REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-440/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume, društvo s ograničenom odgovornošću, Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćnici UH, dipl. iur, zaposlenici tužitelja protiv 1. tuženika ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika JH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanih po punomoćniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, od 13. travnja 2023., poslovni broj: 9 P-1351/2020-31, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, od 13. travnja 2023., poslovni broj: 9 P-1351/2020-31 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženicima ad 1) ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2) JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno isplate tužitelju Hrvatske šume d.o.o., Ulica kneza Branimira 1, 10000 Zagreb, OIB: 69693144506 iznos od 1622,01 eura (12.221,10 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pa do isplate i to od:

11.10.2019.g. do 31.12.2019.g, po stopi 6,30%, koja se određuje za svako po polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate,

1.1.2020.g. do 30.06.2020.g., po stopi od 6,11%, koja se određuje za svako po polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate, 1.7.2020.g. do 31. 12.2020.g., po stopi od 5,89%, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve do isplate.

2. Nalaže se tuženicima da isplate tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 2588,10 eura (19.500,00 kuna) u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Ne traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno kojeg je statusa zemljište koje je predmet spora, što je bitno za primjenu materijalnih odredbi Zakona o šumama i Zakona o cestama, odnosno drugog posebnog zakona, koji bi se kao lex specialis trebao primijeniti, s obzirom da se u obrazloženju presude navodi da je predmet spora čestica upisana kao muša i pašnjak, zatim se navodi da je u naravi javno dobro – ceste, dok iz iskaza svjedoka proizlazi da je u pitanju državna čestica koja je nakon 2014., ušla unutar obuhvata građevinske zone i ispuštena je iz programa gospodarenja, ali da nikad nije proveden postupak izdvajanja propisan člankom 51. Zakona o šumama, zatim da je u naravi travnata površina, kamenjar, koji je obrastao grmljem i travom koja je površina izašla iz šumske gospodarske osnove i postala građevinsko zemljište, dok se u točki 11. obrazloženja navodi da prema zemljišnim knjigama i prema prijepisima posjedovnih listova predmet spora ne bi predstavljao šumu i šumsko zemljište, već mušu, odnosno pašnjak i put, a da svjedoci navode da je tu bila travnata površina, kamenjar, odnosno šikara i šiblje i da nema nekog posebnog raslinja.

2.2. Dalje u žalbi tužitelj navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je predmetna čestica obuhvatom građevinskih zona postala građevinsko zemljište budući da je na dan 16. listopad 1990. predmetna čestica uvrštena u šumsko gospodarsko područje, a da se status čestice ne može mijenjati ako nije proveden postupak izdvajanja i doneseno Rješenje o izdvajanju po članku 51. Zakona o šumama, zatim da činjenica da je neko zemljište obuhvaćeno prostornim planom i uvršteno u građevinsku zonu ne mijenja vlasnički status čestice jer Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne poznaje odredbu koja propisuje da je promjena namjene zemljišta, prostornog plana ili obuhvat u građevinskoj zoni osnov stjecanja prava vlasništva, već da to može biti samo odluka nadležnog tijela, dakle u ovom slučaju Rješenje o izdvajanju i da je nakon donesenog rješenja na nekretninu uknjižio Grad Imotski, a zatim fizičke osobe.

2.3. Osim toga, navodi da u slučaju sumnje je li nešto šuma ili šumsko zemljište odluku donosi Ministarstvo poljoprivrede u upravnom postupku, međutim da je konkretna čestica šumsko zemljište s kojeg je uklonjena vegetacija izgradnjom puta i to ista ona koja je postojala na okolnom dijelu čestice, što je vidljivo iz pregleda fotografija s lica mjesta i da je ujedno Društvenim dogovorom o utvrđivanju užih područja krša i davanju istih na gospodarenje šumsko gospodarskim organizacijama (članak 3. stavak 3.), utvrđeno da se šumama i šumskim zemljištem smatraju sve šume, šumska zemljišta i pašnjaci kojima gospodari i na kojima ima pravo korištenja šumsko gospodarska organizacija, zatim da je u Pravilniku o uređivanju šuma broj:

97/2018, u članku 13. stavak 1. točka c navedeno da je šikara degradacijski oblik sastojine u kojima, osim drveća, u istom sloju sudjeluje i grmlje i da se dakle radi o degradiranom odnosno niskom uzgojnom obliku šume. Tužitelj se ujedno poziva ujedno na odredbu članka 51. stavak 1. točka 6. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 94/2014) koji je bio na snazi u vrijeme Programa gospodarenja važnosti 1. siječnja 2005. – 31. prosinca 2014., koja određuje da na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu RH koje je izdvojeno sukladno stavcima 1. i 2. istog članka pravo gospodarenja zadržava osoba koja je imala ista prava i prije izdvajanja.

2.4. Zaključno navodi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku jer nije cijenio dio dokaznog postupka i iskaz svjedoka iz kojeg proizlazi da provedena procedura izdvajanja katastarske čestice nije dovršena i nije taj dio dokaznog postupka povezao sa svim dokazima zajedno i rezultatima cjelokupnog postupka te da je na taj način ostala nejasna odlučna činjenica je li sam obuhvat prostornim planom, odnosno građevinskom zonom može zamijeniti osnov stjecanja vlasništva te da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a s obzirom da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito iz razloga jer je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presuda te nema razloga o odlučnim činjenica ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.622,01 eura, koji je prema navodima tužbe nastao bespravnim zahvatom tuženika na šumskom zemljištu.

6. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je čestica 4308/6– pašnjak u površini od 7988 m2 (od čega put u površini od 725 m2) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Republike Hrvatske

- da je u vrijeme štetne radnje i podnošenja tužbe kč. br. [katastarska čestica] bila upisana u posjedovni list broj 1381 k. o. [katastarska općina] – muša – pašnjak, u posjedu Šumarije Imotski, kao izvanknjižnog vlasnika te da je prema podacima od 19. svibnja 2022. upisana u posjedovni list 2805 k. o [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo PH, ĆH, U, Č, J, ŠH, P, Šumarije Imotski i kao javno dobr – ceste Imotski

- da 1. tuženik nije upisan niti kao vlasnik niti kao posjednik predmetne nekretnine

- da je izlaskom na lice mjesta lugar ĆH uočio da su na navedenoj čestici tuženici pričinili štetu na način da su devastirali državno zemljište na kojem je bila oputina do privatnih parcela, u dužini od 50 metara i širini od 4 metra, nasipanjem kamenog materijala,

- da je 1. tuženik naručitelj radova, a 2. tuženik izvođač radova,

- da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Badnjevica“ za razdoblje 1. siječanj 2015. do 31. prosinca 2024. i da se dio čestice nalazi u granicama građevinskog područja grada [adresa],

- da je očevidom na licu mjesta prvostupanjski sud utvrdio da je sporni prostor predstavlja očišćeni nasuti teren, koji je sa sjeverne strane omeđen metalnim zelenim kolcima i da se zapadnije u nastavku tog dijela nekretnine nalazi nekretnina 1. tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju proizlazi da je sporni prostor zaravnato zemljište preko kojeg 1. tuženik ostvaruje kolnu komunikaciju s asfaltne ceste do svoje čestice 4308/24, da je sporni prostor zaravnat strojnim djelovanjem i nasut kameno-zemljanim materijalom tampon,

- da je iz priloženih fotografija koje je sačinio sudski vještak vidljivo da je zaravnata površina s lijeve i desne strane okružena drvećem i grmljem,

- da su svjedoci HH i OH iskazali da je predmetna čestica bila unutar gospodarenja Šumskog gospodarstva do 2014., a nakon toga je ušla u građevinsku zonu, da su na licu mjesta vidjeli novosagrađeni put, da je na toj čestici prije bilo raslinje i šiblje te je svjedok HH iskazao da Hrvatske šume nisu dobile rješenje o izdvajanju čestice iz šumskog gospodarenja i da je čestica u vlasništvu Republike Hrvatske,

- da su tuženici istakli prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije, smatrajući da tužitelj u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] nema nikakva prava u kontekstu važećeg programa gospodarenja, kao i po Zakonu o šumama, da je predmetni dio čestice u zemljišnim knjigama označen kao put, a prema potvrdi nadležnog tijela ima status nerazvrstane ceste, a po Zakonu o cestama tužitelj ne bi mogao polagati nikakva prava na nekretnini,

- da je u spisu P-1510/2019 Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom 1. tuženik pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

7. Prvostupanjski sud prihvaća prigovor nedostatka aktivne legitimacije i odbija tuženi zahtjev tužitelja uz obrazloženje da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu Badnjavica za razdoblje od 1. 1. 2015. do 31. 12. 2024., dakle u vrijeme kad je sastavljena prijava počinjene štete i lugarski izvještaj, da Hrvatske šume faktički i pravno nemaju s predmetnom česticom ništa i da ista čestica ne predstavlja šumu ni šumsko zemljište, da to ne proizlazi ni iz izvadaka iz zemljišne knjige kao niti iz posjedovnih listova, već predstavlja mušu, odnosno pašnjak i put pa da posljedično tome tužitelj nije niti gospodario predmetnom česticom u vrijeme kada je nastala šteta pa da nije niti aktivno legitimiran u ovom postupku i da se osim toga nekretnina nalazi u granicama građevinskog područja prema PPU Grada [adresa], zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, međutim osnovano tuženik u žalbi navodi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, budući prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati niti se zbog počinjenih bitnih povreda za sada mogu prihvatiti zaključci prvostupanjskog suda. Prvostupanjski sud za prihvaćanje prigovora promašene aktivne legitimacije nije dao jasno i dostatno obrazloženje.

8.1. Prvostupanjski sud je prvenstveno propustio obrazložiti činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetne radnje i podnošenja tužbe bio upisan kao posjednik i izvanknjižni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a vlasnik Republika Hrvatska i da sukladno odredbama članka 16. i 17. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20 - dalje: ZŠ), šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik, da je naziv šumoposjednika Hrvatske šume d.o.o. te da je odredbom članka 44. stavka 1. ZŠ-a propisano je da je šumoposjednik dužan su osigurati zaštitu šuma u vlasništvu Republike Hrvatske od protupravnog prisvajanja, korištenja i drugih protupravnih radnji te provoditi šumski red, kao i da je odredbom članka 63. ZŠ-a propisano da osoba koja nanese štetu šumi, šumskom zemljištu, šumskim proizvodima i šumskoj infrastrukturi dužna je platiti naknadu štete, da naknada štete pripada šumoposjedniku koji gospodari šumom i šumskim zemljištem na kojem je nastala šteta.

8.2. Osim toga prvostupanjski sud nije ocijenio niti odredbu članka 51. stavak 1. točka 6. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 94/2014) koja je bila na snazi u vrijeme Programa gospodarenja važnosti 1. siječnja 2005. – 31. prosinca 2014. i koja određuje da na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu RH, koje je izdvojeno sukladno stavcima 1. i 2. istog članka pravo gospodarenja zadržava osoba koja je imala ista prava i prije izdvajanja čestice. Dakle, prema navedenoj odredbi sve dok se kao izvanknjižni vlasnik u posjedovni list ne upiše druga pravna ili fizička osoba ili se ne promijeni status vlasništva, tužitelj kao upisani šumoposjednik zadržava pravo gospodarenja šumskim zemljištem. Stoga iz navedenih odredbi proizlazi da bi tužitelj imao aktivnu legitimaciju za isplatu, odnosno odštetu i na šumskom zemljištu koje nije obuhvaćeno planom gospodarenja jer je u vrijeme štetne radnje bio upisan ka posjednik, a Republika Hrvatska kao vlasnik šumskog zemljišta i da ujedno tužitelj sukladno ZŠ ima i obvezu i odgovornost za zaštitu šume i šumskog zemljišta, dok je Plan gospodarenja šumom tek instrument gospodarskog planiranja pa stoga osnovano tuženik ističe da činjenica da je neko zemljište obuhvaćeno prostornim planom i uvršteno u građevinsku zonu ne mijenja vlasnički status čestice jer Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne poznaje odredbu koja propisuje da je promjena namjene zemljišta, prostornog plana ili obuhvat u građevinskoj zoni osnov stjecanja prava vlasništva, već da to može biti samo odluka nadležnog tijela.

8.3. Osnovano tužitelj žalbenim navodima ukazuje i da prvostupanjski sud nije zauzeo jasan stav o vrsti zemljišta na kojoj je počinjena šteta i to prije počinjenja štetne radnje te u svezi te činjenice nije analizirao Zakon o šumama i to odredbu članka 5. istog zakona, kao niti odredbe Pravilnika o uređivanju šuma („Narodne novine“ broj: 97/2018; dalje Pravilnik, koji je bio na snazi u vrijeme štetne radnje), posebno odredbu članka 7. i 13. Pravilnika.

9. Stoga je primjenom odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

10. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno ocijeniti sve dokaze koji su izvedeni, uz cjelovitu analizu materijalne dokumentacije i zakonskih odredaba te će raspraviti i utvrditi sve činjenice od odlučnog značaja za pravilno presuđenje, nakon čega će ocjenom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, donijeti novu i zakonitu odluku, koju će obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a te će donijeti odluku o troškovima cijelog parničnog postupka.

11. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 25. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić