REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj 163 P-599/2022

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Tankerkomerc d.d., Zadar, Obala kneza Trpimira 2, OIB:89372508525, zastupan po punomoćniku Ivanu Rude, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 9. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te objave dana 25. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 12.603,62 EUR (94.955,64 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5.3.2022. do isplate, te iznos od 1.723,58 EUR (12.910,12 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 31. ožujka 2022. navodi kako je osiguraniku PU **.**.2009. rješenjem Područne službe Split broj 183870 priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljedu na radi počevši od 8. siječnja 2009. Navedenim rješenjem da je istome priznata naknada za tjeleseno oštećenje 60% počevši od 11. ožujka 2009. kao posljedica ozljede na radu. Isti da je povrijeđen na način da ga je kao radnika „Skladgradnje“ 6. svibnja 2005. unutar prostora „Brodosplita“ vozilom u vlasništvu tuženika reg. ozn. [registarska oznaka] oborio radnik tuženika VU. Tužitelju da je nastala šteta time što je osiguraniku PU isplatio invalidsku mirovinu za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. Odgovornost tuženika za naknadu štete da se temelji na odredbi čl. 162. Zakona o mirovinskog osiguranja. Također, visina štete za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. da se temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskog osiguranja i to na ime isplaćenih mirovina iznos od 12.603,62 EUR te na ime isplaćenih naknada za tjelesno oštećenje iznos od 1.723,58 EUR.pa da po toj osnovi tužitelj potražuje utuženi iznos.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, osporava pasivnu legitimaciju, osporava činjeničnu i materijalno - pravnu osnovu tužbenog zahtjeva kao i samu visinu zahtjeva, te ujedno ističe i prigovor zastare. Tuženik ističe kako tužitelj, na kojem je teret dokaza nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz čl. 161. i čl. 162. ZOMO-a, te nije dokazao zašto bi upravo tuženik bio odgovoran za naknadu štete koju tužitelj zahtjeva. Dakle, tuženik ujedno osporava pasivnu legitimaciju. Tužitelj u tužbi u smislu opravdanja pasivne legitimacije tuženika tvrdi da je osiguranik tužitelja povrijeđen dana 6. svibnja 2005. godine kada ga je, po tvrdnji tužitelja:" kao radnika Skladogradje unutar prostora Brodosplita vozilom u vlasništvu tuženika oborio radnik tuženika". Dakle tužitelj praktički predmnijeva nečiju odgovornost i iz nje bez ikakvih dokaza nadalje predmnijeva odgovornost tuženika. Tuženik ističe kako osporava činjenične i pravne navode tužitelja kao nedokazane, a tužitelj nije dokazao niti čijom bi krivnjom uopće nastao štetni događaj iz 2005. godine i da li se vodio kakav postupak u kojem bi bila utvrđivana odgovornost sudionika štetnog događaja (Prijava o ozljedi na radu ne predstavlja nikakav dokaz u tom smislu). Tuženik također napominje kako je iz tužbe vidljivo kako se navedeni događaj nije uopće zbio u krugu njegovih poslovnih objekata (već Brodosplita), niti je tuženik u konkretnom slučaju poslodavac koji bi odgovarao za naknadu štete u smislu citiranih odredbi HZMO-a. Čak i kada bi tuženik bio pasivno legitimiran i odgovoran, a nije, ističe se prigovor u odnosu na visinu potraživanja, a i prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje. Kako tužitelj nema valjanu činjeničnu osnovu, a ni materijalno-pravnu osnovut tužbenog zahtjeva, to je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i promašen. Ističe i prigovor prekluzije jer da bi i da su osnovani, pravo na utuženje i tražbina prestali jer proizlaze iz pravnog osnova koji je nastao prije sklapanja predstečajne nagodbe koja je za tuženika odobrena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj St Pn-55/13. Navodi i da ovopredmetna tražbina nije prijavljena u postupku predstečajne nagodbe pa da tužbu treba odbaciti.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava i dokumentacije priloženih spisu i to rješenje HZMO-a od 2. lipnja 2009. (l.s. 4-6), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti osobe PU (l.s. 7-11), rješenje HZMO-a od 1. lipnja 2009. (l.s. 12-13), nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka o tjelesnom oštećenju (l.s. 14- 15), prijava ozljede na radu (l.s. 16-19), obavještenje o događaju na radu koji je izazvao smrt, težu povredu kao i povredu dvaju ili više radnika neosvisno o težini povrede (l.s. 20-23, 173-177), zapisnik (l.s. 24-26), kartica isplate (l.s. 27-30,142-150), zahtjev za mirno rješenje spora (l.s. 30), rješenje Rev 2038/19 (l.s. 42-46), zapisnik o očevidu (l.s. 47-50), presuda VSRH Rev 454/2008 (l.s. 51-53), rješenje kojim se odobrava sklapanje predstečajne nagodbe dužniku Tankerkomerc d.d. od 14. veljače 2014. (l.s.57-134), podatke o zaposlenju VU (l.s. 141-150) te je pročitan spis Trgovačkog suda u Zadru broj St Pn-55/13.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je regresna isplata u visini novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio na ime invalidske mirovine SU temeljem rješenja HZMO-a, Područne službe Split broj 183870 i to iznosa od ukupno 14.317,20 eura (107.865,76 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju, osporava činjeničnu i materijalno - pravnu osnovu tužbenog zahtjeva kao i samu visinu zahtjeva, te ujedno ističe i prigovor zastare.

7. Nije sporno da je tužitelj isplatio PU utuženi iznos, a koji se odnosi na razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. i to na ime isplaćenih mirovina iznos od 12.603,62 EUR te na ime isplaćenih naknada za tjelesno oštećenje iznos od 1.723,58 EUR. Navedeni iznosi proizlaze iz kartica isplate (l.s. 27-30,142-150) odnosno visina štete je dokazana izračunom naknade štete od ovlaštenog aktuara i ispisom iz AOP-a, što predstavlja javnu ispravu kako je i potvrđeno stavom Vrhovnog suda u odluci broj Rev-x 386/2018. od 29. siječnja 2020.

8. Uvidom u rješenje HZMO-a od 2. lipnja 2009. (l.s. 4-6), proizlazi da je GU zbog ozljede na radu priznato pravo na invalidsku mirovinu dok iz nalaza i mišljenje vještaka o invalidnosti PU (l.s. 7-11), slijedi da je doživio nesreću na poslu u 2005. godini te da je kod njega nastao trajni gubitak radne sposobnosti.

8.1. Rješenjem HZMO-a od 1. lipnja 2009. (l.s. 12-13), SU priznato je od dana 11. ožujka 2009. tjelesno oštećenje od 60%, a kao posljedica ozljede na radu.

9. Tuženik osporava činjenične i pravne navode tužitelja kao nedokazane, navodeći da tužitelj nije dokazao čijom bi krivnjom uopće nastao štetni događaj iz 2005., da nije nastao u krugu poslovnog objekta tuženika i da nije dokazao da li se vodio kakav postupak u kojem bi bila utvrđivana odgovornost sudionika štetnog događaja kao i da Prijava o ozljedi na radu ne predstavlja nikakav dokaz u tom smislu. Navodi i da nije dokazano da je VU bio radnik tužitelja i da je vozilo bilo u vlasništvu tužitelja.

9.1. Uvidom u Prijavu ozljede na radu za radnika NU od 17. lipnja 2005. (l.s. 16-19), proizlazi da ga je dana 9. lipnja 2005. u 9,50 sati pri odlasku s navoza udario kombi “Tankerkomerca”, reg. ozn. [registarska oznaka] koji je išao u rikverc, oborio ga i prešao mu preko noge. Prijavu je potpisao stručnjak zaštite na radu u Skladgradnja – grup d.o.o. Imotski JU. Nadalje, iz obavještenja o događaju na radu koji je izazvao smrt, težu povredu kao i povredu dvaju ili više radnika neosvisno o težini povrede (l.s. 20-23, 173-177), slijedi da je Skladgradnja – grup d.o.o.10. lipnja 2005. Obavijestila Državni inspektorat o događaju u Brodosplitu – Brodogradilištu d.o.o., Put Supavla 19., u kojem je ozlijeđen FU, a sva na način kako je navedeno i u Prijavi o ozljedi na radu.

9.2 Također, iz zapisnika Državnog inspektorata od 9. lipnja 2025. (l.s. 24-26), sastavljenog u krugu Brodogradilišta “Brodosplit” u Splitu, u povodu teže ozljede radnika IU proizlazi da je bio nazočan i VU, vozač dostavnog vozila “Tankerkomerca” te je isti potvrdio da je do ozljede IU došlo na način da ga je on vozeći vožnjom unatrag udario sa vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], vlasništvo “Tankerkomerc” d.d. Utvrđeno je i da tijekom obavljanja vožnje unatrag izvan vozila nije bilo osobe koja bi vozaču prilikom vožnje unatrag davala ugovorene signale. Naveo je i da ga nije vidio u bočnim retrovizorima putem kojih je pratio kretanje vozila, kao i da je PU u trenutku udara bio bočno okrenut.

9.3. Zapisnikom o očevidu PU Splitsko – Dalmatinske, Postaje prometne policije od 9. lipnja 2005. (l.s. 47-50), slijede utvrđenja da je VU upravljao vozilom reg. ozn. [registarska oznaka], vl. “Erste-staiermarkiches leasing” d.o.o. iz Zadra kada je došlo do prometne nezgode prilikom vožnje unatrag i kada je ozlijeđen PU.

10. Ovaj sud je stajališta da je tražbina tužitelja osnovana sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO/2013), obzirom da isplatom predmetnog iznosa invalidske mirovine za predmetno vremensko razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. prosinca 2021. tužitelj trpi stvarnu štetu, za koju je odgovoran tuženik, kao poslodavac radnika VU, koji je sa vozilom korištenim od strane radnika tuženika oborio PU.

10.1. Odredbom čl. 161. st.1. i 2. ZOMO/2013, a kao i odredbom čl. 156. st.1. i 2. t.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 96/25, dalje ZOMO) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: i to pod toč. 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Nadalje je propisano i da za štetu iz st. 1. odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

11. Odredbom čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima (,Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Dakle, odgovornost tuženik poslodavca se predmnijeva i teret dokaza je na tuženiku ukoliko tvrdi suprotno.

12. Prema tome, unatoč svim brojnim prigovorima tuženika, ovaj sud nalazi dokazanim da je do ozljede došlo na način da je radnik VU kao radnik tuženika, tijekom rada oborio vozilom tužiteljevog osiguranika PU zbog čega je isti ostvario pravo na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje, a čime je nastala šteta tužitelju u vidu isplaćene invalidske mirovine i naknade štete za tjelesno oštećenje. Rješenjem donesenim u upravnom postupku te nalazom i mišljenjem ovlaštenih vještaka tužitelj je dokazao istinitost svojih navoda da je upravo radi ozljede iz predmetnog štetnog događaja osiguranik umirovljen kao i da je ostvario pravo na naknadu za tjelesno oštećenje. Tuženikovi prigovori kako vozilo nije u njegovom vlasništvu, kao i da se događaj nije dogodio u krugu njegovih poslovnih objekata nisu relevantni pokraj činjenice da je tuženik bio korisnik vozila kojim je upravljao njegov zaposlenik VU, a za potrebe obavljanja posla kao korisnik vozila, a uslijed čega je došlo do ozljede PU.

12.1. Nadalje, unatoč prigovoru tuženika, nesporno je utvrđeno i da je VU u trenutku štetnog događaja bio zaposlen kod tuženika (prema podacima HZMO sa lista 144 spisa u 2005. je bio zaposlenik Tankekomerc d.d. odnosno VU bio je zaposlenik „Tankerkomerca" u razdoblju od 4.9.2003. do 10.4.2018.) pa je stoga neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika.

12.2. Vezano za navode tuženika kako je prestala pravna osnova jer je štetni događaj nastao prije sklapanja predstečajne nagodbe su neosnovani obzirom da tužitelj tužbom podnesenom 2022. godine, nakon sklapanja predstečajne nagodbe iz 2014. ne potražuje niti jednu tražbinu koja je nastala priie otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Rokovi zastare počinju teći od dana zastare svakog pojedinog davanja dok je zastara prekinuta tužbom podnesenom dana 30. ožujka 2022. i to za razdoblje isplaćenih mirovinskih primanja koja za tužitelja predstavljaju štetu i to od 1.3.2019. do 31.12.2021., dakle unutar tri godine od isplaćenih davanja, a odnose se na vremenski period nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

12.3. U odnosu na navode tuženika da nije utvrđena prekršajna ili kaznena odgovornost vozača VU za istaknuti je da za postojanje odgovornosti za štetu zbog građanskog delikta nije pravno odlučno sadrži li radnja koja je građanski delikt i obilježja kaznenog djela (li prekršajnog djela) ili ne. Isto tako nije pravno odlučno na koji je način protiv štetnika dovršen kazneni postupak s obzirom na to da je građanska odgovornost za štetu šira od kaznene odgovornosti.

13. Obzirom na sadržaj gore citiranih relevantnih odredbi ZOMO, stav ovog suda je da stvarna šteta koju tužitelj trpi predstavlja ukupan iznos davanja koji je tužitelj isplatio osiguraniku – SU po osnovi invalidske mirovine sve dok traje isplata tih davanja po osnovi invalidske mirovine i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, tuženik je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari i u obvezi nadoknaditi tu stvarnu štetu, koju čini ukupan iznos davanja koje je tužitelj isplatio osiguraniku s osnova invalidske mirovine.

14. Nadalje, ovaj sud je stajališta da je vezan odlukom upravnog tijela pa tako i u pogledu utvrđenja uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i odlaska osiguranika u invalidsku mirovinu, pa da u odnosu na pravo na mirovinu i isplatu mirovine i ne može u parničnom postupku preispitivati takvu odluku niti može drugačije odlučiti o tom pitanju, a takav pravni stav zauzet je i u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2038/2019-2 od 20. srpnja 2021.

15. Tuženik je u postupku istaknuo i prigovor zastare koji je neosnovan. Naime, tužitelj trpi štetu za svako pojedino davanje tek od trenutka kada je izvršio isplatu svom osiguraniku, jer se ovaj vid štete ne smatra povremenim potraživanjem na koje se glede zastare primjenjuje odredbe iz čl. 226. i 227. ZOO već se primjenjuju odredbe člana 225. ZOO. Kako je utužena šteta u razdoblju od 1. ožujka 2019. do 31.12.2021., a tužba je podnesena 31. ožujka 2022., dakle u roku od 3 godine, prigovor zastare je u potpunosti neosnovan.

16. Slijedom svega naprijed navedenog je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju osiguraniku po osnovi invalidske mirovine isplatio utuženi iznos od ukupno 14.317,20 eura te je obvezao tuženika kao poslodavca kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, nadoknaditi tužitelju navedeni utuženi iznos zajedno sa zateznim kamatama, kako je i navedeno u izreci presude.

U Zadru, 25. kolovoza 2025.

Sutkinja

Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku