Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-84/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Kunček, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5B, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, da tužitelju ĆT isplati s osnova razlike rente od dana podnošenja tužbe 16. travnja 2024. pa do 31. srpnja 2025. iznos od 2.641,52 eur (dvije tisuće šesto četrdeset jedan euro i pedeset dva centa), te da s osnova rente umjesto iznosa od 231,76 eur mjesečno, kako je dosuđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009., plaća iznos od 408,98 eur (četiristo osam eura i devedeset osam centi) mjesečno, počevši od 1. kolovoza 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 10-og u mjesecu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dospjele iznose od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.067,14 eur (tisuću šezdeset sedam eura i četrnaest centi), s zateznom kamatom od 25. kolovoza 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 16. travnja 2024. naveo da je prema pravomoćnoj presudi ovog suda broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009. godine, tuženik obvezan plaćati tužitelju s osnova rente iznos od 1.746,19 kn (231,76 eur-a) mjesečno, počevši od 1. lipnja 2009. godine pa ubuduće dok zato budu postojali zakonski uvjeti zajedno sa zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, računajući od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do 10-tog u mjesecu. Novčani iznos rente dosuđen je na temelju čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno na ime izgubljene zarade, odnosno potraživanja razlike između mirovine koju prima tužitelj i plaće koju je trebao primati da je ostao raditi u tvrtki Luka Tranzit Osijek d.o.o. Tužitelj je radio na poslovima lučkog radnika. Tužitelj od HZMO-a prima invalidsku mirovinu u visini od 350,00 eur-a, a visina mjesečnih primanja radnika identičnog zanimanja iznosi od oko 900,00 eur-a. Protekom vremena tužitelj je osnovao obitelj i dobio dvoje mlt. djece, te je dosuđeni iznos rente, prema citiranoj presudi, izgubio vrijednost u odnosu na troškove života koji su porasli, pa tužitelj smatra da su se stekli uvjeti za povećanje rente, te s tog osnova potražuje povećani iznos mjesečne rente umjesto dosadašnjih 1.746,19 kn (231,76 eur-a), mjesečni iznos od 550,00 eur-a, počevši od dana podnošenja tužbe 16. travnja 2024. godine pa nadalje. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je predložio donijeti presudu kao u izreci.

2. Punomoćnik tuženika u odgovoru na tužbu naveo je da priznaje navode tužitelja da prema pravomoćnoj presudi postoji obveza tuženika na isplatu rente u iznosu od 231,76 eur. Nadalje, tuženik je naveo da tužitelj nije u sudski spis priložio nikakve dokaze o visini svoje mirovine, niti je priložio dokaze o primanjima radnika na poslovima koje je tužitelj radio u tvrtki Luka Tranzit d.o.o. Osijek, pa tuženik stoga osporava sve navode o visini mjesečnih primanja radnika identičnog zanimanja u iznosu od 900,00 eur, pa je time osporio i osnovu i visinu potraživanja. Nadalje, tuženik je naveo da za ovaj spor nije bitno da li je tužitelj u međuvremenu „osnovao obitelj i dobio dvoje mlt. djece“, te je li u međuvremenu „dosuđeni iznos rente prema citiranoj presudi, izgubio vrijednost u odnosu na troškove života koji su porasli“ već sud svoju odluku u ovoj pravnoj stvari treba donijeti isključivo ukoliko postoje uvjeti iz čl.1096. ZOO, a prema kojem zakonskom članku, citira: “Sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promjene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke". Tuženik je ukazao da i danas egzistira pravomoćna presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009. godine prema kojoj postoji obveza tuženika na plaćanje mjesečne rente s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.746,19 kn / 231,76 eur što tuženik uredno plaća tužitelju, pa je neosnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 550,00 eur. U svakom slučaju, prigovara se zatraženom početku tijeka zateznih kamata na utuženi iznos. Naime, tuženik prigovora zatraženoj osnovici na koju se traži plaćanje zateznih kamata. Ovo stoga što tužitelj u petitu tužbe traži isplatu rente u mjesečnom iznosu od 550,00 EUR počevši od dana podnošenja tužbe na sud 16. travnja 2024. sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, iako tuženik već isplaćuje mjesečni iznos od 231,76 eur po presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009. godine. Zato je takav tužbeni zahtjev nezakonit i neosnovan budući na iznos od 231,76 eur, koji tuženik i dalje ispunjava tužitelju redovnim isplatama prema obvezi iz presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 867/06-51 od 30. prosinca 2009. godine, ne može teći zatezna kamata. Tužitelj eventualno ima pravo tražiti zateznu kamatu koja na svaki pojedini iznos potraživane mjesečne razlike, između utuženog iznosa od 550,00 eur i iznosa od 231,76 eur, a ne na cjelokupni iznos rente, kako se to traži petitom tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u presudu ovoga suda broj P- 867/06-51 od 30. prosinca 2009. (stranica 4-9 spisa); presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-664/11-2 od 12. svibnja 2011. (stranica 10-14 spisa); obavijesti o mirovinskim primanjima (stranica 37-39 spisa); izjavu o prosječnoj plaći Luke tranzit Osijek d.o.o. (stranica 40 spisa); dopis HZMO-a ovom sudu (stranica 48 spisa); provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić (stranica 51-57, 72-79 spisa); te je saslušan vještak (stranica 80-81 spisa).

4. Među strankama nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009., da je tuženiku naloženo da na ime razlike između mirovine i plaće za 2006. godinu tužitelju plati iznos od 19.309,95 kn, na ime razlike mirovine i plaće za 2007. godinu iznos od 22.403,28 kn, na ime razlike između mirovine i plaće za 2008. godinu iznos od 21.555,60 kn, te na ime razlike mirovine i plaće za 2009. godinu iznos od 8.730,94 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, a tuženiku je naloženo s osnova rente plaćati tužitelju iznos od 1.746,19 kn mjesečno počevši od 1. lipnja 2009., pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti zajedno s zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do 10-og u mjesecu, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka. Nije sporno niti da tuženik postupa po citiranoj presudi te tužitelju isplaćuje mjesečnu rentu u iznosu od 231,76 eur.

5. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju plaćati povećanu rentu s obzirom na izmijenjene okolnosti počevši od 16. travnja 2024. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje, s obzirom da je tuženik osporio osnovu, a posebice visinu tužbenog zahtjeva.

6. U odnosu na navode tuženika kojima osporava osnovu potraživanja, valja reći da se radi o paušalnom navodu budući da i sam tuženik navodi da tužitelju uredno isplaćuje svakomjesečno iznos od 231,76 eur na ime rente, na temelju pravomoćne presude broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009., a kojom je, između ostalog, utvrđeno da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 23. veljače 2006., Područna služba u Osijeku, kod tužitelja zbog bolesti nastala opća nesposobnost za rad, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a utvrđeno je i da je vještačenjem da tužitelj ne može raditi u skraćenom radnom vremenu niti može raditi bilo kakav posao i to zbog oštećenja mozga i teže pokretljivosti, a sve kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 20. ožujka 2003. i koju je skrivio osiguranik tuženika. Kako tuženik nije predložio dokaze na temelju kojih bi dokazao činjenice različite od onih utvrđenih pravomoćnom presudom od 30. prosinca 2009. na temelju čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud prigovor tuženika smatra neosnovanim.

7. Kako bi utvrdio visinu razlike plaće koju ostvaruju radnici poduzeća Luka Tranzit Osijek d.o.o., na istom radnom mjestu na kojem bi radio i tužitelj da nije stradao u štetnom događaju, i invalidske mirovine tužitelja, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić.

8. Vještakinja je prema nalogu suda sačinila nalaz i mišljenje u kojem se očitovala na izračun razlike primanja između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je u radnom odnosu i mirovine koju ostvaruje za vremensko razdoblje od siječnja 2024. pa nadalje. Tako je vještakinja utvrdila da prosječna bruto plaća lučko transportnog radnika strojara za razdoblje do lipnja 2024. isplaćena u Luci Tranzit Osijek d.o.o. iznosi 877,93 eur, a za razdoblje od srpnja do prosinca 2024., 972,22 eur. Nadalje je utvrdila da tužitelj uzdržava dvoje malodobne djece, te da je koeficijent odbitka iz platne liste supruge tužitelja 2,2, što odgovara osobnog odbitku 1+ prvo uzdržavano dijete, 0,5+ drugo uzdržavano dijete, te da se iz platne liste supruge tužitelja vidi da osobni odbitak nije iskorišten do kraja. Da je tužitelj radio, barem bi jedno dijete bilo prijavljeno na njegovoj plaći kao olakšica, pa je stoga u izračunu primijenila olakšicu za prvo dijete od 0,5 osobnog odbitka. Vještakinja je tako utvrdila da je razlika između prosječne neto plaće lučko transportnog radnika strojara, na kojem radnom mjestu je tužitelj radio prije odlaska u invalidsku mirovinu, u Luci Tranzit Osijek d.o.o., a umanjena za mjesečnu rentu koju tužitelj prima u iznosu od 231,76 eur i primljenu mjesečnu mirovinu, ukupno 1.850,28 eur, za razdoblje od siječnja do prosinca 2024., a prosjek utvrđenih razlika za zadnjih šest mjeseci iznosi 177,22 eur. Očitujući se na prigovore tuženika, vezane za obračunatu visinu osobnog odbitka, vještakinja je navela da se njezin obračun temeljio na pretpostavci da bi jedno dijete bilo prijavljeno kod tužitelja, a drugo kod supruge, te bi onda oba supružnika imala po jedno dijete i olakšicu od 0,5 osobnog odbitka. Da je plaća supruge tužitelja puno veća, što ovdje nije slučaj, mogao bi se dijeliti osobni odbitak između supružnika za svako dijete u postotku, a radi se o uobičajenim situacijama podjele osobnog odbitka za djecu između supružnika. Saslušana na ročištu 17. travnja 2025. vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, te je ponovila da tužitelj ima dvoje maloljetne djece koji predstavljaju poreznu olakšicu, te je uobičajeno da se između supružnika dijeli osobni odbitak olakšice za zajedničku djecu jer bi se u suprotnom ostvario puno manji neto iznos na ime plaće. Dakle, radi se o zakonskom pravu koji imaju svi građani Republike Hrvatske.

9. Sud smatra nalaz i mišljenje vještaka vjerodostojnim budući da je isti izrađen stručno, savjesno i objektivno, a stranke na izračun nisu imale primjedbi. Vještakinja je jasno i objektivno dala očitovanje na primjedbe tuženika vezane za uračunavanje osobnog odbitka za jedno maloljetno dijete, a sud uvažava stajalište i stručnost vještaka na temelju kojeg je utvrđeno da je to uobičajeni način dijeljenja osobnog odbitka olakšice za zajedničku djecu, a posebice da se radi o zakonskom pravu građana Republike Hrvatske.

10. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi 20. ožujka 2003. koju je skrivio osiguranik tuženika, te mu je osnovom tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju presudom od 30. prosinca 2009. broj P-867/06-51 priznato pravo na isplatu mjesečne rente koju mu je tuženik osnovom štetnog događaja bio dužan plaćati od 1. lipnja 2009. pa nadalje, u iznosu od 1.746,19 kn, odnosno 231,76 eur.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno je da je tužitelju isplaćivana mirovina u razdoblju od siječnja do prosinca 2024. u iznosima od po 366,20 eur do 393,38 eur mjesečno, odnosno ukupno mu je isplaćen iznos od 4.586,76 eur, te renta u ukupnom iznosu za navedeno razdoblje u iznosu od 2.781,12 eur (231,76 eur mjesečno). Za isto razdoblje prosječna neto plaća lučkog radnika iznosila je ukupno 9.218,16 eur, a iznosila je od 734,00 eur do 802,36 eur mjesečno. Na ovaj način utvrđeno je da je nastala razlika između isplaćene mirovine, te isplaćene rente tužitelju u odnosu na prosječnu neto plaću lučkog radnika u iznosu od 1.850,28 eur, za razdoblje od siječnja do prosinca 2024. Nadalje, vještakinja je utvrdila da je prosjek razlika isplaćene mirovine i isplaćene rente u odnosu na plaće lučkog radnika u zadnjih šest mjeseci iznosila 177,22 eur, što znači da bi ukupna razlika plaće lučkog radnika i isplaćene mirovine iznosila ukupno 408,98 eur mjesečno (231,76 eur na ime ranije utvrđene i isplaćivane rente, te 177,22 eur na ime razlike između isplaćene mirovine i rente u odnosu na prosječne plaće lučkog radnika unazad šest mjeseci). Dakle, utvrđeno je da tužitelj, kad se uzme u obzir isplaćena mirovina (bez dosuđene isplaćivane rente), prima 408,98 eur manje u odnosu na plaću koja je prosječna neto plaća lučkog radnika, pa sud smatra da mu je i za ubuduće tuženik dužan plaćati razliku od 408,98 eur mjesečno na ime rente s osnova izgubljene zarade, umjesto ranije dosuđenog iznosa od 231,76 eur.

12. Nedvojbeno je da je tužitelj pretrpio štetu, već ranije utvrđenu presudom ovog suda P-867/06-51 od 30. prosinca 2009., te da i dalje trpi štetu u vidu izgubljene zarade koju mu je tuženik, na temelju čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO), dužan naknaditi, a na temelju čl. 1089. istog Zakona, tužitelj ima pravo na naknadu izmakle koristi pri čemu se uzima u obzir dobitak koji se mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Na temelju čl. 1090. ZOO-a sud je, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosudio naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. U konkretnom slučaju, to je razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario kao lučki radnik-strojar u poduzeću Luka Tranzit Osijek d.o.o., u kojem je radio do štetnog događaja, i mirovine koju je ostvarivao i ostvaruje, a za minulo razdoblje, i rente koju mu je tuženik isplaćivao, pa je stav ovog suda da je tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupan iznos od 2.641,52 eur, za razdoblje od podnošenja tužbe do 31. srpnja 2025. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka za razdoblje od travnja 2024. do prosinca 2024. nastala je ukupna razlika od 1.578,20 eur za razdoblje od podnošenja tužbe (16. travnja 2024.) do siječnja 2025., a s obzirom da je prosjek razlika 177,22 eur, od veljače do srpnja 2025. nastala je razlika od 1.063,32 eur. Nadalje, nedvojbeno je da je tužitelju određena invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, te da radi toga gubi zaradu, pa mu je odgovorna osoba dužna plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu štete na temelju čl. 1095. st. 2. ZOO-a, odnosno iznos od 408,98 eur mjesečno, a koji iznos se odnosi na razliku između prosječne plaće lučkog radnika-strojara i mjesečnog iznosa invalidske mirovine. S obzirom na navedeno, tuženik je obvezan plaćati tužitelju umjesto iznosa 231,76 eur mjesečno na ime rente, iznos od 408,98 eur mjesečno počevši od 1. kolovoza 2025. pa ubuduće.

13. Odluku o zateznoj kamati sud je donio na temelju čl. 1086. ZOO-a kojim je propisano da se naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a u konkretnom slučaju tužitelj je trpio štetu s osnova izgubljene zarade svakomjesečno s isplatom invalidske mirovine, odnosno 10-og u mjesecu za prošli mjesec. No kako je tužitelj zatezne kamate zatražio od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, to mu je zatezna kamata tako i dosuđena.

14. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 151. i 155. ZPP, budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi trošak. Sud je tužitelju priznao trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to za sastav tužbe i zastupanja na ročištu 17. travnja 2025. iznose od po 250,00 eur, iznos od 125,00 eur za ročište 10. prosinca 2024. na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 138/2023. - u daljnjem tekstu: Tarifa), jer se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima i nisu se izvodili dokazi, te za sastav podneska od 3. veljače 2025. iznos od 62,50 eur na temelju Tbr. 8. t. 4. Tarife, budući da se ne radi o obrazloženom podnesku već o podnesku u kojem tužitelj specificira tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka, pa je tužitelju priznat ukupan trošak zastupanja u iznosu od 687,50 eur. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 300,00 eur , kao i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosima od po 39,82 eur, odnosno tužitelju je ukupno priznat iznos od 1.067,14 eur koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora, važećoj Odvjetničkoj tarifi i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi.

15. Sud tužitelju nije priznao trošak podneska od 12. lipnja 2024. budući da uz isti tužitelj dostavlja obavijest o mirovinskim primanjima tužitelja i izjavu o prosječnoj plaći Luke Tranzit, što su dokazi koje je tužitelj bio dužan predložiti u tužbi, pa sud podnesak smatra nepotrebnim.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 25. kolovoza 2025.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika