Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-446/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po majci i zakonskoj zastupnici GĐ, a ona zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2222/2023-23 od 12. veljače 2025., dana 25. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tužiteljice rješava se:

Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici, pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.421,44 EUR-a, i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 512,50 EUR-a, sa zateznom kamatom od 25. kolovoza 2025. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR-a u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 312,50 EUR-a zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

III. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.300,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, te naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.421,44 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 150,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužiteljica u odluci o trošku u dijelu kojim joj nije dosuđen zatraženi trošak u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu odluku o trošku sukladno navodima u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud odluku o trošku donio je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), te je, nakon što je utvrdio da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 80%, dosudio joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.421,44 EUR-a, a koji trošak se odnosi na trošak zastupanja za radnje pobrojane u točki 9. obrazloženja (visina troška utvrđena je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa), trošak vještačenja te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, dok tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 17. siječnja 2024. i od 23. veljače 2024. zaključivši da isti nisu bili relevantni za vođenje postupka.

6. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu troška sastava podneska od 17. siječnja 2024. jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se očitovala na odgovor na tužbu te joj za taj podnesak pripada nagrada po Tbr. 8. st. 1. Tarife. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio i omjer uspjeha tužiteljice u sporu od 80%, jer je tužbeni zahtjev po svim osnovama usvojen u iznosu od 1.300,00 EUR-a, dok je odbijen za 150,00 EUR- a, pa je očito da se radi o neznatnom neuspjehu, slijedom čega joj je trebalo priznati trošak postupka u cijelosti, pa kako prvostupanjski sud nije obrazložio niti kriterije kojima se vodio pri ocjeni njezinog uspjeha u parnici, to je osim pogrešne primjene materijalnog prava, ostvarena i bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Protivno stavu prvostupanjskog suda, tužiteljici pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 17. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a po Tbr,. 8. toč. 1. Tarife, jer se radi o obrazloženom podnesku kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu, pa joj je stoga za citirani podnesak odmjeren trošak u iznosu od 200,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 50,00 EUR-a, što ukupno iznosi 250,00 EUR-a.

8. Osnovano ukazuje tužiteljica da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio njezin uspjeh u parnici u omjeru od 80%. Naime, tužiteljica je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 1.450,00 EUR-a, te joj je prvostupanjski sud dosudio iznos od 1.300,00 EUR-a po osnovu neimovinske štete, dok ju je odbio sa zahtjevom u iznosu od 150,00 EUR-a po osnovu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, pa stoga imajući u vidu kvalitativan i kvantitativan uspjeh, to je pri odlučivanju o troškovima postupka trebalo primijeniti odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, jer tužiteljica u parnici nije uspjela samo u neznatnom dijelu, a zbog kojeg dijela nije nastao poseban trošak.

9. Slijedom iznijetih razloga, uvažavanjem žalbe tužiteljice, valjalo je tužiteljici, pored dosuđenog troška parničnog postupka u iznosu od 1.421,44 EUR-a, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 512,50 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 25. kolovoza 2025. (daljnji trošak dosuđen tužiteljici ovog odlukom).

10. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe, koji sukladno vrijednosti pobijanog troška u iznosu od 512,50 EUR-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife iznosi 50,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 12,50 EUR-a, odnosno ukupno 62,50 EUR-a. Budući da je tužiteljica sa žalbom uspjela u cijelosti, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženicu da joj naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 62,50 EUR-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe do zatraženih 375,00 EUR-a (uključen trošak PDV-a) valjalo odbiti kao neosnovan. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe na žalbu jer isti nije zatražen određeno u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a

11. U nepobijanim točkama I. i II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

U Varaždinu, 25. kolovoza 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović