REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2664/2019-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Joško Kaleb, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NOPUS d.o.o., Zagreb, Ulica Zlatka Šulentića 9, OIB: 17415222214, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Joška Kaleba, odvjetnika i zamjenika punomoćnice tuženika Matije Kolaka, odvjetnika, dana 25. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 4.724,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 18.10.2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena sukladno odredbi članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. listopada 2018. do isplate, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.702,95 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 25. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno odredbi članka 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 20.4.2018. u Njemačkoj u mjestu Altleiningen, kao zaposlenik tuženika, na radnom mjestu vozača kamiona za vrijeme radnog vremena prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka, zadobio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, i to višestruke prijelome kosti lijevog stopala. Do štetnog događaja je došlo za vrijeme radnog vremena a po obavljanju radnih zadataka na način da je prilikom radnog procesa utovara istovara robe prilikom izlaska iz tovarnog djela kamiona, došlo do pada tužitelja kao radnika zbog neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površine s kojih se obavlja rad prilikom čega je isti zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. U vrijeme štetnog događaja tužitelje je bila zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač kamiona na određeno vrijeme. Odgovornost tuženika, kao poslodavca tužitelja, za naknadu štete tužitelju, proizlazi iz odredbe čl.7. st.3. Zakona o radu, prema kojoj je poslodavca dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način na koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također prema odredbi čl.111. st.1. Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radi ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok prema odredbi čl.25. Zakona o zaštiti na radu odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti. Iz dostavljene Prijave ozljede na radu proizlazi da je ista kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje priznata kao ozljeda na radu: datum priznavanja 25.7.2018., evidencijski broj: 89572004180/2018. U predmetnom događaju tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma opisane u medicinskoj dokumentaciji, a koje povrede su narušile tjelesno i duševno zdravlje tužitelja, sukladno čl.19. st.2. ZOO. Zbog potrebe liječenja, mirovanja, ovisnosti o imobilizaciji tužitelj nije mogao obavljati poslove koje inače u svakodnevnom životu obavlja, pa mu je trebala pomoć i njega druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć su mu pružali članovi obitelji. Po štetnom događaju tužitelj je zaprimljen u bolnicu gdje su ozljede tužitelja okvalificirane kao prijelom stopala, a uslijed kojih ozljeda i posljedica je tužitelj provodio kontinuirano liječenje pod nadzorom liječnika. Bio je radno nesposoban te je morao koristiti bolovanje zbog nesposobnosti za rad te potrebe liječenja u periodu od 20.4.2018. do 31.7.2018. Trpio je niz neugodnosti i inkomodacije zbog bolničkog liječenja. Bio je ovisan o imobilizaciji plastičnom čizmom- potkoljeničnom ortozom, za hodanje je morao koristiti dolaktne štake. Tužitelj je tijekom liječenja morao provoditi dijagnostičke obrade (česta RTG snimanja) te se pridržavati uputa liječnika. Provodio je česte kontrole liječnika, svaki put kada bi provodio liječenje i liječničke kontrole trpio je dodatne strahove za ishod liječenja. Morao je provoditi više puta rehabilitaciju u vidu fizikalnih terapija a koje terapije ne samo da oduzimaju dosta vremena i energije, već je tužitelj tijekom fizikalnih terapija obzirom na vrstu i lokalitet ozljeda trpio dodatne bolove i neugodnosti. Po završenom liječenju su zaostali ograničeni i bolni pokreti uz oticanje stopala Stalni bolovi u stopalu a koji se bolovi pojačavaju pri hodu kao i kod većeg opterećenja. prisutno je otežano kretanje po neravnom terenu, hodu po stepenicama i sl. Po završenom liječenju tužitelju je preporučeno da promjeni režim života te da izbjegava veća opterećenja u svrhu održavanja postojećeg stanja. Zbog zaostalih trajnih posljedica, tužitelj će obzirom na svoju dob spol kao i zanimanje, u svom svakodnevnom životu i radu morati ulagati pojačane napore. Zbog oduzetosti niza važnih tjelesnih funkcija, (trajnih poremećaja osovine ekstremiteta/ dužine/pokretljivosti/ ista nije u mogućnosti obavljati aktivnosti na način na koji je moga obavljati prije predmetnog štetnog događaja. Tužitelj je morao u potpunosti promijeniti svoj dosadašnji način života i svoje navike, a što nedvojbeno ukazuje i na činjenicu da je uslijed stradavanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđen i duševni integritet.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 21.1.2025. potražuje od tuženika iznos od 4.924,00 eura s kamatama od 18.10.2018. do isplate, odnosno na ime neimovinske štete iznos od 4.300,00 eura, po kriterijima smanjenje životne aktivnosti, fizičkih boli, straha, te na ime imovinske štete iznos od 624,00 eura po kriteriju tuđe pomoći i njege (156 sati x 4,00 eura), sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu podnosi prigovor nenadležnosti suda, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj u tužbi navodi kako je do ozljede došlo na način da je tužitelj uslijed izlaska iz tovarnog dijela kamiona pao zbog neispravnosti klizavosti i zakrčenosti prolaza i površine s kojih se obavlja rad. Tuženik osporava spomenuti navod tužitelja kao u cijelosti nedokazan, odnosno osporava da bi do ozljede na radu došlo iz bilo kojeg razloga za koji bi bio odgovoran tuženik. Radi se, pak, o krajnjoj nepažnji tužitelja te njegovoj isključivoj odgovornosti za navodi pad i ozljedu. Naime, ukoliko je doista postojala bilo kakva neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza, tuženik je isto bio u mogućnosti kao i obvezi ukloniti, a isto tako, ukoliko pak takva mogućnost nije postojala, imao je pravo odbiti rad ili zatražiti od poslodavca otklanjanje navedenih prepreka. Tužitelj je iskusan radnik koji godinama izvršava poslovne zadatke prilikom kojih je navodno došlo do predmetne ozljede stoga je za očekivati od istoga barem najniži stupanj pažnje i ozbiljnosti prilikom rada, a koja pažnja da je primijenjena, do pada i ozljede zasigurno ne bi došlo. Doista, iz navoda tužitelja proizlazi da bi prilikom njegovog hoda po kamionu i prikolici trebala konstantno biti prisutna osoba koji bi brisala podlogu kako ista ne bi bila klizava i uklanjala bilo kakve daske, opruge, alate koji bi tužitelju bili na putu i predstavljali prepreku sve kako isti ne bi pao. Tužitelj sve ove radnje može i mora odnosno radnje poduzeti kako bi mogao pristupiti obavljanju ostalih djelatnosti. Nije realno niti životno očekivati od bilo kojeg poslodavca da ukloni razloge zbog kojih je navodno tužitelj pretrpio ozljedu na radu. Isto nije niti moguće jer u procesu rada, posebno u ovom slučaju u procesu rada samog tužitelja, po prirodi obavljanja zadataka može doći do zakrčenja prolaza ostavljanjem stvari na prolazu od strane istoga, pa i prolijevanja i vode i drugih tekućina od strane tužitelja, što je nemoguće otkloniti od strane tuženika kao poslodavca. Slijedom toga, ukoliko je do ozljede koju tuženik navodi došlo na radu kod tuženika, tuženik navodi da je do iste došlo uslijed krajnje nepažnje radnika na koju tužitelj kao poslodavac nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice, slijedom čega tuženik kao poslodavac ima biti oslobođen od odgovornosti za ozljedu radnika sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu. Pored navedenog, tuženik dodatno ukazuje kako je netočan i nedokazan navod da je postojala neispravnost prolaza i površine s kojih se obavlja rad. Tužitelj niti ne navodi o kakvoj bi se to neispravnosti radilo i na kojem dijelu prolaza i površine. Tuženik ukazuje kako mu niti tužitelj, niti bilo koja druga osoba nisu prijavili postojanje bilo koje neispravnosti na kamionu, prikolici, opremi ili bilo čemu drugom što bi moglo prouzrokovati pad tužitelja, niti je tuženik sam utvrdio nepravilnosti. Tužitelj ne dokazuje suprotno, već iznosi samo paušalan navod postojanju neispravnosti. Također, tužitelj kao uzrok ozljede navodi tri razloga: neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površine s kojih se obavlja rad. Nevjerojatno je da je ozljede došlo kao posljedica svih triju faktora, stoga je ovakav navod tužitelja kojim pojašnjava mehanizam nastanka ozljede krajnje paušalan i neodređen. Tužitelj kao dokaz prilaže Prijavu ozljede na radu za tužitelja. Međutim, tuženik ukazuje kako je istu popunjavala radnica tuženika VZ isključivo po navodima tužitelja iznesenim telefonskim putem. Dakle, VZ nije bila prisutna prilikom ozljeđivanja radnika, niti je prilikom popunjavanja Prijave na bilo koji drugi način utvrđivala istinitost navoda tužitelja, slijedom čega se sama Prijava o radu ne može uzeti kao relevantan dokaz o uzroku nastanka štete. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da ozljede koje je tužitelj navodno pretrpio ne opravdavaju isplatu novčanog iznosa koji potražuje tužitelj. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove ovoga postupka.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu o prebivalištu, izvadak iz sudskog registra, Ugovor o radu na određeno vrijeme, Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev, fotografije, saslušan je tužitelj, provedeno je medicinsko vještačenje od 26.11.2024. po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću.

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, kao u izreci presude.

6. Prigovor nenadležnosti istaknut po tuženiku je neosnovan, obzirom je ovaj sud nadležan za postupanje temeljem čl.52. st.1. ZPP-a.

7. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika i štetni događaj, dok je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, obzirom tuženik ističe da je do nezgode došlo nepažnjom samog tužitelja, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. U konkretnom slučaju poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti ( uzročnosti ), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl.111. Zakona o radu i čl.25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj, te je izvršen uvid u dokumentaciju spisa.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika, te je s istim imao sklopljen ugovor o radu i radio kao vozač kamiona, a on ga slao u Njemačku kao izaslanog radnika gdje bi obavljao poslove prijevoza za druge firme kao vozač. Dana 20.4.2018. radio je svoje redovne poslove vozača kamiona, budući ga je tuženik uputio u Njemačku, te je imao sedam do deset utovara-istovara dnevno, što je bilo jako zahtjevno. O istom je upozorio nadređenog LZ i FZ, dobio je par dana odmora, međutim dok se vratio opet je imao približno isti broj utovara i istovara, ništa se nije promijenilo. Toga dana dok mu se dogodila nezgoda vršio je utovar i istovar iz kamiona, s time da je isti bio tehnički neispravan, odnosno njemu je za utovar i istovar robe bilo potrebno da ima propisanu opremu, obzirom se radilo o kamionu visine oko 1,5 m, a on nije imao ljestve za uspinjanje i silazak s tog kamiona, odnosno za utovar i istovar robe. O istom je upozorio nadređene, no propisanu opremu odnosno ljestve nije dobio, te je morao obavljati poslove utovara i istovara bez ljestvi. To je radio na način da bi se popeo u stražnji dio kamiona, nekada bi stao na viljuškar ako bi bio privezan, uglavnom ulazio je i silazio bez ljestvi. U tom kamionu zadnji dio imao je limenu podlogu koja je bila skliska, i u trenutku kada je doživio nezgodu već je istovario veći dio robe toga dana, te je u stražnjem dijelu kamiona čučnuo i htio sići dolje, obzirom je robu već prethodno istovario. U tom trenutku poskliznuo se o limenu podlogu baš dok je htio izaći i pao te je zadobio ozljede odnosno prijelom stopala. Cijeli dan na takav je način silazio s kamiona jer drugog načina i izbora nije imao. Na nogama je imao radne cipele koje su bile propisane. U tom kamionu bio je sam i nitko nije vozio s njim, uvijek je vozio sam. Morao je raditi ono što mu naredi tuženik kao poslodavac, a kamion kojim je vršio utovar i istovar vozio je i drugi vozač i to noćnu liniju a on dnevnu, taj vozač bio je zaposlenik izaslane firme kamo ga je tuženik uputio u Njemačku, on je morao voziti upravo taj kamion jer mu je tako naloženo. U kamionu nije bilo drugih stvari samo ono što je on razvozio i u trenutku silaska tamo su se nalazila dva boksa neke robe, ali to je bilo u prednjem dijelu kamiona a u stražnjem dijelu nije bilo ničega jer je već sve toga dana istovario do trenutka nezgode. Nakon nezgode osjetio je bol u nozi i nije na nju mogao stati, tamo se nalazila kantina te je jedan mladić pozvao hitnu, koje je došla i odvezla ga u bolnicu, on nije pričao njemački a taj mladić je znao hrvatski pa su se tako sporazumjeli. Na upit kakvih je još nedostataka imao kamion osim što nije imao propisane ljestve i koliko je dugo vozio taj kamion navodi da ga je vozio oko 2 mjeseca prije nego mu se dogodila nezgoda, nikada nije dobio propisane ljestve unatoč tome što je o istom upozorio nadređene putem telefona, i to FZ i LZ, a osim tog nedostatka znalo se dogoditi da na tom kamionu bude neispravan retrovizor, bočne zaštite, kuplung, rasvjetni dio, pa se primjerice znalo događati da vozač koji je vozio noću ošteti kamion i da nešto od navedenog ne radi, on je o tome upozorio nadređene, no neovisno o tome morao je oko dva do tri dana voziti neispravan kamion dok oni ne bi otklonili nedostatke, odnosno kvarove. Jedino ljestve nikada nije dobio. Na daljnji upit navodi kako je robu u kamionu visine 1,5 m utovarivao na način da bi se popeo na kamion i to ako je čovjek koji bi vozio viljuškar pristao da stane najprije na njegov viljuškar koji bi dovezao točno do kamiona, tada bi ulazio na taj način, a ako čovjek koji je vozio viljuškar ne bi to dopustio onda bi sam morao ući u kamion na način da se uhvati rukama za podest i da se popne sam. Isto tako silazio je sam na način da bi na zadnjem dijelu kamiona čučnuo okrenut prema naprijed i onda spustio noge dolje i lagano se spustio na tlo. Nije postojao nikakav drugi način ulaska i silaska u kamion jer ljestvi nije bilo, taj kamion nije imao vlastitu dizalicu, već kao što je naveo poseban viljuškar morao je dovoziti robu do kamiona i dići je na palete. U 90% slučajeva utovar i istovar vršio se uz pomoć viljuškara koji bi netko vozio, a onih 10% bile su firme koje su imale istovarnu rampu pa bi onda u takvim slučajevima privezao kamion do rampe i istovarivao robu. Toga dana dok se dogodila nezgoda čovjek koji je vozio viljuškar nije dopuštao da on stane na njegov viljuškar kako bi se popeo na kamion, tako da je sam morao ulaziti a isto tako i silaziti s kamiona. U trenutku dok mu se nezgoda dogodila čovjek koji je upravljao viljuškarom više nije bio tamo, odnosno već je otišao. Površina u kamionu bila je skliska zbog toga što se radilo o limenom podu, pod je bio suh, taj zadnji dio uvijek je jako gladak obzirom je izrađen od lima, znalo se događati da se u kamione stavljaju na taj dio protuklizni podovi, no i to se brzo znalo "ugladiti" zato što su se po tome vukle palete. Svi kamioni koje je vozio imaju taj limeni dio, ne zna od kada su se počeli ugrađivati ti protuklizni podovi. Na daljnji upit pojašnjava da je, kako je već rekao, došao do zadnjeg dijela kamiona, taj dio je sklizak što je već naveo te mu je noga proklizala i tada je čučnuo, poskliznuo se i pao i to izvan kamiona na cestu. Udario je i ruku i rame te nije mogao stati na nogu što je već naveo. S hitnom pomoći komunicirao je mladić koji ju je i pozvao jer on ne zna njemački, a taj mladić je komunicirao s hitnom pomoći na njemačkom jeziku. Na poseban upit da li je on toga dana skakao iz kamiona navodi kako nije niti toga dana niti ikada prije obzirom je profesionalni vozač i vozi kamion od 2007. godine, te nije ni nikada prije skakao s kamiona već jednostavno nije imao druge mogućnosti silaska osim na način kako je opisao u iskazu.

11. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je do ozljede tužitelja došlo 20.4.2018. na uobičajenom mjestu rada za vrijeme redovitog radnog vremena i da je tužitelj ozlijedio stopalo, da je tužitelj pritom obavljao utovar robe u kamion, te da je hodao po nepravilnoj površini, odnosno kao uzrok ozljede navodi se neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina, da su korištena osobna zaštitna sredstva, te da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način. Podataka o očevidu nema, dok je Prijavu ispunila VZ.

12. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj dana 20.4.2018. doživio ozljedu na radu, za vrijeme obavljanja svojih redovnih poslova i zadataka, i to na način kako opisuje u tužbi, odnosno svom iskazu, koji iskaz sud prihvaća u cijelosti kao uvjerljiv i logičan, Pritom je sud utvrdio da je tužitelj nezgodu na radu 20.4.2018. doživio za vrijeme obavljanja svojih redovnih poslova, odnosno utovara i istovara kamiona, no da za iste poslove nije imao propisanu opremu, obzirom se radilo o kamionu visine oko 1,5 m, a on nije imao ljestve za uspinjanje i silazak s tog kamiona, odnosno za utovar i istovar robe. Poslove utovara i istovara morao je obavljati bez ljestvi, iako je o istom obavijestio nadređene, no ljestve nije dobio, a to je radio na način da bi se popeo u stražnji dio kamiona, nekada bi stao na viljuškar ako bi bio privezan, uglavnom ulazio je i silazio bez ljestvi. U tom kamionu zadnji dio imao je limenu podlogu koja je bila skliska, i u trenutku kada je doživio nezgodu već je istovario veći dio robe toga dana, te je u stražnjem dijelu kamiona čučnuo i htio sići dolje, obzirom je robu već prethodno istovario. U tom trenutku poskliznuo se o limenu podlogu baš dok je htio izaći i pao te je zadobio ozljede odnosno prijelom stopala. Cijeli dan na takav je način silazio s kamiona jer drugog načina i izbora nije imao. Na nogama je imao radne cipele koje su bile propisane.

13. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u pogledu nastanka same nezgode kao istinit, životan i uvjerljiv, pri čemu iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo uslijed njegove nepažnje, niti postoji odgovornost tužitelja za nastalu štetu, već je do štete došlo zbog toga što tuženik poslodavac nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, obzirom nije tužitelju kao radniku koji je bio dužan obavljati utovar i istovar robe iz kamiona visine oko 1,5 m osigurao adekvatna sredstva rada, odnosno konkretno ljestve pomoću kojih bi se mogao penjati na kamion, odnosno spuštati s njega, pa kako tužitelj drugog načina i izbora za obavljanje utovara i istovara, osim na način kako je to radio, i nije imao, iz istog proizlazi odgovornost tuženika kao tužiteljevog poslodavca, prema općim propisima obveznog prava, te s čl.111. Zakona o radu i čl.25. Zakona o zaštiti na radu.

14. Sud nije provodio dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika BZ, obzirom se isti na ročište dana 7. srpnja 2025. na koje je bio uredno pozvan radi saslušanja, nije odazvao, a izostanak nije ni na koji način opravdao.

15. Također, sud je odbio prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka VZ, obzirom ista nesporno nije bila neposredni očevidac štetnog događaja, već je sastavila Prijavu o ozljedi na radu tužitelja koja već prileži spisu, pa je njezino saslušanje stoga ocijenjeno nepotrebnim. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka LZ i FZ kao nepotrebne, budući isti nesporno također nisu bili očevici štetnog događaja, niti su imali neposrednih saznanja o štetnom događaju, a činjenično stanje je i bez tih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

16. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jošku Filipušiću. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 26.11.2024. proizlazi da je tužitelj dana 20.4.2018. stradao na radnom mjestu i tom prilikom zadobio prijelom II, III i IV kosti lijevog stopala. Kod tužitelja se radilo o teškoj tjelesnoj ozljedi u obliku prijeloma četiri kosti stopala verificirano CT obradom nakon čega su zaostale trajne posljedice u obliku povremenih bolova i pojave otekline nakon napora.

Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 2 mjeseca. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jadi 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozlojeđivanja.

Kod tužitelja je zbog prijeloma četiri kosti stopala došlo do smanjenja životne aktivnosti za 8% trajno (izvor: Orijentacijske medicinske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti Udruge sudskih vještaka, točka 2.2.10. otprilike oko 2% za svaku kost). Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore. Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 20.IV. do 21.V.2018. jer je nosio imobilizaciju. Nakon toga a do 21.VI.2018. po 2 sata dnevno zbog imobilizacije elastičnim zavojem i hoda pomoću štaka, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti. Naruženje nije zaostalo.

17. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka stranke nisu stavljale primjedbi, pa je sud isti prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije u spisu.

18. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 10 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 2 mjeseca, a povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u iznosu od 1.800,00 eura.

19. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj u štetnom događaju tužitelj doživio strah, i to primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jaki 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 900,00 eura.

20. Kod tužitelja je zbog prijeloma četiri kosti stopala došlo do smanjenja životne aktivnosti za 8% trajno, te će shodno ovom postotku tužitelj morati ulagati pojačane napore, pa mu je po tom osnovu valjalo priznati iznos od 1.400,00 eura.

21. Dakle, tužitelju je na ime neimovinske štete ukupno kao primjeren utvrđen iznos od 4.100,00 eura.

22. U odnosu na tuđu pomoć i njegu prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je dok se nalazio na kućnom liječenju bila potrebna pomoć i njega druge osobe po 3 sata dnevno od 20.IV. do 21.V.2018. jer je nosio imobilizaciju, nakon toga a do 21.VI.2018. po 2 sata dnevno zbog imobilizacije elastičnim zavojem i hoda pomoću štaka, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, i to ukupno 156 sati, a kako su stranke učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,00 eura po satu i da su istu tužitelju pružali ukućani (list 170 spisa), to tužitelju s tog osnova pripada zatraženih 624,00 eura (156 sati x 4 eura).

23. Dakle, tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 4.724,00 eura, dok je istoga valjalo odbiti s daljnjim iznosom od 200,00 eura.

24. Tužitelju je valjalo dosuditi zakonske zatezne kamate od dana 18.10.2018. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a sve temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužitelju priznati troškovi: sastava tužbe - 100 bodova (Tbr.7.1. OT), sastava odštetnog zahtjeva - 100 bodova (Tbr.32.1. OT),sastava podnesaka od 3.5.2021., 21.1.2025., 21.5.2025. - svaki po 100 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 17.5.2021., 11.12.2023., 25.3.2024., 7.7.2025. - svako po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), sastava podneska od 15.5.2024. - 25 bodova (Tbr.8.4. OT), ročište za objavu presude - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 975 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.950,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.437,50 eura. Tome treba pridodati trošak medicinskog vještačenja koji je bio nužan za postupak u iznosu od 265,45 eura, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 2.702,95 eura.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 7.10.2024., obzirom isti nije bio nužan za postupak, u smislu čl.155. ZPP-a.

27. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl.151. st.3. ZPP-a, u visini određenoj čl.29. st.2. ZOO-a.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika