u njegov djelokrug rada te da niti sud, niti radnik ne mogu ulaziti u poslovnu politiku poslodavca koji ima pravo samostalno urediti svoje poslovanje.
4.3. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ne taži troškove žalbenog postupka.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, a u žalbama se ne ukazuje na neke druge bitne povrede odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za stvarno obavljeni rad kod poslodavca u razdoblju od mjeseca svibnja 2017. do 30. rujna 2021., kada je tužitelju prestao radni odnos.
9. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev navodeći da je tužitelj u utuženom razdoblju po nalogu poslodavca, pored ugovorenih poslova referenta za komercijalne i administrativne poslove, obavljao i dispečerske poslove od svibnja 2017. do 17. ožujka 2020., što proizlazi iz iskaza svjedoka IC i ZC, a nakon 17. ožujka 2020. sve do prestanka radnog odnosa poslove u skladištu, što proizlazi iz iskaza svjedoka ĆC, koji poslovi nisu navedeni u ugovoru o radu niti su stranke za navedene poslove sklopile dodatak ugovora o radu pa tako za navedeni rad nisu ugovorili plaću, već je tuženik plaću tužitelju isplaćivao prema sklopljenom ugovoru o radu za poslove referenta za komercijalne i administrativne poslove. Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj poslove dispečera i skladištara obavljao po nalogu poslodavca i da mu pripada plaća za poslove koje je obavio te da je poslodavac radniku isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu jer je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi i tom obavljenom radu. Ujedno se prvostupanjski sud poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj: Revr-704/2014 od 2. prosinca 2014. i Revr- 925/2017 od 2. svibnja 2018.
10. O žalbi tuženika
10.1. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio razliku plaće prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka.
10.2. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te neosnovano tvrdi da tužitelj kroz utuženo razdoblje nije obavljao poslove izvan okvira ugovora o radu. Pravilnom ocjenom međusobno suglasnih iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj u razdoblju od svibnja 2017. do 17. ožujka 2020., obavljao jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti kao i svjedok IC, a u razdoblju od 17.ožujka 2020. pa do prestanka radnog odnosa rad jednake vrijednosti kao i radnica PC. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su radnici IC i PC usporedni djelatnici u odnosu na tužitelja te da tužitelju pripada plaća u visini koja je isplaćivana tim radnicima, koji su sadržajno obavljali iste poslove kao i tužitelj te su imali isti stupanj odgovornosti. Suprotno žalbenim navodima, iz iskaza saslušanih svjedoka jasno i precizno proizlazi koje je poslove tužitelj obavljao u utuženom razdoblju i predmetni iskazi ne ostavljaju nikakve dvojbe o činjenici da tužitelj nije plaćen za rad koji je stvarno izvršavao po nalogu poslodavca. Pri tome su točni žalbeni navodi tuženika da je da poslodavac ima pravo samostalno urediti svoje poslovanje i da sud ne može ulaziti u poslovnu politiku poslodavca, odnosno drugim riječima pravo je poslodavca radnika rasporediti na poslove za koje postoji potreba rada, međutim prema odredbama Zakona o radu, koje je poslodavac obvezan primjenjivati (članak 8. stavak 1. Zakona o radu – „Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR), za obavljeni rad poslodavac je dužan radniku isplatiti pripadajuću plaću pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika isplatiti mu plaću prema obavljenim radnim zadacima. Izraženo stajalište prvostupanjskog suda u skladu je sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev-738/2024 od 29. svibnja 2024., kada je odgovarajući na revizijsko pitanje zauzet stav: „Radniku za obavljeni rad pripada plaća koju poslodavac isplaćuje za rad koji je radnik obavio prema nalogu poslodavca - plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad (članak 82. ZR/09 / članak 90. ZR/14). Stoga, ako je poslodavac radniku naložio da obavlja poslove koji su u opisu poslova drugog radnog mjesta u odnosu na naziv i opis poslova za koje je sklopljen ugovor o radu, a radnik je po nalogu poslodavca te poslove i obavio, radniku pripada plaća koju poslodavac isplaćuje za poslove koje je radnik obavio.“ Ovim odgovorom je ponovno potvrđeno već postojeće stajalište VSRH iz odluka broj Rev-3371/2019 od 12. ožujka 2024., Rev-3629/2019 od 18. svibnja 2022., Rev- 2088/2019 od 13. srpnja 2022., Revr 925/2017 od 2. svibnja 2018. i Revr- 704/2014 od 2. prosinca 2014.
10.3. Iz navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska odluka u točki I izreke.
11. O žalbi tužitelja
11.1. Tužitelj neosnovano žalbom pobija odluku prvostupanjskog suda o parničnim troškovima (točka II izreke) jer je prvostupanjski sud pri odluci o troškovima postupka pravilno primijenio odredbe ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje Tarifa) te je troškove odmjerio prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme izvršenje svake radnje, a ne prema vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila nakon postavljenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 27. siječnja 2025. jer se u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i navedenu vrijednost predmeta spora u konačnom zahtjevu, određuje isključivo uspjeh stranaka u postupku, dok se pojedini troškovi odmjeravaju prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme kad je radnja učinjena. Vrijednost predmeta spora naznačena je u tužbi u iznosu od 11.000,00 kn pa tužitelju prema ovoj vrijednosti predmeta spora pripada nagrada u iznosu od 100 bodova za izvršenu radnju, a od 27. siječnja 2025., kada je tužitelj postavio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, u iznosu od 13.954,77 eura prema vrijednosti od 250 bodova za svaku izvršenu radnju, konkretno za sastav podneska od 27. siječnja 2025. i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 13. veljače 2025., a kako je prvostupanjski sud troškove i odredio pa je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana u od odnosu na točku II izreke prvostupanjske presude.
12. Tuženik u žalbi nije osporavao visinu parničnog troška niti pojedinačno dosuđene iznose parničnog troška, već su navodi tuženika u odnosu na parnični trošak paušalni i neodređeni, a u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.
13. Stoga su na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbe tužitelja i tuženika odbijene kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.
14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna za vođenje žalbenog postupka.
15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod, 25. kolovoz 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
