REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Ps-50/2023-58
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužitelja Velekem d.d. iz Zagreba, Dubrava 264b, OIB 62347407589, zastupanog po Juraju Blažičku, odvjetniku iz Zagreba i II tužitelja ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB 39598896261, zastupanog po Alemki Šodan, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zvonimiru Hodaku, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed te u pravnoj stvari protutužitelja HH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zvonimiru Hodaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv I protutuženika Velekem d.d. iz Zagreba, Dubrava 264b, OIB 62347407589, zastupanog po Juraju Blažičku, odvjetniku iz Zagreba, II protutuženika ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB 39598896261, zastupanog po Alemki Šodan, odvjetnici iz Zagreba i III protutuženika Amplitudo nekretnine d.o.o. u stečaju iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB 98169759013, zastupanog po stečajnom upravitelju Nikoli Božikoviću te Alemki Šodan, odvjetnici iz Zagreba, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 09. srpnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika I tužitelja odvjetničkog vježbenika PH, punomoćnice II tužitelja i III protutuženika odvjetnice Alemke Šodan te zamjenika punomoćnika tuženika protutužitelja odvjetnika Tomislava Skerleva, a po čl. 335. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZPP-a), dana 25. kolovoza 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I tužitelju VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, preda u samostalan i neposredan posjed, slobodan od osoba i stvari:
- 35/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao 5951/1, KUZMINEČKA ULICA, MALOGORIČKA ULICA, ukupne površine 7495 m2 (DVORIŠTE, površine 180 m2; DVORIŠTE, površine 2231 m2; ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE Poslovno-stambena građevina, Zagreb, Kuzminečka ulica 10, 10A, Zagreb, Malogorička ulica 42, površine 5084 m2), s kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine:
155. Suvlasnički dio: 35/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-154) stan oznake S.016.4 na XVI (šesnaestom) katu zgrade u [adresa], koji se sastoji od: ulaza, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, hodnika, dvije kupaonice, wc-a, tri sobe, garderobe, gospodarstva i izbe ukupne podne površine 110.07 m2 s Ioggiom podne povrsine 9.56 m2, te
- 4/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisane kao 5951/1, KUZMINEČKA ULICA, MALOGORIČKA ULICA, ukupne površine 7495 m2 (DVORIŠTE, površine 180 m2; DVORIŠTE, površine 2231 m2; ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE Poslovno-stambena građevina, Zagreb, Kuzminečka ulica 10, 10A, Zagreb, Malogorička ulica 42, površine 5084 m2), s kojim je suvlasničkim dijelom povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine:
394. Suvlasnički dio: 4/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-393) parkirno mjesto oznake PM003-2 u podrumu (etaža -2) zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ulici br.10 i 10a ukupne podne površine 12.75 m2, u roku od 15 dana.
II Odbija se u cijelosti zahtjev II tužitelja ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB 39598896261, za predaju u posjed nekretnina opisanih u točki I izreke ove presude, kao i zahtjev II tužitelja za naknadom parničnog troška.
III Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja koji glasi:
" I. Utvrđuje se da Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., ovjeren po javnoj bilježnici Boži Svedrec pod brojem OV-8370/2022 , i pripadajući Aneks Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 30.12.2023., sklopljeni između I. tužitelja- protutuženika VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, II. tužitelja- protutuženika ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6., OIB: 39598896261 i III. protutuženika AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 98169759013, ne proizvode pravni učinak prema tuženiku- protutužitelju HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis brisanja zemljišnoknjižnog upisa broj Z-70348/2022 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kojim je proveden upis uknjižbe prava vlasništva radi osiguranja tražbine u korist I. tužitelja-protutuženika VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, kao i naknadnog upisa broj Z-27585/2023, kojim je proveden upis brisanja zabilježbe da je vlasništvo preneseno radi osiguranja tražbine, a kojim upisom brisanja je I. tužitelj-protutuženik VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589 stekao punopravno pravo suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE Poslovno- stambena građevina, Zagreb, Kuzminečka ulica 10, 10A, Zagreb, Malogorička ulica 42, ukupne površine: 7495 m2, i to 155. Suvlasnički dio: 35/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-154) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela opisanog kao stan oznake S.016.4 na XVI (šesnaestom) katu zgrade u [adresa], koji se sastoji od: ulaza, dnevnog boravka, kuhinje, blagavaonice, hodnika, dvije kupaonice, wc-a, tri sobe, garderobe, gospodarstva i izbe ukupne podne površine 110.07 m2 s loggiom podne površine 9.56 m2394. i suvlasnički dio: 4/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-393) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela opisanog kao parkirno mjesto oznake PM003-2 u podrumu (etaža -2) zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ulici br.10 i 10a ukupne podne površine 12.75 m2 pravo vlasništva posebnog dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva navedenih nekretnina u korist tuženika-protutužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
III. Nalaže se protutuženicima VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589 i AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 98169759013, da protutužitelju HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. "
IV Odbija se eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika protutužitelja koji glasi
"I. Utvrđuje se ništetnom Odluka skupštine trgovačkog društva II. tužitelja- protutuženika ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6., OIB: 39598896261 od 28.12.2022. kojim je navedeno društvo I. tužitelja -protutuženika ovlastilo svojeg člana uprave FH iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da kao njegov zakonski zastupnik sklopi Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., ovjeren po javnoj bilježnici Boži Svedrec pod brojem OV-8370/2022 , i pripadajući Aneks Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 30.12.2023., koji su sklopljeni između I. tužitelja-protutuženika VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, II. tužitelja-protutuženika ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6., OIB: 39598896261 i III. protutuženika AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 98169759013.
II. Utvrđuju se ništetnima Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., ovjeren po javnoj bilježnici Boži Svedrec pod brojem OV-8370/2022 , i pripadajući Aneks Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 30.12.2023., koji su sklopljeni između I. tužitelja-protutuženika VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, II. tužitelja-protutuženika ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6., OIB: 39598896261 i III. protutuženika AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 98169759013.
III. Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na sljedećim nekretninama;
- 35/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica] u A opisane kao KUZMINEČKA ULICA, MALOGORIČKA ULICA, sveukupne površine 7495 m2,DVORIŠTE površine 180 m2, DVORIŠTE površine 2231 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE Poslovno-stambena građevina, Zagreb, Kuzminečka ulica 10, 10 A, Zagreb, Malogorička ulica 42, površine 5084 m2, i to suvlasnički udio redni broj 155 (E-154), povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-stanom oznake S.O16.4 na XVI (šesnaestom) katu zgrade u [adresa], koji se sastoji d. ulaza, dnevnog boravka, kuhinje, blagovaonice, hodnika, dvije kupaonice, wca, tri sobe, garderobe, gospodarstva i izbe ukupne podne površine 110.07 m2 s loggiom podne površine 9.56 m2 i na
- 4/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z. k. č. br. [katastarska čestica] u
A opisane kao KUZMINEČKA ULICA, MALOGORIČKA ULICA, sveukupne površine 7495 m2, DVORIŠTE površine 180 m2, DVORIŠTE površine 2231 m2, ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE Poslovno-stambena građevina, Zagreb, Kuzminečka ulica 10, 10 A, Zagreb, Malogorička ulica 42, površine 5084 m, i to suvlasnički udio redni broj 394 (E-393), povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine-parkirno mjesto oznake PM003-2 u podrumu (etaža-2) zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ukici br. 10 i 10 a ukupne podne površine 12.75 m2, a što je 2. tužitelj-2. protutuženik ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 39598896261 dužan priznati te izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva za korist tuženika-protutužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naprijed opisanih suvlasničkih dijelova nekretnine, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.
IV. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda upis brisanja zemljišnoknjižnog upisa broj Z-70348/2022 upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kojim je proveden upis uknjižbe prava vlasništva radi osiguranja tražbine u korist I. tužitelja-protutuženika VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, kao i naknadnog upisa broj Z-27585/2023, kojim je proveden upis brisanja zabilježbe da je vlasništvo preneseno radi osiguranja tražbine, a kojim upisom brisanja je I. tužitelj-protutuženik VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589 stekao punopravno pravo suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE Poslovno- stambena građevina, Zagreb, Kuzminečka ulica 10, 10A, Zagreb, Malogorička ulica 42, ukupne površine: 7495 m2, i to 155. Suvlasnički dio: 35/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-154) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela opisanog kao stan oznake S.016.4 na XVI (šesnaestom) katu zgrade u [adresa], koji se sastoji od: ulaza, dnevnog boravka, kuhinje, blagavaonice, hodnika, dvije kupaonice, wc-a, tri sobe, garderobe, gospodarstva i izbe ukupne podne površine 110.07 m2 s loggiom podne površine 9.56 m2394. i suvlasnički dio: 4/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-393) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela opisanog kao parkirno mjesto oznake PM003-2 u podrumu (etaža -2) zgrade u [adresa] i Kuzminečkoj ulici br.10 i 10a ukupne podne površine 12.75 m2 pravo vlasništva posebnog dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva navedenih nekretnina u korist tuženika-protutužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
V. Nalaže se protutuženicima VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589, ZAGREBGRADNJA VRBANI III d.o.o. iz Zagreba, V. Ravnice 6, OIB 39598896261 i AMPLITUDO NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, V. Ravnice 6, OIB: 98169759013, da protutužitelju HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
V Nalaže se tuženiku HH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I tužitelju VELEKEM d.d., Zagreb, Dubrava 264B, OIB: 62347407589 nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.428,08 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se prigovor vrijednosti predmeta spora koji je u odnosu na tužbu istaknuo tuženik.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da je I tužitelj fiducijar (prethodni vlasnik) nekretnina i to stana i parkirnog mjesta opisanog pobliže u izreci ove presude, dok je II tužitelj u odnosu na iste nekretnine fiducijant (potonji vlasnik). Ističu da je II tužitelj prenio I tužitelju pravo vlasništva predmetnih nekretnina na temelju Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine, sklopljenog između I i II tužitelja te društva Amplitudo nekretnine d.o.o. od 21.12.2022. izmijenjenog Aneksom od 30.12.2022. Na temelju predmetnog Sporazuma i Aneksa došlo je do prijenosa prava vlasništva predmetnih nekretnina sa II tužitelja na I tužitelja radi osiguranja novčane tražbine s osnova zajma u iznosu od 2.100.000,00 kn, te s osnova cijene za isporučenu robu u iznosu od 913.511,08 kn, sve uvećano zatezne kamate, s rokom dospijeća 21.1.2023. Tužitelji ističu da je tuženik stupio u posjed predmetnih nekretnina 29.10.2019. nakon što je u svojstvu kupca s II tužiteljem kao prodavateljem sklopio Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 7.11.2018., a nakon njegovog stupanja u posjed stranke su sklopile i glavni Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5.10.2022., u kojem je suglasno utvrđeno da je tuženik u posjedu. Tužitelji ističu da je odredbom čl. 4. Ugovora o kupoprodaji konstatirano kako je tuženik kao kupac uplatio dio kupoprodajne cijene od 17.080,00 EUR, a preostali dio od 155.196,00 EUR obvezao se uplatiti II tužitelju kao prodavatelju najkasnije u roku od 8 dana od dana sklapanja Ugovora, odnosno točnije do 13.10.2022. Budući da tuženik nije ispunio svoju obvezu kupoprodajne cijene, II tužitelj je kao tadašnji vlasnik i prodavatelj raskinuo predmetni Ugovor o kupoprodaji izjavom od 21.12.2022., nakon čega je tuženik u obvezi vratiti posjed nekretnine u koji je stupio prije raskida. S obzirom da je nekretnina i dalje u posjedu tuženika, to tužitelji predlažu da sud naloži tuženiku da im preda istu u neposredni posjed, sve uz naknadu parnično g troška.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na II tužitelja, jer bi u ovoj pravnoj stvari bio aktivno legitimiran samo I tužitelj koji je uknjižen kao vlasnik, a prigovara i vrijednosti predmeta spora. Ističe da je tuženik prilikom sklapanja Predugovora platio FH (zakonskom zastupniku II tužitelja) kaparu u iznosu od 80.000,00 EUR, i to na ruke pred svjedocima OH i TH. Tuženik ukazuje da je nakon toga isplatio još 17.080,00 EUR na račun II tužitelja, potom 55.000,00 EUR na ruke OH, a zatim tijekom 2022. daljnje iznose od 29.000,00 EUR, 15.000,00 EUR, 10.000,00 EUR i 33.000,00 EUR, sve na ruke OH, koji je te iznose predao FH. Nadalje, tuženik ističe kako je dana 9.1.2023. izvršio daljnju uplatu od 13.196,00 EUR u korist II tužitelja, a sve isplate na ruke vršio je na traženje zz II tuženika FH, čime je svoju obvezu dakle ispunio u cijelosti. Tuženik nadalje ističe da je upravo on izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, dok je pak Sporazum o prijenosu prava vlasništva koji je sklopljen između tužitelja ništetan i ne proizvodi pravne učinke, a razlog ništetnosti vidi u tome što je i II tužitelja i trgovačko društvo Amplitudo nekretnine d.o.o. zastupao isti direktor FH, koji nije imao potrebnu ovlast za takvo raspolaganje sa samim sobom. Tuženik smatra da je ugovor o zajmu sklopljen između I tužitelja i društva Amplitudo nekretnine također i prividan, jer da mu je glavna namjera stvaranje privida postojanja tražbine I tužitelja prema trgovačkom društvu Amplitudo nekretnine. Tuženik nadalje tvrdi da stranke prilikom sklapanja Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine nisu bile u dobroj vjeri jer je u posjedu stana bio tuženik, a I tužitelj stoga te nekretnine nije razgledao niti je utvrdio njihovo stvarno stanje, iako je kao stjecatelj primjenom dužne pažnje trebao posumnjati da tuženik kao treća osoba polaže određeno stvarno pravo na toj nekretnini. Tuženik također ističe da je sporni Sporazum pravni posao koji je sklopljen između povezanih društava i trećeg pravnog subjekta, a s ciljem prikrivanja postojećeg toka kapitala od imovine II tužitelja prema njegovom članu i osobama s kojima su ta društva povezana, pa je navedeno postupanje suprotno odredbama čl. 406. st. 1. i 473. Zakona o trgovačkim društvima, u čemu je indikativno i to da je četiri mjeseca nakon sklapanja predmetnog Sporazuma nad II tužiteljem otvoren predstečajni postupak, a tuženik drži da je povjerenik predstečajne nagodbe trebao navedeno sporno fiducijarno vlasništvo I tužitelja osporiti, što nije učinio. Stoga tuženik podnosi u ovoj stvari protutužbu, kojom obuhvaća i Amplitudo nekretnine d.o.o. (koji je pristao stupiti u parnicu na mjestu III protutuženika) te konačno preciziranim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da sporazum o prijenosu prava vlasništva i njegov Aneks ne proizvode pravni učinak prema tuženiku-protutužitelju te da naloži zk odjelu upis brisanja zk upisa kojim je proveden upis uknjižbe prava vlasništva radi osiguranja tražbine, kao i brisanje zabilježbe da je vlasništvo stečeno radi osiguranja tražbine, sve uz naknadu troška. Tuženik nadalje postavlja i eventualno kumulirani (podredni) zahtjev kojim predlaže utvrditi ništetnom i Odluku skupštine društva Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o. kojim je to društvo ovlastilo FH na sklapanje Sporazuma o prijenosu prava vlasništva i njegovog Aneksa, utvrditi da ne proizvodi pravni učinak Sporazum o prijenosu prava vlasništva i njegov Aneks, utvrditi da je upravo tuženik-protutužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama opisanim u izreci, a posljedično tome i naložiti zk odjelu brisanje ranijih uknjižbi uz istovremeni upis prava vlasništva tuženika-protutužitelja na opisanim nekretninama, sve to uz naknadu parničnog troška.
3. U odgovoru na protutužbu protutuženici se istoj protive, ističu da tuženik ni na koji način nije dokazao da je isplatio kupoprodajnu cijenu, a opisani slijed pozajmica i isplata s računa tuženika ne mogu se povezati s uplatama na ime kupoprodajne cijene. Ističu da je I tužitelju prije sklapanja Sporazuma o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine predočena sva dokumentacija priložena uz tužbu, uključujući i izjavu o raskidu, a također i knjigovodstvena kartica II tužitelja iz koje je vidljivo da tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu, pa je dakle I tužitelj u potpunosti postupao u dobroj vjeri, koja dobra vjera se po zakonu i pretpostavlja. Smatra neosnovanim navode o ništetnosti Sporazuma jer je zz II tužitelja imao ovlaštenje za sklapanje istoga, kako je to vidljivo iz Odluke od 28.12.2022. koja prileži spisu. Stoga protutuženici predlažu protutužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničkog troška.
4. Što se tiče prigovora vrijednosti predmeta spora koji je istaknuo tuženik u odnosu na tužbu, ističe se da sud isti nalazi u cijelosti neosnovanim. Naime, po tužbi se radi o zahtjevu za predaju posjeda te o naznačenoj vrijednosti predmeta spora ne zavisi niti stvarna nadležnost, niti sastav suda, niti vrsta postupka, niti ovlaštenje zastupanja, a niti pravo na naknadu troškova postupka.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk izvadak (list 10), Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. (list 169), Ugovor o zajmu od 20.11.2022. (list 176), ispis otvorenih stavki (list 177), Aneks Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine sklopljen 30.12.2022. (list 188), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5.10.2022. (list 192), predugovor o kupoprodaji nekretnina od 7.11.2018. (list 196), izjava o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21.12.2022. (list 203), potvrda o uplati (list 213), potvrda o podizanju gotovine od 11.11.2022. (list 215), potvrda o podizanju gotovine s računa od 18.7.2022. (list 216), izjava OH (list 217), Odluku od 28.12.2022. (list 280-281), Potvrdu od 23.11.2018. (list 316), Ugovor o zajmu od 23.1.2019. (list 318), Ugovor o zajmu od 11.1.2021. (list 320), kupoprodajni ugovor motornog vozila od 13.7.2022. (list 321), dokumentaciju iz postupka predstečajne nagodbe (list 356-434), e-mail poruku od 19.12.2022. (list 489), iskaze svjedoka OH te iskaze stranaka (list 482-488), e-mail poruku od 20.12.2022. (list 524), iskaze svjedoka TH i DH (list 530-531).
6. Sud je prihvatio da se kao dokazi u ovoj pravnoj stvari koriste preslike e-mail poruka od 16.12.2022., 19.12.2022. i 20.12.2022. iako su iste dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari, pri čemu se ističe da se korištenju navedenih poruka tuženik nije protivio. Naime, kako se postojanje navedene e-mail korespondencije utvrdilo tek iskazima stranaka u ovoj pravnoj stvari, to sud smatra da iste doista nisu bile dijelom dokaznog materijala koji su stranke dostavile svojim punomoćnicima jer su ih očito stranke propustile napomenuti. Pritom sud smatra da su predmetne poruke relevantne za konačno rješenje spora među strankama, te ne dovode do odugovlačenja postupka niti do bilo kakve zlouporabe procesnih ovlasti, a pomažu ostvarenju načela utvrđivanja materijalne istine.
7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na I tužitelja, dok je isti zahtjev u odnosu na II tužitelja neosnovan, a sud je našao neosnovanim i postavljene protutužbene zahtjeve (osnovni i eventualno kumulirani) u odnosu na sva tri protutuženika, koji su u ooj pravnoj tvari ne samo jedinstveni već i nužni suparničari.
8. Među strankama je nesporno da je tuženik u posjedu stana i parkirnog mjesta pobliže opisanih u izreci ove presude, a za koje nekretnine je s II tuženikom najprije sklopio Predugovor o kupoprodaji od 07.11.2018., te potom Kupoprodajni ugovor od 05.10.2022. Nije sporno niti to da je na predmetnim nekretninama sada upisano pravo vlasništva u korist I tuženika i to temeljem Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. sklopljenog između I i II tuženika te Aneksa istog sporazuma od 30.12.2022. Sporna je aktivna legitimacija II tužitelja, koji nesporno na predmetnoj nekretnini više nije nositelj nikakvih knjižnih prava. Sporno je i to da li je Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. valjani pravni posao, da li postoje razlozi za njegovu ništetnost i u čemu se isti ogledaju, kao i to da li tuženik ima valjani pravni osnov za korištenje nekretnine, odnosno da li je isti ispunjenjem svojih obveza iz Ugovora o kupoprodaji na valjani način stekao osnov za uknjižbu prava vlasništva, o čemu izravno ovisi osnovanost protutužbenog zahtjeva.
9. Prvenstveno, vezano za aktivnu legitimaciju tužitelja u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da iz dokaznog postupka proizlazi da je na predmetnoj nekretnini bio upisan II tužitelj kao investitor gradnje te iste nekretnine, kao i da je između I i II tužitelja sklopljen Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. te Aneks toga sporazuma od 30.12.2022., sve to radi osiguranja novčane tražbine s osnova zajma od 2.100.000,00 kn i kupoprodajne cijene za isporučenu robu od 913.511,08 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Također iz dokaznog postupka proizlazi da je nakon dospijeća tražbine zk odjel ovog suda u postupku Z-27585/2023 proveo upis brisanja zabilježbe da je vlasništvo I tužitelja Velekem d.d. preneseno radi osiguranja tražbine, čime je upravo I tužitelj stekao punopravno vlasništvo predmetne nekretnine.
10. S obzirom da se činjenice koje su relevantne za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva utvrđuju u trenutku zaključenja glavne rasprave, u kojem momentu II tužitelj na predmetnoj nekretnini nema nikakvih stvarnih prava, to isti nema niti aktivnu legitimaciju za predmetnu vlasničku tužbu u smislu čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu Zakona o vlasništvu), slijedom čega je tužbeni zahtjev u odnosu na istog valjalo odbiti kao u toč. II izreke ove presude.
11. Što se pak tiče aktivne legitimacije I tužitelja, ista po tuženiku nije bila posebno sporna, a proizlazi iz zk izvatka u koji je sud izvršio uvid. Međutim, tuženiku je sporna pravna valjanost Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., odnosno da li je isti ništetan i iz kojeg razloga, što predstavlja dio konačno postavljenog protutužbenog zahtjeva, o čemu je također valjalo odlučiti u ovoj presudi.
12. Uvidom u sporni Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. sud je utvrdio da je istim utvrđeno da Velekem d.d. kao vjerovnik/predlagatelj osiguranja ima dospjele nepodmirene tražbine prema dužniku Amplitudo d.o.o. na temelju već prethodno zaključenih i realiziranih pravnih poslova i to s osnova zajma od 2.100.000,00 kn, i s osnova kupoprodajne cijene za isporučenu robu od 913.511,08 kn, sve s rokom dospijeća do 21.01.2023. Istim Sporazumom utvrđeno je da je protivnik osiguranja vlasnik nekretnina i to stana i parkirnog mjesta koji su predmetom ove parnice, a stranke su utvrdile i da će predmetne nekretnine prijeći u vlasništvo vjerovnika Velekem d.d. radi osiguranja predmetnog potraživanja. Također je navedenim Sporazumom utvrđeno da će opisane nekretnine za vrijeme trajanja ugovora biti u posjedu vjerovnika/predlagatelja osiguranja Velekem d.d.
13. U tom smislu, a radi utvrđivanja okolnosti sklapanja spornoga Sporazuma, sud je saslušao direktora I tužitelja BH, koji u bitnom iskazuje da je Zagrebgradnja d.o.o. njihov veliki kupac s kojim su radili značajne promete te su čitavo vrijeme imali dobar poslovni odnos. Firma Zagrebgradnja je s vremenom počela upadati u probleme s gradnjom, međutim trudili su se izvršavati svoje obveze, iako je bilo poteškoća s poslovanjem i plaćanjem. U jednom trenutku njihov direktor FH tražio je pozajmicu koju bi sklopili prema svim uvjetima iz Zakona o tržišnom poslovanju, a kako bi se na taj način financirali. Međutim u to vrijeme postojao je njihov dug prema Velekem d.d. od oko milion kuna za već isporučenu robu za koju su bili već u zakašnjenju u plaćanju. Njihov direktor FH tražio je način kako da dobije pozajmicu i vrati dug, pa je BH rekao da to mogu napraviti ako daju nekretninu u zalog. On je rekao da firma ima jedan stran za koji je potpisan ugovor po kojem nije plaćeno, te da će on taj ugovor raskinuti, nakon čega su sklopili sporazum o fiduciju, a na dan potpisa i ovjere toga sporazuma on je donio izjavu o raskidu koju je uputio kupcu, odnosno ovdje tuženiku. Iskazuje da je tražio da korisnik izađe iz stana i bio mu je voljan nakon toga dati i pozajmicu, no kako do toga nije došlo, aktivirao je fiducij po dugu koji je prethodno postojao za isporučenu robu. Iskazuje da to nije jedina situacija kojom je firma zatvarala dugovanja za robu putem sporazuma o hipoteci ili o fiduciju, a što je uobičajena praksa u poslu kojim se bave, i većina građevinara rado će dati stan u izgradnji kako bi dobili robu. Iskazuje da tuženika nije vidio, niti je bio u predmetnom stanu, već je vidio samo izjavu o raskidu.
14. ZZ II tuženika FH u pogledu pravnih odnosa s prvotuženikom Velekem d.d. pridružuje se iskazu BH, odnosno iskazuje da je njihova poslovna suradnja tekla upravo tako kako je on opisao, a fiducij na predmetnom stanu dan je radi podmirenja ranijih dugovanja. Iskazuje da je pravna služba Zagrebgradnje d.d. rekla da za takvo raspolaganje treba imati suglasnost odnosno ovlaštenje, te je takvo ovlaštenje izdano prije sklapanja ugovora putem odluke koja prileži spisu, a koju su supotpisali SH i CH, koji su također bili nositelji poslovnih udjela nakon smrti oca.
15. U navedenom dijelu sud u potpunosti poklanja vjeru iskazima zz tužitelja, koji su logični i životni, te su sukladni dokumentaciji koja prileži spisu.
16. U tom smislu sud prvenstveno ne nalazi da bi predmetni Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. bio ništetan iz razloga što je i II tužitelja i trgovačko društvo Amplitudo nekretnine d.o.o. zastupao isti direktor FH, koji nije imao potrebnu ovlast za takvo raspolaganje sa samim sobom, a što bi bilo suprotno odredbi čl. 49. u svezi s odredbom čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23; dalje u tekstu: „ZTD“).
17. Naime, tužitelji su u tijeku postupka dostavili u spis Odluku Zagrebgradnje d.o.o. od 28.12.2022. potpisanu po zakonskom zastupniku JH kojom se ovlašćuje član uprave društva FH da kao zakonski zastupnik II tužitelja sklopi Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine Velekem d.d. prema Amplitudo nekretnine d.o.o. kojim sporazumom će Velekem d.d. prenijeti pravo vlasništva na nekretnini opisanoj u toč. I. izreke ovce presude. Nadalje, izvršen je uvid i u odluku o ovlaštenju na sklapanje predmetnog Sporazuma koju su potpisali SH, CH i FH kao članovi istoga društva.
18. Iz navedenog proizlazi da je FH imao potrebnu ovlast za raspolaganje u vidu sklapanja spornog Sporazuma, pri čemu tuženik niti jednim prigovorom valjanost predmetnih Odluka o ovlaštenju na njegovo sklapanje nije na sudu prihvatljiv način doveo u pitanje, navodeći samo paušalno da su iste "upitne vjerodostojnosti".
19. Slijedom navedenog sud ne nalazi razloga ništetnosti pozivom na čl. 49. u svezi s čl. 41. ZTD-a.
20. Nadalje tuženik, vezano za razloge ništetnosti, ukazuje i to da je osnivač II. tužitelja trgovačko društvo Zagrebgradnja d.o.o., a čiji osnivači su osobe koje su ujedno i osnivači Amplitudo Nekretnine d.o.o., pa se prema tome radi o povezanim društvima u smislu odredbe čl. 473. st. 1. t. 1. i 3. ZTD-a. Pritom tuženik smatra da je Odlukama i Sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. II. tužitelj postupio protivno odredbi čl. 406. st. 1. ZTD-a, kojim je propisna zabrana vraćanja uloga u društvo, te da ovdje sporni Sporazum predstavlja pravni posao koji je sklopljen između povezanih društava i trećeg pravnog subjekta, a s ciljem prikrivanja postojećeg toka kapitala od imovine II. tužitelja prema njegovom članu i osobama s kojima su ta društva povezana. Tuženik stoga drži da takvo raspolaganje predstavlja nedopustivu isplatu, što proizlazi iz činjenice da je učinak predmetnog Sporazuma zasnivanje osiguranja za ispunjenje novčane obveze povezanog društva te u konačnici namirenje njegove obveze, a da je tim Sporazumom ujedno pala ekonomska vrijednost II. tužitelja, koji je takvo osiguranje dao bez komercijalnog interesa i bez protučinidbe, smatrajući da II. tužitelj zasigurno takav Sporazum ne bi sklopio pod tako povoljnim uvjetima za Amplitudo Nekretnine d.o.o. da se ne radi o povezanom društvu, što također po mišljenju tuženika protutužitelja predstavlja razlog za ništetnost Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022..
21. Za navedeni zaključak, pa niti za utvrđenje ništetnosti, sud smatra da nema uporišta u provedenom dokaznom postupku. Naime, iz dokumentacije u spisu te iskaza I tužitelja proizlazi kao nedvojbeno da je I tužitelj prema II tužitelju imao potraživanje koje se odnosilo na plaćanje već isporučene robe u iznosu od oko 1.000.000,00 kn, za koju su već bili u zakašnjenju u plaćanju, pa je životno i logično da se takvo potraživanje prema tvrtki koja se bavi prodajom građevinskog materijala u postupku izgradnje nekretnine zatvaralo vlasništvom određenog stana, sve ako dug ne bude u roku vraćen, odnosno fiducijem. Pritom se ističe da niti iz jednog dokaza ne proizlazi da bi I i II tužitelji bili na bilo koji način povezana društva, niti to tuženik tijekom postupka tvrdi, već naprotiv radilo se o pravnim subjektima koji godinama uspješno surađuju u poslovima izgradnje nekretnina, slijedom čega sud ne nalazi razloga ništetnosti na način kako to pokušava prezentirati tuženik.
22. Vezano pak za navod tuženika da je 4 mjeseca nakon sklapanja predmetnog Sporazuma nad II tužiteljem otvoren predstečajni postupak zbog postojanja predstečajnog razloga prijeteće nesposobnosti za plaćanje, jer je II tužitelj u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijskoj agenciji imao više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje, ističe se da navedena činjenica doista proizlazi iz dokumentacije koja je dostavljena u spis i nije bila sporna. Međutim isto tako proizlazi i to da fiducijarni prijenos vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine u predstečajnom postupku povjerenik predstečajne nagodbe uopće nije osporio, pa sud ne vidi zašto bi ga propitivao ovaj sud, niti zašto bi zaključio suprotno onome što je zaključio povjerenik predstečajne nagodbe.
23. Pritom se ističe da je II tužitelj na treću osobu fiducijarno prenio vlasništvo svojih nekretnina isključivo radi osiguranja ispunjenja novčane obveze, odnosno kako bi s Amplitudo Nekretnine d.o.o. nastavio poslovnu suradnju te mogao nabavljati građevinski materijal i opremu radi dovršetka izgradnje objekta, dakle radi podmirenja svojih dospjelih obveza, a nikako bez postojanja protučinidbe kako to prikazuje tuženik, koji pritom o navedenom niti ima niti može imati bilo kakvih saznanja.
24. Da je tome tako proizlazi i iz suglasnih iskaza zz oba tužitelja, ali i iz formalno valjanog i ovjerenog Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., kao i iz ostale popratne dokumentacije, što sve prigovorima tuženika nije na valjani način dovedeno u pitanje.
25. Konačno, tuženik smatra da I tužitelj nije postupao u dobroj vjeri, kako prilikom sklapanja Sporazuma tako niti pri upisu njegovog (ograničenog) prava vlasništva zbog toga što I tužitelj sporne nekretnine nije razgledao, utvrdio njihovo stanje i gdje se nalaze, niti se uvjerio da se nekretnine zaista nalaze u posjedu II tužitelja, pa tuženik smatra da takvo postupanje I tuženika nema obilježja postupanja u dobroj vjeri pri stjecanju bilo kojeg knjižnog prava.
26. Niti navedeni stav tuženika po mišljenju suda ne može se prihvatiti. Naime, I tužitelj je od II tužitelja prilikom sklapanja Sporazuma zaprimio izjavu o raskidu kupoprodajnog ugovora koji je II tužitelj sklopio s tuženikom dana 05.10.2022., a raskinuo ga je zbog neplaćanja 21.12.2022. Kako izjava o raskidu ugovora proizvodi pravne učinke istog dana kada je i dana, pri čemu se predmetni ugovor o kupoprodaji, u slučaju da se rok za ispunjenje obveze smatra bitnim sastojkom toga ugovora, može smatrati raskinutim i po sili zakona (čl. 361. i 362. Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO), to I tužitelj nije imao nikakvog razloga provjeravati izvanknjižno stanje, a niti je u konačnici izvanknjižno stanje uopće drugačije od onoga kakvo je bilo upisano, jer tuženik na tom stanu nema nikakvih stvarnih prava, kako će to kasnije biti obrazloženo. Pritom je nesporna činjenica među strankama da u poslovnim knjigama II tužitelja osim početne uplate od 17.080,00 EUR nije bilo evidentirano niti jedno virmansko plaćanje od strane tuženika, pa I tužitelj doista u tom smislu nije imao razloga niti za sumnje niti za daljnje provjere.
27. Ovdje valja napomenuti i to da Sporazum o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022. nije primarno sklopljen radi stjecanja prava vlasništva, već je osnovna svrha takvog pravnog posla osiguranje dugovanja, slijedom čega niti ne dolazi do pune primjene odredba čl. 122. Zakona o vlasništvu.
28. Slijedom navedenog sud smatra da nije dokazano postojanje niti jednoga od razloga ništetnosti Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., niti njegovog Aneksa od 30.12.2022., pa je protutužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti, i to kako onaj osnovni, tako i eventualno kumulirane.
29. Pritom se ističe da, čak i kada bi se prihvatili navodi tuženika o ništetnosti Sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja tražbine od 21.12.2022., u tom slučaju pravna pozicija tuženika se ni na koji način ne bi promijenila, zbog čega je upitan i njegov realni pravni interes za podnošenje toga dijela protutužbe. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužbu je podnio i II tužitelj Zagrebgradnja Vrbani III d.o.o., pa sve i da je tužba neosnovana u odnosu na I tužitelja, ista bi svakako bila osnovana u odnosu na II tužitelja, što znači da od utvrđenja eventualne ništetnosti tuženik ne bi imao nikakve realne koristi.
30. Tu valja ukazati da je točno da se pravo na ništavost ne gasi te da se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a može ju utvrđivati i sud po službenoj dužnosti. Međutim, zakonski pojam "zainteresirane osobe" koja se može pozivati na ništavost ugovora prema čl. 327. ZOO-a ne smije se tumačiti preširoko i na način koji je suprotan zakonskoj svrsi i cilju navedenog propisa, jer intencija zakonodavca nije bila da za slučaj isticanja ništavosti uvede u pravni sustav tzv. popularnu tužbu, tj. pravo svakoga da pokreće sudske postupke radi utvrđenja ništavosti bilo kojeg ugovora, a da za to ne postoji realan i životni interes. Taj interes prvenstveno se mora sastojati u tome što utvrđenje ništavosti izravno i konkretno unapređuje poziciju protutužitelja, o čemu se u ovom slučaju nesumnjivo ne radi, a po mišljenju suda svako suprotno tumačenje otklonilo bi smisao zakonskog zahtjeva za isticanje ništavosti od strane za to zainteresirane osobe.
31. Dakle, sve i da su doista ništetni pravni poslovi na koje se poziva tuženik- protutužitelj, isti bi, s obzirom da nema valjani pravni osnov posjedovanja jer nije ispunio obvezu plaćanja kupoprodajne cijene (kako će to kasnije biti obrazloženo), svakako trebao nekretninu predati u posjed II tužitelju s kojim je u direktnom ugovornom odnosu temeljem raskinutog ugovora. Stoga tuženik protutužitelj dakle od svih postavljenih protutužbenih zahtjeva koji se odnose na ništetnost, zapravo nema nikakve stvarne koristi.
32. Što se pak tiče osnova tuženika za držanje u posjedu predmetne nekretnine, ističe se da je među strankama bilo sporno da li je tuženik izvršio u cijelosti ili u pretežitom dijelu obvezu uplate kupoprodajne cijene po osnovi dogovorene prodaje nekretnina koje su predmetom ovog zahtjeva, o čemu ovisi valjanost i pravna dopuštenost izjave o raskidu, koju je II tužitelj nesporno uputio tuženiku. Pritom se primjenjuje odredba čl. 438. ZOO-a po kojoj je kod Ugovora o kupoprodaji kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u ugovoru.
33. U tom smislu sud je izvršio uvid u Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 07.11.2018. u kojem je navedeno (čl. 5) da je kupac obvezan ukupan iznos kupoprodajne cijene od 170.800,00 EUR isplatiti prodavatelju na transakcijski račun [broj bankovnog računa] koji se vodi u BKS banci d.d. i to 17.080,00 EUR u roku od 8 dana od potpisa predugovora, 53.720,00 EUR najkasnije do provedbe etažnog elaborata, a 100.000,00 EUR nakon provedbe etažnog elaborata.
34. Nadalje, izvršen je uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 05.10.2022. u kojem je navedeno da ukupna kupoprodajna cijena za predmetni stan iznosi 172.276,00 EUR, od čega je 17.080,00 EUR kupac platio, a preostali dio od 155.196,00 EUR obvezuje se platiti najkasnije u roku od 8 dana, na račun prodavatelja IBAN [broj bankovnog računa], te ukoliko ju ne uplati prodavatelj može jednostrano raskinuti ugovor ili mu produžiti rok plaćanja uz naplatu zateznih kamata, što znači da je izbor na prodavatelju.
35. Dakle, iz navedenih ugovornih odredbi, na koje je tuženik nedvojbeno pristao najprije potpisom predugovora, a potom i glavnog ugovora, proizlazi da je jasno određen način plaćanja kupoprodajne cijene za stan, pri čemu niti u jednom od ta dva pravna posla nije navedena mogućnost da se bilo koji dio cijene plati u gotovini, niti da je neka osoba (primjerice OH, ili netko treći) ovlaštena u ime prodavatelja preuzeti plaćanja od strane kupaca.
36. Pritom se ističe da je odredbom čl. 286. ZOO-a propisano da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno, ali zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora. Istom odredbom pripisano je da su pravovaljane kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u ugovoru nije ništa rečeno, ako to nije protivno cilju radi kojega je oblik propisan, kao i da su pravovaljane i kasnije usmene pogodbe kojima se umanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane ako je poseban oblik propisan samo u interesu ugovornih strana.
37. Stoga, s obzirom na nespornu činjenicu da je za ugovor o kupoprodaji nekretnine propisana obavezna pisana forma, koja je među strankama i ispoštovana, valjalo je utvrditi da li su u pogledu načina plaćanja kupoprodajne cijene postojale određene usmene dopune toga ugovora mimo onoga što je napisano, kao i kakvog su iste značaja.
38. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka OH, TH i DH, dok je odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka KH i ĆH jer su isti predloženi na okolnost načina postupanja II tužitelja s ostalim kooperantima i dužnicima, koja okolnost za konkretnu poziciju tuženika u ovoj parnici nije odlučna, pri čemu navedeni svjedoci o pravnom odnosu stranaka iz ovog postupka nemaju nikakvih saznanja.
39. ZZ II tužitelja FH saslušan kao stranka iskazuje da je do sklapanja predugovora s tuženikom došlo na način da je OH kontaktirao sektor prodaje navodeći da ima kupca i spojio ih je s tuženikom. OH je upoznao jednom za života svog pok. oca, a do 2018. nije ga vidio niti je s njim imao kontakt. Iskazuje da ga otac za živora nije uključivao u poslovanje firme, no nakon njegove smrti 2018. započeo je u nekoliko navrata osobnu komunikaciju s OH. U to vrijeme zgrada na Vrbanima bila je u izgradnji, OH je bio zaposlenik BKS banke i ta banka trebala je odobriti kredit koji je bio nužan da se izgradnja dovrši. Tuženik je dakle došao po njegovoj preporuci, od slobodnih stanova izabrao je jedan koji mu se sviđao i točno je da su u BKS banci organizirali sastanak da se formaliziraju uvjeti predugovora. Tada su u uredu OH dogovorili prodaju u roh-bau stanju i plaćanje predujma u iznosu od 10%, a nikakve isplate u gotovini tada nije bilo. Iskazuje da je OH do tada vidio možda nekoliko puta, dok ga je tuženik očito znao jer je preko njega došao. Točno je da su po dovršetku gradnje tuženiku predali posjed, ne zna točne okolnosti, ali to je bilo na traženje OH koji je obećavao da će tuženika BKS banka financirati u kupnji stana. To nije bio izoliran slučaj da se kupca pusti u posjed prije sklapanja konačnog ugovora i prije plaćanja, dogodilo se to možda 4-5 puta, a u ovom slučaju bili su uvjereni da neće biti izigrani i da će tuženik ostvariti kredit. Ugovor je sklopljen tek 2022. godine, a do tada se OH prezentirao kao čovjek blizak njegovom ocu i kao zaposlenik banke koji će pomoći pri ostvarivanju kredita. Samom sklapanju ugovora nije bio prisutan jer se neposredno prije toga već ispostavilo da je Zadražilovo poslovanje velika prevara i da je BKS banka zbog njegovog postupanja oštetila II tužitelja. Iskazuje da je tuženik došao u odjel prodaje dogovoriti potpis ugovora i ovjeru, a niti u jednom trenutku nije spomenuo neka navodna plaćanja OH, niti je ikada OH spomenuo da je tuženik išta platio njemu. Upravo suprotno tuženik je potpisao kupoprodajni ugovor sa ugovorenom kupoprodajnom cijenom, te se e-mail porukom od 19.12.2022. zahvalio na strpljenju i tražoi da ga još malo čekaju, da bi došao sutradan radi plaćanja i da će im sve biti jasno odnosno da će im ispričati što se dogodilo. Dakle, osim predujma na ime kupoprodajne cijene nisu primili ništa, a uplata koja je zaprimljena od 13.196,00 EUR nakon otkaza tuženiku je istoga dana i vraćena.
40. Tuženik saslušan kao stranka iskazuje da je od Zagrebgradnje d.d. već kupio ranije jedan stan, a uvjete je dogovorio na sastanku s OH i pok. VH koji je bio direktor. Dogovor je bio da dio plati na ruke pa da će se kupoprodajna cijena iz ugovora smanjiti, što je i učinio, a ostatak je podmirio kreditom BKS banke. Vođen takvim dobrim iskustvom, obratio se ponovno BKS banci i odlučio se za stan te je organiziran sastanak s direktorom u prostorijama BKS banke. Na sastanku su bili FH i OH, tada je FH pitao tuženika može li platiti neki predujam i rekao da bi stan koštao oko 250.000,00 EUR. Tuženik je rekao da ima gotovinu u iznosu od 80.000,00 EUR i da bi to umanjilo kupoprodajnu cijenu, a FH je rekao da bi taj iznos od 80.000,00 EUR trebao platiti u kešu, a da 17.000,00 EUR mora platiti preko računa da sve bude kako spada. Tada je rekao da je tih 17.000,00 EUR jedina stavka koju tuženik zakonski mora platiti preko računa. Predložio također je da se u ugovor stavi cijena umanjena za ono što mu plati na ruke, i rekao je da će se to opravdati tako što će se u ugovoru navesti da se stan kupuje u roh-bau, iako će imati punu opremu. Na to je tuženik pristao i na drugom sastanku u istom sastavu vratio se s gotovinom u iznosu od 80.000,00 EUR u vrećici. Na sastanku u BKS banci već su sjedili FH i OH, oni su se dobro znali i njihova komunikacija odavala je dojam opuštenosti i međusobnog poznavanja. Tuženik je pokazao novac, a OH je tražio da se taj novac prebroji zbog čega je pozvao djelatnicu banke DH, koja se vratila za pola sata s novcem složenim i zamotanim u traku po apoenima. Stavila ga je na stol i to je iznos gotovine koji je tuženik predao FH na ruke. Potpisali su predugovor koji tada nije bio pečatiran, a FH je otišao s gotovinom. Tada su razgovarali o plaćanju ostatka iznosa kupoprodajne cijene i FH je rekao tuženiku da dalje sve dogovore i isplate rješava preko OH. Nije mu bilo ništa sumnjivo, cijena mu je za stan bila manja, a od ranije je s Vojnovićevim ocem imao pozitivna slična iskustva. Gradnja zgrade je išla kraju, no nešto je kasnila, a tuženik je izabrao svu opremu za stan prema ponudama prodavatelja, što znači da stan nije bio u roh-bau nego da ga je preuzeo potpuno dovršenog. Nakon predugovora je sva plaćanja vršio OH na ruke, pa mu je tako 2019. dao 55.000,00 EUR u njegovom uredu, potom 2022. još 29.000,00 EUR, pa 15.000,00 EUR, pa 10.000,00 EUR nakon što je prodao automobil, te 234.500,00 kn na kraju, a nitko ga iz Zagrebgradnje sve do jeseni 2022. nije kontaktirao niti spominjao bilo kakvo dugovanje. Točno je da je potpisao kupoprodajni ugovor prema kojem je preuzeo obvezu plaćanja ostatka kupoprodajne cijene, međutim smatrao je da je taj ugovor formalnost i da će direktor FH kasnije potvrditi da je novac plaćen, jer je kupoprodajna cijena zaista i bila plaćena OH. On ga je u više navrata pozivao navodeći da Zagrebgradnja mora krpati rupe u svom poslovanju i da mu treba gotovine, pa je njemu vršio uplate prema traženju, a sukladno Vojnovićevoj uputi. Svjestan je da ga je očito netko prevario, iako ne zna tko. Iskazuje da je tražio da mu OH izdaje potvrde, on je to i učinio i potpisivao je primitak te je navedeno ovjeravao kod javnog bilježnika. Navodi da je točno da je nakon raskida uplatio oko 13.000,00 EUR jer je smatrao da toliko još iznosi ukupni dug, i taj iznos mu je nesporno vraćen uplatom na isti račun već idućeg dana.
41. Iz iskaza svjedoka OH proizlazi da poznaje parnične stranke iz poslovnog života i poznate su mu okolnosti vezane za kupoprodajni ugovor kojim je tuženik kupio stan od Zagrebgradnje Vrbani III. U to vrijeme bio je zaposlenik BKS banke koja je financirala Zagrebgradnju, a tuženika je poznavao jer je u toj banci imao kredit i od ranije je kupio neki stan. Poznato mu je da je tuženik dao na ime kupoprodajne cijene FH pred njim jedan značajni novčani iznos, ne zna točno o kojem se iznosu radilo, ali stan je bio velik i misli da je moralo biti riječi o iznosu od nešto ispod 100.000,00 EUR. Navedena predaja novca bila je kod svjedoka u uredu na adresi [adresa], a tom prilikom bila je prisutna djelatnica banke DH koja je bila zaposlenica BKS banke i kada bi bilo predaje novca u gotovini obično bi ju pozvao da taj novac prebroji. Ne zna točan datum ali misli da je navedeno bilo tijekom 2018. godine i misli da je u to vrijeme među strankama bilo u tijeku sklapanje predugovora za predmetni stan. Nakon toga u više navrata tuženik je novac na ime kupoprodajne cijene predavao direktno svjedoku na ruke, a on je taj novac kasnije predavao ili u financije Zagrebgradnje Vrbani ili izravno na ruke direktoru FH, odnosno ponekad bi podmirivao neke obveze prema trećim stranama, no u svakom slučaju FH znao je od koga je i za što dobio novac. Svjedok iskazuje da za takvo posredovanje nije imao punomoć odnosno nikakav pisani dokument, ali navedeno je proizašlo iz 10-godišnje suradnje u kojoj je puno puta postupao na taj način. Ne zna koliko novaca mu je ukupno tuženik predao, radilo se o plaćanjima u četiri ili pet navrata i ne može tvrditi ali misli da je time plaćena sva kupoprodajna cijena, a koliko se sjeća za to mu je potpisivao potvrde. Iskazuje da su na taj način funkcionirale stvari dugi niz godina, radilo se o razdoblju od 2013. do 2022. godine i u takvom postupanju nažalost napravio je set kaznenih dijela za koje je Zagrebgradnja Vrbani zaradila značajne novce, a u konačnici sada je protiv svjedoka podignuta kaznena prijava. Ističe da je u više navrata FH davao ljudima upute da se sva plaćanja vrše preko svjedoka, pa je moguće da je to bilo i u slučaju tuženika. Navodi da nije imao pisanu uputu o podmirivanju obveza Zagrebgradnje prema trećim osobama temeljem iznosa primljenih po kupoprodaji, a obično se radilo o osobama koje su na razne načine bili financijeri Zagrebgradnje, putem pozajmica i sl. 42. Svjedokinja TH, supruga tuženika, u bitnom iskazuje isto kao tuženik, te ističe da je njezin suprug kontaktirao Zagrebgradnju jer je od te firme već ranije kupio jedan stan, bio je na sastanku s njihovim direktorom i taj sastanak bio je organiziran u prostorijama BKS banke. Svjedokinja je čekala ispred ureda u banci i suprug joj je kasnije ispričao da je na tom sastanku bio prisutan direktor FH i OH, koje je i osobno vidjela da su ulazili. Uspjeli su skupiti 80.000,00 EUR i rečeno je da bi to bio u redu predujam, te je bila sa suprugom kada su taj novac zajedno uzeli iz sefa i on ga je stavio u vrećicu i odnio na ponovni sastanak u BKS banku. Nakon nekog vremena suprug je sav sretan izašao sa sastanka, rekao je da su sklopili predugovor i da jedino još treba preko računa izvršiti formalnu uplatu iznosa od 17.000,00 EUR, što su također učinili i računali su da su time platili nešto manje od 100.000,00 EUR, a cijena stana bila je dogovorena u iznosu od ukupno oko 250.000,00 EUR. Suprug je rekao da je dobio uputu od direktora FH da se daljnje isplate vrše OH. Iskazuje da joj je bilo čudno da se sastanak odvija u poslovnici banke, a ne u prostorijama investitora, međutim nije to propitivala, radilo se o uglednoj banci koja je financijski pratila izgradnju. Nakon toga u više navrata suprug je plaćao OH razne iznose na ime kupoprodaje, poznato joj je da mu je jednom u poslovnicu BKS banke odnio oko 50.000,00 EUR, što je značilo da im preostaje platiti još 100.000,00 EUR. OH više puta ga je zvao radi isplate, te su se isplate vršile na ruke, nekada na ulici, nekada u blizini zgrade ili suprugove ordinacije, u više navrata je i svjedokinja bila prisutna. Ne zna točno koji iznosi su davani prilikom pojedine uplate, sjeća se da je zadnja isplata bila od prodaje automobila i da se radilo o povećoj sumi novca, a niti jedna od isplata nije bila manja od 20.000,00 EUR. Nije vidjela potvrde o navedenim isplatama, niti zna točne datume kada su one vršene, no jedino smatra da je stan u cijelosti plaćen i da im je bio šok što se traži da ga plate ponovo. Iskazuje da je na sastanku u BKS banci vidjela da je u jednom trenutku ušao netko od zaposlenika, odnosno jedna osoba je ulazila i izlazila u više navrata, a radilo se o ženskoj o sobi i moguće je da je riječ o svjedokinji koja je pozvana na ročište.
43. Svjedokinja DH iskazuje da je u razdoblju od 2008. pa do 2023. radila u BKS banci i to kao djelatnica na šalteru te banke. Tuženika poznaje kao dugogodišnjeg klijenta banke i poznato joj je da je banka pratila financiranje izgradnje koje je vodila tvrtka Zagrebgradnja, pa je na taj način poznavala i ranijeg direktora te firme, a i njegovog sina FH. Iskazuje da je jednom prilikom bila prisutna transakciji koja se odvila u uredu OH, koji je tada bio direktor odnosno voditelj poslovnice podružnice u Hrvatskoj. Na tom sastanku bili su prisutni tuženik, OH i FH, te je OH od svjedokinje tražio da sa šaltera dođe preuzeti jedan iznos novaca i da ga odnese prebrojiti preko automata. Ne može se sjetiti točnog iznosa ali radilo se o znatnoj količini novaca, možda i o 100.000,00 EUR, te je svjedokinja prebrojani novac donijela natrag u ured OH i predala ih tuženiku HH. S obzirom na tijek razgovora i na količinu novca zaključila je da je novac namijenjen za kupnju nekog stana, a iz razgovora je nadalje čula da je FH tuženiku rekao da će dalje sve vezano za kupovinu rješavati s OH. Ističe da se često odnosno praktički svakodnevno dešavalo da se podižu gotovinske isplate s računa određenih firmi, da se novac nosi na prebrojavanje i određeni iznosi isplaćuju u uredu OH, pa je i sama tako u više navrata nosila u taj ured prebrojane novce. Poznato joj je i da su i drugi klijenti Zagrebgradnje dolazili na sastanke u ured OH vezano za kupnju nekretnina, a sjeća se i drugih situacija u kojima je FH bio prisutan kod brojanja i predaje novca u uredu OH.
44. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja sud nedvojbeno zaključuje da je tuženik nakon sklapanja predugovora o kupoprodaji nekretnine uplatio II tužitelju na račun iznos od 17.080,00 EUR, kao i da je to jedina uplata na račun II tužitelja koju je tuženik ikada izvršio, jer ni sam ne tvrdi drugačije.
45. Nadalje, sud vjeruje tuženiku i svjedokinjama DH i HH te nalazi utvrđenim da je tuženik određene iznose doista plaćao na ruke svjedoku OH, pri čemu im sud vjeruje i u pogledu navoda da je jedan značajniji novčani iznos predan direktoru II tuženika FH u gotovini prilikom sklapanja predugovora u uredu svjedoka OH u BKS banci, no niti OH niti svjedokinja DH ne mogu decidirano reći o kojem novčanom iznosu se radilo. Međutim, sud smatra da je navedena isplata zaista i izvršena, jer ne vidi razlog zbog kojeg bi to dvoje svjedoka govorilo neistinu, pri čemu se dapače svjedok OH time izlaže i teretu optužbi za nepravilnosti u financijskom poslovanju, kao i eventualnom kasnijem zahtjevu koji bi sam tužitelj mogao protiv njega podnijeti. Stoga naprotiv sud njihovom iskazu poklanja vjeru.
46. Međutim, iskaz svjedoka OH, pa i tuženika te njegove supruge TH, koji govore o tome da su i daljnji iznosi (osim onog početnog prilikom sklapanja Predugovora) plaćeni OH po osnovi kupoprodaje na ruke, ne mogu predstavljati osnov po kojem bi sud mogao na nedvojbeni način zaključiti da je tuženik svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene upravo spram II tužitelja ispunio, a još manje da ju je ispunio u cijelosti ili u pretežitom dijelu, što je preduvjet da ugovor ostane na snazi.
47. Naime, odredbom čl. 164. ZOO-a propisano je da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, pri čemu je ispunjenje pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio.
48. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi OH bio osoba koja je od II tužitelja kao prodavatelja – vjerovnika imala ugovor, punomoć ili ovlaštenje za primanje kupoprodajne cijene, a još manje proizlazi da bi II tužitelj bilo koju navodnu isplatu naknadno odobrio ili da bi se istom koristio na način da je ista uplata evidentirana u njegovom poslovanju ili u knjigovodstvenoj dokumentaciji. Upravo suprotno, sud smatra da je OH bio taj koji je spram tuženika prijevarno postupio te u odnosu na kojega je povjerenje tuženika rezultat tuženikove nevjerojatne lakomislenosti.
49. Nadalje, sud ne može ne primijetiti i to da je postupanje tuženika u današnje doba, kada se svaka transakcija provodi preko računa, upravo kako bi o istoj postojao pisani trag, također u najmanju ruku naivno, sve u situaciji u kojoj tvrdi da plaća osobi za koju nema nikakvu pisanu uputu niti garanciju da je ovlaštena primiti kupoprodajnu cijenu, a s ciljem kako bi izbjegao porezna davanja, odnosno snizio cijenu, zaobišao zakon i prošao jeftinije. Tuženik je pritom obrazovana osoba u naponu životne produktivnosti i iskustva, visoke stručne spreme, po zanimanju liječnik specijalist s brojnim godinama školovanja iza sebe, te začuđuje njegova spremnost da gotovinski plaća bilo koji iznos na ime kupoprodajne cijene za tako skupi i vrijedni stan, kojim rješava stambeno pitanje svoje obitelji, odnosno da isplate vrši na ruke, bez pisanog traga, nekada na ulici, nekada u blizini zgrade, nekada u svojoj ordinaciji (kako to navodi njegova supruga svjedokinja TH), nekada ni sam ne znajući gdje i koliko, a sve to osobi upitne vjerodostojnosti i legitimacije, umjesto da uplati na račun respektabilne građevinske tvrtke koja na tržištu prodaje stotine stanova, za što mu uputa jasno stoji i u predugovoru i u ugovoru.
50. Pritom se mora ukazati i to da su navodne potvrde koje je OH izdavao tuženiku (spisu prileže dvije, i to na listu 214 i 217 spisa) u najmanju ruku neprihvatljive da bi se mogle smatrati valjanim dokazima što se tiče uplate kupoprodajne cijene po predmetnom ugovoru. Naime, iz tih potvrda nije vidljivo niti od koga je OH primio novac, niti za koji stan, niti po kojem ugovoru, pa čak niti kada su i kome izdane, slijedom čega sud doista ne vidi način da iz istih nedvojbeno zaključi da se odnose upravo na pravnu situaciju stranaka iz ove parnice, odnosno po ugovoru iz ove parnice.
51. Tu valja istaknuti i to da sud ne može na nedvojbeni način zaključiti da su među strankama u pogledu takvog načina plaćanja postojale usmene izmjene ili dopune predugovora, a ako i jesu, iste su protivne cilju zbog kojega je pisana forma propisana, te su kao takve same po sebi nevaljane.
52. Nadalje, odredbom čl. 360.-362. ZOO-a propisane su pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja, pri čemu se u situaciji kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora taj ugovor raskida po samom zakonu, dok je u slučaju kad ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora, vjerovnik obvezan ostaviti dužniku naknadni primjereni rok za ispunjenje, a ako dužnik ni u tom roku ne ispuni obvezu, tada se također ugovor raskida po zakonu, dok u svakom slučaju ugovor vjerovnik može raskinuti izjavom.
53. Iz konkretnog činjeničnog stanja sud smatra da nema u spisu dovoljno dokaznog materijala temeljem kojeg bi se smatralo da je tuženik svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene spram II tužitelja ispunio niti u pretežitom dijelu, a pogotovo ne u cijelosti, pa je II tužitelj osnovano predmetni ugovor raskinuo. Pritom bi isti zaključak uslijedio čak i kada bi se smatralo da je iznos predan u uredu OH u BKS banci bio upravo 80.000,00 EUR kao što tuženik tvrdi, pa čak i da je isti primljen od strane ovlaštene osobe II tužitelja na ime kupoprodajne cijene, jer ni u tom slučaju kupoprodajna cijena ne bi bila plaćena niti u polovici, a kamoli u pretežitom dijelu.
54. Sve preostale navodne tuženikove uplate su na razini špekulacije, pri čemu je nevjerojatno da niti sam tuženik nije vodio evidenciju o datumima pojedinih navodnih plaćanja OH, niti o mjestima i načinima gdje je to ispunjenje bilo, pa čak niti detaljno ne zna koliko je uistinu na ime kupoprodajne cijene plaćeno (njegovi vlastiti navodi razlikuju se tijekom postupka od podneska do podneska), a niti to zna svjedok OH, paušalno obojica navodeći samo da je "plaćeno sve".
55. Stoga sud zaista ne vidi način da iz ovog činjeničnog supstrata izvede nedvojbeni zaključak da je jedna visokoobrazovana, punoljetna, poslovno sposobna i razborita odrasla osoba na taj način izvršila u današnje vrijeme u potpunosti plaćanje stana u izgradnji, čak i kada bi se uzelo da je postojalo (eventualno usmeno) ovlaštenje vjerovnika OH da te uplate primi.
56. U tom smislu na pravnu poziciju tuženika od odlučnog je utjecaja i vlastoručno potpisani kupoprodajni ugovor od 05.10.2022. u kojem je isti preuzeo obvezu u roku od 8 dana izvršiti plaćanje preostalog iznosa od 155.196,00 EUR. Isti je po mišljenju suda to učinio ili znajući da kupoprodajnu cijenu nije u cijelosti platio, ili pak bivajući svjestan da ju je podmirio (vjerojatno djelomično) neovlaštenoj osobi, očito kao žrtva vlastite lakomislenosti i prijevarnog ponašanja te osobe, jer sud ne vidi zbog kojeg bi drugog razloga netko takvo što potpisao, odnosno takvo zaduženje na sebe preuzeo, a niti sam tuženik oko toga daje neko logično obrazloženje.
57. Da je tome tako potvrđuje i tuženikova e-mail poruka od 19.12.2022., dakle mjesec i pol nakon sklapanja Kupoprodajnog ugovora, kojom porukom se isti ispričava zbog neprovedenog plaćanja i moli za strpljenje i izvinjenje, na što ne utječe niti njegov kasniji mail u kojem (sam priznajući da se konzultirao s odvjetnikom Miljevićem) po prvi puta navodi da je sve platio OH, te da je "bio uvjeren" da je II tužitelj taj novac i primio.
58. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Još davnom odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st.3. ZPP-a i čl. 435. st.2.ZPP-a). Odredbom čl. 7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza.
59. U smislu odredbe čl.221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.
60. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir da je teret dokaza valjanog i potpunog plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti na tuženiku, čemu je jednostavno i lako mogao udovoljiti da je kao i svi drugi građani uplate vršio na bankovni račun, ovaj sud je mišljenja da nema dovoljno činjenica niti dokaza da se uzme da je cijena predmetnog stana u cijelosti (ili barem u pretežitom dijelu) plaćena. Pritom, da je tuženik u predugovornoj fazi konzultirao bilo kojeg odvjetnika, kao što je to učinio tek nakon što je zaprimio raskid ugovora i tužbu, ishod ove parnice bi bio drugačiji, odnosno do iste vjerojatno ne bi ni došlo.
61. Stoga je nakon raskida ugovora tuženik u posjedu predmetnog stana bez valjanog pravnog osnova, slijedom čega je njegov eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev na utvrđenje stjecanje vlasništva valjalo odbiti, dok je tužbeni zahtjev I tužitelja na predaju posjeda valjalo prihvatiti i presuditi kao u izreci.
62. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a, I tužitelju zastupanom po odvjetniku, koji je u cijelosti uspio u sporu i u odnosu na tužbeni i u odnosu na protutužbeni zahtjev, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, dosuđena je naknada koja se odnosi na: jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova koja obuhvaća četiri radnje (sastav tužbe, odgovora na protutužbu, ročište od 8.11.2023. i podnesak od 26.1.2024.), te iznos od po 50 bodova za svaku daljnju radnju (ročište 12.2.2024. 22.5.2024. 17.10.2024., 7.3.2025., 24.4.2025. i 9.7.2025.), sve po tbr. 7/2, dakle ukupno 550 bodova odnosno 1.100,00 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV u iznosu od 275,00 EUR i sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 26,54 EUR, pa ukupan trošak I tužitelja iznosi 1.428,08 EUR, sve primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Zakona i tarife sudskih pristojbi te čl. 155. ZPP-a.
63. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a III protutuženik zastupan po odvjetniku, koji je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na protutužbeni zahtjev, također bi imao pravo na naknadu parničnog troška, no kako je troškovnik dostavljen samo u za II tužitelja, kojeg zastupa isti punomoćnik, a ne i za III protutuženika, to o njegovom trošku sud nije imao na temelju čega odlučiti.
64. Pritom se ističe da je II tužitelj u odnosu na tuženika izgubio parnicu (toč. II izreke), ali je u odnosu na II tužitelja - II protutuženika i odbijen protutužbeni zahtjev, slijedom čega su i II tužitelj i tuženik - protutužitelj jedan u odnosu na drugoga izgubili spor, pa dakle niti II tužitelj niti tuženik nemaju jedan prema drugome pravo na naknadu parničnog troška.
65. Na tako utvrđeni trošak valjalo je I tužitelju dosuditi zakonske zatezne kamate od dana donošenja odluke po stopi čl. 29 ZOO-a jer trošak ima značaj glavnice, pa obveza naknade toga troška dospijeva s danom donošenja presude, sve u smislu čl. 151 st. 3 ZPP-a.
U Zagrebu 25. kolovoza 2025. godine
Sudac:
Ivana Požar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. I tužitelju po punomoćniku Juraju Blažičku uz rješenje o pristojbi na presudu 26,54 EUR
2. II tužitelju po punomoćnici Alemki Šodan uz rješenje o pristojbi na presudu 26,54 EUR
3. tuženiku protutužitelju po punomoćniku Zvonimiru Hodaku uz rješenje o pristojbi na protutužbu 196,43 EUR i na presudu 196,43 EUR
4. III protutuženiku po punomoćnici Alemki Šodan
