REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-626/2019-32

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, u pravnoj tužitelja CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535 zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara i dr., odvjetnicima iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 10. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja uz zamjenicu punomoćnika tužitelja te punomoćnicu tužene, 25. kolovoza 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.2.1. Ugovora o kreditu broj ugovora 118-50-4113409, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 18.05 2007., koja glasi:

« …promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora…»

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru kreditu broj ugovora 118-50-4113409, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili dana 18.05 2007., a kojim se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi:

«… kunska protuvrijednost CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja."

U odredbi čl. 7.1. koja glasi:

"…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća…"

pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji gasi:

"Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati novčani iznos od 6.401,13 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

(preplata po kamatama)

-na iznos od 9,07 EUR od 30.11.2007. do isplate,

-na iznos od 9,01 EUR od 31.12.2007. do isplate,

-na iznos od 9,15 EUR od 31.01.2008. do isplate,

-na iznos od 9,22 EUR od 29.02.2008. do isplate

-na iznos od 9,35 EUR od 31.03.2008. do isplate,

-na iznos od 9,10 EUR od 30.04.2008. do isplate,

-na iznos od 17,89 EUR od 31.05.2008. do isplate,

-na iznos od 18,07 EUR od 30.06.2008. do isplate,

-na iznos od 17,70 EUR od 31.07.2008. do isplate,

-na iznos od 17,68 EUR od 31.08.2008. do isplate,

-na iznos od 17,83 EUR od 30.09.2008. do isplate,

-na iznos od 19,23 EUR od 31.10.2008. do isplate,

-na iznos od 18,21 EUR od 30.11.2008. do isplate,

-na iznos od 19,40 EUR od 31.12.2008. do isplate,

-na iznos od 19,54 EUR od 31.01.2009. do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR od 28.02.2009. do isplate,

-na iznos od 19,29 EUR od 31.03.2009. do isplate,

-na iznos od 19,28 EUR od 30.04.2009. do isplate,

-na iznos od 18,88 EUR od 31.05.2009. do isplate,

-na iznos od 18,57 EUR od 30.06.2009. do isplate,

-na iznos od 18,59 EUR od 31.07.2009. do isplate,

-na iznos od 18,67 EUR od 31.08.2009. do isplate,

-na iznos od 18,61 EUR od 30.09.2009. do isplate,

-na iznos od 18,41 EUR od 31.10.2009. do isplate,

-na iznos od 18,62 EUR od 30.11.2009. do isplate,

-na iznos od 18,77 EUR od 31.12.2009. do isplate,

-na iznos od 19,00 EUR od 31.01.2010. do isplate,

-na iznos od 18,88 EUR od 28.02.2010. do isplate,

-na iznos od 19,22 EUR od 31.03.2010. do isplate,

-na iznos od 19,08 EUR od 30.04.2010. do isplate,

-na iznos od 19,17 EUR od 31.05.2010. do isplate,

-na iznos od 20,34 EUR od 30.06.2010. do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR od 31.07.2010. do isplate,

-na iznos od 1,92 EUR od 31.08.2010. do isplate,

-na iznos od 1,89 EUR od 30.09.2010. do isplate,

-na iznos od 1,84 EUR od 31.10.2010. do isplate,

-na iznos od 1,92 EUR od 30.11.2010. do isplate,

-na iznos od 2,01 EUR od 31.12.2010. do isplate,

-na iznos od 1,92 EUR od 31.01.2011. do isplate,

-na iznos od 1,94 EUR od 28.02.2011. do isplate,

-na iznos od 1,90 EUR od 31.03.2011. do isplate,

-na iznos od 1,91 EUR od 30.04.2011. do isplate,

-na iznos od 2,03 EUR od 31.05.2011. do isplate,

-na iznos od 0,42 EUR od 31.01.2014. do isplate

-na iznos od 0,41 EUR od 28.02.2014. do isplate,

-na iznos od 0,41 EUR od 31.03.2014. do isplate,

-na iznos od 0,40 EUR od 30.04.2014. do isplate,

-na iznos od 0,40 EUR od 31.05.2014. do isplate,

-na iznos od 0,39 EUR od 30.06.2014. do isplate,

-na iznos od 0,39 EUR od 31.07.2014. do isplate

-na iznos od 0,39 EUR od 31.08.2014. do isplate,

-na iznos od 0,39 EUR od 30.09.2014. do isplate,

-na iznos od 0,39 EUR od 31.10.2014. do isplate,

-na iznos od 0,38 EUR od 30.11.2014. do isplate,

-na iznos od 0,38 EUR od 31.12.2014. do isplate

-na iznos od 0,38 EUR od 30.01.2015. do isplate,

-na iznos od 0,37 EUR od 28.02.2015. do isplate,

-na iznos od 0,37 EUR od 31.03.2015. do isplate,

-na iznos od 0,36 EUR od 30.04.2015. do isplate,

-na iznos od 0,36 EUR od 31.05.2015. do isplate,

-na iznos od 0,36 EUR od 30.06.2015. do isplate,

-na iznos od 0,36 EUR od 31.07.2015. do isplate,

-na iznos od 0,35 EUR od 31.08.2015. do isplate,

-na iznos od 0,35 EUR od 30.09.2015. do isplate,

(preplata po tečaju)

-na iznos od 0,21 EUR od 31.07.2007. do isplate,

-na iznos od 1,14 EUR od 31.08.2007. do isplate,

-na iznos od 0,21 EUR od 30.11.2007. do isplate,

-na iznos od 2,42 EUR od 31.01.2008. do isplate,

-na iznos od 4,13 EUR od 29.02.2008. do isplate,

-na iznos od 7,05 EUR od 31.03.2008. do isplate,

-na iznos od 2,66 EUR od 30.04.2008. do isplate,

-na iznos od 0,90 EUR od 31.05.2008. do isplate,

-na iznos od 3,00 EUR od 30.06.2008. do isplate,

-na iznos od 0,07 EUR od 31.08.2008. do isplate,

-na iznos od 1,90 EUR od 30.09.2008. do isplate,

-na iznos od 15,76 EUR od 31.10.2008. do isplate,

-na iznos od 6,48 EUR od 30.11.2008. do isplate,

-na iznos od 18,29 EUR od 31.12.2008. do isplate,

-na iznos od 20,11 EUR od 31.01.2009. do isplate,

-na iznos od 20,94 EUR od 28.02.2009. do isplate,

-na iznos od 18,68 EUR od 31.03.2009. do isplate,

-na iznos od 19,12 EUR od 30.04.2009. do isplate,

-na iznos od 15,66 EUR od 31.05.2009. do isplate,

-na iznos od 13,12 EUR od 30.06.2009. do isplate,

-na iznos od 13,80 EUR od 31.07.2009. do isplate,

-na iznos od 15,15 EUR od 31.08.2009. do isplate,

-na iznos od 15,03 EUR od 30.09.2009. do isplate,

-na iznos od 13,68 EUR od 31.10.2009. do isplate,

-na iznos od 16,24 EUR od 30.11.2009. do isplate,

-na iznos od 18,29 EUR od 31.12.2009. do isplate,

-na iznos od 21,21 EUR od 31.01.2010. do isplate,

-na iznos od 20,55 EUR od 28.02.2010. do isplate,

-na iznos od 24,51 EUR od 31.03.2010. do isplate,

-na iznos od 23,77 EUR od 30.04.2010. do isplate,

-na iznos od 25,24 EUR od 31.05.2010. do isplate,

-na iznos od 37,92 EUR od 30.06.2010. do isplate,

-na iznos od 35,32 EUR od 31.07.2010. do isplate,

-na iznos od 44,81 EUR od 31.08.2010. do isplate,

-na iznos od 41,96 EUR od 30.09.2010. do isplate,

-na iznos od 37,37 EUR od 31.10.2010. do isplate,

-na iznos od 47,05 EUR od 30.11.2010. do isplate,

-na iznos od 59,37 EUR od 31.12.2010. do isplate,

-na iznos od 50,65 EUR od 31.01.2011. do isplate,

-na iznos od 53,71 EUR od 28.02.2011. do isplate,

-na iznos od 49,83 EUR od 31.03.2011. do isplate,

-na iznos od 50,52 EUR od 30.04.2011. do isplate,

-na iznos od 67,04 EUR od 31.05.2011. do isplate,

-na iznos od 68,35 EUR od 30.06.2011. do isplate,

-na iznos od 82,09 EUR od 31.07.2011. do isplate,

-na iznos od 75,03 EUR od 31.08.2011. do isplate,

-na iznos od 67,31 EUR od 30.09.2011. do isplate,

-na iznos od 66,48 EUR od 31.10.2011. do isplate,

-na iznos od 65,88 EUR od 30.11.2011. do isplate,

-na iznos od 69,57 EUR od 31.12.2011. do isplate,

-na iznos od 72,78 EUR od 31.01.2012. do isplate

-na iznos od 73,21 EUR od 29.02.2012. do isplate,

-na iznos od 70,99 EUR od 31.03.2012. do isplate,

-na iznos od 72,49 EUR od 30.04.2012. do isplate,

-na iznos od 73,52 EUR od 31.05.2012. do isplate,

-na iznos od 71,79 EUR od 30.06.2012. do isplate,

-na iznos od 72,25 EUR od 31.07.2012. do isplate

-na iznos od 70,95 EUR od 31.08.2012. do isplate,

-na iznos od 68,15 EUR od 30.09.2012. do isplate,

-na iznos od 71,14 EUR od 31.10.2012. do isplate,

-na iznos od 72,57 EUR od 30.11.2012. do isplate,

-na iznos od 71,56 EUR od 31.12.2012. do isplate,

-na iznos od 65,94 EUR od 30.01.2013. do isplate,

-na iznos od 70,72 EUR od 28.02.2013. do isplate,

-na iznos od 71,14 EUR od 31.03.2013. do isplate,

-na iznos od 69,26 EUR od 03.05.2013. do isplate,

-na iznos od 63,44 EUR od 31.05.2013. do isplate

-na iznos od 63,29 EUR od 30.06.2013. do isplate,

-na iznos od 64,72 EUR od 31.07.2013. do isplate,

-na iznos od 67,01 EUR od 31.08.2013. do isplate,

-na iznos od 70,19 EUR od 30.09.2013. do isplate,

-na iznos od 68,55 EUR od 31.10.2013. do isplate,

-na iznos od 69,71 EUR od 30.11.2013. do isplate,

-na iznos od 71,03 EUR od 31.12.2013. do isplate

-na iznos od 67,48 EUR od 31.01.2014. do isplate,

-na iznos od 69,11 EUR od 28.02.2014. do isplate,

-na iznos od 68,58 EUR od 31.03.2014. do isplate,

-na iznos od 66,78 EUR od 30.04.2014. do isplate,

-na iznos od 66,21 EUR od 31.05.2014. do isplate,

-na iznos od 66,47 EUR od 30.06.2014. do isplate,

-na iznos od 68,51 EUR od 31.07.2014. do isplate,

-na iznos od 70,23 EUR od 31.08.2014. do isplate,

-na iznos od 69,87 EUR od 30.09.2014. do isplate,

-na iznos od 71,36 EUR od 31.10.2014. do isplate,

-na iznos od 72,37 EUR od 30.11.2014. do isplate,

-na iznos od 71,78 EUR od 31.12.2014. do isplate,

-na iznos od 72,59 EUR od 30.01.2015. do isplate,

-na iznos od 72,59 EUR od 28.02.2015. do isplate,

-na iznos od 72,59 EUR od 31.03.2015. do isplate,

-na iznos od 72,59 EUR od 30.04.2015. do isplate,

-na iznos od 72,59 EUR od 31.05.2015. do isplate

-na iznos od 72,59 EUR od 30.06.2015. do isplate,

-na iznos od 72,60 EUR od 31.07.2015. do isplate,

-na iznos od 72,60 EUR od 31.08.2015. do isplate,

-na iznos od 72,60 EUR od 30.09.2015. do isplate,

-na iznos od 1.202,35 EUR od dana 30.09.2015. do isplate po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007.g., a on 1. siječnja 2008.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 1. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine te da mu nadoknadi parnični trošak a sve u roku od 15 dana."

III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 4. lipnja 2019. navodi da su 18. 5.2007. on kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj ugovora 118-50-4113409, kojim ugovorom je tužena odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.700,00 CHF. Ugovor sadrži ugovorenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi a koja kamatna stopa je bila promjenjiva sukladno odluci banke-tužene. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tužena nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 13. lipnja 2014.god. u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovore odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje Odlukom banke, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe temeljem kojih se promjena kamatne stope vršila jednostranom odlukom banke. Obzirom je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem jednostrane odluke banke sa učinkom ex tunc, to su bez pravnog učinka i sve odluke banke — tužene o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita sa istim pravnim učinkom.

1.1. Temeljem ugovora o kreditu banka je odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.700,00 CHF-a po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Ugovorom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tužena je propustila tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Na dan sklapanja predmetnog ugovora srednji tečaj CHF-a prema tečajnoj listi Raiffeisen bank d.d iznosio je 4,427796 Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 6632/17 od 14.06.2018.god., pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača, pa su takve odredbe ugovora ništetne. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u predmetnom ugovoru o kreditu utvrde ništetnim odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka.

1.2. Temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu dana 30. rujna 2015.godine sklapali su se anexi/dodaci uz osnovni ugovor o kreditu. Anexima/dodacima provedena je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Rješenjem Vrhovnog suda RH broj: Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine utvrđeno je da korisnici kredita koji su temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) zaključili dodatak ugovoru o kreditu, kojim dodatkom su obveze iz osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, već upravo suprotno da korisnici kredita imaju pravni interes i mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju — pravo na povrat novčanog iznosa.

1.3. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje: - ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope, - ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica i anuiteti kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Sve opisane odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli protivni su odredbama č1.81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), koji je bio na snazi sklapanja ugovora, s time da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina (č1.87. Zakona o zaštiti potrošača). Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila. Prema mišljenju tužitelja u konkretnom slučaju radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa treba se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa, te tečaj švicarskog franka koji je na dan sklapanja predmetnog ugovora bio važeći prema tečajnoj listi Raiffeisen Bank i iznosio je 4,427796 obzirom su jedino navedeni parametri tužitelju bili poznati prilikom sklapanja ugovora. Obzirom je zbog nepoštenog ugovaranja ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita, te mjesečni anuiteti vežu za valutu švicarskog franka kao i način promjene kamatne stope, tužitelj smatra da je predmetni kredit znatno preplatio za određeni novčani iznos, no kako mu tužena banka nije dostavila dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, tužitelj u ovom trenutku ne može postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, na svaki pojedino utvrđeni iznos dugovanja tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate, a što će ve tužitelj precizirati nakon provedenog vještačenja. Po pozivu suda, podneskom od 10. siječnja 2020. tužitelj je postavio određeni zahtjev za isplatom iznosa od 36.664,44 kn.

1.4. Nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, tužitelj je podneskom od dana 7. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev za isplatom zahtijevajući isplatu iznosa od ukupno 6.401,13 eura po osnovi preplate po kamatama i po osnovi tečajnih razlika sve sa zakonskim zateznim kamatama na način kako je navedeno u izreci ove odluke.

2. Tužena se protivila preinaci tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio podneskom od 7. svibnja 2025. nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, no sud je istu dopustio pozivom na odredbu čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) cijeneći da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i čl. 191. st. 2. ZPP-a. Tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, jer je on za egzaktnu visinu svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog dokaza vještačenjem, zbog čega je sud unatoč protivljenju tužene preinaci tužbe, temeljem čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Ne spori da su stranke dana 22. svibnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu, ali ukazuje da se u ovom predmetu radi o kreditu koji je konvertiran sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu dana 28. siječnja 2016. sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine. U bitnome smatra kako se tužitelj neosnovano poziva na presudu donesenu u postupku kolektivne zaštite potrošača, koja nije primjenjiva na pojedinačne sudske postupke kao što je ovaj. U odnosu na valutnu klauzulu smatra da je ista jasna, uočljiva i razumljiva, a u samom je Ugovoru navedeno da se isplaćuje iznos od 37.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelju da nije moglo ostati nepoznato da su sve valute podložne promjenama te da će se shodno tome mijenjati i troškovi kredita, odnosno mogao je i bio je u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje za njega mogu proizaći iz ugovaranja valutne klauzule. Tužitelj je imao mogućnost utjecaja na sadržaj Ugovor obzirom tužena uvijek nudi više opcija valutne klauzule, a odabrao je kredit u CHF. Odredba o kamatnoj stopi je također jasna razumljiva te uočljiva, a određuje se u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Tužena je postupila sukladno izmijenjenoj odredbi čl. 11a. st. 5. ZPK te smanjila kamatnu stopu na način da je od 1. siječnja 2014. iznosila 3,23%. Osporava tužitelju bilo kakvo pravo na isplatu obzirom na sklopljen Dodatak temeljem odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine s ciljem uspostavljanja ravnoteže interesa između ugovornih strana. Nakon stupanja na snagu ZID ZPK, te nakon prihvaćanja konverzije od strane korisnika kredita, ugovorne strane ne mogu na temelju instituta stjecanja bez osnove, potraživati isplate temeljem pravila stjecanja bez osnove jer smisao i svrha instituta stjecanja bez osnove jest da svaka strana vrati ono što je primila. U ovom slučaju, kako se obavlja vraćanje „preplate“ određeno je ZID ZPK-om odnosno novim ugovorom sklopljenim u skladu s tim Zakonom. Tužena smatra da je bitna činjenica za odlučivanje u ovom sporu činjenica da je tužitelj prihvatio konverziju kredita izvršenu od strane tužene sukladno prisilnim zakonskim odredbama, te da je kao rezultat prihvaćanja konverzije kredita tužitelj potpisao Dodatak Ugovoru o kreditu. Predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti je usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku. Tužitelj nije bio obvezan prihvatiti konverziju i sklopiti Dodatak ugovora o kreditu, nego je imao izbora da li će prihvatiti ponudu za sklapanje Dodatka koji se odnosio na konverziju. Završno, tužena također ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje.

4. U tijeku postupka pročitan je Ugovor o kreditu broj 118-50-4113409, dodatak ugovoru o kreditu, otplatni plan, nalaz i mišljenje vještaka IJ, vl. obrta [obrt], te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6. Među strankama ovoga postupka nije sporno:

- da su dana 22. svibnja 2007. zaključile Ugovor o kreditu za iznos kredita od 37.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu kamatu od 4,95 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tužene o kreditiranju građana,

- da su 28. siječnja 2016. zaključile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima,

- da je sukladno čl. 2. Ugovora o kreditu riječ o stambenom kreditu.

7. Među strankama je sporno radi li se o valjanim ili ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a posljedično tome, ima li tužitelj, nakon što je sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa kojeg je tužena od njega naplatila na temelju takvih odredbi. S tim u vezi valja utvrditi i može li se tužitelj kao individualni potrošač pozivati na presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Sporan je prigovor zastare i visina tužbenog zahtjeva.

8. U postupku je utvrđeno da je tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjana te da se u tijeku otplate kredita kontinuirano mijenjao i tečaj CHF.

9. Nije osnovan stav tužene u dijelu kojim negira učinak presude donesene u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i stav da tužitelj nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu više nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe.

9.1. Naime, prema pravnom shvaćanju iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i posl.br. br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

9.2. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. odlučeno je o kolektivnoj tužbi tužitelja Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača („Udruga potrošač“) protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr.) te je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i ovdje tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9.3. Navedena je presuda, u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je odluka u postupku kolektivne zaštite u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

9.4. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužitelja i tužene, a koji sadrži upravo spornu odredbu o jednostranoj izmjeni ugovorene kamatne stope od strane banke i odredbu o valutnoj klauzuli kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj se pravilno pozvao na pravna utvrđenja spomenutih presuda.

9.5. U odnosu na navode tužene da utvrđenja navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.6. Odredbom čl. 138.a ZZP/07, koji bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka kolektivne zaštite, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tužene.

9.7. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi isplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih čl. 502.c ZPP i čl. 138.a ZZP/07) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu.

10. Međutim, tužena je u pojedinačnom potrošačkom sporu (kakav je i ovaj) ovlaštena predlagati izvođenje dokaza s ciljem dokazivanja da je u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, u predugovornoj fazi, pregovarala s tužiteljem, odnosno tužitelju kao potrošaču dala odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je on, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

10.1. Upravo na te okolnosti je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

10.2. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je kredit uzeo za renovaciju stana na adresi [adresa] u [adresa] te da je u stanu živio sa obitelji. U tom stanu nije obavljao nikakvu djelatnost te u to vrijeme nije bio vlasnik obrta ili firme, a kredit je sam otplaćivao. Stan je prodao 2020. godine te je za otplatu navedenog kredita morao dići još jedan kredit. Kredit je uzeo kod tužene jer mu je djelatnica rekla kako je kredit u chf najbolji za njega, da je rekla kako je kredit u chf puno povoljniji od drugih kredita te da će mu rata biti manja. U banci ga nisu upozorili na neke rizike od sklapanja ugovora u chf nego su kredit u chf prezentirali kao najpovoljniji u tom trenutku. Ugovor je sastavila banka, pročitao ga je i najvažnije mu je bilo kolika će mu biti rata da je od svoje plaće može vraćati. Ne sjeća se kako je došlo do sklapanja dodatka ugovoru te da ga je dobrovoljno potpisao jer je mislio da će mu pomoći oko daljnje otplate kredita. Početna rata bila je 1.400,00 kn da bi narasla na skoro 2.000,00 kn te da je to bila znatna razlika u odnosu na plaću koju je primao. On je laik i mislio je da će mu rata uvijek biti oko 1.400,00 kn te da ga nitko nije upozorio da bi mogla tako drastično porasti.

10.3. Iskaz tužitelja sud prihvaća, jer je iskazivao iskreno i uvjerljivo, a njegovi su navodi realni i proizlaze iz dokumentacije koja je dostavljena u spis. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da nije bilo pojedinačnog pregovaranja sa potrošačima, pa tako niti s tužiteljem, niti je tužitelju dano objašnjenje valutne klauzule i načina promjene kamatne stope, dok je na sklapanje Dodatka dobrovoljno pristao.

11. Valja također napomenuti da tužena u tijeku postupka nije navodila činjenice niti predlagala dokaze (osim dokaza saslušanjem tužitelja) iz kojih bi proizlazilo da je s tužiteljem pojedinačno pregovarala o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora o kreditu, već u bitnom ponavlja navode već istaknute i preispitane u postupku kolektivne zaštite. Također, odredbe o promjeni kamatne stope prema odluci banke i valutnoj klauzuli sadržane u spornom Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužitelja i prednika tužene sadržajno su identične odredbama standardnih ugovora o potrošačkom kreditu tužene koji su predočeni i razmatrani u postupku kolektivne zaštite.

12. Nadalje, u postupku kolektivne zaštite je nepoštenost odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditima sklopljenih u spomenutom razdoblju utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tužene u pogledu valutne klauzule (s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti), odnosno izostanka pojedinačnog pregovaranja te utvrđivanja egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara u pogledu promjenjive kamatne stope, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule (koja načelno jest dopuštena prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23; dalje u tekstu: ZOO/05) i eventualnog postojanja objektivnih kriterija koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope u razdoblju otplate kredita.

12.1. Točna je tvrdnja tužene da je volja ugovornih stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva, ali je upravo u tom dijelu odredba nepoštena u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o zaštiti potrošača (čl. 81. i 82. ZZP/03 te čl. 96. i 97. ZZP/07), ne zbog ugovaranja same promjenjivosti, već zato što se o veličini te promjene nije pojedinačno pregovaralo niti su Ugovorom o kreditu utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara.

12.2. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasna i uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedini siguran element o kojem ovisi visina kamatne stope odluka banke, pri čemu u Ugovoru o kreditu nisu sadržani objektivni kriteriji, poput referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Takva ugovorna odredba, stoga, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

12.3. Glede valutne klauzule, iako je njezino ugovaranje načelno dopušteno, jer navedeno proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05, u postupku kolektivne zaštite pravomoćno je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, u smislu čl. 84. ZZP/03 i čl. 99. ZZP/07, jasne i uočljive, ali nisu razumljive, jer potrošačima nisu objašnjeni razlozi niti kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač, kao slabija i ranjivija strana, mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tih odredaba za njega proizlaze, dok je bankama bila poznata priroda i specifičnost valute švicarski franak, njeno kretanje u budućnosti, kao i to da je uz tu valutu vezan poseban rizik, a koji rizik u cijelosti preuzima potrošač. Takve ugovorne odredbe su, stoga, uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, s obzirom da je i iznos kamate vezan uz valutu švicarski franak.

12.4. U konkretnom se slučaju, zapravo, radilo o istovremenom ugovaranju valutne klauzule s valutom CHF i promjenjive kamatne stope, a slijedom toga i o povećanom riziku za tužitelja kao korisnika kredita i potrošača, koji rizik se ubrzo i pokazao, uslijed čega je došlo do značajnog povećanja iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni. Razlozi i kriteriji za izmjenu (povećanje) kamatne stope ubuduće trebali su biti precizirani već u Ugovoru o kreditu ili u odlukama i (ili) aktima tužene, a kako to nije slučaj u spornom ugovoru, to su spomenute odredbe ocijenjene kao nerazumljive pa time i nepoštene, kao i odredba o ugovaranju švicarskog franka kao valute za koju je vezana glavnica kredita. Test poštenosti tih ugovornih odredaba proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači – korisnici kredita nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tužena kao profesionalac – banka nije dala tužitelju kao korisniku kredita sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu bile lako razumljive, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnim odredbama.

13. Obzirom na neujednačenu sudsku praksu, u postupku je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku IJ vlasniku obrta [obrt]. Zadatak vještaka je izračunati razliku stvarno plaćene kamate iz CHF kredita i početne kunske kamate iz početnog otplatnog plana za CHF kredit, (samo pozitivne razlike), razliku stvarno naplaćenog tečaja CHF i početnog tečaja CHF (samo pozitivne razlike), usporediti CHF glavnicu na dan konverzije pomnoženu sa početnim tečajem CHF i glavnicu nakon konverzije u EUR kredit, odnosno da li su iznosi izračunati pod toč. 1 i 2. obuhvaćeni u glavnici nakon konverzije kredita u EUR, ukupnu pretplatu po kreditu po osnovi preplaćene kamate i preplaćenog tečaja CHF, prilikom izrade izračuna u razdoblju od 01. siječnja 2014. pa nadalje primijeniti zakonsku kamatnu stopu od 3,23%, sukladno Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano da se na sve stambene kredite u CHF valuti ima primijeniti kamatna stopa od 3,23%, te da se očituje da li je konverzija provedena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

13.1. Stalni sudski vještak IJ u nalazu i mišljenju navodi da je prema raspoloživoj dokumentaciji utvrđeno da je tužitelj zaključio 18.05.2007. s tuženicom Ugovor o kreditu broj 811-50-4113409 za iznos od 37.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 4,95%, godišnje. Rok otplate kredita je 180 mjeseci. Otplatna tablica je sastavni dio ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Kredit je isplaćen u iznosu kunske protuvrijednosti od 37.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti primjenom srednjeg tečaja na dan korištenja kredita od 1 CHF = 4,430177HRK. Sa danom 30.09.2015. provedena je konverzija kredita sa valutom klauzulom CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredba ZIDZPK. Zaključno je vještak naveo da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, odnosno zakonska kamata od 3,23 % nakon 01.01.2014., tužitelj je na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio iznos od 590,71 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio 4.608,07 €. Nedovoljno umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 1.202,35 €. Tužena je provela konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), uzevši u obzir sve uplate tužitelja, pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njegova preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom.

13.2. Tužitelj u odnosu na preplatu po kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije imao primjedbi, prihvatilo je nalaz i mišljenje vještaka te je na temelju istoga uredio tužbeni zahtjev dok je tuženica prigovorila nalazu i mišljenju obzirom na sklopljeni Dodatak.

13.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka kao stručan i objektivan, jer je vještak sačinio nalaz i mišljenje u skladu s uputom suda i stajalištima iznesenima u ovoj odluci.

14. Međutim, u ovome je postupku nesporno da su stranke 30. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, s kojim su regulirani način i rokovi otplate kredita, i u kojem je detaljno opisana metodologija promjene kamatne stope.

14.1. Taj Dodatak ugovora o kreditu sklopljen je na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), koji je donijet nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca), u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. godine koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to iz razloga što je s vremenom izričito jačao tečaj CHF, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošača u ispunjavanju kreditnih obveza dovelo u izrazito težak položaj. Tako je ZID ZPK/15 predstavljao jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju po području potrošačkog kreditiranja kako bi se otklonila nepoštena poslovna praksa kreditnih institucija i osigurala otplata kreditnih zaduženja u svotama i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan položaj u odnosu na kreditore kao vjerovnike.

14.2. Glede valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 odlučivao je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos-1/2019 koji je rješenjem od 4. ožujka 2020. godine, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ocjenjujući da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuje ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu kojim su u eventualnoj koliziji s odredbama ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do nišetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

14.3. U konkretnom slučaju između stranaka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu, zbog čega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14), koji je u vrijeme sklapanja dodatka bio na snazi, pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tužena, to njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

14.4. Pravni učinak konverzije izvršene predmetnim Dodatkom ugovoru o kreditu, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

14.5. To ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedice ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti.

14.6. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR, kao i sve iznose koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita, te je postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate, pa je očito da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenja Dodatka nije više u imovini tuženice bez pravne osnove, pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane čl. 1111. ZOO, s obzirom na to da su na taj način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegovog kredita u EUR i to radi namirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF. Pri tome je od odlučnog značenja da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

14.7. Sklapanjem predmetnog Dodatka ugovora o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

14.8. Tužitelj je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), te stoga nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu i promjeni kamatne stope i valutne klauzule iz Ugovora o kreditu od 25. rujna 2006., zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda C i I od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da je tužitelj djelomično uspio sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti i da nije uspio sa zahtjevom za isplatu, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena.

U Puli, 25. kolovoza 2025.

S u d a c

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po punomoćnicima