REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-7884/2020-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dinka Rebrovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika ĐŽ, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, platiti tužitelju ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 14.660,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koje teku na iznos od 4.100,00 eura po stopi koja se od dana 19. lipnja 2019. pa do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a na iznos od 560,00 eura od 25. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 4.216,19 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 11.840,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 560,00 eura za period od 19. lipnja 2019. do 25. kolovoza 2025.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dugogodišnji radnik tuženika na radnom mjestu poslovođe. Navodi da je 17. svibnja 2018. pretrpio ozljedu na radu. Tuženik je izvršio prijavu ozljede na radu te je HZZO 25. rujna 2018. priznao ozljedu na radu. Ozljeda na radu se dogodila na način da je na tužitelja koji se kretao u krugu Elektre Sisak u Sisku naletjelo teretno vozilo Ford transit, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženika. Prilikom udara teretno vozilo je tužitelja srušilo na pod te ga vuklo po podu. Teretnim vozilom je upravljao radnik tuženika EŽ protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak radi izazivanja prometne nesreće s teškim tjelesnim ozljedama. U predmetnoj nezgodi tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede radi kojih mu je bila potrebna liječnička pomoć te je proveo dugotrajno liječenje. Radi zadobivenih ozljeda trpio je fizičke i psihičke bolove kao i strah, te mu je nastupilo trajno smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelju je kao posljedica štetnog događaja zaostalo i naruženje po rukama i tijelu. Radi opisanih ozljeda tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć a koju su mu pružali ukućani. Obzirom na navedeno, tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos naknade štete za povredu prava osobnosti i to za povredu prava na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu sukladno odredbi čl. 1100 st.2. ZOO-a specificirano kako slijedi: po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 30.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 30.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 90.000,00 kn, po kriteriju zaostalog naruženja iznos od 30.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 15.000,00 kn. Dalje navodi da se 24. travnja 2019. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete na koji zahtjev tuženik nije odgovorio. Također navodi da su mu u predmetnom štetnom događaju uništene naočale te je bio primoran kupiti nove te sa navedene osnove potražuje iznos 4.682,00 kn koji je platio za nove naočale.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. kolovoza 2024. tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 26.500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. lipnja 2019. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba neosnovana. Navode tužitelja, smatra neobjektivnim, pristranim i temeljene na subjektivnom zaključivanju. Dokumentacija, koja je priložena i koja prikazuje stanje tijekom liječenja i nakon istog, ne potvrđuje osnovanost zahtjeva iz tužbe. Dijagnoze iz medicinske dokumentacije su općenite i nisu potpuno verificirane dijagnostičkom obradom. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva, posebice iznosu kojeg tužitelj potražuje s osnova naknade za potrebnu tuđu pomoć i njegu, jer nije potkrijepljena medicinskom dokumentacijom. Eventualnu pomoć i njegu tužitelj je ostvario tijekom liječenja u bolnici. Nakon oporavka i bolničke njege tužitelj je otpušten s urednim nalazima i nije naznačena potreba pomoći i njege. Prometnoj nezgodi koja se dogodila i u kojoj je tužitelj zadobio ozljede ramena i ruke pridonio je sam tužitelj. Prilikom kretanja po internoj prometnici kretao se sredinom prometnice iako je vidio da vozač kome je on neposredno dao nalog za taj manevar, ulazi u kamionet s ceradom. Nadalje, poznato mu je da cerada na navedenom vozilu onemogućava preglednost iza vozila (takozvani "mrtvi kut"). Slijedom navedenog odgovornost predmetne nezgode nastala je isključivo radnjom oštećenika koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći. Tužitelj je kao neposredni rukovoditelj propustio provjeriti, sukladno Radnoj uputi o provedbi zabrane zloupotrebe alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti na radnom mjestu točka 2. stavak 2., alkoholiziranost radnika kojem je izdao nalog za neposredni manevar vozilom. Kako je bio u neposrednom kontaktu s radnikom bio je dužan izvršiti provjeru te radnika udaljiti s radnog mjesta. Tuženik dalje navodi da je tužitelj imao prometnu nezgodu prije 20 godina iz čega proizlazi da duševne boli nisu izravna posljedica povrede na radu nego su uzrokovani i prethodnim događajima. Psihičke smetnje pojavljuju se šest mjeseci nakon nezgode ali nisu uticale na vitalne funkcije, kretanje u prometu, vožnju biciklom i vožnju automobilom. Ističe da tuženik nije mogao utjecati, niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu jer se učesnici nezgode nisu pridržavali istih. Podneskom od 17. prosinca 2020. tuženik prigovora i visini iznosa kojeg tužitelj potražuje na ime naknade za uništene naočale. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je tijekom postupka predložio da se Allianz Zagreb d.d. pozove da stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika, što je i učinjeno s Obavijesti od 29. travnja 2021., koja je ujedno sadržavala i dostavu svih podnesaka u spisu, ali se Allianz Zagreb d.d. oglušio na navedenu Obavijest.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koju su stranke priložile spisu, saslušani su svjedoci EŽ, TŽ, BŽ, provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima prof.dr.sc. Branki Vidrih, mr.sc. Dijani Bešić, prof.dr.sc. Žarku Rašiću, vještaci prof.dr.sc. Branka Vidrih, mr.sc. Dijana Bešić, prof.dr.sc. Žarko Rašić su iznijeli usmeno očitovanje i dali usuglašenu ocjenu te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg zaposlenika tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje povodom štetnog događaja na radnom mjestu koji se dogodio 17. svibnja 2018.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio radnik tuženika. Među strankama je sporna odgovornost tuženika s obzirom na prigovor tuženika da je predmetne nezgoda nastala isključivo radnjom oštećenika koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, a u tom smislu je sporno je li tuženik kao poslodavac tužitelja odgovoran za naknadu štete tužitelju. Sporno je i da li je zbog štetnog događaja tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te u kojem opsegu. Sporna je dakle odgovornost, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 25. svibnja 2018., sastavljenog povodom predmetnog štetnog događaja, proizlazi da je pod točkom 3. istoga navedeno da su se prema izjavi tužitelja 17. svibnja 2018. obavljali poslovi uređenje kruga te je on sam krenuo vidjeti što radnici rade. Prošao je kraj kamiona gdje je vidio EŽ kako drži lanac za motorku, krenuo je prema radnicima koji su slagali granje, bio je udaljen 10-tak metara od kamiona i okrenut leđima kamionu. Namjeravao je prijeći na drugu stranu ceste kada je odjednom osjetio snažan udarac i našao se ispod kamiona koji ga je vukao cestom 10 do 15 m. Dalje je navedeno da je do ozljede radnika došlo na internoj prometnici kojom se Ć kretao unatrag od alatnice kojoj se prilazi ispod nadstrešnice, prema mjestu rada čišćenja i uređenja okoliša. Navedeno je da je prema podacima zaprimljenim od strane djelatnika MUP-a izvršeno alkotestiranje EŽ i utvrđena mu je koncentracija alkohola 0,75 g/kg, dok kod ĆŽ nije utvrđena reakcija na alkohol. Pod točkom 7. je navedeno da se ozljeda dogodila 17. svibnja 2018. u 11,05 sati kada je EŽ vozio vozilo unatrag na cestu (tvornički krug) i dalje cestom ravno unatrag pri čemu je zadnjim krajem vozila u radnika ĆŽ koji se kretao pješice u istom te ga vukao cestom oko 10- tak metara nakon čega je prešao preko njega.

9. Iz točke 2. Radne upute o provedbi zabrane zlouporabe alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti na radnom mjestu tuženika od srpnja 2015. proizlazi da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije unositi na radno mjesto. Radnici na rukovodnim radnim mjestima, odnosno rukovoditelji službi, pogona, pogonskih ureda i odjela, dužni su osiguravati i organizirati provjeru alkotestiranja radnika za koje postoji osnovana sumnja da su pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti, odnosno udaljiti radnika s mjesta rada koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti.

10. Iz čl. 17. Pravilnika o zaštiti na radu tuženika od 20. listopada 2017., broj 430, proizlazi da su ovlaštenici poslodavca za zaštitu na radu IV. razine, između ostalih, i poslovođe.

10.1. Iz Odluke tuženika broj: 4018-993/18.VH od 28. veljače 2018. proizlazi da je je tužitelj imenovan ovlaštenikom IV. razine te da je kao takav dužan zabraniti rad radniku koji je pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti.

11. Iz Ugovora o radu, PU-62-207/01112017 sklopljen 26. rujna 2017. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika proizlazi da će tužitelj obavljati poslove poslovođe.

12. Iz Ugovora o radu, PU-62-464/01112017 sklopljen 21. rujna 2017. između tuženika, kao poslodavca i EŽ, kao radnika proizlazi da će radnik obavljati poslove majstora.

13. Spisu je priložen preslik predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, Broj: KO-DO-429/2023, koje sadrži presliku optužnice od 11. listopada 2023. protiv EŽ zbog kršenja zakona na štetu ĆŽ, rješenje Općinskog suda u Sisku broj: Kov-372/2023 od 22. ožujka 2024., potvrdu pravomoćnosti od 03. travnja 2024., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu od 24. srpnja 2020., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za promet od 31. kolovoza 2023., nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke od 26. listopada 2020. i dvd snimku o ispitivanju okrivljenog EŽ od 28. svibnja 2020. i snimku sa fotodokumentacijom.

13.1. Iz rješenja Općinskog suda u Sisku, Poslovni broj: Kov-372/2023 od 22. ožujka 2024. proizlazi da je istim potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj: KO-DO-429/2023 od 11. listopada 2023. protiv okrivljenika EŽ, radi izvršenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenjem u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, opisano u čl. 215. st. 1. i 3. u vezi s čl. 222.st. 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11.

13.2. Navedenom spis je priložen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu struč. spec. ing. sec. VŽ, izrađen prema nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, iz kojeg proizlazi da osumnjičenik EŽ nije smio upravljati teretnim vozilom pod utjecajem alkohola te da ga je poslodavac/ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu bio dužan udaljiti s mjesta rada. Vještak je mišljenja da kršenje odredbe čl. 58. Zakona o zaštiti na radu dovodi u vezu s nastalim štetnim događajem, kao i da zabrana i konzumacija alkohola i rad pod utjecajem alkohola može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu.

13.3. Spisu je također priložen i nalaz i mišljenje vještaka za promet Pere Todorovića, dipl. ing. strojarstva, iz kojeg proizlazi da je vozilo stražnjom stranom naletjelo na oštećenika (tužitelja u ovom predmetu), srušilo ga, a potom pregazilo, da je vozilo kompletnom svojom duljinom prešlo preko tijela oštećenika, vukući ga po podlozi. Dalje je navedeno da je oštećenik srušen u početnoj fazi kretanja vozila, da se oštećenik nalazio iza vozila, oko sredine širine vozila. Vještak je dao mišljenja da je vozilo sredinom stražnje strane naletjelo na tijelo oštećenika i srušilo ga, a potom ga je i pregazilo, da se u trenutku naleta/rušenja vozilo kretalo unatrag, da nije moguće na egzaktan način utvrditi kako se oštećenik kretao neposredno prije naleta i u trenutku naleta te kojom stranom tijela je bio okrenut stražnjoj strani vozila, da je mogao biti okrenut lijevom stranom tijela ili leđima, ali i u nekom međupoložaju između ova dva granična. Vještak je naveo da je unutarnji retrovizor vozila zbog tovarnog sanduka bio van funkcije te da bi okrivljenik nesreću izbjegao da je prije pokretanja vozila vizualno provjerio prometnu situaciju iza vozila.

14. Svjedok EŽ se na glavnoj raspravi održanoj 3. listopada 2022. prilikom saslušavanja pozvao na odredbu čl. 238. ZPP-a te je naveo da ne želi dati svoj iskaz budući da se protiv njega vodi kazneni postupak pokrenut po potvrđenoj optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, a punomoćnici stranaka su iskazali da su suglasni da svjedok EŽ ne odgovara na pitanja kao svjedok u ovome postupku.

15. Svjedok TŽ, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu elektro montera, u svom iskazu je naveo da je na dan štetnog događaja došao u prostorije tuženika u Elektru Sisak u Sisku, po dolasku susreo je EŽ sa kojim je porazgovarao te sjeo u vozilo kojim je upravljao OŽ. Radilo se o kombi vozilu, odnosno teretnom vozilu koji je na zadnjoj strani imao ceradu. Prije nego što je sjeo u vozilo nije zapazio tužitelja. EŽ je krenuo vozilom kretanjem unatrag te je u tom trenutku u pravcu kretanja vozila naišao tužitelj. On je kao suvozač pogledao u retrovizor prije nego što je EŽ pokrenuo vozilo i nije zapazio tužitelja da se nalazi na pravcu kretanja vozila. On osobno nije primijetio da je EŽ u tom trenutku bio pod utjecajem alkohola. Tužitelja je zapazio tek nakon što je vozilo prošlo preko njega. Vozilo se kretalo u smjeru unatrag manje od minute prije nego je prošlo preko tužitelja, u pitanju su sekunde, vozilo se kretalo normalnom brzinom primjerenom vožnji unatrag. Prije nego što je vozilo pokrenuto pogledao je u svoj desni retrovizor.

16. Svjedok BŽ, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelj terenske jedinice Sisak 1, u svom iskazu je naveo da je tužitelj bio poslovođa u njegovoj Organizacijskoj jedinici a osim tužitelja u istoj Organizacijsko jedinici je postojao još jedan poslovođa. Sjeća se da je kroz 2018. tužitelj kao poslovođa bio nadređen određenoj grupi radnika koji su se bavili održavanjem trafostanica, popravljanjem kabela itd. Radniku ŽŽ je bio on osobno neposredno nadređen, kao i poslovođa LŽ. EŽ je kroz 2018. radio na radnom mjestu majstor 1. Na dan štetnog događaja nalazio se u krugu Elektro Sisak, toga dana se uređivao krug elektre te su u tim radovima sudjelovali svi koji su mogli. Toga dana neposredni nadređeni ŽŽ bio je LŽ koji je toga dana bio na poslu. Tužitelj kao poslovođa je znao mijenjati svoga kolega LŽ u slučaju da je LŽ bio na bolovanju ili odsutan, a to je vrijedilo i obrnuto. Međutim toga dana neposredno nadređeni ŽŽ je bio upravo LŽ. Na dan štetnog događaja EŽ je radio na poslovima uređenja unutarnjeg kruga Elektre Sisak te se nalazio u grupi radnika, koju je upravo u tom trenutku on obilazio. ŽŽ se pokvarila motorna pila pa ga je upravo svjedok uputio da ode u alatnicu preuzeti rezervni lanac za motornu pilu. Alatnica se nalazila 20 metara dalje od mjesta na kojem su se vršili radovi, a on (BŽ) je dao nalog radniku ČŽ da po lanac ode sa službenim vozilom. Radilo se o vozilu s postavljenom ceradom na stražnjoj strani. Kompletni teretni prostor vozila je bio prekriven ceradom, cerada nije imala nikakav prorez s prednje strane koja se nalazila odmah iza kabine vozila. On nije primijetio da je radnik EŽ bio pod utjecajem alkohola. Tužitelj se nije nalazio u grupi radnika koju je obilazio. Ovlaštenja i obaveze poslovođa poklapale su se jedino u slučaju kada jedan od njih ne bi bio prisutan a u slučaju odsutnosti obadva poslovođa naloge bi pisali inženjeri. Na dan štetnog događaja radniku ČŽ nalog za vršenje radova dao je upravo njegov poslovođa LŽ a radilo se o pisanom nalogu.

17. Tužitelj ĆŽ je u svom iskazu naveo da je na dan štetnog događaja pripremao dokumentaciju za posao rekonstrukcije koji je trebao biti obavljen u ponedjeljak, a dan nesreće je bio četvrtak. Toga dana njegov šef BŽ je uzeo radnike kojima je on bio nadređeni i radnike od nekih drugih poslovođa za obavljanje nekih drugih poslova, a jedan od tih radnika je bio EŽ, kojem je bio nadređeni poslovođa LŽ. Neposredno prije nastanka same nesreće kretao se u krugu elektre, hodao je prema garaži, htio je provjeriti da li je sav materijal koji mu je bio potreban u ponedjeljak za obavljanje posla na mjestu, sve je zapisao, izašao je iz kancelarije, prošao kroz radionu te se nastavio kretati kolnikom po kojem se inače kreću vozila kao i pješaci budući da ne postoji nogostup. Naveo je da je radnju kretanja poduzimao sasvim normalno krećući se normalnom brzinom. Sa svoje lijeve strane je primijetio parkirano vozilo, a izvan vozila je stajao EŽ, isti se nalazio odmah pokraj vozila s vozačeve strane, EŽ je razgovarao s kolegom, istoga je pogledao u oči, i on je njega pogledao, kontakt očima je trajao svega jednu sekundu, nastavio se kretati dotadašnjim smjerom kretanja, prošao je vozilo te je u jednom trenu osjetio snažan udarac u predjelu lopatica. Pao je na pod, udario prsima i licem o tlo, stražnji desni kotač vozila se ogrebao o njegovu lijevu nogu te je u tome desni vijak koji drži karoseriju vozila zahvatio vrh prsluka kojeg je imao na sebi. Vozilo ga je vuklo nekih 20 metara, pokušao se otkvačiti, pritisnuo je svom snagom lijevom rukom o tlo kako bi otkvačio prsluk, a pri tome je ozlijedio lijevu ruku. U tome trenutku vozilo je zahvatilo njegovu desnu nogu te ga je zarotiralo za 90 stupnjeva, odbačen je na sasvim suprotnu stranu kolnika a pri tome je snažno udario glavom u rubnjak. Istaknuo je da se u konkretnom slučaju radilo o vozilu novije proizvodnje koji nije imao ugrađen zvučni signal koji ukazuje da se vozilo kreće unatrag pa iz toga razloga nije mogao čuti da mu isti dolazi u susret s njegove stražnje strane. Doživio je blagu nesvijest. U predmetnoj nesreći slomljeno mu je lijevo rame, ozlijeđena mu je desna ruka na način da je koža s gornje strane šake bila sasvim oguljena, lijeva ruka je bila s donje strane oguljena, lice je bilo također oguljeno, krv je tekla sa svih strana, ozlijeđena su mu rebra s desne strane, odnosno došlo je do prijeloma rebara, a u svemu tome je ozlijeđena i kičma. Posljedice te nesreće osjeća i danas i to u vidu trnjenja nogu, otežano se kreće, liječnici su mu preporučili da ne smije nositi više od 2 kg. U bolnici je proveo 12 dana, podvrgnut je operativnom zahvatu, radilo se o lijevom ramenu kada mu je ugrađena pločica, podvrgnut je RTG snimanju u više navrata, koristio je lijekove za bolove. Kako su mu obje ruke bile imobilizirane nije se mogao istima služiti. Svu pomoć mu je pružala supruga koja je dolazila dva puta dnevno u bolnicu, a poslije je preuzela kompletnu skrb oko njega kada je došao kući. Supruga ga je prematala dva puta dnevno ruke cijelu godinu i to desnu ruku a lijevu je trebalo kraće vrijeme prematati, supruga mu je pružala pomoć oko osobne higijene, vodila ga je na pretrage. Kao posljedica doživljene nesreće ostao mu je tremor desne ruke, istom se više ne može ni potpisati, a na jednom dijelu gornjeg dijela šake nema osjet. Prije nesreće bavio se poljoprivredom, a nakon nesreće više se time ne može baviti. Doživio je veliki strah, čak i smrtni strah jer je mislio da će umrijeti. Neposredno prije udara vozila kretao se lijevom stranom kolnika, zaobišao je vozilo te se i dalje nastavio kretati lijevom stranom. Razmak između njega i ruba kolnika je bio svega 15 cm.

17.1. Sud je izvršio neposredno opažanje desne ruke tužitelja te je utvrdio da su na gornjem dijelu desne šake tužitelja jasno vidljivi ožiljci koji se kreću od palca preko svih prstiju, jasno je vidljivo da se ruka nekontrolirano trese. Tužitelj je iskazao da ga naruženje desne ruke jako pogađa, često je skriva od pogleda drugih.

17.2. Tužitelj je dalje naveo da su kao posljedice zadobivene ozljede ostali učestali bolovi u leđima i u predjelu rebara, bolove najviše osjeća kod promjene vremena, zbog čega mora koristiti tablete za bolove, učestalo mu se javljaju glavobolje i ono što ga najviše smeta a to su šumovi u ušima. U nesreći mu je oštećen sluh, a nakon nesreće je morao početi koristiti progresivne naočale. Prilikom nesreće mi je istrgnut sat sa ruke, naočale su mu opale s glave te su potpuno bile strgane. Nakon nesreće provodio je fizikalne terapije koje i dan danas provodi. Također zbog zadobivene ozljede odlazi svakih šest mjeseci na psihijatrijski tretman u bolnici u Popovači jer nije mogao spavati po noći, imao je ružne snove.

17.3. Na upit punomoćnika tuženika je naveo da je predmetnog dana pripremao dokumentaciju potrebnu za obavljanje posla u ponedjeljak, a pri tome se nije žurio, svoj posao je obavljao prema pravilima službe, a pri tome s povećanom pažnjom i na proces rada i na uključene radnike, posebice radnike koji konzumiraju alkohol. On osobno nikada nije dozvoljavao da njegov podređeni radnik koristi vozilo ako je konzumirao alkohol. Predmetnog dana nije imao kontakt s radnicima pa samim time nije ni kontrolirao da li netko pije, a istovremeno i vozi. Prilikom kretanja vozila nije mogao čuti motor vozila jer se radilo o novoj vrsti vozila te je motor bešuman. Prije 30 godina doživio je prometnu nesreću u kojoj je bio suvozač, a ta nesreća nije utjecala na njegovu radnu sposobnost niti ima posljedice straha zbog iste.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka BŽ jer su isti iskazivali objektivno, jasno i logično, a njihovi iskazi su u bitnim dijelovima suglasni, kao i suglasni dokumentaciji priloženoj spisu. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da je do njegovog ozljeđivanja došlo prilikom obavljanja redovite radne operacije radnika koji radi na radnom mjestu poslovođe, prilikom koje radne operacije je tužitelj postupao na do tada uobičajeni način i da je uključio svu dužnu pažnju prilikom obavljanja radnih zadataka. Tužitelj je obavljao radnu operaciju svog radnog mjesta, krećući se po krugu elektre, poslovnom prostoru tuženika, odnosno hodajući lijevom stranom kolnika po kojem se inače kreću i vozila i pješaci, isti nema nogostupa, hodao je uobičajenom brzinom. Pri tome je tužitelj primijetio sa lijeve strane kolnika kojom se i on kretao parkirano vozilo pokraj kojeg je stajao radnik EŽ s vozačeve strane vozila, tužitelj je uspostavio kontakt sa očima sa EŽ, tužitelj se nastavio kretati dotadašnjim smjerom kretanja, prošao je parkirano vozilo te je u jednom trenu osjetio snažan udarac vozila u predjelu lopatica. Pri tome je tužitelj pao na pod, udario prsima i licem o tlo, stražnji desni kotač vozila se ogrebao o njegovu lijevu nogu te je u tome desni vijak koji drži karoseriju vozila zahvatio vrh prsluka kojeg je imao na sebi, vozilo ga je vuklo nekih 20 metara, pokušao se otkvačiti, pritisnuo je svom snagom lijevom rukom o tlo kako bi otkvačio prsluk, a pri tome je ozlijedio lijevu ruku, a u tome trenutku vozilo je zahvatilo njegovu desnu nogu te ga je zarotiralo za 90 stupnjeva, odbačen je na sasvim suprotnu stranu kolnika a pri tome je snažno udario glavom u rubnjak.

19. Iz dokumentacije priložene spisu, odnosno potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku kao nedvojbeno proizlazi da je radnik EŽ Đ u trenutku poduzimanja radnje upravljanja službenim vozilom bio pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 0,23 g/kh u krvi.

20. Iz iskaza svjedoka BŽ kojeg je sud u cijelosti prihvatio kao nesporno proizlazi da je je radniku ŽŽ neposredno nadređeni bio upravo on kao rukovoditelj, kao i poslovođa LŽ, koji je radniku toga dana dao radne naloge za vršenje radnih zadataka, pri čemu je svjedok BŽ u svom iskazu potvrdio da je upravo on kao rukovoditelj jedinice dao nalog radniku ŽŽ da upravlja vozilom kako bi otišao po potrebni alat, a da pri tme nije primijetio da je radnik pod utjecajem alkohola. Stoga neosnovano tuženik tijekom postupka tvrdi da je tužitelj bio neposredni rukovoditelj ŽŽ, vozaču vozila koje ga je udarilo te da je tužitelj bio u obvezi istog alkotestirati, odnosno provjeriti, sukladno Radnoj uputi o provedbi zabrane zloupotrebe alkoholnih pića i drugih sredstava ovisnosti na radnom mjestu.

21. Sud je prihvatio iskaz svjedoka PŽ u dijelu u kojem je naveo da je u trenutku nastanka štetnog događaja bio u svojstvu suvozača u vozilu kojim je upravljao EŽ i da je EŽ u trenutku pokretanja vozila krenuo u smjeru kretanja unatrag. Sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka u dijelu u kojem je naveo da je on prije nego je EŽ pokrenuo vozilo pogledao u desni retrovizor i da nije primijetio da se tužitelj kreće na pravcu kretanja vozila, jer je isto irelevantno za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom predmetu.

22. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR), poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

23. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.

24. Tuženik tijekom postupka ističe da je šteta tužitelju nastala krajnjom nepažnjom samog tužitelja i stavlja prigovor isključive odgovornosti tužitelja koji prilikom kretanja po internoj prometnici unutar kruga elektre nije primijenio dužnu pažnju da se iza njega kreće vozilo kojim je upravljao radnik EŽ, a kojem je upravo tužitelj dao nalog za obavljanje tog manevra, kao i da je tužitelju bilo poznato da cerada na navedenom vozilu onemogućava vozaču preglednost iza vozila, te je na taj način tužitelj sam pridonio nastanku štetnog događaja. Međutim, kao što proizlazi iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu tuženik kao poslodavac je odgovoran za štetu po načelu objektivne odgovornosti. Jedini način da se tuženik oslobodi odgovornosti u ovom slučaju je ako dokaže da je šteta nastala uslijed namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje djelovanje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

25. Okolnost da je predmetne zgode radnik tuženika EŽ upravljao službenim vozilom pod utjecajem alkohola, krećući se u smjeru kretanja unazad, kao i da se tužitelj kretao u pravcu kretanja vozila, pri čemu je tužitelj u trenutku udara vozila bio okrenut leđima vozilu i nalazio se točno po sredini stražnje strane vozila, da interna prometnica nije imala nogostup i da je bilo uobičajeno da se njome kreću i pješaci i vozila te da je vozilo kojim je upravljao radnik EŽ srušilo tužitelja na pod te prešao cijelom dužinom preko tijela tužitelja, ne može se podvesti pod namjeru ili krajnju nepažnje radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati. Naime, tijekom postupka, iz iskaza tužitelja i svjedoka BŽ, koje je sud u cijelosti prihvatio, nedvojbeno je utvrđeno da je radnik EŽ upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, da je radniku ŽŽ na dan štetnog događaja neposredno nadređeni bio poslovođa LŽ i rukovoditelj terenske jedinice BŽ, koji je i dao nalog radniku ŽŽ da upravlja vozilom, da se tužitelj kretao normalnom brzinom primjerenom kretanju pješaka po internoj prometnici po kojoj se inače kreću i pješaci i vozila, da je tužitelj primijetio parkirano vozilo s lijeve strane prometnice po kojoj strani se i on kretao, da je u trenutku kada je tužitelj prošao pokraj vozila isti bio zaustavljen, a vozač (radnik EŽ) se nalazio izvan zaustavljenog vozila te je razgovarao s drugim radnikom TŽ, da je vozač primijetio tužitelja, dakle vidio u kojem smjeru se kreće tužitelj, da se tužitelj nastavio kretati dalje, prošao je pokraj vozila te da je vozilo u jednom trenutku udarilo tužitelja u leđa, dakle da je tužitelj u trenutku udara već prošao vozilo i nastavio se kretati lijevom stranom prometnice, a vozilo ga je udarilo svojom stražnjom stranom u predjelu lopatica i srušilo na tlo. Stoga, šteta nije nastala krivnjom tužitelja, jer je sud utvrdio da je tužitelj postupao na uobičajen način i u trenutku dok je obavljao redovan rad svog radnog mjesta poslovođe, pri čemu je tužitelj upotrijebio svu dužnu pažnju.

26. Dakle, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti drugi razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac, odgovara tužitelju kao posloprimcu za štetu prouzročenu povredom na radu.

27. Tuženik je tijekom postupka predlagao da se spisu pribavi video zapis štetnog događaja navodeći da tuženik ne raspolaže navedenom snimkom, a koji dokazni prijedlog je sud odbio, jer je sve okolnosti nastanka štetnog događaja već utvrdio pregledom dokumentacije priložene spis, kao i iz iskaza tužitelja i svjedoka. Pri tome se ističe da nije životno i logično da tuženik ne raspolaže svojom snimkom koja je nastala unutar poslovnog prostora tuženika, a sud je stava da bi provođenje daljnjih dokaza bilo neekonomično i dovelo bi do bespotrebnog odugovlačenja ovog postupka, a što bi bilo protivno odredbi čl. 10. ZPP-a.

28. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete.

29. U cilju utvrđivanja visine nastale štete, provedena su medicinska vještačenja po stalnom sudskom vještaku za fizijatriju mr. sc. Dijani Bešić, stalnom sudskom vještaku za psihijatriju, prof.dr.sc. Branki Vidrih te stalnom sudskom vještaku za kirurgiju prof.dr.sc. Žarku Rašiću.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih od 5. lipnja 2023. proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je 6 dana (kumulativno), srednjeg intenziteta 20 dana (kumulativno) te blažeg tri mjeseca po stradavanju (kumulativno). Vještak je naveo da se tužitelj liječi po psihijatru zbog smetnji iz kruga Akutne reakcije na stres, odnosno zbog Posttraumatskog stresnog poremećaja od lipnja 2018. Radi tegoba iz kruga PTSP u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 5% trajno.

31. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Dijane Bešić od 20. studenog 2023. proizlazi da je vještak mišljenja da je ozlijeđeni liječen po svim pravilima medicinske struke (učinjeno operativno liječenje dijastaze lijevog AC zgloba, liječenje lokalno mekotkivnih struktura desna šaka i podlaktica). Tužitelj je zbog kritičnog događaja u tretmanu psihijatra zbog psihičkih poteškoća u okviru dg. PTSP-a. Tužitelj je postoperativno provodio medicinsku rehabilitaciju kako bi se uspostavila restitucija opsega bezbolnih pokreta u lijevom ramenu, ali i zbog bolova u slabinskoj kralježnici, desnom kuku, desnoj nozi, te u šakama. Vještak je naveo da je uvidom u medicinsku dokumentaciju, nalaze ciljane dijagnostičke obrade, provedenog liječenja kao i nakon provedene rehabilitacije, a na temelju procjene kliničkog statusa, mišljenja da su kod tužitelja navedene trajne posljedice uzrok i dovele su do smanjenja životnih aktivnosti od 10% zbog čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Zbog navedenoga će tužitelj i ubuduće sasvim sigurno biti pod kontrolom fizijatra te će povremeno ići na fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda, a i tijekom liječenja tužitelj je trpio fizičke bolove koji se ocjenjuju i to: jakog intenziteta u trenutku ozljede i još 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna (za vrijeme po operaciji lijevog ramena, liječenja po ortopedu – traumatologu), slabijeg intenziteta u trajanju od osam tjedana kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u umanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio strah koji se ocjenjuje kao: Primarni – u trenutku samog štetnog događaja te neposredno po štetnom događaju u trajanju od 5 minuta, u nastavku liječenja trpio je Sekundarni strah:

Jačeg intenziteta (zabrinutost za zdravlje i liječenje, preoperativno, postoperativno) dva dana, Srednjeg intenziteta osam dana, Slabijeg intenziteta u trajanju od još osam tjedana kumulativno. Tuđa njega i pomoć se ocjenjuju kao: prvih četiri tjedna po 3 sata dnevno (nakon ozljede, te postoperativno bila mu je neophodna pomoć pri određenim radnjama u ADŽ (aktivnostima dnevnog života-npr. osobna higijena, oblačenje, kuhanje i sl., npr. vožnja na preglede i kontrole specijalista jer je imao ozlijeđeno lijevo rame, te desnu šaku i podlakticu). Potom još dva sata dnevno naredna 4 tjedna (aktivnosti dnevnog života- higijena, težih poslova u kućanstvu: nabava hrane, spremanje hrane i sl.). Naruženosti: Postoperativno u području lijevog ramena ožiljak (naruženje manjeg stupnja), obzirom da je skriven odjećom nije od većeg značaja, ali je zato vidljiv drugi ožiljak na dorzumu (gornja strana) desne šake u dužini od 15 cm x 2cm i predstavlja naruženje manjeg stupnja – (na granici prema srednjem stupnju) uslijed čega tužitelj trpi i odgovarajuće duševne boli. Traumatološko liječenje tužitelja je završeno 18. lipnja 2019.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića od 21. travnja 2024. proizlazi da je vještak mišljenja da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio uganuće lijevog zgloba između vrha lopatice i ključne kosti lijevo tip KŽ, ogrebotine lica, obje šake, područja trbuha, donjih udova, natučenja prsnog koša i trbuha, gnječno razdernu ranu podlaktice i šake desno, prijelom sedmog rebra desno. Po prijemu na bolničko liječenje učini se izgovarajuća rtg dijagnostička obrada te se učini operacijski zahvat kirurške stabilizacije iščašenje lijevog A-C zgloba. Daljnje kontrole kirurga, fizijatra uz provođenje fizikalne terapije. Liječenje je završeno tj. stanje se stabiliziralo kada su se mogle ocijeniti trajne posljedice s kirurškog aspekta nakon kontrole kirurga 18. lipnja 2019. Vještak je naveo da je trajanje i intenzitet ocijenila vještakinja fizikalne medicine i rehabilitacije U svom nalazu je navela tijekom liječenja je trpio fizičke bolove dakle cijenila je cijeli tijek liječenja. Vještak d. Rašić je suglasan s nalazom ocjene trajanja iznijeta bolova. Dalje je naveo da je procjenu straha izvršio je vještak psihijatar, ali i vještak fizikalne medicine. Vještak je dalje mišljenja da je u navedenom štetnom događaju tužitelj stanje po ozljedi lijevog ramena tužitelja (8%) i desne ruke (4%) dovelo do trajnog smanjenje životnih aktivnosti tužitelja od ukupno realno 10%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena, povremenim bolovima u lijevom ramenu kod dužeg rada lijevom rukom, posebno kod rada u razini i iznad razine ramenog zgloba, te bolovima i ograničenoj pokretljivosti desne šake (dominanta ruke), uz bolove kod dužeg rada desno rukom. Vještak dr. Rašić je naveo da je vještak fizikalne medicine i rehabilitacije ocijenio je trajne posljedice s 10%, ali nisu navedene u čemu se sastoje trajne posljedice. U psihijatrijskog aspekta ocijenjene su trajne posljedice od 5%. Vještak dr. Rašić je nadalje naveo da je vještakinja fizikalne medicine i rehabilitacije ocijenila potrebu za tuđom pomoći. U svom nalazu je navela kako je uzela u obzir stanje po operativnom zahvatu te tuđa pomoć za daljnji tijek liječenja. Vještak dr. Rašić je suglasan s navedenom ocjenom potrebe za tuđom pomoći u trajanju od 3 sata kroz 28 dana, te 2 sata tijekom 28 dana. Vještak dr. Rašić je nadalje mišljenja da opisani ožiljci u području lijevoga ramena, desne šake te u području oba koljena predstavljaju naruženje između lakog i srednjeg stupnja. Ožiljak u području lijevog ramen vidljiv je povremeno kada tužitelj ne nosi gornji dio odjezde. Ožiljak u području desne šake vidljiv je stalno, a ožiljci u području oba koljena kada nosi kratke blaže kada je u kupaćim gaćicama, te kada je u donjem rublju.

33. Na sačinjene nalaze i mišljenje vještaka tužitelj i tuženik su iznijeli prigovore te su vještaci pozvani na usmeno očitovanje svojih nalaza i mišljenja, koje su iznijeli na glavnoj raspravi održanoj 12. prosinca 2024.

33.1. Tom prilikom je vještak prof.dr.sc. Branka Vidrih, na primjedbe iz podneska tuženika od 1. prosinca 2023., navela da se kolegica Bešić priklonila njenoj ocjeni straha kao vještaku psihijatru koji je u odnosu na zadani upit suda o intenzitetu i trajanju straha kao kompetentniji za to područje nego vještak fizijatar. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio primarni kratkotrajni intenzivni strah a sekundarni srah izražen je kumulativno na sljedeći način: jakog intenziteta strah je trpio 6 dana, srednjeg 20 dana te blažeg do 3 mjeseca po stradavanju. Na pitanje punomoćnika tuženika da se očituje na činjenicu da je tužitelj 20 godina prije štetnog događaja imao isto tako neku prometnu nezgodu navela je kako takvo saznanje u razgovoru s tužiteljem nije zabilježila, a niti zna da je ikada psihijatrijski liječen. Njena ocjena trajnih posljedica koje je opisala vezano su isključivo na štetni događaj od 17. svibnja 2018. Raniju medicinsku dokumentaciju tužitelja nije uzimala u obzir niti je imala uvid u istu. Kada je se pita kako procjenjuje intelektualni status tužitelja odgovara da prema nalazu psihologa od 19. listopada 2018. dobiveni rezultati opisuju osobu nadprosječnih intelektualnih i krajnje visokih amnestičkih sposobnosti. Klinički dojam u razgovoru nije joj ukazivao na ovakav intelektualni status ali svakako je objektivno psihologijsko testiranje daleko bitnije od njenog subjektivnog dojma. Kada je se pita da pojasni njegove intelektualne sposobnosti i PTSP pojašnjava kako njegovo superiorno intelektualno funkcioniranje nema nikakve veze s činjenicom da je razvio PTSP jer se radi o snažnom emocionalnom odgovoru na traumatski događaj. Kada je se pita je li osoba superiornih intelektualnih sposobnosti mogla razviti intenzivniju kliniku sliku PTSP odgovara da nije i to na temelju kliničke slike i medicinske dokumentacije i na temelju traumatskog događaja koji je izvan uobičajenog ljudskog iskustva.

33.2. Vještak prof.dr.sc. Žarko Rašić je u odnosu na prigovore iz podneska tužitelja od 27. kolovoza 2024. naveo da je procijenio naruženje na granici između lakog i srednjeg stupnja, no međutim ako bi se decidirano morao izjasniti da li se radi o naruženju lakog, srednjeg ili teškog stupnja navodi da se tada radi o naruženju srednjeg stupnja. Na prigovor o procjeni smanjenja životnih aktivnosti vezano za ozljedu desne ruke navodi da u štetnom događaju nije došlo do koštane ozljede u području desne ruke te uzimajući to u obzir procijenjeno je smanjenje životnih aktivnosti obzirom na opseg zadobivene ozljede desne ruke odnosno desne šake. Tužitelj je dešnjak te to što je tužitelj dešnjak cijenit će sud pri odrađivanu pravične naknade za zadobivenu ozljedu desne ruke uzimajući u obziri da se radi o čovjeku kojem je dominantna desna ruka.

34. Vještaci prof.dr.sc. Žarko Rašić i prof.dr.sc. Branka Vidrih te mr.sc. Dijana Bešić su također na istom ročištu a na prijedlog tužitelja iz podneska od 27. kolovoza 2024. dali usuglašenu ukupnu ocjenu smanjena životne aktivnosti navodeći da ukupno realno smanjenje životne aktivnosti s psihijatrijskog, fizijatrijskog i kirurškog aspekta iznosi 22 %.

35. Pisane nalaze i mišljenje svih vještaka, kao i usmeno očitovanje vještaka dr. Vidrih i dr. Rašića te usuglašenu ocjenu svih vještaka sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu ovog suda, stalni sudski vještak dr. Vidrih i dr. Rašić te u to vrijeme stalna sudska vještakinja mr.sc. Bešić su u ovom postupku izvršili stručno i detaljno vještačenje te su izradili u cijelosti pisane nalaze i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti su sukladni s materijalnim dokazima u spisu te su takvi nalazi potpuno prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu su vještaci detaljno, jasno i argumentirano dali razloge za svoje nalaze i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja, kao i na temelju čega temelje svoju usuglašenu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja. Usmeno očitovanje dr. Vidrih i dr. Rašića na iznesene prigovore tuženika i tužitelja, sud je u cijelosti prihvatio jer su vještaci vrlo suvislo i argumentirano odgovorili na sva postavljena pitanja, čime su po stavu ovog suda uspješno otklonili sve prigovore tužitelja i tuženika, a pri tome su vještaci na traženje tužitelja dali i usuglašenu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja.

36. Tužitelj je tijekom postupka predlagao da se provede gospodarsko vještačenje na okolnost utvrđivanja visine uništenih naočala tužitelja u štetnom događaju, a na glavnoj raspravi održanoj 6. svibnja 2025. je naveo da odustaje od tog dokaznog prijedloga te je predložio da sud na temelju slobodne ocijene utvrdi vrijednost istih.

37. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

37.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

38. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u dobi od 59 godina kada je još bio radno aktivan, da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelju ostale trajne posljedice koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti lijevog ramena, povremenim bolovima u lijevom ramenu kod dužeg rada lijevom rukom, posebno kod rada u razini i iznad razine ramenog zgloba, te bolovima i ograničenoj pokretljivosti desne šake (dominanta ruke), uz bolove kod dužeg rada desnom rukom, zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u opsegu od 22%, da je tužitelj bio dva puta podvrgnut operativnom zahvatu uz primjenu anestezije, da je tužitelj bio podvrgnut brojnim pregledima, pa tako RTG i MSCT snimanju, da je morao dugotrajno koristiti analgetike i neko vrijeme mirovati, da se tužitelj otežano kretao te mu je određena višekratna fizikalna terapija na koju još uvijek odlazi, da se tužitelji i dalje liječi po psihijatru zbog smetnji iz kruga Akutne reakcije na stres, da je kod tužitelja prema usmenom očitovanju vještaka dr. Rašića ostalo naruženje srednjeg stupnja, a ožiljak koji se nalazi na gornjem dijelu desne šake je stalno uočljiv trećim osobama, dok su zaostali ožiljici na lijevom ramenu i koljenima ponekad vidljivi drugima, ovisno koju odjeću nosi tužitelj, da je tužitelj trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 14.100,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom neimovinske štete neosnovan.

38.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.300,00 eura.

38.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.200,00 eura.

38.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno umjereno smanjena životna i radna aktivnost od 22%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 3.800,00 eura.

38.4. Kako je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.800,00 eura.

39. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od ukupno 140 sata. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna za sve aktivnosti dnevnog života, kao što su osobna higijena, oblačenje, kuhanje, vožnja na preglede i kontrole, kod težih poslova u kućanstvu i sl., a iz iskaza tužitelja istu mu je pružala supruga. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 4,00 eura po satu, smatrajući da je iznos od 4,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 560,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege neosnovan.

40. Tužitelj je tužbom, na temelju odredbe čl. 1046. ZOO-a potraživao naknadu i zbog umanjenje imovine i to zbog uništenih naočala, a pri tome je tužitelj uz tužbu priložio račun Optike d.o.o. na iznos od 4.682,00 kn, izdan 8 .lipnja 2018. iz kojeg nije razvidno tko ga je platio, odnosno na koga se isti odnosi. Stoga tužitelj tijekom postupka nije dokazao vrijednost otuđene imovine, odnosno uništenih naočala, a sud po slobodnoj ocjeni nije bio u mogućnosti utvrditi vrijednost oštećenih naočala, budući da sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao sam utvrditi i izračunati vrijednost istih, jer tužitelj tijekom postupka nije dokazao koje marke su bile uništene naočale i karakteristike istih, pri čemu se napominje da je tužitelj tijekom postupka odustao od prijedloga da se provede gospodarsko vještačenje uništenih naočala. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen.

41. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 14.100,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 560,00 eura, što ukupno iznosi 14.660,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.840,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

42. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od 19. lipnja 2019. pa do isplate, obzirom da je vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 18. lipnja 2019. pa je sud i prihvatio tako postavljeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

44. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 55,32 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 44,68%.

44.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 55,32% = 155,32% / 2 = 77,66%, a za tuženika: 0% + 44,68% = 44,68% / 2 = 22,34%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 55,32% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

45. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

46. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 30. studenog 2020. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 19. travnja 2021. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 22. veljače 2022. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 3. listopada 2022. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 12. prosinca 2023. 62,5 (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 27. kolovoza 2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 12. prosinca 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 27. veljače 2025. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. svibnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 17. lipnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 2562,5 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 5.125,00 eura, odnosno iznos od 2.835,15 eura za omjer uspjeha od 55,32%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.), troškove vještačenja u ukupnom iznosu do 597,25 eura, kao i trošak za pristup vještaka na ročište u iznosu od 75,00 eura, što ukupno iznosi 4.216,19 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

46.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

47. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

48. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku