Poslovni broj: 45 P-1214/2017-84

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru po sucu tog suda Gordani Mirosavljević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FHC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Mikuljan, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Barun, odvjetniku iz Zagreba, radi služnosti na nekretninama, dana 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti puta koje uključuje pravo kolnog provoza i prolaza pješice preko poslužne čestice - kat čestice broj [katastarska čestica], put površine 90 čhv, odnosno 323 m2 koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to južnim dijelom citirane poslužne katastarske čestice i to od [adresa] pa do ulaza u dvorište tužiteljice koje se nalazi na povlasnoj kat. čest. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kuća, gosp. zgrada, dvorište i voćnjak u [adresa] površine 379 čhv, a kako je sve to označeno u Nalazu geodetskog vještaka od 18. veljače 2025. godine – dalje: Nalaz - kojeg je izradio geodetski vještak Vladivoj Relić, dipl. inž. geod. i čija je površina služnosti određena spojnicom točaka A-2-1-D-A na Skici mjesta prijepora u Nalazu te obojana i ispunjena crvenom bojom sve u površini dijela poslužne čestice od 29 m2, odnosno dijela zk. čest. br. 1726/7, put površine 90 čhv, odnosno 323 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 29 m2, odnosno 29/323 dijela, koji je Nalaz izrađen za potrebe postupka kod Općinskog suda u Novom Zagrebu – Stalna služba u Samoboru pod poslovnim brojem P-1214/2017 i sastavni je dio ove presude.

II Tužena je dužna trpjeti da tužiteljica vrši pravo stvarne služnosti puta opisane u toč. I izrijeke ove presude koje uključuje pravo kolnog provoza i prolaza pješice opisano u toč. I izrijeke ove presude u korist kat. čestice br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. bistra Donja – kuća, gosp. zgrada, dvorište i voćnjak u [adresa] površine 379 čhv.

III Tužena je dužna priznati i trpjeti da tužiteljica upiše pravo stvarne služnosti puta opisane u toč. I izrijeke ove presude koje uključuje pravo kolnog provoza i prolaza pješice opisano u toč. I izrijeke ove presude u korist kat. čestice br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – kuća, gosp. zgrada , dvorište i voćnjak u [adresa] površine 379 čhv, na svoje ime u zemljišnim knjigama na temelju ove presude.

IV. Nalaže se tuženoj FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da plati tužiteljici FHC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.693,19 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. od 25. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom sudske ovrhe.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - kuća, gosp. zgrada, dvorište i voćnjak u [adresa] površine 379 čhv.

Tužiteljica navodi da je tužena vlasnica kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u zemljišnim knjigama je opisana kao put, površine 323 m2, odnosno 90 čhv.

Tužiteljica ističe da je opis te katastarske čestice odraz i njezine gospodarske namjene te ističe da taj dio zemljine površine služi kao — put i da je i ona, pored tužene, suposjednica puta tj. kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. bistra donja.

Nadalje tužiteljica pojašnjava da je ona suposjednik puta jer dio te čestice tj. dio puta svakodnevno koristi i već preko 80 godina (računajući i vrijeme njezinih prethodnika jer je kuća izgrađena 1934. godine) za ulaz na svoju nekretninu - dvorište s kućom i gospodarskom zgradom na adresi [adresa] - sve izgrađeno i nalazeće na kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to sa javne površine - [adresa] u [adresa].

Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da s javnoprometne površine - [adresa]

– ona prolazi dijelom puta koji je vlasništvo tužene kako bi njime ušla u svoje dvorište.

Na opisani način tužiteljica ističe da je stekla pravo stvarne služnosti puta pa je dio kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi poslužna nekretnina na kojoj je dosjelošću stečeno pravo stvarne služnosti puta za potrebe povlasne nekretnine tužiteljice.

Konkretno, tužiteljica nadalje ističe da ima ulaz na svoju nekretninu i dvorište preko 80 godina preko i sa južnog — jugoistočnog dijela sadašnje kat. čest. br. [katastarska čestica] tj. preko 80 godina služi se dijelom sadašnje kat. čest. br. [katastarska čestica] za prolaz i provoz do svoje nekretnine, a to vrijeme je vrijeme koje je višestruko duže od onog koje Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, a i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima traži za dosjelost stvarne služnosti puta.

Tužiteljica u svoje dvorište prilazi i ulazi pješice i vozilima preko dijela puta tj. preko dijela kat. čest. br. [katastarska čestica] — UKOSO kako bi koristila što manji dio površine te čestice. Ovakav je način pristupa i ulaza u dvorište tužiteljice uvjetovan oblikom čestice tužiteljice (kao slovo ,,L") i položajem kuće na čestici tužiteljice koja je kuća svega 2,5 m udaljena od puta tj. čestice puta u vlasništvu tužene.

Radi lakšeg snalaženja i uvida u cijelu situaciju na terenu tužiteljica je naručila geodetski elaborat identifikacije nekretnine (dalje u tekstu: Elaborat) sudskog vještaka Mladena Bebera od srpnja 2016. godine.

U Elaboratu nalazi se i skica lica mjesta u mjerilu 1:300.

Iz toč. 2.3. Elaborata vidljivo je da tužitelji koriste dio kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini koja je „prema stanju na slici lica mjesta određena spojnicom točaka 1-2-3-4-5-6-1. obojano na skici žuto, površine dijela od 22 m2".

Položaj kuće tužiteljice, ulaz u dvorište tužiteljice i dio puta tj. kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojeg tužiteljica koristi vidljiv je na fotografiji na str. 5. Elaborata.

Nadalje tužiteljica ističe da je na prednje opisani način korištenja suposjednica puta i ona sama, koja, uključujući i njezine prednika, koristi 22 m2 puta od ukupne površine puta od 323 m2 tj. 22 m2 od kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to preko 80 godina.

Tužiteljica u tužbi navodi da je tužena, zajedno sa svojom sestrom Grbić Marom, kupila put - kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - početkom Domovinskog rata i tada je dio puta nasula šljunkom i time formirala kolo trag - mjesto na putu gdje prolaze kotači vozila kako bi mogla prilaziti svojoj nekretnini na kojoj je počela graditi kuću.

Dok tužena nije nasula šljunkom dio prijeporne čestice njome se prolazilo preko travnjaka jer je taj dio nekretnine predstavljao poljski put koji nije posebno bio nasut tj. našljunčan, ali se njime prolazilo za potrebe gospodarenja nekretnina koje je kupila tužena/njezina sestra Mara Grbić.

Dakle, nakon što su tužena i njezina sestra, početkom Domovinskog rata, postale suvlasnice kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nasule su dio puta šljunkom i tužiteljica je započela graditi kuću.

Sav teret i građevni materijal za gradnju kuće je prevezen tim putem pa ga je trebalo šljunčan kako bi kamioni mogli prevesti teret i pri tome da kotači ne propadaju kroz meku zemlju i travu.

Istovremeno s šljunčanjem puta, otac tužiteljice je sa suprugom BH i bratom MH podigao ogradu na jugu-jugozapadu kat. čest. br. [katastarska čestica], kako bi i na taj način razgraničio te dvije čestice - kat. čest. br. [katastarska čestica] upisanu u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od čestice puta - kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Jednostavnije rečeno - podizanjem ograde odijelio je i razgraničio svoju parcelu od parcele puta.

Nadalje tužiteljica ističe da niti prilikom podizanja ograde, a niti ikad kasnije (sve do svibnja 2016. godine) tužena nije tužiteljici niti njezinim prednicima osporavala služnost tog dijela puta od 22 m2.

Početkom svibnja mjeseca 2016. godine tužena je ispred ulaza u dvorište tužiteljice postavila 3 betonska stupa, a četvrti je stavila sa vanjske strane ograde dvorišta tužiteljice uz drveni stup ograde tuženih.

Dakle, tužena je postavila duž dijela puta četiri betonska stupa, od čega čak tri stupa na ulaz u dvorište tužiteljice čime je htjela onemogućiti tužiteljicu u njezinu suposjedu puta i posjedu dvorišta i kuće u [adresa].

Tužiteljica se poslužila dopuštenom samopomoći i obranila svoje pravo na suposjed puta i posjed dvorišta i kuće u [adresa].

Tužena je u svibnju mjesecu 2016. godine ostavila tužiteljici pismo pisano njezinom rukom da je suglasna da tužiteljica „koristi moj ulaz puta stoje moje privatno vlasništvo ukoliko se predržava danih pravila a to su prolaz bez ikakvih zatvaranja prolaza za 73.b ili bilo kakvih drugih problema ako se ne bude predržavala dogovora da joj zatvaram prolaz ovaj dogovor važi i za nadolazeće nasljednike i generacije"

Prvi vlasnik kat. čest. na kojoj se nalazi put ( u to je vrijeme današnja čestica puta bila sastavnim dijelom druge čestice) kao i današnje kat. čest. br. [katastarska čestica] bio je DH.

Nakon njegove smrti (7.4.1975) njegovu imovinu su naslijedili sinovi i kćeri, a od kojih je jedan ĆH. Pored ovog nasljednika, nasljednici su bili sin LH, IH i CH.

Nakon smrti ĆH (umro **.**.2006. godine) nasljednik je i prednik nekretnine tužiteljice postao sin ostavitelja PH (otac tužiteljice).

Otac tužiteljice – PH je Ugovorom o darovanju nekretnina od 08.12.2009. godine darovao svojoj kćeri FHC - prvotuženoj - kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

LH je Uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora od 16.07.1984. godine dozvoljeno izvršiti parcelaciju kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi formiranja građevinske parcele.

Jednostavno rečeno, tim je Uvjerenjem izvršena parcelacija na način da je konačno danas prijeporna čestica puta dobila svoj današnji broj 1726/7.

Time je izvršena provedba dogovora između LH i ĆH o ustanovljenju puta -današnje čestice puta.

Dakle, iako se dio kat. čest. br. [katastarska čestica] i to dio uz među sa 1729/1 faktički dugi niz godina koristio kao prilaz nekretninama - 1727, 1726/1 i 1725 konačno se 1984. godine ostavlja za pristup ostalim kat. česticama na sjeverozapadu - ispod kuće i dvorišta tužiteljice površina koju danas predstavlja put- 1726/7.

Tužena je kupila, početkom 90-tih, sporni put od LH koji joj je tom prilikom objasnio da prednici tužiteljice koriste dio tog puta za ulazak u svoje dvorište i kuću u [adresa].

Tužena baš nikada nije osporavala korištenje dijela njezina puta od strane tužiteljice i njezinih prednika — sve do svibnja 2016. godine.

Na fotografijama koje su u spisu vidljivo je da je baš površina puta kojeg koristi tužiteljica za ulazak u svoje dvorište (22 m2) dobro nabijen i nasut šljunkom baš kao i sam ulaz u dvorište tužiteljice, a budući da se tim dijelom puta i ulaza u dvorište provozilo i hodalo od 1934. godine kada je kuća u [adresa] izgrađena.

Ostatak puta kojeg tužiteljica ne koristi šljunčan je samo u dijelu kojim preko njega prelaze kotači automobila i vozila (kolotrazi) tako da preostali dio predstavlja travnatu površinu.

Dakle, ulazni dio prijepornog dijela puta sa javne površine - [adresa] razlikuje se od ostatka puta i po uređenosti i isključivo šljunkom uređenoj cijeloj površini tog dijela što jasno govori o dugotrajnosti korištenja tom površinom.

Zaključno tužiteljica u tužbi navodi da se ne želi obijesno parničiti niti produbljivati sukob sa susjedima s kojima je bila dobra i nada se da će ostati u dobrim odnosima.

Tužiteljica je upravo iz želje za mirnim rješenjem prijepora sačinila Elaborat. Tužiteljica predlaže sklapanje sudske nagodbe kojom bi se utvrdilo postojanje stvarne služnosti dijela puta u korist nekretnine tužiteljice prema Elaboratu u površini iskazanoj Elaboratom, s time da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Zaključenjem nagodbe bili bi izbjegnuti daljnji troškovi postupka kao i pristojbi za nagodbu.

Tužena je podneskom od 23. siječnja 2018. dala odgovor na tužbu u kojem navodi da se osporava tužba i istaknuti tužbeni zahtjevi kao u cijelosti neosnovani.

Osporavaju se i svi činjenični navodi tužbe osim onih koji se izričito priznaju se ovim podneskom.

Priznaju se točka I i točka II tužbe.

Tužena navodi da je dana 31.10.1996.g. od LH kupila građevinsko zemljište oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] radi gradnje obiteljske kuće.

Mara Grbić, supruga tuženičina rođaka JH, također je od LH kupila susjedno građevinsko zemljište oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Obzirom im je za ishođenje akta za gradnju na naprijed navedenim nekretninama bio neophodan pristup na javnu površinu, to su tužena i Mara Grbić, također dana 31.10.1996.g. od LH kupile i predmetnu nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: "predmetna nekretnina").

Na građevinskom zemljištu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužena je sagradila obiteljsku kuću, te je, kasnije, od Mare Grbić kupila građevinsko zemljište oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (06.04.2016.g.) kao i njezin suvlasnički dio predmetne nekretnine (18.08.2016.g.).

U odnosu na toč. III tužbe tužena osporava da više od 80 godina postoji ulaz na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko predmetne nekretnine sada u vlasništvu tužene i da se dio predmetne nekretnine čitavo to vrijeme koristi za prolaz i provoz do nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Naime, nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čitavo vrijeme ima izravan pristup na javnu površinu - [adresa], pa prednici tužiteljice nisu imali potrebe služiti se predmetnom nekrentinom radi pristupa na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti su to činili. Stoga se izričito osporava da bi se spornim dijelom predmetne nekretnine provozilo i hodalo od 1934.g. radi pristupa na nekretninu sada u vlasništvu tužiteljice.

S prednjim u vezi, ističe se da je tužiteljica propustila navesti da su promjene vlasnika predmetne nekretnine i nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utjecale na izmjenu faktičnog stanja na terenu u odnosu na stanje od 1934.g.

Iz geodetskog elaborata br. RN 466/84 čiji sastavni dio je i skica mjerenja vidljivo je da je između LH i ĆH izvršena dioba zemljišta oznake kčbr. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], na način da je nekretnini oznake:

- kč. br. [katastarska čestica] smanjena površina sa 3032 m2 na današnjih 1363 m2 (379 čhv),

- kč. br. [katastarska čestica] povećana površina sa 773 m2 na 1845 m2,

- kč. br. [katastarska čestica] povećana površina sa 677 m2 na 1244 m2.

Iz skice mjerenja vidljivo je da je nakon diobe vlasnik/korisnik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] ĆH dok je LH vlasnik kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]. Iz navedene skice razvidno je da se nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupa izravno sa javne površine- [adresa].

Iz uvjerenja o uvjetima uređenja prostora od 16.07.1984.g. dostavljenog uz tužbu vidljivo je da je prethodno opisana parcelacija (dioba) zemljišta odobrena "u cilju formiranja građevinske parcele", te da je zahtjev za izdavanje toga uvjerenja podnio LH.

Dana **.**.1996.g. LH ishodio je potvrdu geodetskog elaborata RN- 798/96 za diobu zemljišta kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a provedbom istog elaborate dotadašnja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa 1845 m2 podijeljena je na današnje:

- kč. br. [katastarska čestica] sa 784 m2,

- kč. br. [katastarska čestica] sa 738 ml,

- kč. br. [katastarska čestica] sa 323 m2 (predmetna nekretnina).

Dakle, diobom zemljišta braća LH i ĆH razriješili su međusobne stvarnopravne odnose na nekretninama koje su naslijedili od svoga oca DH. Obzirom je ĆH imao izravan pristup na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa javne površine kojim se i služio, to prilikom diobe nije dogovoreno da bi se bilo kojim dijelom tadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služio ĆH radi pristupa na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Da je tome bilo tako potvrđuje i činjenica da je parcelacija iz 1984.g. izvršena na zahtjev LH radi formiranja građevinske čestice a u svrhu prodaje, što je i realizirano 1996.g. nakon parcelacije kojom je formirana predmetna kč. br. [katastarska čestica].

I konačno, da prednici tužiteljice nisu polagali nikakva prava na predmetnu nekretninu potvrđuje LH u čl. IV. Kupoprodajnog ugovora od 31.10.1996.g. sklopljenog između LH kao prodavatelja i tužene te Mare Grbić kao kupaca, predmet kojeg ugovora je kupoprodaja predmetne nekretnine, u kojem stoji: "Prodavatelj jamči da su prodane nekretnine njegovo isključivo vlasništvo I da te nekretnine nisu opterećene nikakvim uknjižbama ili neuknjiženim teretima."

Stoga je neutemeljena, ničim dokazana i u potunoj opreci sa ispravama koje se dostavljaju (geodetskim elaboratom br. RH 466/84 i skicom mjerenja te Kupoprodajnim ugovorom od 31.10.1996.g.) tvrdnja tužiteljice da su njezini (neimenovani) prednici koristili dio predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice radi prolaza i provoza do nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1934.g.

Tužena je dopustila tužiteljici da se za vrijeme izvođenja radova na rekonstrukciji kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] služi dijelom predmetne nekretnine, no, kasnije, kada je tužena zatražila da tužiteljica se time prestane, ista se oglušila.;

Stoga se tužena obratila sudu tužbom radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva koji postupak se vodio pred naslovljenim sudom, Stalna služba u Zaprešiću pod posl. brojem: P-545/16, no isti je prekinut do okončanja predmetnog postupka.

Osporava se geodetski elaborat sačinjen po Mladenu Beberu jer je naručen po tužiteljici i tužena nije imala prilike sudjelovati prilikom izrade istoga. Tužena se protivi korištenju toga elaborata u ovome postupku.

U odnosu na toč. IV tužbe tužena navodi da je ona sa Marom Grbić kupila predmetnu nekretninu i potom istu nasula šljunkom radi prilaza svojoj nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nadalje navodi da je točna tvrdnja tužiteljice da su, istovremeno sa šljunjčanjem predmetne nekretnine po tuženoj, otac tužiteljice PH i UH PH podigli ogradu duž čitave međe i time potpuno ogradili nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od predmetne u vlasništvu tužene.

Tužena nije prednicima tužiteljice osporavala služnost dijela predmetne nekretnine prilikom podizanja ograde jer prednici tužiteljice to nisu niti tražili niti su se služili predmetnom nekretninom. Upravo činom podizanja ograde duž čitave međe konkludentno je potvrđeno da se predmetna nekretnina ne koristi za pristup nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer u suprotnom ne bi bila podignuta ograda. Podizanjem ograde prednik tužiteljice potvrdio je da ima i koristi pristup nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa druge strane jer bi se, da tome nije tako, lišio jedinog pristupnog puta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tužena je izvodila radove na gradnji obiteljske kuće 1997.g., a ogradu je skinula tužiteljica sa suprugom OH prilikom izvođenja radova na rekonstrukciji kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što je bilo svakako iza 08.12.2009.g.

Dakle, u razdoblju od najmanje 12 godina nitko se nije služio predmetnom nekretninom radi pristupa na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obzirom to, zbog postavljene ograde, nije bilo fizički moguće zbog postavljene ograde.

Priznaje se da je prvi vlasnik nekretnine na kojoj se danas nalazi predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio DH.

Također se priznaje da su nasljednici iza pok. DH ĆH, LH i dr.

Ne spori se da je nasljednik iza pok. ĆH u pogledu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio PH kao niti da je on darovao tu nekretninu tužiteljici.

Nije sporno da je uvjerenjem o uvjetima uređenja prostora od 1984.g. TH dopušteno izvršiti parcelaciju nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

Međutim, osporava se da je tim uvjerenjem izvršena parcelacija na način da je predmetna nekretnina na kojoj se nalazi sporni put dobila svoj današnji broj.

Radi nepotrebnog ponavljanja u vezi toga upućuje se na očitovanje tužene i dokaze Ad/lll tužbe iz kojih je razvidno da je predmetna nekretnina formirana geodetskim elaboratom RN-798/96 i dobila današnji broj 1726/7, a ne 1984.g. kako to neistinito tvrdi tužiteljica.

Obzirom je očito neistinita tvrdnja da je uvjerenjem iz 1984.g. izvršena parcelacija na način da je predmetna nekretnina, na kojoj se nalazi sporni put, dobila svoj današnji broj, to je, posljedično, neistinita i daljnja tvrdnja tužiteljice da je tom parcelacijom iz 1984.g. izvršena provedba dogovora između LH i prednika tužiteljice ĆH o ustanovljavanju puta.

Naime, parcelacijom iz 1984.g. proveden je dogovor kojim je TH omogućen pristup sa javne površine na nekretnine koje su mu pripale diobom, i to na kč. br. [katastarska čestica] sa 1244 m2 (izravan pristup) i kč. br. [katastarska čestica] sa 1845 m2 (pristup preko kč. br. [katastarska čestica]), što je jasno vidljivo iz skice mjerenja, a predmetna nekretnina formirana je 1996.g..

Sukladno prednjemu, ne odgovara istini ni daljnja tvrdnja tužiteljice da je prilikom kupnje predmetne nekretnine LH objasnio tuženoj da prednici tužiteljice koriste dio iste za ulazak u svoje dvorište i kuću. Da je to loša konstrukcija učinjena za potrebe ovoga postupka vidljivo je iz čl. IV. Kupoprodajnog ugovora od 31.10.1996.g. sklopljenog između LH kao prodavatelja i tužene te Mare Grbić kao kupaca, predmet kojeg ugovora je kupoprodaja predmetne nekretnine, u kojem stoji:

"Prodavatelj jamči da su prodane nekretnine njegovo isključivo vlasništvo I da te nekretnine nisu opterećene nikakvim uknjižbama ili neuknjiženim teretima."

U toč. V tužbe tužena navodi da ne pristaje na zaključenje nagodbe.

U vrijeme kupnje predmetne nekretnine, prednik tužiteljice pristupao je na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izravno sa [adresa], a ne sa predmetne nekretnine.

Na ulazu sa javne površine- [adresa] na predmetnu nekretninu nalazilo se udubljenje (rupa) koje je onemogućavao pristup automobilima i kamionima, pa je tužena nakon kupnje postavila betonske cijevi kako bi se moglo pristupiti na predmetnu nekretninu kamionom, a za potrebe gradnje kuće, te je potom skinula humus i pošljunčala put. Opisane radove za tuženu je izvršio VH.

Prilikom izvođenja radova na rekonstrukciji kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica se služila predmetnom nekretninom uz dopuštenje tužene, te je i nakon dovršetka radova nastavila sa time.

Obzirom je tužena neosnovano počela svojatati dio predmetne nekretnine, to je tužena angažirala geodeta koji je 22.04.2016.g. izvršio obnovu mednih oznaka sa čime se suglasila tužiteljica, a tužena joj je dopustila korištenje dijela predmetne nekretnine o čemu je sastavila pisanu izjavu.

Tom izjavom tužiteljici nije priznato pravo stvarne služnosti prolaza i provoza, već joj je dopušteno prolaziti dijelom predmetne nekretnine pod uvjetom da tuženoj ne zatvara prolaz i ne radi druge probleme.

Sadržaj predmetne izjave tužene jasno potvrđuje da u trenutku sastavljanja izjave nije postojalo pravo stvarne služnosti prolaza i provoza na predmetnoj nekretnini u korist kč. br. [katastarska čestica] . ko. [katastarska općina] niti je isto osnovano tom izjavom.

Budući se tužiteljica nije pridržavala određenih joj uvjeta za prolazak, to je tužena, sukladno svojoj pisanoj izjavi, pokušala ograditi predmetnu nekretninu u čemu je spriječena od tužiteljice i njezinog supruga OH.

Prilikom rekonstrukcije kuće na nekretnini oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica je bespravno sagradila nadstrešnicu tlocrtnih dimenzija 9 x 4 m i to uz među sa predmetnom nekretninom u vlasništvu tužene na koji način je sada njezina nadstrešnica sada udaljena samo 140 cm od međe, pa sada tužiteljica više ne može izravno sa javne površine pristupiti na nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz među sa predmetnom nekretninom u vlasništvu tužene.

Međutim, tužiteljica i dalje ima mogućnost izravnog pristupa sa južne strane, no, očito joj više odgovara sadašnji pristup preko predmetne nekretnine u vlasništvu tužene iako za to nema pravnog uporišta.

Sukladno svemu iznijetom, tužena smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi tužiteljica dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti na dijelu predmetne nekretnine u vlasništvu tužene, a kako se to tvrdi u tužbi.

Slijedom navedenog, tužena predlaže se, po provedenom postupku, odbiti tužbu I tužbene zahtjeve u cijelosti, te obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke GH, AH, SH, PH, PH ČH, PH MH i ŠH i OH.

Svjedok GH saslušan na ročištu 19. rujna 2019. je iskazao da je prvi susjed u odnosu na nekretnine stranaka, gdje živi u roditeljskoj kući od djetinjstva.

Tako ima saznanja o predmetu spora.

Nakon što je svjedoku predočen geodetski elaborat sa lista 19 spisa, svjedok je iskazao da zna da su kuću obitelj GH sagradili davnih godina još prije njegova rođenja i za prilaz toj kući da su od kada on zna za sebe koristili dio čestice puta, koji je na predočenoj skici obojan žutom bojom. Dakle taj trokut uvijek je bio pristup kući GH, jer drugog pristupa toj kući nije bilo. Sa južne strane koja je na skici obojana zeleno bila je zelena površina ograđena drvenim plotom i kuća sa južne strane nije nikada imala pristup na [adresa]. To mi je poznato jer je moja parcela, odnosno parcela mojih roditelja čestica 1713 koja međi na nekretninom tužiteljice. Prije nekog vremena izvršena je i zamjena dijela parcele 1725 uz [adresa] sa dijelom parcele mojih roditelja čkbr [katastarska čestica] te su moji[1] roditelji u zamjenu dobili dio površine u vršnom dijelu označeno na skici južna površina (zelene boje) radi boljeg pristupa [adresa]. Dio čestice 1726/7 tužiteljica i njeni prednici koristili su i za prolaz pješice i za prolaz vozilima. Napominjem da u predmetnoj kući su živjeli djeda i baka tužiteljice, a pod starost su živjeli u [adresa], pa su u kuću dolazili redovito, boravili po tjedan dana i više. Tu kuću je prije 10.g. adaptirao otac tužiteljice, te je on nastavio koristiti, a poslije tužiteljica, koja sada u toj kući živi i stanuje. Točnije tužiteljica u kući živi ima 10-tak godina. Koliko je meni poznato nije bilo spora u vezi korištenja dijela toga puta i tuženica nije osporavala tužiteljici i njenim prednicima da se predmetnim dijelom puta koriste za ulaz u svoju nekretninu. Suprug tužiteljice je podigao ogradu odnosno obnovio ogradu između puta (čkbr [katastarska čestica]) i svoje nekretnine 1725. Kada me se pita kada je formirana čestica 1726/7 odgovaram da je taj put, kao poljski put, postojao puno ranije još od moga djetinjstva. To nije bio tvrdi makadamski put, ali je bio poljski put i služio je za gospodarenje gornjim nekretninama. Tako se ja sjećam daje pok. LH koristio taj put za prilaz svojim nekretninama koje su se nalazile sa sjeverne strane. Ja nemam saznanja da bi tužena ispred kuće tužiteljice na pristupnom putu postavila betonske stupove i da bi na taj način spriječila tužiteljicu u korištenju puta.

Svjedok AH je iskazao da ima saznanja o predmetu spora, jer su moj otac HH i pradjeda tužiteljice DH braća i ja sa svojim roditeljima od rođenja živim na području tih nekretnina, moja kuća je za 3 do 4 kuće dalje od parcele tužiteljice. Nekretnina tužiteljice zajedno sa putem čkbr [katastarska čestica] je prije bila jedinstvena parcela tj. puta nije bilo. Tako se nekretnina koristila kao cjelina i moj stric DH je sa ulice prilazio putem čkbr [katastarska čestica] kako pješice tako i kolima za sijeno, za pristup sjevernom dijelu parcele i štali koja se još uvijek nalazi na parceli tužiteljice. Ranije je tu bila jedna duža dupla drvena lesa po sredini puta čkbr [katastarska čestica] i jedna manja od puta do kuće kako bi se priječio izlazak peradi, od kuće do dvorišta. LH i ĆH su naslijedili nekretnine iza DH svoga oca, te su te nekretnine dobrovoljno podijeli. LH je dobio nekretnine sa sjeverne strane i u dogovoru sa bratom ĆH je dobio put za pristup tim nekretninama, a to je bio taj put koji je na skici prikazan kao čkbr [katastarska čestica]. Kako su oni sve to skupa riješili ja ne znam, jer sam otišao živjeti i raditi u Njemačku. Ja mogu samo potvrditi da nakon što je tuženoj prodan put kao čestica čkbr [katastarska čestica], tužiteljica je nastavila koristiti dio toga puta i to svakodnevno kako pješice tako i s vozilima.

Utvrđuje se da se svjedoku predočuje skica lica mjesta sa lica 19 spisa, te svjedok nakon uvida u skicu potvrđuje daje tužiteljice koristila upravo površinu dijela čestice 1726/7 obojano zeleno u obliku trokuta. Svjedok nadalje iskazuje:

Od moga rođenja pa do danas uvijek je nekretnina u naravi kuća i dvorište vlasništvo sada tužiteljice imala pristup preko nekretnine čkbr. [katastarska čestica], a nakon prodaje tuženoj i nastavno se koristio pristup kući u dijelu toga puta kako je to prikazano na skici. Nekretnini tužiteljice i kući tužiteljice se nikada nije prilazilo nekim drugim putem i sa neke druge strane. Ja znam, a star sam 74.g. daje do spora došlo onoga trenutka kada je LH preminuo, jer tada je tuženica valjda osjećala daje cijeli put njezin i došlo je do spora. Za života LH koji joj je prodao put nije radila nikakve probleme oko korištenja dijela puta za pristup nekretnini tužiteljice. Ja nemam saznanja da lije prilikom prodaje čkbr [katastarska čestica] pok. LH upoznao tuženicu daje predmetna parcela opterećena služnošću puta.

Svjedok SH je u svom iskazu naveo da cijeli život živi na području spornih nekretnina, ima kuću za 800 m udaljenu od nekretnine tužiteljice gdje živi od svoga rođenja, te tako ima saznanja o predmetu spora. Osim toga navodi da je on tu kuću i renovirao 2000. Konstatira se da svjedoku predočuje šlica lica mjesta sa lista

19 spisa, te svjedok izjavljuje:

Ja mogu potvrditi da dio čestice puta na skici pobojan žutom bojom u obliku trokuta koristi tužiteljica za pristup svojoj nekretnini, svakodnevno pješice i vozilima, jer druge mogućnosti za pristup svojoj kući ona faktično i nema. Koliko ja pamtim više od 40.g. je uvijek tako bilo da se po toj površini pristupalo nekretnini tužiteljice. Streha kuće tužiteljice je bila na međi susjedne parcele čkbr [katastarska čestica], to mi je poznato jer srna ja obnavljao krovište, te mi je susjed, otac svjedoka ZH, dopustio da strehu ostavimo u mjeri starog krovišta jer je i stara streha bila na međi. Kada se obnavljala kuća na spornom dijelu puta se istovarivao građevinski materijal, prilazilo se teškim kamionima i svemu tome tuženica nije nikada prigovorila. Sjećam se da je ispred kuće bilo stablo velike lipe koje je posječeno, te se iza toga stabla prolazilo sa vozilima u smjeru susjedne parcele, naime između lipe i kuće se nije moglo proći.

Nadalje svjedok navodi da je čuo da tuženica osporava ulaz tužiteljici što misli da nema smisla jer tužiteljica drugog pristupa svojoj kući nema.

Svjedok PH je iskazao da tu nikada prije nije bilo puta. To je bilo jedno dvorište od moga djede DH i kada je djeda umro 1975. braća su se međusobno podijelila.

Svjedok nadalje navodi da je njegov otac ĆH dobio prvi dio i to česticu 1725 time daje ova čestica predstavljala jedinstvenu cjelinu sa putem 1726/7, a sjeverne parcele je dobio brat LH moj stric. Pošto stric nije imao pristupa na svoje parcele molio je moga oca da mu dozvoli prolaz 3 metra sa [adresa]. Stric je imao vinograde i kosio je travu. Negdje za vrijeme rata je formirana čestica 1726/7, jer je vidio da tužena prolazi tim putem. Svjedok je naveo:

Tada smo mi napravili plot kako bi razdijelili našu nekretninu od puta i kada bi priječili da kamioni ulaze i prolaze našom nekretninom. Plot smo napravili sve do točke 1, označeno na skici lica mjesta lista 19 spisa koja mi je predočena tijekom iskaza. Mi smo nastavili koristiti dio predmetnog puta onako kako je prikazano na skici i površinom

obojano žutom bojom, koso u obliku trokuta. Moj stric LH mi je rekao da se sa mojim ocem ĆH dogovorio da taj sporni dio puta bude zajednički ulaz za nekretninu našu čkbr. [katastarska čestica] i put 1726/7. Dijelom predmetnog puta prolazilo se svakodnevno i ja i kćer kako pješice tako i vozilima, te smo put i šodrali i održavali, a put se nastavljao sve do štale, tj. gospodarskog objekta. Kada je stric LH umro tužena je počela zabijati betonske stupove po sred puta, te mi više nismo mogli ulaziti u sjeverni dio parcele. Ja sam tuženicu upozorio da stupove makne i da to ne može činiti te je došao moj zet sa posla i kako vozilom nije mogao proći zbog stupova koje je postavila tuženica on je stupove srušio.

Naša nekretnina nije imala nikada ulaz na nekom drugom mjestu.

Svjedok LH ČH je u svom iskazu, a nakon što je svjedoku predočena skica lista mjesta sa lista 19 spisa, iskazao da je prvi susjed stranaka i da se njegova kuća nalazi odmah preko puta uz [adresa]. Navodi da on zna tako da se za tužiteljice od kada zna za sebe koristio pristupni put od [adresa]. Napominje da je put 1726/7 i čestica tužiteljice ranijih godina bila jedinstvena parcela, te su postojala dva plota jedan u širini puta, a drugi od puta do sjevernog zida kuće. Ne zna kada se taj put odijelio, ali tužiteljica i njeni prednici su nastavili koristiti dio spornog puta za pristup svojim nekretninama i drugog puta i pristupa nikada nisu imali. Put se koristio svakodnevno kako pješice tako i za prolaz vozilima. j

Svjedok UH je iskazao da je njegova nekretnina susjedna u odnosu na sporni put i nekretninu tužiteljice. Na toj nekretnini ima obiteljsku kuću i tu živi od 1966.

Utvrđuje se da svjedok iskazuje suglasno prethodno saslušanim svjedocima.

Svjedok ŠH je iskazala da je suglasna svjedočkom iskazu svjedoka supruga PH.

Svjedok ĐH je iskazao da je on 2007. došao živjeti u kuću na nekretnini tužiteljice, njegove supruge, a 2008. su se oženili. Od tada živi i stanuje tu i za pristup kući koriste sporni dio puta, jer drugog pristupa kuća niti nema. Taj sporni dio puta koriste svakodnevno kako pješice tako i za prolaz vozilima. Tuženica je postavila betonske stupove po sredini puta koje sam je on uklonio, a na njegov upit zašto je postavila stupove tužena mu je odgovorila da želi ograditi svoju parcelu jer smatra da se njezina parcela pruža do ceste. Po pričanju tasta i punice zna da se dio puta koristio za prilaz njihovoj kući i dvorištu dugi niz godina i da taj put postoji od njihova najranjieg djetinjstva.

Na ročištu 6. veljače 2020. sud je saslušao svjedoke ŽH, EH, KH i NH.

Svjedok ŽH je u svom iskazu naveo da je suprug tužene od 70-tih godina te tako ima saznanja o predmetu spora i gdje se nalazi predmetni put i predmetne nekretnine. Tijekom 1996. on i tužena su od LH kupili nekretninu čkbr [katastarska čestica] u namjeri da grade kuću.

Utvrđuje se daje svjedoku prethodno iskazu predočena skica lica mjesta sa lista 19 spisa predmeta te svjedok na skici pokazuje nekretninu označenu kao čkbr [katastarska čestica] koju je kupio od LH radi gradnje kuće. Nastavno svjedok iskazuje:

Kada smo kupili gradilište kupili smo i put za pristup tom gradilištu a koji je na skici označen kao čkbr [katastarska čestica]. Tada nam je LH tvrdio kako je to samo njegov put i da se sa njim nitko ne koristi, jer da se podijelio sa svojim bratom ĆH, koji je prednik tužiteljice. Kada me se pita da li je u vrijeme kupovine gradilišta predmetni put bio korišten kao poljski putem za gospodarenjem nekretninama drugih posjednika i vlasnika odgovaram da jeste i daje to bio vidljivi poljski put sa kolotracima. Ja ne znam tko je sve koristio taj put prije nego što smo ga kupili. Uz [adresa] i put je bila velika graba pa sam morao postaviti betonske cijevi kako bi mogao osobnim vozilom se koristiti putem, a pretpostavljam da se traktorom moglo proći preko grabe uz ulica. Kada me se pita kako je ĆH prilazio svojoj kući odgovaram daje on imao put sa zadnje strane kuće. Tako je on sa [adresa] prelazio preko južne zelene površine zatim ej put išao iza kuće do gospodarske zgrade i preko gospodarske zgrade i dvorišta je dolazio u kuću. Ja ne znam kakav je to put bio, je li to bio našodran put i u kojoj širini bio, jer sam ja živio i radio u Austriji pa o tome nemam saznanja. Isto tako ja ne znam da li je on tim putem prolazi osobnim vozilom. Znam daje sa [adresa] u kuću koristeći dio spornog puta dolazio samo pješice. Tijekom 1996. RH otac od tužiteljice je ogradio svoju parcelu prema putu, bojeći se da mu teška teretna vozila koja će prevoziti građevinski materijal potreban za gradnju naše kući neće nanijeti štetu. Ograđuje sagradio sve stepenica svoje kuće, a to je po mojoj procjeni oko 5 do 6 metara od [adresa]. Tužiteljica je uselila u kuću prije 6 do 7 godina i odmah prilikom useljenja je povukla ogradu za 3 stupa. Na naše pitanje njen suprug je odgovorio da su to učinili kako bi sa ulice teški kamioni mogli pristupiti njihovoj kući koju su renovirali te su obećali da će po završetku radova vratiti uklonjene stupove. Međutim unatoč obećanju oni nisu vratili stupove te je put ostao, otvoren. Kada bi ja i supruga dolazili iz Austrije vozilo tužiteljice i njezina supruga smo zaticali na tom putu pa ne bi mogli proći putem da bi došli do svoje nekretnine te kada bi zahtijevali svoja vozila sa puta došlo bi do vrijeđanja, nazivali bi nas "bosancima". Tako su se tužitelji učestalo ponašali unatoč našim zahtjevima da uklone vozilo sa puta, oni su svoje vozilo i dalje parkirali sred puta te je meni i tuženoj bilo onemogućeno korištenje i prolaženje tim putem. Svaki puta bi morali intervenirati kod tužiteljice i tražiti da uklone vozilo sa puta kako bi mogli proći. Kada me se pita jesam li ja vratio ogradu nakon što je tužiteljica završila sa dograđivanjem svoje kuće, odgovaram a jesam. Tako sam ja 2016. godine ta tri stupa koje je uklonila tužiteljica i njen suprug vratio na mjesto gdje su ranije bili tako daje zadnji stup bio do stepenica, onako kako je to prije bilo tj. kako je to RH prije ogradio.

Svjedok VH, saslušan na istom ročištu kad mu se predočuje skica lica mjesta sa lista 19 spisa iskazuje da je on susjed stranaka te mu je tako poznato gdje se nalaze predmetne nekretnine, kako su se posjedovale i što u naravi predstavljaju. Njegova kuća da se nalazi sjeverozapadno od kuće tuženice, a od kuće tuženice dalje oko 300 m.

Navodi da je on 1997. po nalogu tuženih predmetni sporni put kopao i nasipavao i kada ga se pita da li je to bio prije u naravi poljski put odgovara da jeste, ali da nije nikada do tada bio nasipan. Navodi da ima saznanja o položaju i posjedu predmetnih nekretnina, jer se je tu rodio.

Kada je on taj sporni put nasipavao mogu iskazati da je vidio kako je uz [adresa] bila velika graba i uopće se nije moglo na put prići sa ulice i da bi se omogućio prilaz tuženici su postavili betonske cijevi na grabu a on je onda nasipao put sve do njihove kuće i ti radovi na putu su obavljeni 1996. i 1997. godine. Kako je uz cestu bila graba svjedok tvrdi da se niti tužiteljica niti njeni prednici nisu mogli koristiti tim putem za prilaz svojoj kući a on ne zna da li su imali kakav drugi put. Kada je taj put nasut i kada su postavljene betonske cijevi, on vidi da tužiteljica sa svojim vozilom koristi dio toga puta uz cestu za ulaz u svoje dvorište. Kada je on taj put nasipao parcela tužiteljice je bila ograđena, ogradom odvojena od puta, te je ta ograda bila postavljena skroz do ceste linijom međe. Tako tužiteljica po tom putu nije mogla nikako prilaziti na svoje dvorište. Navodi da se sjeća da su između puta i kuće tužiteljice bila dva stabla lipe koje je tužiteljica posjekla, te lipe su im smetale kada su kamionima prolazili i nasipavali put. Stoga zna da je tužiteljica te lipe posjekla nakon što su nasipavali put.

Svjedok FC je iskazao da je negdje 1996. njegov brat kupio susjednu parcelu u odnosu na parcelu tužiteljice. Zna da put tih godina nije bio u funkciji niti se moglo sa ceste pristupiti spornom putu, jer se uz cestu nalazila graba. Možda se moglo proći traktorom a mi smo tu grabu pješice preskakivali. Tuženi su te godine postavili betonske cijevi na grabu, skinuli humus i nasuli put. Kada ga se pita da li se tužiteljica koristila dijelom spornog puta za pristup u svoje dvorište, svjedok odgovara da nije već je tužiteljica imala ulaz sa [adresa] preko zelene površine prikazane na skici lica mjesta. Navodi da nikada nije vidio da bi tužiteljica dio spornog puta koristila za prilaz svojoj kući.

Svjedok NH je iskazala da je ona bliža susjeda i da je njena kuća za oko 150 m dalje od kuće tužiteljice. Kuću je gradila 1996. te od tada dosežu njena saznanja. Kada je 1996. doselila u to područje kuća tužiteljice je bila napuštena jer pok. ĆH je imao stan u [adresa] i u kuću bi dolazio rijetko jedino kada bi brao grožđe. Kada je tužena kupila građevinsko zemljišta pok. ĆH je izgradio ogradu kako bi odvojio svoju parcelu od puta jer se bojao da će teška vozila prilikom gradnje kuće tuženice mu nanijeti štetu. Međutim on ogradu nije povukao skroz do [adresa] nego do stepenica ostavljajući pri tom uski prolaz kojim se moglo proći samo pješice do kuće tužiteljice. Ja pretpostavljam da su tužiteljica i njeni prednici taj prolaz koristili za pristup toj napuštenoj kući. Ja znam da je u međi između toga puta i [adresa] bila graba. Napominjem da su grabe bile sa obje strane [adresa], ali se traktorom moglo proći preko te grabe, a sa osobnim vozilom nije. Kada ju se pita da li su tužiteljica i njeni prednici imali pristup drugim putem sa stražnje strane kuće odgovara da to ne zna, niti pok. ĆH niti RH nisu živjeli u toj kući. Tužiteljica kada je uselila u kuću ona se koristila dijelom spornog puta jer je tužiteljica bila u dobrim odnosila sa tuženicima i tuženica je ostavljala ključ od kuće tužiteljici. Nije bilo razloga da se tužiteljica ne koristi tim putem jer je tuženica radila u Austriji i kući je dolazila jedanput u nekoliko mjeseci. Svjedokinja misli da se tužiteljica uselila u kuću ima tome 7,8 godina možda i 10 godina. Kada se udala ona nije odmah počela uređivati tu kuću jer to je bila stara trošna kuća, te su mijenjali krov i dograđivali kuću. Svjedokinja iskazuje da je čula da je do spora između njih došlo zato što je tužiteljica svoje vozilo parkirala posred puta pa tuženica nije mogla prići svojoj kući. Navodi da to nije vidjela ali je čula, pričalo se po selu.

Na ročištu 13. travnja 2022. sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

Tužiteljica FHC je iskazala da je kuću na adresi [adresa], stekla darovnim ugovorom 2010. prije nje da je vlasnik kuće bio njen otac, pa njen djed, pa pradjed. 2007 je kuću počela renovirati ali od kada zna za sebe, jer je dolazila kao dijete često u posjetu djedu, predmetni put kako je opisan u tužbi je koristio njen djeda, a napose njen otac i ona nakon što je kuću stekla darovnim ugovorom i počela živjeti i stanovati u njoj. Do spora je došlo, jer dosta često prolaznici koji se ne koriste tim putem imaju običaj svoja vozila, parkirati i sl. na koji način onemogućavaju tuženu u korištenju i prolazu kroz put, iako ona vodi računa da put bude uvijek prohodan i da se na putu ne ostavljaju vozila. Do spora je došlo 2016. kada je tužena odlučila da podigne ogradu i predmetni put zagradi. Tužiteljica iskazuje da joj je tužena jasno iskazala da to čini kako bi spriječila parkiranje vozila na putu i da ona osobno nije znala da je predmetni put vlasništvo tužene. Jedino što zna da je njena obitelj oduvijek koristila put za pristup njihovoj kući i da nikada nikakav drugi pristupni prilaz toj kući nije bio. Tuženoj je objasnila da je ona stekla pravo služnosti i da put stoga ne može zagraditi, međutim sutradan kada je bila na poslu tužena je put zagradila. Prije je ta nekretnina predstavljala jedinstvenu parcelu djeda BC kojeg su naslijedili sinovi, moj djed ĆH koji je naslijedio kuću, dvorište i štalu a njegov brat je naslijedio zemljište iza kuće. Kao braća oni su se još tada prilikom te diobe dogovorili da LH prilazi svom zemljištu predmetnim putem. Tužena je kupila građevinsko zemljište negdje poslije rata i kupila je predmetni put. Od tada pa do 2016. oni su bili u skladnim odnosima i tužena im nije sprečavala suposjed predmetnog puta. Tijekom godina taj put su održavali, navozili su ga pijeskom i punili rupe koje bi vremenom nastale zbog korištenja i vode. Nakon što je tužena tijekom 2016. pokušala zagraditi put, ograničava nam naše pravo služnosti tvrdeći da imaju pristup kući sa javnog puta. Tužiteljica navodi da je od tužene zahtijevala da im ona to pravo služnosti prizna, međutim došlo je do spora i konačno do ovog postupka. Predmetni put se koristio kako za provoz pješice, traktora i poljoprivrednih strojeva. I moj djeda je imao vozilo i predmetnim putem je prolazio sa vozilom.

Tužena FH je u svom iskazu navela da je svoju nekretninu, gradilište sam kupila 1996. od LH. Tada su ona i suprug živjeli u [adresa] i kako im se svidjelo naselje željeli su tu sagraditi kuću. Inzistirali su od prodavatelja da im pokaže međe i put za pristup nekretnini, te mu jasno dali do znanja da ne žele nikakav put dijeliti sa drugim susjedima, te im je LH rekao da je put on dobio u diobi sa bratom ĆH i da je put samo njegov i ničiji više.

Isto tako je rekao kako je brat ĆH dobio kuću i gospodarske zgrade, a on je dobio zemljište iza kuće. Kada smo kupili to gradilište, tužena izjavljuje da je put već tada bio ograđen drvenim stupovima i žičanom ogradom.

Utvrđuje se da je tužena pokazala kako je zadnji drveni stup bio u razini stepeništa na mjestu bijelo označenog stupa na fotografiji 2. lista 22. te da su tužitelji imali samo pješačku stazu i pristup svojoj nekretnini, a širi prolazi za provoz su imali iza kuće. Prilikom kupovine ja sam vidjela da su tužitelji put imali iza kuće. Tužena napominje da su ispred kuće tužitelji imali dva stabla lipe, a iza kuće kuda je bio put nije bilo drveća. Kada je tužiteljica doselila u tu kuću ona je kuću dogradila. Kuću je dogradila na način da ju je proširila preko postojećeg puta iza kuće i na taj način put iza kuće potpuno zatvorila, dok je prema svom putu dogradila verandu. Kada je tužiteljica dogradnjom kuće zatvorila postojeći put iza kuće tužena iskazuje da je ona počela koristiti njen put. Dok su tuženi bili u Austriji tužiteljica je prva 4 stupa sa njihovog puta izvadila kako bi mogla vozilom ući u dvorište.

Tužena navodi da je upitala tužiteljicu zašto je izvadila 4 stupa ograde te je ona objasnila kako je to učinila samo dok se obavljaju građevinski radovi na kući, pa kada se građevinski radovi dovrše da će ta 4 stupa vratiti. Problemi oko posjeda puta nastali su već 2015. jer su tužitelji koristili put na način da bi tu ostavljali svoja vozila, pilili drva. Tužena iskazuje da su tužitelji toliko često na putu ostavljali svoja vozila na njenom putu da se nije mogla vratiti iz dućana da joj netko od njih već nije zagradio put sa svojim vozilom. Obzirom na takvo ponašanje ona i suprug smo bili primorani zagraditi put. Dovezli su geodetu, te im je geodeta pokazao među puta, koja je pokazana u prisustvu tužitelja. Tako su ona i suprug na istim mjestima gdje su bili raniji drveni stupovi koji su postavili prednici tužiteljice ubetonirali nove stupove. Sutradan bi suprug tužiteljice razbio 3 betonska stupa prije nego što su oni uspjeli razapeti žicu između stupova. Tužena nadalje iskazuje da kada su oni kupili gradilište uz predmetni put je bila graba koju su zatrpali. Graba je bila takove veličine da se sa vozilom nije moglo sa ceste prići putu.

Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je odlučujućim cijenio iskaz svjedoka koji nisu u srodstvu sa strankama smatrajući njihove iskaze vjerodostojnim i relevantnim.

Iz iskaza svjedoka GH koji nije u srodstvu sa strankama utvrđeno je da su dio k. č. br. [katastarska čestica] tužiteljica i njeni prednici koristili za prolaz pješice i za prolaz vozilima. Svjedok napominje da su u predmetnoj kući živjeli djeda i baka tužiteljice, a pod starost su živjeli u [adresa] pa su u kuću dolazili redovito, boravili po tjedan dana i više. Svjedok ističe da je tu kuću prije 10 godina adaptirao otac tužiteljice te ju je on nastavio koristiti, a poslije tužiteljica koja sada u toj kuži živi stalno. Svjedok ističe da koliko je njemu poznato nije bilo spora u vezi korištenja dijela tog puta i tužena nije osporavala tužiteljici i njenim prednicima da se predmetnim dijelom puta koriste za ulaz u svoju nekretninu. Posebno upitan da li su tužiteljica i njeni prednici svoju nekretninu dolazili bilo kojim drugim putem, svjedok je odgovorio da koliko se on sjeća da nisu prilazili drugim putem.

Svjedok SH koji nije u srodstvu sa strankama iskazao je da cijeli život živi na području spornih nekretnina, da ima kuću za 800 metara udaljenu od nekretnine tužiteljice a gdje je živio od svog rođenja, te tako ima saznanja o predmetu spora. Svjedok je nadalje u svom iskazu naveo da može potvrditi da dio čestice puta na slici obojan žutom bojom u obliku trokuta koristi tužiteljica za pristup svojoj nekretnini, svakodnevno, pješice i vozilom jer druge mogućnosti za pristup svojoj kući ona faktično i nema.

Svjedok navodi da koliko pamti, više od 40 godina, je uvijek bilo tako da se po toj površini pristupalo nekretnini tužiteljice. Svjedok također navodi da kad se obnavljala kuća na spornom dijelu puta se istovarivao građevinski materijal, prilazilo se teškim kamionima i svemu tome tuženicima nije nikada prigovorila.

Svjedok je zaključno iskazao: Ja sam čuo da tuženica osporava ulaz tužiteljici što mislim da nema smisla jer tužiteljica drugog pristupa svojoj kući nema.

Svjedok ČH koji nije u srodstvu sa strankama iskazao je da je prvi susjed stranaka i njegova kuća se nalazi odmah preko puta uz [adresa]. Navodi da zna da se za pristup kući tužiteljice od kada zna za sebe koristio pristupni put od [adresa]. Navodi da ne zna kad se taj put odijelio ali tužiteljica i njeni prednici su nastavili koristiti dio spornog puta za pristup svojim nekretninama i drugog puta i pristupa nikada nisu imali. Put se koristio svakodnevno kako pješice tako i za prolaz vozilima.

Svjedok NH koja nije u srodstvu sa strankama u svom iskazu je navela da tužiteljica kada je uselila u kuću ista se koristila dijelom spornog puta jer je tužiteljica bila u dobrim odnosima sa tuženicima i tužena je ostavljala ključ od kuće tužiteljici. Svjedokinja smatra da nije bilo razloga da se tužiteljica ne koristi tim putem jer je tužena radila u Austriji i kući je dolazila jedanput u nekoliko mjeseci.

Svjedok VH dao je svoj iskaz a koji iskaz je u većem dijelu u suprotnosti sa iskazima naprijed saslušanih svjedoka. Svjedok VH je naveo da je uz cestu bila graba te tvrdi da se niti tužiteljica niti njeni prednici nisu mogli koristiti tim putem za prilaz svojoj kući a ne zna da li su imali kakav drugi put.

Ovaj dio iskaza svjedoka VH u suprotnosti je sa iskazima svjedoka GH, SH te ČH.

Svjedok VH iskazao je da se ne sjeća od kuda su kolotrazi bili i koji je uopće bio pravac spornog puta.

Sud nije mogao prihvatiti iskaze AH jer je isti u daljnjem srodstvu sa tužiteljicom, zatim iskaz PH koji je otac tužiteljice, UH koji je ujak tužiteljice, zatim svjedokinje MC koja je majka tužiteljice, OH koji je suprug tužiteljice, DC koji je suprug tužene, KH koji je u daljnjem srodstvu sa tuženom jer smatra da s obzirom na stupanj srodstva navedeni svjedoci su zainteresirani za uspjeh svojih srodnika odnosno tužiteljice i tužene u ovom postupku.

Tuženička strana je u podnesku od 25. lipnja 2021. navela da odustaje od prijedloga za saslušanje svjedoka ĆC i Mare Grbić te umjesto toga prilažu njihovu izjavu od 1. listopada 2020. godine.

Sud je izvršio uvid u ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski jezik od 27. svibnja 2021. godine a u kojem se navodi:

"Mi, Anto Grbić (rođ. **.**.1968.) i Mara Grbić (rođ. **.**.1971.) potvrđujemo da smo krajem 1996. godine zajedno s FH kupili građevinsko zemljište od LH. Uz zemljište pripada i vlastiti prilaz (ulica).

2016. smo FH prodali naš dio zemljišta kao i naš dio ulice. Postoje dokumenti koji dokazuju da je FH jedina vlasnica zemljišta te spomenutoga prilaza.

S poštovanjem,

Anto i Mara Grbić."

Sud navedene svjedoke ĆC i Maru Grbić nije mogao saslušati na ročištu tako im nije mogao niti postavljati relevantna pitanja vezana uz ovaj postupak kao niti punomoćnici stranaka.

Prema čl. 229 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima: Stvarna služnost osniva se na temelju Zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

Prema čl. 229 st. 2 istog Zakona glasi: Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

Temeljem provedenog dokaznog postupka a iz iskaza svjedoka SH utvrđeno je da se više od 40 godina spornim putem pristupalo nekretnini tužiteljice.

Sud je naročito uobzirio iskaz ovog svjedoka jer je isti rođen 1957. godine te cijeli život živi na području spornih nekretnina kako je u svom iskazu naveo.

Dakle, prema iskazu svjedoka SH sporni put su tužitelji i njeni prednici koristili više od 40 godina.

U provedenom dokaznom postupku nije utvrđeno da bi tužiteljicu ili njene prednike netko smetao u korištenju predmetnog puta odnosno branio im prolaz predmetnim putem.

Prva koja je to učinila bila je tužena koja je podnijela tužbu radi zaštite od uznemiravanja prava vlasništva koji postupak se vodi pred ovim sudom, Stalna služba u Zaprešiću pod brojem P-545/2016.

Za zasnivanje prava stvarne služnosti dosjelošću propisane su izvjesne pozitivne i negativne pretpostavke i to: faktično posjedovanje odnosno vršenje sadržaja služnosti, posjed određene kakvoće, pošten i istinit posjed, protek određenog vremena izvršenja njezina sadržaja – 20 godina, te neprotivljenje vlasnika poslužnog dobra.

Ovaj sud smatra da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da su tužiteljica i njeni prednici vršili sadržaj služnosti – prolaz i provoz.

Nadalje, sud smatra da je posjed bio pošten i istinit uobzirujući činjenicu da je u predmetnom posjedu nitko nije smetao sve do 2016. godine.

Nadalje, u provedenom dokaznom postupku utvrđeno je vrijeme izvršavanja sadržaja prolaza i provoza. Svjedok SH je iskazao: Koliko ja pamtim i više od 40 godina je uvijek tako bilo da se po toj površini pristupalo nekretnini tužiteljice.

Svjedok ČH u svom iskazu je sasvim određeno naveo: Tužiteljica i njeni prednici su nastavili koristiti dio spornog puta za pristup svojim nekretninama i drugog puta i pristupa nikad nisu imali.

Dakle, iz navedenih iskaza svjedoka koji su nesrodni sa strankama te čije iskaze je sud cijenio vjerodostojnim sa sigurnošću je utvrđeno da je vrijeme izvršenja sadržaja prolaza predmetnim putem od strane tužiteljice i njenih prednika bilo znatno dulje od 20 godina (iskaz SH te ČH kada navode da su tužiteljica i njeni prednici nastavili koristiti dio spornog puta za pristup svojim nekretninama jer drugog puta nikad nisu imali).

Sud je prilikom ocjenjivanja dokaza i glede njihove istinitosti imao u vidu da je svjedok SH rođen 1957. godine i cijeli život živi na području spornih nekretnina te svjedok ČH koji je rođen 1954. godine, a iz čijeg je iskaza utvrđeno da je prvi susjed stranaka, te ovaj sud smatra da su predmetni svjedoci dali svoj iskaz temeljem neposrednog opažanja s obzirom da cijeli život žive nedaleko od spornih nekretnina.

U pogledu neprotivljenja vlasnika poslužnog dobra sud je imao u vidu naročito iskaz svjedokinje LC a koju je predložila tužena a koja je u svom iskazu sasvim određeno navela: Tužiteljica kada je uselila u kuću ona se koristila dijelom spornog puta jer je tužiteljica bila u dobrim odnosima sa tuženicima i tuženica je ostavljala ključ od kuće tužiteljici. Nije bilo razloga da se tužiteljica ne koristi tim putem jer je tuženica radila u Austriji i kući je dolazila jedanput u nekoliko mjeseci.

Tužiteljska strana je uz tužbu dostavila i pismeno na kojem nema datuma, te se ne može utvrditi točno kada je pisano.

U pismenu se navodi da je tužena suglasna da tužiteljica koristi njen ulaz puta što je njeno privatno vlasništvo ukoliko se pridržava zadanih pravila a to su prolaz bez ikakvih zatvaranja prolaz za 73B ili bilo kakvih drugih problema.

Nadalje se u pismenu se navodi da ako se ne bude pridržavala dogovora zatvara joj prolaz te dogovor joj važi i za nadolazeće nasljednike i generacije.

Sud iz naprijed navedenog pismena nije mogao utvrditi kada je isto sačinjeno.

Na navedenom pismenu sud nije mogao utvrditi datum s obzirom da isti nije napisan te ne može utvrditi od kad navedena suglasnost uz određene uvjete seže.

Tužena je tijekom postupka navodila da je tužiteljica imala pristup svojoj kući sa druge strane, međutim, svjedoci koji od rođenja žive u neposrednoj blizini sporne nekretnine i to svjedok GH, SH i ČH su se sudu očitovali o tome.

Tako je svjedok GH iskazao: sa južne strane koja je na skici obojena zeleno bila je zelena površina ograđena drvenim plotom i kuća s južne strane nije nikad imala pristup na [adresa].

Svjedok SH naveo je: Ja mogu potvrditi da dio čestice puta na skici obojan žutom bojom u obliku trokuta koristi tužiteljica za pristup svojoj nekretnini svakodnevno pješice i vozilima jer druge mogućnost za pristup svojoj kući ona faktično nema.

Svjedok ČH je iskazao: Ja ne znam kad se taj put odijelio ali tužiteljica i njeni prednici su nastavili koristiti dio spornog puta za pristup svojim nekretninama i drugog puta i pristupa nikad nisu imali.

Svjedok ČH je također naveo, a na poseban upit da li se kući tužiteljice prilazilo iza sporne površine, iza špice, da nije nikada upitan da li je ikada bio neki drugi pristup kući tužiteljice odgovara da nije jer to nije bilo moguće, jer je sa druge strane kuća odmah uz među susjedne parcele.

U provedenom dokaznom postupku provedeno je mjerničko vještačenje po mjerniku vještaku Branku Kolareku, a čije vještačenje nije prihvaćeno niti od tužiteljske niti od tuženičke strane.

Novi očevid s mjernikom vještakom Vladivojem Relićem dipl.inž.geod. određen je za dan 30. rujan 2024. godine, a na koji očevid su pristupile stranke i njihovi punomoćnici.

Na licu mjesta tužiteljica je pokazala sudskoj komisiji i vještaku sporni put te iskazala da je to jedini prolaz njenim nekretninama kojim su se i njeni preci koristili 80 godina unazad.

Tužena je na očevidu iskazala da je ona 1997. godine kupila od strane LH predmetnu nekretninu koja vodi sve do njene kuće i pokazuje vještaku da želi ograditi svoju k.č.br.

Mjernik vještak izvršio je potrebna mjerenja i fotografiranja te je dao svoj nalaz i mišljenje dana 16. ožujka 2025. godine.

U svom mišljenju vještak Vladivoj Relić, dipl.inž.geodezije navodi: IDENTIFIKACIJA SPORNE SLUŽNOSTI A-B-C-D-A

Kako je razvidno iz situacije br. 1 – skice mjesta prijepora, površine sporne služnosti, prema tome kako ju je na očevidu pokazala tužiteljica, a koja je na skici izrisana debljim crvenim isprekidanim linijama te označena točkama A-B-C-D-A, P = 44 m2, dosljedno prema česticama kako su prikazane na katastarskom planu odgovarala bi:

dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], (A-2-1-D-A), P = 29 m2 i

dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], (1-2-B-C-1), P=15 m2.

Na skici mjesta prijepora, dio pokazane sporne služnosti koji bi se odnosio na predmetnu česticu tuženice k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na skici mjesta prijepora ispunjen je crvenom bojom te je označen točkama A-2-1-D-A, P=29 m2. Sud je pozvao mjernika vještaka na ročište 11. srpnja 2025. da obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

Mjernik vještak Vladivoje Relić je na ročištu 11. srpnja 2025. a vezano na prigovor tužiteljice iskazao: i

Na prigovor tužiteljice da se u kazalu nalaza i mišljenja pogrešno navodi da je mjesto nove lese XY pokazano na očevidu od strane tužene, a ne kako je to navedeno tužiteljice, navodim da je moguće da je pri prikupljanju podataka s očevida došlo do omaške u skiciranju te da je mjesto nove lese XY pokazala tuženica, a ne tužiteljica kako je to navedeno u nalazu.

U odnosu na zadatke izrade nalaza kako su oni izneseni u toč. I uvoda navodim da u cijelosti ostajem pri iznesenom nalazu i mišljenju.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje mjernika vještaka dipl.inž. geod. Vladivoja Relić jer smatra da je isti dan s pravilima struke na nesumnjiv način.

Temeljem čl. 229 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sud je udovoljio tužbi i tužbenom zahtjevu jer smatra da je ova služnost osnovana temeljem dosjelosti a što proizlazi iz iskaza svjedoka SH, GH, ČH koji cijeli život žive nedaleko od spornog puta te su iz neposrednog opažanja govorili o činjenicama vezanim za korištenje puta kao i o vremenu kroz koje su tužiteljica i njeni prednici koristili predmetni put.

Uobzirujući sve naprijed navedeno sud je udovoljio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice.

Temeljem čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku sud je odlučio o troškovima parničnog postupka. Prilikom odlučivanja sud je imao u vidu odredbe Tbr. 7 st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika gdje je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to između ostalog u postupcima radi služnosti, a za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura to svaka daljnja radnja iznosi 100,00 Eura.

Sud je tužiteljici priznao jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova a kako je 1 bod = 2,00 Eura dakle u visini od 500,00 Eura a što obuhvaća najviše do 4 radnje i to sastav tužbe po Tbr 7 toč. 1 Tarife, zatim 3 ročišta 17.4.2018., roč. 19.9.2019., te roč. 6.2.2020., nadalje sud je priznao i pristup na 7 ročišta svako po 50 bodova, a kako je 1 bod = 2,00 Eura, to je svako ročište 100,00 Eura i to roč. 22.9.2021., 13.4.2022., 8.10.2022., 9.11.2022., 13.6.2024., 25.6.2025., 11.7.2025. (7x100,00 Eura), te sastav 4 obrazložena podneska i to podnesak od 17.4.2018., 21.9.2021., 8.11.2022. i 14.4.2025. (4x100,00 Eura), što sveukupno iznosi ukupno 1.600,00 Eura.

Sud je tužitelju na navedeni iznos od 1.600,00 Eura priznao i PDV u visini od 25% koji iznosi 400,00 Eura, dakle parnični trošak ukupno iznosi 2.000,00 Eura.

Na navedeni iznos sud je priznao i pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 Eura koja je plaćena, predujam za vještačenje u iznosu od 600,00 kn odnosno 79,63 Eura, predujam za izlazak sudske komisije 49,78 Eura, zatim predujam za izlazak vještaka 1.600,00 kn ili 212,36 Eura, te predujam sudskog vještaka i izlazak suda u iznosu 447,65 Eura, te za dolazak sudskog vještaka na ročište 11. srpnja 2025. u iznosu 33,18 Eura. Dakle, materijalni trošak iznosi 835,87 Eura.

Kada se parničnom trošku od 2.000,00 Eura doda materijalni trošak od 693,19 Eura dobije se ukupno dosuđeni trošak u iznosu od 2.693,19 Eura.

U Samoboru,  25. kolovoza 2025.

SUDAC

Gordana Mirosavljević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj po pun. Damir Mikuljan, odvj.

2. tuženi po pun. Zvonimir Barun, odvj.