REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-541/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20C, zastupanog po punomoćniku KD protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, od 2. svibnja 2024., poslovni broj: Pn-125/2020-57, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, od 2. svibnja 2024., poslovni broj: Pn-125/2020-57.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 6.304,94 eura / 47.504,54 kuna, na račun broj HR121001005 1863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske, Model: HR26, Poziv na broj odobrenja: 5908-19-19- 03434251870, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 4. travnja 2020. godine pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku EUROHERC osiguranju d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.114,86 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ne traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, smatrajući da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da se prvostupanjski sud uopće nije izjasnio zašto je mjerodavnije pravo Zakon o obveznim osiguranjima u prometu od Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2013., da je tužiteljevo pravo na naknadu štete po Zakonu o mirovinskom osiguranju izvorno pravo na naknadu štete (regres), a ne subrogacija iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i da se ni o tome prvostupanjski sud nije izjasnio, da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima izravno od društava za osiguranje, kod kojeg su vlasnici osigurani od odgovornosti za štetu pa da je stoga to pravo tužitelja izvorno pravo, da odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj trpi isplatom mirovinskih primanja svojim osiguranicima s osnova ozljede na radu, ozljede izvan rada, profesionalne bolesti, obiteljske mirovine, tjelesnog oštećenja, profesionalne rehabilitacije i novčanih davanja vezanih uz korištenje tih prava, a da Zakon o obveznim osiguranjima u prometu samo uređuje materiju iz područja obveznog osiguranja u prometu, kao i da se radio o stvarnoj i trajnoj šteti koju trpi tužitelj, a koja se utvrđuje prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, a ne po Zakonu koji regulira štetu koja je nastala u prometu.

2.2. Dalje tužitelj ističe da osiguranik po sklopljenom ugovoru o osiguranju sa svojim osiguravateljem ima ugovorni odnos, dok je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treća osoba i to u izvanugovornom odnosu sa osiguravateljem te po članku 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo na podnošenje neposrednog odštetnog zahtjeva, a kasnije i pravo na izravnu tužbu što je i ovdje slučaj, što dakle znači da na temelju odredba Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima zakonsko pravo, da kao osoba koja je pretrpjela štetu, a koja nije subjekt osiguranju (treća osoba), naknadu štete ostvaruje izravno od osiguravatelja štetnika pa da se isto ne može svesti pod članak 27. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji govori o subrogacijskim zahtjevima nositelja socijalnog osiguranja.

2.3. Tužitelj se poziva na brojnu sudsku praksu, a između ostalog na odluku Ustavnog suda, poslovni broj: U-III-1088/2017 od 28. rujna 2021., i U-I-856/2016 od 7. veljače 2017., odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-384/2022 od 11. listopada 2022, Rev-1235/2021 od 22. veljače 2022., Rev-1437/2021. od 5. siječnja 2022., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Revt-412/2018.

2.4. Osporava i nalaz i mišljenje vještaka, ističući da se radi o fiktivnom izračunu koji nije niti pravilan, niti pravno valjan i da ga stoga prvostupanjski sud nije smio prihvatiti jer se šteta na koju tužitelj ima pravo ne temelji na hipotetskim izračunima, već na temelju pravomoćno priznatog prava na invalidsku mirovinu i izvršene isplate, sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2.5. Osim toga tužitelj navodi da je tumačenjem nacionalnog propisa o naknadi štete nastaloj u obveznom osiguranju u prometu, suprotno pravu Europske unije kako je zajamčeno Prvom, Drugom i Trećom direktivom. Poziva se na presudu Suda EU poslovni broj: C-371/12 od 23. siječnja 2014., s Mišljenjem nezavisnog odvjetnika Nilsa Wahia od 9. listopada 2013., C-484/09.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od navedenih povreda. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje i u presudi su navedeni jasni i razumljivi razlozi o svim odlučnim činjenicama tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati pa pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo u ovoj pravnoj stvari.

6. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je za nastali štetni događaj, prometnu nezgodu od 11. travnja 2004., odgovoran osiguranik tuženika AD, koji je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Garešnici, poslovni broj: K-43/04-5 od 16. rujna 2004.,

- da je rješenjem tužitelja, Klasa: UPI-141-02/06-01, Ur.broj: 341-02-05/3-0620811 od 10. srpnja 2007., oštećenom UD, priznato pravo na invalidsku mirovinu s danom 16. ožujka 2007., zbog ozljede izvan rada i zbog nastale profesionalne nesposobnosti za rad,

- da je štetnik imao s tuženikom ugovorenu policu obveznog osiguranja broj 18070001903,

- da iz financijskog vještačenja proizlazi da ne bi postojala razlika između invalidske mirovine osiguranika UD utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu osiguranika, odnosno da bi u oba slučaja osiguraniku bilo određeno pravo na invalidsku mirovinu u iznosu zakonski određene najniže mirovine na temelju članka 82 Zakona o mirovinskom osiguranju.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" poslovni broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, dakle u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku i da s obzirom na zaključeni ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, a da je na temelju financijskog vještačenja koje prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća, utvrđeno da ne postoji razlika između priznate invalidske mirovine i mirovine koja bi se isplaćivala zbog ozljede na radu.

8. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, a istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda (Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev 206/2022-2 od 23. ožujka 2022., Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022. te Rev 444/2023 od 20. rujna 2023).

10. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

11. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-174/2022-3 od 6. srpnja 2022. navedeno je: "Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavka 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, a koje odlučne činjenice sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir, te je stoga trebalo odlučiti kao pod I izreke, a temeljem čl. 395. st. 2. ZPP", dok je u odluci poslovni broj Rev-954/2022-2 od 25. siječnja 2023. navedeno: "Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj od 12. lipnja 2008., za koji je isključivo odgovoran osiguranik tuženik."

12. Dakle, suprotno žalbenim navodima, obvezu tuženika treba prosuđivati prema članku 27. ZOOP-a, koji regulira konkretan ugovor o osiguranju pa je materijalno pravo u ovom predmetu pravilno primijenjeno. Obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. S obzirom da nalazom financijskog vještaka, koje je pravilno prvostupanjski sud prihvatio kao stručno i objektivno, utvrđeno da takva razlika ne postoji i da bi u oba slučaja osiguraniku bilo određeno pravo na invalidsku mirovinu u iznosu zakonski određene naniže mirovine temeljem članka 82. Zakona o mirovinskom osiguranju, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a na temelju kojeg je zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila, imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe, odnosno štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti. Stoga, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve zaključke prvostupanjskog suda, a pri tome pozivanje tužitelja na suprotnu sudsku praksu nije relevantno jer je Vrhovni sud donio jasna i nedvosmislena prava shvaćanja koja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na pozivanje tužitelja na odluku Suda EU: C-371/12 od 23. siječnja 2014., valja reći da je i u predmetnoj odluci izneseno pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila i da Sud EU razlikuje građanskopravnu odgovornosti za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg štete naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, koje je područje uglavnom uređeno nacionalnim pravom.

13. Iz svih navedenih razloga žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

14. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za trošak odgovora na žalbu jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice.

Slavonski Brod, 25. kolovoz 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić