REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F.Kennedyja 11

P-183/2024

U  I M E  R E P U B LI K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., [adresa], OIB: 1238079664, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, III Pile 23, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi naknade štete, 25. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Ovaj se sud oglašava nenadležnim za postupanje, ukidaju se provedene radnje u postupku i odbacuje se tužba.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 4. kolovoza 2022. tuženiku putem Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, podnio zahtjev za izdavanje rješenja za postavljanje reklamnog platna s oslikanom reklamnom porukom na građevinsku skelu na zgradi u [adresa] (izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), pod klasifikacijskom oznakom: UP/I-363-02/22-001/2180, urudžbeni broj: 378-22-1. Tom zahtjevu tužitelj je priložio svu potrebnu dokumentaciju, prema popisu na kraju zahtjeva. Nadalje, tužitelj ističe da navedeni ured nije u roku iz čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku donio rješenje o njegovu zahtjevu te je stoga 9. veljače 2023. podnio žalbu zbog šutnje uprave drugostupanjskom tijelu odnosno Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, no drugostupanjsko tijelo nije donijelo nikakvo rješenje po toj žalbi, postupajući na taj način protivno čl. 119. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj ističe da je trgovačko društvo koje svojim kupcima dugi niz godina nudi usluge vanjskog oglašavanja te da je nakon potresa koji je pogodio Zagreb 2020. i materijalne štete koja je nastala na zgradama u centru Zagreba, kreirao poslovni model kojim je ujedinio interese stranaka ovog postupka i suvlasnika oštećenih zgrada pa je bez zadiranja u državni/gradski proračun omogućio obnovu fasada u užem centru grada. Ističe da je uz suglasnost nadležnih institucija i javnopravnih tijela obnova financirana direktno novčanim sredstvima tužitelja kojima su pokriveni čak i troškovi cjelokupne potrebne dokumentacije. Prethodno opisani model se realizira sklapanjem ugovora o zakupu pročelja sa suvlasnicima zgrada na vremensko razdoblje od 12 do 18 mjeseci te se shodno tome suvlasnicima isplaćuje ugovorena zakupnina, a putem navedenog ugovora dobivaju i građevinsku skelu na korištenje, u svrhu obnove. Nastavno na postavljanje skele, tuženiku se isplaćuje naknada za zauzimanje javne površine i naknada po m2 osvijetljenog reklamnog platna koje se postavlja na građevinsku skelu. Navodi da je reklamno platno postavljeno na građevinsku skelu sredstvo ostvarivanja novčanog prihoda tužitelja i realizacije ciljeva svih uključenih strana (suvlasnika zgrade i stranaka ovog postupka) čime je konstituiran model koji je na jedinstven način povezao i osigurao suradnju od velikog značaja za svaku od zainteresiranih strana. Ističe da je tužitelj po tom modelu dobio poslove i obnovio više od 40 zgrada u širem centru Zagreba, a vremenski i prostorno najbliži takav projekt bila je obnova zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Za taj projekt tužitelj je od tuženika dobio dozvolu, pri čemu je bilo potrebno ishoditi identičnu dokumentaciju, s obzirom da se radi o susjednoj zgradi na istom, glavnom gradskom trgu, koja je fizički spojena sa zgradom iz tužbe, i koja s njom dijeli isti upravnopravni režim. Ističe i da, iako je tužitelj prikupio svu potrebnu dokumentaciju, uključujući sve potrebne dozvole nadležnih tijela za postavljanje skele na predmetnoj lokaciji te sklopio ugovore sa suvlasnicima zgrade i izvođačem planiranih radova, i iako je prethodno (u činjenično i pravno identičnom slučaju) dobio dozvolu i odradio sav posao obnove zgrade u [adresa], tuženik - bez ikakvog zakonskog razloga za takvo (ne)postupanje - nije izdao rješenje o odobrenju postavljanja reklamnog platna tužitelju na skelu čije je postavljanje prethodno odobrio. Stoga se ciljevi poslovnog modela opisani u tužbi nisu mogli ostvariti pa je tužitelj 11. prosinca 2023. bio prisiljen skinuti skelu postavljenu ispred zgrade u [adresa]. Na taj način, tuženik je tužitelja protupravno onemogućio u stjecanju prihoda i ostvarenju dobiti od temeljne tužiteljeve djelatnosti, a ta je reklamiranje i oglašavanje. Pri tome, tužitelj ponovo naglašava da je reklamno platno na postavljenoj građevinskoj skeli sredstvo ostvarivanja novčanog prihoda tužitelja, ali i sredstvo realizacije ciljeva svih uključenih strana. Naime, neizdavanjem rješenja za reklamno platno prihod nije blokiran samo tužitelju, nego su blokirani prihodi za ostvarenje ciljeva cijelog poslovnog modela, odnosno onemogućeno je ostvarenje interesa svih uključenih strana, pa čak i samog tuženika (putem naknada koje je trebao uprihoditi). S druge strane, primjerice, tuženik je trgovačkom društvu ZAGREB PLAKAT d.o.o., koje je u njegovu suvlasništvu, izdao dozvolu za drugi identičan predmet, na lokaciji Praška 2 / [adresa]. Time je tuženik u identičnim slučajevima nejednako postupio prema poduzetnicima koji obavljaju istu djelatnost na istom tržištu, stavljajući tužitelja u nepovoljniji položaj od njegove tržišne konkurencije, koja je u tuženikovu suvlasništvu. Tužitelj ističe da je time tuženik, između ostalog, ignorirao i ustavno jamstvo jednakog pravnog položaja na tržištu svih poduzetnika (čl. 49. st. 2. Ustava Republike Hrvatske), očito favorizirajući poduzetnika u svom suvlasništvu. Tužitelj je za reklamiranje i oglašavanje na reklamnom platnu za koje je očekivao da će biti postavljeno na skeli ispred zgrade u [adresa], postavljanje koje mu je već bilo odobreno, dovršio pregovore s trgovačkim društvom A1 HRVATSKA d.o.o. Tužitelj bi s navedenim društvom zaključio ugovor o zakupu reklamnog platna za čitavo očekivano razdoblje obnove te zgrade, a to je od rujna 2022. do prosinca 2023. Dogovoreno je da bi navedeno društvo usluge oglašavanja tužitelju platilo po istom principu i u razmjernom (s obzirom na veličinu reklamnog platna) novčanom iznosu kao za skelu na zgradi u [adresa]. Visina zakupnine bila bi stoga određena prema ponudi tužitelja tom društvu koja je za razdoblje rujan 2022 - kolovoz 2023 (ponuda za 12 mjeseci) iznosila 117.197,16 EUR netto (pripadajući PDV se plaća državi), odnosno 9.766,43 EUR mjesečno netto, što bi bila tužiteljeva redovna mjesečna dobit za vremensko razdoblje rujan 2022 - prosinac 2023. Nadalje, tužitelj navodi da je za projekt obnove fasade zgrade te postavljanja skele i reklamnog platna ispred zgrade u [adresa], imao i sljedeće materijalne troškove: trošak od 5.166,50 EUR za kupovinu skele od slovačkog partnera, trošak od 307,88 EUR za cijevi i željezo za skelu, trošak od 835,21 EUR za cijevi za skelu, trošak od 664,68 EUR za nosač i cijevi za skelu, trošak naknade tuženiku za zauzimanje javne površine od 2.600,52 EUR te trošak ovlaštenog arhitekta za izradu glavnog projekta obnove zgrade u [adresa], od 557,44 EUR. Tužitelj ističe i da se prije podnošenja ove tužbe - 13. prosinca 2023. obratio tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora, sukladno čl. 9. st. 1. i s. 2., alineja druga Zakona o mirnom rješavanju sporova, no nije dobio nikakav odgovor od tuženika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost pa tako osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/19) po kojoj štetu, koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave odnosno tijela jedinica lokalne samouprave i uprave odnosno pravnih osoba u povjerenim im poslovima državne uprave, nadoknađuje RH. Zgrada, na čije se pročelje treba staviti građevinska skela, a na koju se potom treba postaviti reklamno platno, nalazi se na području kulturnog dobra – Povijesna urbana cjelina Grad Zagreb, za koju je rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine utvrđeno svojstvo kulturnog dobra. Kada je riječ o upravnim postupcima u kojima odluke donosi tuženik, a tiču se zgrade koja predstavlja kulturno dobro, onda se sukladno čl. 3. i 7. Zakona o sustavu državne uprave, čl. 15. Zakona o Gradu Zagrebu, i čl. 6. t.12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, radi o povjerenim poslovima državne uprave. Dakle, u predmetima naknade štete koji se temelje na odgovornosti za nezakonit i/ili nepravilan rad tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, u prenesenim im poslovima državne uprave, pasivno je legitimirana RH, a ne tuženik. Tužitelj navodi da je s trgovačkim društvom A1 HRVATSKA d.o.o. dovršio pregovore glede oglašavanja na reklamnom platnu za koje je očekivao da će biti postavljeno na građevinskoj skeli, te da je za navedenu uslugu, spomenuto društvo trebalo platiti tužitelju iznos od 117.197,16 eura (bez PDV-a), a koji iznos, između ostalih, tužitelj sada zahtijeva od ovdje tuženika, kao izmaklu korist. U odnosu na navedeno, tuženik ističe kako gore navedenu činjenicu vođenja pregovora s trgovačkim društvom A1 HRVATSKA d.o.o. tužitelj ničim ne dokazuje, te da u tu svrhu dostavlja samo svoju ponudu koja predstavlja jednostrani akt, i koja sama po sebi ne znači vođenje pregovora između dviju strana. A kada bi postojanje samih pregovora između tužitelja i trgovačkog društva A1 HRVATSKA d.o.o. bilo neupitno, valja ukazati na odredbu čl. 251. st.1. ZOO-a u prema kojoj:

Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, te nastavno st. 6. prema kojoj: Ako se drugačije ne sporazumiju, svaka strana snosi svoje troškove oko priprema za sklapanje ugovora, a zajedničke troškove na jednake dijelove. Prema tome, ne može postojati odgovornost tuženika za neostvareno očekivanje tužitelja da će sklopiti unosan posao s trećom osobom, osobito kada se od tuženika zahtijeva izmakla korist koju tužitelj temelji na pregovorima „vođenim“ s tom trećom osobom. S tim u vezi tuženik ukazuje i na presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 2427/2023 od 06. prosinca 2023. koja kaže: Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, kako to propisuje odredba čl. 251. st. 1. ZOO-a . Iz te temeljne odredbe proizlazi da za slučaj neuspjelih pregovora, odnosno kad pregovori budu prekinuti ili su bili vođeni bez stvarne namjere sklapanja ugovora, nije moguće zahtijevati štetu koja bi svom obimu predstavljala naknadu za izostanak one koristi koju bi koju bi pregovarač imao da je ugovor sklopio, jer bi se na taj način temeljna odredba čl. 251. st. 1. ZOO-a da pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, pogrešno primijenila. Sukladno gore navedenom, tužitelj svakako ne bi imao pravo na izmaklu korist u visini u kojoj to zahtijeva tužbenim zahtjevom. Tuženik stoga osporava visinu tuženog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na izmaklu korist, kao i materijalne troškove, osobito jer su materijalni troškovi koji se odnose na samu skelu nejasni. Tužitelj zahtijeva trošak od 5.166,50 EUR za kupovinu skele od slovačkog partnera, da bi zatim posebno naveo troškove cijevi, željeza i nosača za skelu, iz čega je nejasno na što bi se odnosila kupnja skele, a na što ovi drugi troškovi. Osim toga, tužitelj ničim ne dokazuje da se ti troškovi uopće odnose na građevinsku skelu koja se trebala postaviti na adresu [adresa]. Kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužitelj se bavi uslugama vanjskog oglašavanja, između ostalog, i na postavljenim građevinskim skelama, te se gore navedeni troškovi koji se odnose na skelu mogu odnositi na bilo koju skelu koju je tužitelj koristi u svojem poslovanju, na nekim drugim lokacijama te stoga ne mogu biti predmetom naknade u ovom postupku. Jedini izdatak tužitelja odnosno trošak čiji nastanak tuženik ne osporava je trošak naknade koji je tužitelj platio Gradu Zagrebu za zauzimanje javne površine u iznosu od 2.600,52 EUR, ali za isti svakako nema pravo na povrat, jer je nesporno da je tužitelj zauzeo javnu površinu i postavio zaštitnu tunelsku skelu, u svrhu izvođenja radova, dakle ista je nesporno upravo u tu svrhu postavljena. Trošak ovlaštenog arhitekta FT u iznosu od 557,44 EUR za izradu Glavnog projekta obnove uličnog pročelja tuženik osporava jer tužitelj nije dokazao da je ta usluga odnosno projekt doista i izrađen za [adresa], koja adresa je predmet ovog postupka. Glavni projekt koji je tužitelj dostavio uz tužbu se odnosi na adresu [adresa]. Tuženik konačno ukazuje da ovako postavljeni tužbeni zahtjev kroz točku 1 i 2, u svom zbroju premašuje visinu pojedinačno navedenih iznosa troškova koje tužitelj potražuje, te je kao takav nejasan i nepodoban za raspravljanje.

3. U daljnjem tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor apsolutne nenadležnosti suda za rješavanje u ovoj pravnoj stvari jer se radi o upravnoj stvari povodom koje je tužitelju bio na raspolaganju drugi pravni put kroz upravni postupak i pred Upravnim sudom, koji pravni put tužitelj nije iscrpio, čime je sam doprinio nastanku sporne štete. Tužitelj nije podnio žalbu protiv odluke o obustavi postupka odnosno rješenja Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Klasa: UP/I-363-02/22-01/2180 od 4. prosinca 2023. odnosno nije pokrenuo upravni spor radi šutnje uprave, u kojem sporu bi onda mogao istaknuti i tužbeni zahtjev za naknadu štete (kao uzgredni). Prema tome, tuženik ukazuje da je tužiteljev zahtjev pred ovim sudom preuranjen budući da ne postoji meritorna odluka u upravnoj stvari koja bi bila temelj za odluku o osnovanosti zahtjeva za naknadu štete koji je u svojoj suštini uzgredni zahtjev, čija sudbina ovisi o osnovanosti osnovnog zahtjeva odnosno da se radi o protupravnom postupanju tuženika.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, dok je u odnosu na istaknuti prigovor apsolutne nenadležnosti naveo da je podnošenje akcesornog zahtjeva u upravnom sporu pravo ali ne i obveza tužitelja u smislu čl. 38. Zakona o upravnim sporovima te da je prigovor apsolutne nenadležnosti isti tuženik trebao istaknuti prije upuštanja u raspravljanje.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od sveukupno 166.395,11 EUR (156.262,88 EUR na ime izmakle koristi te iznos od 10.132,23 EUR na ime naknade materijalne štete) koju potražuje temeljem odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te za koju tvrdi da mu je tuženik dužan naknaditi jer je istu prouzročio svojim protupravnim postupanjem, odnosno nepostupanjem po tužiteljevom Zahtjevu za izdavanjem rješenja za postavljanje reklamnog platna sa oslikanom reklamnom porukom na građevinsku skelu na zgradi u [adresa] (izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) pod klasifikacijskom oznakom: UP/I-363-02/22-001/2180, urudžbeni broj: 378-22-1 (list 607. spisa), a zbog navedenog je propuštanja tužitelj u okviru upravnog postupka izjavio žalbu Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (list 19. spisa).

6. Tuženik je tijekom postupka dostavio rješenje Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove Klasa: UP/I-363- 02/22-01/2180 od 4. prosinca 2023., a koje je postalo izvršno/pravomoćno 8. siječnja 2024.

7. Uvidom u gore navedeno rješenje razvidno je, između ostaloga, da se istim obustavlja upravni postupak radi izdavanja rješenja za postavljanje reklamnog platna sa oslikanom reklamnom porukom na građevinsku skelu na zgradi u [adresa] (izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]). Navedeno rješenje sadrži uputu u pravnom lijeku iz koje je razvidno da se protiv istog može izjaviti žalba Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u roku od petnaest dana.

8. Tužitelj tijekom postupka ne osporava da o nepostavljanju reklamnog platna na skelu ispred zgrade u [adresa] nije vođen upravni postupak. Međutim, smatra da je za ovaj predmet irelevantno koje je pravne lijekom tužitelj koristio ili nije koristio u upravnom postupku te tvrdi kako je imao zakonsku mogućnost pokretanja postupka za naknadu štete pred ovim sudom.

9. Odredbom čl. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009 i 110/2021) propisano je da se predmetnim Zakonom uređuju pravila na temelju kojih, između ostalih, tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedina lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti (javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima, dok je odredbom čl. 2. navedenog Zakona propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, s time da se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar. Odredbom čl. 3. st. 1. predmetnog Zakona propisano je, između ostaloga, da se ovaj Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona.

10. Nadalje, odredbom čl. 118. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024, dalje: ZUS) propisano je da će sud u okviru tužbenog zahtjeva odlučiti i o naknadi štete te povratu stvari (st. 1.). Kad sud utvrdi da je upravni ugovor nezakonito raskinut ili ništetan, odlučit će i o naknadi štete (st. 2.).

11. Imajući u vidu gore citiranu odredbu čl. 118. ZUS-a, ovdje tužitelj nesporno nije iscrpio pravni put pred upravnim sudom, a koji je sud ovlašten utvrđivati je li postupanje javnopravnog tijela prilikom odlučivanja o upravnoj stvari u upravnom postupku bilo nepravilno odnosno nezakonito slijedom čega zakonitost gore navedene odluke odnosno nepravilnost postupanja ili nepostupanja Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove kao javnopravnog tijela ne može biti predmet preispitivanja u ovom parničnom postupku.

12. U odnosu na tužiteljev prigovor prekluzije valja istaknuti da je isti ovaj sud ocijenio neosnovanim imajući u vidu odredbu čl. 16. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) prema kojoj sud pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost sve do pravomoćnosti odluke.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 16. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 25. kolovoza 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja, nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana po primitku rješenja, a podnosi se putem ovog suda u 2 primjerka za sud i po 1 za svaku protivnu stranku.