Poslovni broj: UsI-1339/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Marijane Vidaković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], II, OIB: [osobni identifikacijski broj], i NIK, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, radi određivanja posebne najamnine tijekom Programa mjera, temeljem članka 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS), 25. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/I- 371-01/24-13/776 Urbroj: 531-14-3-25-13 od 30. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-371-01/24-13/776 Urbroj: 531-14-3-25-13 od 30. travnja 2025.:

- ukida se privremeno rješenje Klasa: UP/I-371-01/24-13/776 Urbroj: 531-01- 25-5 od 7. veljače 2025. (točka 1.);

- 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % prosječne najamnine (točka II.);

- tužiteljica, kao zaštićeni najmoprimac, koja s članovima kućanstva II i IIK, živi u stanu [adresa], na adresi [adresa], dužna je plaćati vlasniku stana (najmodavcu) BI dio zaštićene najamnine za stan površine 73,84 m[2] u visini 346,13 eura (točka 3.);

- ostali iznos prosječne najamnine u visini 346,13 eura, vlasniku stana (najmodavcu) isplaćuje Republika Hrvatska do prestanka statusa zaštićenog najmoprimca (točka 4.);

- zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni su iznos prosječne najamnine plaćati vlasniku stana do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (točka V.);

- ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam prestaje, po sili Zakona, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka VI.);

- vlasnik je dužan u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku stana (točka VII.);

- odbacuje se zahtjev zaštićenog najmoprimca NI od 17. ožujka 2025. jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka (točka VIII.);

- nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstava na način previđen tim rješenjem (točka IX.).

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelji u načelu problematiziraju način na koji je status zaštićenih najmoprimaca riješen Zakonom o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. te opisuju način na koji je institut stanarskog prava bio uređen u FNRJ/SFRJ. Predmetni stan da je dodijeljen njihovim roditeljima te je tako riješeno njihovo stanarsko pravo, zbog čega nisu imali mogućnosti doći na stambenu listu. Smatraju da je temeljem prijašnjih propisa stečeno stanarsko pravo nositelju i članovima njegovog domaćinstva davalo pravo na trajno korištenje određenog stana odnosno da se ovdje ne radi o situaciji na koji se odnosi predmet Statileo. Osporenim rješenjem da je povrijeđeno njihovo „pravo na dom“ prema postojećoj praksi Europskog suda za ljudska prava te se obveze države prebacuje na vlasnike stanova. Prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-673/1996 iz 1999. prijašnji vlasnici da su izgubili pravo vlasništva i druga imovinska prava, dakle, ta prava više da ni ne postoje. Republika Hrvatska usvojila je i potvrdila Rezoluciju 1708. Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 28. siječnja 2010. kojim se država poziva da prethodna stanarska prava izjednači s imovinskim pravom. S tim ciljem da je Skupštini UN-a 30. prosinca 2010. upućen apel Vladi Republike Hrvatske da ispravi nepravdu učinjenu oduzimanjem prava zaštićenim najmoprimcima te im omogući otkup stana pod istim uvjetima koji se imali i drugi nositelji stanarskog prava.

3. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da je tužiteljica NI **.**.2024. podnijela zahtjev za unos predmetnog stana u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojem žive zaštićeni najmoprimci. Po zaprimljenom zahtjevu i priloženoj dokumentaciji utvrđeno je da je temeljem stanarskog prava stečenog od strane prvo DI, a zatim CI (stečeno prije 5. studenog 1996.) stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova (Narodne novine, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24) na predmetnom stanu nastao status zaštićenog najmoprimca. Uz zahtjev za upis dostavljen je i Ugovor o korištenju stana kojeg je CI (majka tužiteljica N i II) sklopila s Poduzećem za izgradnju Splita 6. studenog 1968. Njime je nedvojbeno utvrđeno postojanje stanarskog prava kojeg je stekla CI poslije smrti izvornog nositelja stanarskog prava DI. To je vidljivo iz dopisa Referade za stambene poslove Odjela za upravno pravne poslove Skupštine Općine Split br: 36/UP-I-6478-68 od 22. listopada 1968. Nakon smrti CI, a nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova članovi kućanstva CI, NI i II predlažu sklapanje Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom TI, prednici trenutačnog vlasnika stana KI. Kako do sklapanja ugovora nije došlo, pred Općinskim sudom u Splitu tužiteljice su ishodile presudu poslovnog broja P-464/00 koja je zamijenila Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom kojom je reguliran status zaštićenog najma na predmetnom stanu. Osporenim rješenjem ni na koji način se ne dira u status zaštićenog najmoprimca (stečenog spomenutom presudom) niti status stanarskog prava (stečenog spomenutim Ugovorom o korištenju stana), već uređuje novi pravni odnos koji je nastao iz prethodnog odnosa zaštićenog najma, a koji je i sam nastao iz prethodnog pravnog odnosa – stanarskog prava (stupanjem na snagu odredbi Zakona o najmu stanova). Osporenim rješenjem poštuju se ranije stečena prava na koje se primjenjuje novi zakonski okvir. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. S obzirom na sadržaj tužbe i predmet upravnog spora, primjenom odredbe članka 98. stavak 4. ZUS odlučeno je spor riješiti bez rasprave. Ovo stoga što uvažavajući zahtjeve koji proizlaze iz načela utvrđivanja materijalne istine u upravnom sporu sud donosi odluku bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti).

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.

6. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se utvrđuje prestanak pravnog odnosa zaštićeni najmoprimac i započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma te utvrđuje obveza plaćanja iznosa prosječne najamnine za stan u [adresa], površine 73,84 m[2] , anagrafske oznake [adresa], na način kako je to navedeno u izreci osporenog rješenja.

9. Rješenje je doneseno u primjeni odredbe članka 18. stavak 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine, br. 36/24; u daljnjem tekstu: Zakon) prema kojoj ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 %.

10. Prema stanju spisa tužiteljica NI podnijela je Obrazac za unos stana u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, koji je s navedenom površinom i anagrafskom oznakom upisan u Registar stanova.

11. Spisu je priložena i pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-464/00 od 9. ožujka 2001. kojom je zamijenjen Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom i kojim je reguliran status zaštićenog najma tužiteljicama II i NI.

12. Iz izloženog proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o osobama kojima je priznat status zaštićenih najmoprimaca kao i da se radi o stanu upisanom u Registar stanova u vlasništvu fizičke osobe u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. Te dvije činjenice odlučne su okolnosti zbog koji se u primjeni članka 18. stavak 1. Zakona utvrđuje prestanak pravnog odnosa zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, kao privremenog rješenja odnosa koje traje za vrijeme provedbe Programa mjera.

13. U načelu tužitelji te činjenice ni ne spore, već iznose razloge zbog kojeg smatraju da odnos zaštićenih najmoprimaca i privatnih vlasnika stanova, država nije uredila na adekvatan način. Iako te tvrdnje nisu predmet ovog spora i nadilaze doseg ocjene zakonitosti osporenog rješenja te su po svom sadržaju usmjerene na ocjenu zakonitosti samog Zakona, sud napominje da je donošenje predmetnog Zakona uvjetovano dobro poznatom presudom Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv Hrvatske iz 2014. kojom je Republika Hrvatska upozorena na obvezu uspostave pravične ravnoteže između općeg interesa zajednice, odnosno prava zaštićenih najmoprimaca, s jedne strane, te interesa najmodavaca i njihovih vlasničkih prava, s druge strane, jer nema tog općeg interesa zajednice koji bi opravdao tako značajno ograničavanje vlasničkih prava.

14. Novim Zakonom uređen je odnos vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca te se člankom 58. stavku 1., propisuje da 1. siječnja 2025. prestaje važiti glava XIII. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) te prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju ZNS-a, a glede rješenja stambenog pitanja i nastojanja postizanja pravične ravnoteže između općih interesa zajednice i zaštite vlasničkih prava podnositelja, predviđa kao opću mjeru državnu subvenciju najamnine od 50% visine koja odgovora prosječnoj slobodno ugovorenoj najamnini na tržištu, dok je preostalih 50% zaštićeni najmoprimac dužan plaćati vlasniku.

15. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega se u primjeni odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

U Splitu 25. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljima

- tuženiku

- KI, [adresa]

- u spis